Zvezdan Forum
Dobrodošli na Zvezdan Forum...

Neki Delovi Foruma su skriveni za goste,
Da bi videli ceo sadržaj Foruma morate biti registrovani i ulogovani...

Registracija je besplatna,bezbolna i traje samo dva minuta.

Registrujte se i uživajte...

Join the forum, it's quick and easy

Zvezdan Forum
Dobrodošli na Zvezdan Forum...

Neki Delovi Foruma su skriveni za goste,
Da bi videli ceo sadržaj Foruma morate biti registrovani i ulogovani...

Registracija je besplatna,bezbolna i traje samo dva minuta.

Registrujte se i uživajte...
Zvezdan Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Lekovito Bilje

5 posters

Strana 1 od 7 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sledeći

Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:50:20

Lekovito Bilje - Page 2 Thymusvulgarisltimjancr

THYMUS VULGARIS L.

TIMIJAN

bakina dušica, baštenski timjan, vreskovica, vrtna dušica, vrtni timijan, divlji bosiljak, žljezdasta materinka, materka, mala mažurana, manji sanseg, nanina dušica, pitoma majcina dušica, popovac, prava majcina dušica, tamas, tamijan, timas, timljan, timus



Nemacki naziv:

Echter Thymian, Garten-Thymian, Gewürz-thymian, Huhnerkohl, Römischer Quendel, Thymian, Wurstlkraut

Engleski naziv:

Garden thyme, Common thyme, English thyme, French thyme, Thym, Thyme, Summer thyme, Winter thyme

Francuski naziv:

Barigoule, Herbe de thym, Mignotise des Genevois, Pote, Thym, Thym des jardins, Thym farigoule, Thym frigoule, Thym vrai, Thym vulgaire

Italijanski naziv:

Timo, Timo comune, Erbuccia, Pepollino

Spanski naziv:

Tomillo, Tomillo común, Tomillo limonero, Tremoncillo

Ruski naziv:

Тимьян обыкновенный, Чебрець звичайний, Тимьян душистый, Чабрец садовый, Цимбер, Колотовочки, Симиян, Мацержанка.



ISTORIJA:

Sumerci su prvi civilizovan narod, koji je iza sebe ostavio pisane spomenike. ,,Ljudi crnih glava'', kako su sami sebe nazivali, koristili su timijan u terapeutske svrhe 5000 g. pre Hrista. Stari Egipcani, a nešto kasnije i Etrurci koriste timijan pri balsamovanju svojih mrtvih. Dioskoridis ga opisuje kao magijsku biljku. On i Teofrast poznavali su dve vrste timjana. Jedan je beli timijan, koji je vrlo medonosan, a drugi je crni timijan koji pomaže telu da izleci žuc. Rimljani koriste timijan kako bi ocistili vazduh i odagnali insekte daleko od svojih domova. Muškarci bi radi lakšeg sna biljku stavljali pod jastuk, a žene su ga koristile kao dezodorans. Rimski legionari su pak verovali u njegovu snagu, te su pre polaska u rat upražnjavali kupke od timjana. Ovo praznoverje sacuvalo se sve do srednjeg veka, kada su vitezovi iz istog razloga timijan kao heraldicki znak metali na svoje grbove. Uporedo je u obliku toaletne vodice i medikamenata korišcen za održavanje telesne lepote. Rimljani su tokom svojih osvajanja timijan raširili po Evropi. U Srednjem veku ce se uveliko koristiti za prekrivanje mirisa jelima od mesa i riba. Tzv. ,,sveštenicki'' timijan koristio se sve do 11 veka za lecenje gube, paralize i vašljivosti. U 16 veku uloga timijana se proširila na lecenje stomacnih grceva i ugriza otrovnih životinja. U kasnom Srednjem veku timijan se uveliko gajio po celoj Evropi. Verovatno zbog klimatskih razlika opisiju se dve vrste timijana: uskolisni francuski (letnji) timijan, koji je vrlo ukusan, ali se može gajiti samo u toplijim krajevima i širokolisni engleski (zimski) koji se gaji i u Severnoj Americi. 1749 godine botanicar Kalm piše da je pri obilasku Novog sveta primetio da tamo obilno gaje timijan. Njega su doseljenici zajedno sa prtljagom doneli iz Evrope. Kasnije se na tržištu pojavio i timijan sa ukusom limuna, pomorandže i kima, što je kulinarima dalo posebne mogucnosti. Kada je Numan otkrio kanforasti timijan otvorile su se i nove mogucnosti medicinske upotrebe ove biljke.

ETIMOLOGIJA:

Thymus – od grckog thymos ili thymon = tamjan i thyein = dim, zbog slicnosti mirisa paljenih biljaka iz ovog roda korišcenih u obredima, radi isterivanja zlih duhova. Takoder thymos na grckom znaci ,,hrabrost" (snaga), što ukazuje na stimulativno delovanje biljke. Vulgaris znaci obican, opšti, široko rasprostranjen.

OPIS BILJKE:

Timijan je nizak, aromatican, otporan, višegodišnji polugrm, sa jakim i razgranatim korenovim sistemom. Naraste od 30 do 50 cm. Stabljike ne puze po zemlji, vec su uspravne, dosta razgranate, ali ne preguste. Prošlogodišnje grane pri dnu su odrvenele, a ovogodišnje cvetonosne stabljike su delimicno prekrivene dlakama. Boja stabljika je tamno-crvena do žuto-mrka. Lišce timijana je sitno, krto, naspramno, celokrajno, usko-duguljasto, skoro linearno. Donji listovi sedeci i povijeni unazad. Srednji i gornji listovi stoje na kratkim drškama, na licu su goli a na nalicju dlakavi. Lišce je dugo do 12 mm i sa obe strane pokriveno mrkim kvržicama, koje su u stvari utisnute žlezde sa etarskim uljem. Cvetici su sitni, zigomorfni, dugi 3-6 mm i stoje na kratkim drškama. Boja im varira od karmin-crvene preko ružicate do bele. Smešteni su u pazuhama vršnih listova stabljike i poredani u prividne pršljenove. Na taj nacin obrazuju lažne klasaste cvasti, slišne lopticama. Cašica je cevasta (cilindricna) ili zvonasta, kratko maljava i dvousnata. Donja usna ima dva iglicasta, a gornja tri tupa zuba. Krunica je nejasno dvousnata, sa kompaktnom gornjom i trodelmnom donjom usnom. Spolja je pokrivena dlakama. Cašica i krunica gusto su pokrivene svetlucavim žlezdama. Ima 4 prašnika, koji štrce sa strane ispod gornje usne. Plodnik je nadcvetan. Cveta od maja do septembra. Plod se raspada na 4 jajasta orašcica u kojima se nalazi seme. Ono je sitno, smede i zri od juna do oktobra. Masa 1000 semena je od 0,25-0,28 g. Klijavost semena je 98%. Timjan se razmnožava direktnom setvom, pomocu rasada i deobom busenova.

STANIŠTE:

Timjan je gajena biljka. Dobro uspeva na suncanim, toplim, plodnim i rastresitim zemljištima. Prirodno stanište ove biljke predstavljaju suve, stenovite, krecnjacke livade dobro zaklonjene od vetra.

RASPROSTRANJENOST:

Samoniklo raste u: SEVERNOJ AFRICI (Maroko), u SIBIRU, u JUGOISTOCNOJ EVROPI (Italija) i u JUGOZAPADNOJ EVROPI (Francuska i Španija zajedno sa Balearima). Gaji se širom sveta na mestima sa suptropskom i kontinentalnom klimom. Vece površine pod timijanom nalaze se u Rusiji, SAD, Španiji, Francuskoj i Severnoj Africi. U Srbiji se plantažira uglavnom u Vojvodini i retko se može sresti u divljem obliku.

VARIJABILNOST:

Rod Thymus poznaje preko 350 vrsta, razlicitih podvrsta, varijeteta i kultivara. Ovaj rod je jedan od najsloženijih u aromaterapiji upravo zbog velikog broja formi i hemotipova. Divlji timijan ima tendenciju da bude drvenast. Gajeni oblici imaju nežnije stabljike i žbunast oblik. S obzirom na to da se timijan danas u velikim kolicinama koristi u kulinarstvu, ukrštanjem i hibridizacijom selektirano je mnogo oblika, kod kojih se iskljucivo insistira na obogacivanju ukusa. Postoji dosta podvrsta, s tim što svaka ima razlicitu aromu, a sve imaju tendenciju da se ukrštaju:

Thymus vulgaris subsp. aestivus (Willk.)1

Thymus vulgaris subsp. palearensis (O.Bolòs & Vigo)

Thymus vulgaris subsp. vulgaris

Svi timijani su aromaticni i koriste se uglavnom za ukras, ali i kao zacin i lek.

Limunolisni timijan (Thymus 'Doone Valley') pri dodiru odaje finu aromu limuna.

Zlatni timijan (Thymus 'E. B. Anderson') ima drukciji miris, a listovi su mu u prolece zlatnožuti.

S obzirom na to da se timijan danas u velikim kolicinama koristi u kulinarstvu, ukrštanjem i hibridizacijom selektirano je više podvrsta timijana, kod kojih se iskljucivo insistira na obogacivanju ukusa:

Kim timijan (Thymus herba-barona) gotovo savršeno kopira miris kima.

Pomorandžin timijan (Thymus vulgaris var. odoratissimus) ima miris pomorandžine kore.

Limunasti timijan (Thymus citriodorus = Thymus pulegoides x‎ Thymus vulgaris) hibrid koji ima neobican ukus, jer kombinuje aromu timijana i miris limuna. Koristi se uglavnom u svežem obliku.

GAJENJE:

Timijan je biljka toplog podneblja, ali dobro podnosi i niske temperature, pa ga možemo gajati i u kontinentalnim krajevima. U vrtu ili u saksiji na prozorskoj dasci, pa cak i na kamenjaru tražice suncano mjesto i zavetrinu. Najbolje uspijeva u plodnoj neutralnoj, dobro dreniranoj zemlji. Treba izbjegavati vlažnu i kiselu zemlju. U vrtu se može saditi višegodišnji timijan rasadivanjem i deljenjem starih biljki, kao i jednogodišnji timijan koji se sadi na slobodnom prostoru na razdaljini od 20 x 20 cm. Jednogodišnja je oblik aromaticniji, ali svake godine starosti gubi ponešto na aromaticnosti. Timijan se proizvodi iz semena ili deljenjem bokora. Semenu za rast treebaju zemljišta s nešto povišenom vlažnošcu. On raste sporo i ne podnosi zasenu. Plantaže timijana koriste se 4-5 godina. Pošto se zemljište iscrpljuje zahteva dobro dubrenje. Pre jesenjeg oranja treba uneti 20-30 t/ha organskog dubriva, narocito na siromašnim zemljištima (stajnjak i kompost). Posle dubokog oranja na dubini 30-40 cm, objekat se ostavi da prezimi. U prolece se zemljište drlja, a po potrebi i tanjira. Najvecu pažnju treba posvetiti uništavanju korova. Unos mineralnih dubriva odreduje plodnost zemljišta. Fosforna i kalijumova dubriva se unose sa osnovnom obradom, a azotnim se biljke prihranjuju. Razmnožavanje semenom može se obaviti: direktnom setvom i proizvodnjom rasada. Direktna setva se izvodi u prolece (može i u jesen). Seje se sejacicom u redove na rastojanju 30-40 cm red od reda. Za setvu 1 ha potrebno je 5-6 kg semena. Ipak, smatra se da je razmnožavanje rasadom najsigurniji nacin proizvodnje, iako je skuplji. U tople leje seme se seje krajem februara. Kad biljke ojacaju, pikiraju se radi školovanja, na rastojanju 20-30 cm. Dogodine na jesen sadi se plantaža na rastojanju 40-50 cm red od reda, dok je rastojanje medu biljkama 20-30 cm. Za sadnju 1 ha potrebno je 80 000 - 120 000 biljcica. Moguca je proizvodnja sadnica deljenjem starijih bokora. Proces se izvodi u jesen, a potrban je isti broj sadnica po hektaru, kao i kada se sadi rasad. Nega timijana obuhvata: meduredno kultiviranje, okopavanje, prihranjivanje i zaštitu od bolesti i štetocina. Po potrebi biljke se proreduju ili se popunjavaju prazna mesta.

Berba semena obavlja se u 2 ili 3 godini starosti plantaže. Seme je zrelo kada dobije braonkastu boju. Posle vejanja ono se prosuši i upakuje u papirne kese. Sa jednog hektara dobija se 60-80 kg semena.

Timjan se gaji u: Alžiru, Centralnoj Evropi, Kini, Izraelu, Rusiji, Turskoj, Tunisu i SAD -ma.

SADRŽI:

etarsko ulje (timol, karvakol, n-cimol, L-d--pinen, linalol, cineol, kariofilen, L-borneol (a-kamfol), g-terpinen i terpinenol), saponine, tanin, glikozide, smole, nepoznate gorke materije, saponinsku, ursolnu, oleanolnu, kofeinsku, hlorogensku i hinsku kiselinu, gvožde, kalcijum i male kolicine flavonida



KORISTI SE:

nadzemni deo biljke u cvetu (Thymi herba - DAB 10; BHP.1983; Helv.VII; OAB9; JUG II)

Proizvodnja:

Kao lekoviti delovi biljke timijan sakupljaju se mladice pre i u toku cvetanja. Idealno doba dana za berbu je podne. Obavezno je da se pri sakupljanju koristi oštar nož ili vece makaze. Odsecanje se vrši na 10-15 cm od zemlje, da se nebi oštetio drvenasti deo biljke. Mašinsko branje primenjuje se jedino u SAD i to se obavlja specijalnim mašimžnama. U prvoj godini gajenja timijan se žanje samo jedanput i to u leto. U sledecim godinama moguce su dve žetve: u maju i septembru. Požnjeveni materijal se sakupi i suši razastrt u tankom sloju (5-7 cm) u hladu pod nadstrešicama, ili na cardacima sa dobrim provetravanjem. Kad je pogodno vreme, sušenje se završava za 3-5 dana. Znatno kvalitetnija droga, za krace vreme, dobija se sušenjem u sušarama na temperaturi od 35-40 °C. Posle sušenja vrši se uklanjanje necistoca i pristupa pakovanju droge. Prve godine se može dobiti 1,5 t/ha, a u kasnijim godinama 2-4 t/ha. Osušeni timijan cuva se u dobro zatvorenim pakovanjima. Kod velike proizvodnje pakuje se u višeslojne papirne vrece od 15-20 kg ili u bale po 40-50 kg. Rok trajanja droge je 3 godine. Sveža droga ce se održati nedelju dana, ako se upakuje u plasticnu kesicu i stavi u frižider.

Opis droge: Sirovina se sastoji od suvih nadzemnih delova: lišca, stabla i cvetova. Boja stabla je crvenkasta do žuto-mrka. Listovi su zelene boje, a cvetovi ružicaste.. Ima karakteristican miris timola, pomalo topao i biberast. Ukus je slabo gorak i opor sa notama karanfilica, nane i kamfora.

list (Thymi folium - DAB 10; BHP.1983; Helv.VII; OAB9; JUG IV)

Proizvodnja:

Osušeni nadzemni deo biljke u cvetu (Thymi herba) se omlati. Potom se preko rešeta sa otvorima velicine 0,5 cm odvoje listovi i cvetni deo, dok se delovi stabla odbace. Odnos sveže i suve droge je 4(5):1

Opis droge: Rod kojem pripada timijan Thymus, sadži mnogo vrsta. Prava vrsta timijana, Thymus vulgaris, službeno je ljekovita biljka koja se do danas zadržala i u Evropskoj farmakopeji. Osušeni list timijana, koji se stavlja u promet kao: ceo list timijana i kao mleveni list timijana, mora da ispunjava sledece uslove:

- da ne sadrži više od 12,5% vode

- da ne sadrži više od 8% ukupnog pepela ni više od 2% pepela nerastvorljivog u hlorovodonicnoj kiselini

- da list timijana sadrži najmanje 1 ml etarskog ulja timijana u 100 g proizvoda, a mleveni list timijana najmanje 0,5 ml

etarskog ulja timijana u 100 g proizvoda

- da ne sadrži više od 10% delova stabljike timijana ni više od 2% ostalih primesa.

Suvi list je lako lomljiv, kožast, sa istaknutim glavnim nervom na nalicju, aromaticnog mirisa i aromaticno-nagorkog ukusa koji pali.

etarsko ulje (Serpylli aetheroleum - JUS H. H9. 075.)

Proizvodnja: Iz sveže ubrane herbe timijana hidrodestilacijom se dobija etarsko ulje. Herba koja se ekstrahuje treba da sadrži više od 2 % etarskog ulja. Za ekstrakciju 1 kg etarskog ulja potrebno je od 35-50 kg sveže sirovine. Etarsko ulje se odlaže u aluminijumske sudove i cuva u suvim i hladnim prostorijama.

Opis droge: Etarsko ulje timijana je svetlo-žuta do crvenkasto-žuta tecnost, jako prijatnog mirisa na timol i gorko-ljutkastog ukusa. U zavisnosti od staništa (reljefa, nadmorske visene i kolicine svetlosti) i vremena prikupljanja, etarska ulja timjana razlikuju se po organoleptickim, fizickim i hemijskim karakteristikama. One se krecu u odredenim granicama a ponekad zavise i od nacina dobijanja i starosti ulja. Razlikujemo sledece hemotipove:

Timijan hemotip timol je najrašireniji hemotip. Nazivaju ga još i ,,crveni timijan” zbog boje etarskog ulja. On je jak antiseptik i izaziva veliko razdraživanje kože. Gaji se u nizijama i prikuplja u jesen. Sadrži 60-70% timola. Kada ga prikupljamo u prolece gradi drugi hemotip - para-cimen HT, koji se koristi kao lokalni anestetik pri reumi i artritisu. Sakuplja se u prolece, cim se na biljci pojave pupoljci.

Timijan hemotip karvakrol se takode odlikuje jakim antiseptickim svojstvima. Sakupljen u prolece sadrži 30 % karvakrola, a sakupljen u jesen za ili posle vremena cvetanja 60-80%

Timijan hemotip geraniol ima vrlo prijatan miris. Raste na vecim nadmorskim visinama. Sakuplja se u jesen i ima miris limuna. Poseduje antivirusna i kardiotonicna svojstva.

Timijan hemotip linalol je vrlo blag i umirujuci. Raste na vecim nadmorskim visinama. Poseduje fungicidna i antiparazitska svojstva.

Timijan hemotip cineol sadrži 80-90 % cineola. Ima svojstva diuretika i ekspektoransa.

Timijan hemotip trans-tujanol nema sezonske varijante i sadrži 50% tujanola, nezavisno od vremena sakupljanja. On raste samoniklo, jer su se pokušaji njegovog gajenja pokazali neuspešnim. Ima svojstva da stimuliše imuni sistem, povecava tonus materice i reguliše hormone

Timijan hemotip terpineol dobija se od timijana prikupljenog u rano prolece. Ima prijatan miris paprike

Lako se može uociti da nazivi hemotipova poticu od naziva karakteristicnih, odnosno dominantnih hemijskih jedinjenja u pojedinom etericnom ulju.

Za ekstrakciju timola upotrebljavaju se samo one vrste ulja koje imaju mnogo timola. Timol se u ulju izdvaja u obliku bezbojnih kristala karakteristicnog mirisa na timijan, aromaticnog i ljutog ukusa. Antisepticki i antibakterijski efekat timola (Thymolum) prema mnogim mikroorganizmima je oko 30 puta jaci, a cetiri puta manje toksican od efekta fenola ( Phenolum), odnosno karbolne kiseline (Acidum carbolicum).

Oleorezin timijana je ekstrakt aromaticnih materija dobijen ekstrakcijom biljke timijan, koji kad se stavlja u promet, mora da sadrži najmanje 30 ml etarskog ulja timijana u 100 g proizvoda.

Etarska ulja vecine hemotipova timijana mogu se slobodno nabaviti na tržištu.

NACIN UPOTREBE:

Timijan se koristi kao lekovita, ukrasna, medonosna, zacinska i konzervansna biljka. Zbog prijatnog mirisa i ukusa, on se upotrebljava u vodama za usta i pastama za zube. U obliku 5 % -nog alkoholnog rastvora koristi se za dezinfekciju kože i lokalno lecenje gljivicnih obolenja, te za konzervisanje urina u klinickim laboratorijama.

Koristi se kao aromaticni monokomponentni caj ili pak ulazi u sastav raznih cajnih mešavina (npr. grudni caj - Species pektorales) i nekih tinktura (npr. Thymi tinctura)

Sušena droga timjana najcešce se upotrebljava kao zacin za mnoga mediteranska jela. Sveža biljka ili suva droga (ceo ili samleven list) sastavni je deo raznih zacinskih mešavina.

Destilacijom vrhova biljaka se dobija etersko ulje, koje se koristi u kozmetickoj i farmaceutskoj industriji. Od njega se pripremaju razni medikamenti i preparati. Zbog svojih antisepticnih i konzervansnih svojstava, ono je jedno od glavnih ulja u aromaterapiji.

Timijan vole pcele, a njegov med je vrlo cenjen.

ZACIN:

Timijan kao zacin, nalazi široku primenu u kulinarstvu, jer jelima daje prijatan ukus i ujedno omogucuje lagodno varenje hrane. Poželjno je dodavati ga masnoj hrani: krompiru prženom na masti, jajima, mesu za prilog i egzoticnim supama. Timijan je znacajan zacin u vecini zapadnoevropskih i bliskoistocnih kuhinja. Za razliku od vecine zacina, zadržava aromu, cak i ako se kuva dugo i polako, te njegov jak ukus opstaje u kuvanim jelima. U malim kolicinama poboljšava ukus drugih zacina, a da ih pri tom ne potiskuje.

Timijan se dobro kombinuje sa crnim i belim lukom, paradajzom, maslinama, pivom i vinom, pa tako cini podlogu za mediteransku kuhinju. On je neophodan zacin u svim francuskim corbama, kao i u španskim, a samim tim i latinoamerickim jelima, gde se cesto upotrebljava u kombinaciji sa cilijem. Sveže ubrane grancice timijana, vezane u buketicima zajedno sa drugim svežim zacinskim biljem dodaju se u supe, sosove i variva, da ih nadahnu aromom i poprave njihov ukus. Ova zacinska mešavina naziva se ,,bouquet garni", a iz jela se vadi neposredno pre njegovog posluživanja. Sveži timijan je manje intenzivan od suvog, ima mekši ukus i slabije miriše, te se savršeno uklapa s ribom i mediteranskim povrcem (patlidžanom, kupusom, šargarepom, prazilukom, krompirom i paradajzom). Osušeni timijan ne gubi aromu pri sušenju, pa se koristi i zimi. Paradoksalno je da suvi timijan deluje snažnije od svežeg. Njegova aromaticnost povecava se sušenjem. Samo još neke zacinske biljke pokazuju taj fenomen (origano i ruzmarin). Zato se njime zacinjavaju mnoga evropska jela, a posebno ona sa roštilja. To je popularan zacin koga upotrebljavaju u pripremi hladnog mesa (jagnjetina i svinjetina), pecurki, jela od divljaci i sira. U manjim kolicinama se dodaje: prženoj ribi, uznutricama, gušcoj džigerici i teletini. Osušeni timijan je deo ,,herbes de Provence" mešavine usitnjenog zacinskog bilja iz Provanse (južna Francuska).

Popularnost timijana proteže se do Centralne Amerike. Obilno se koristi u karibskoj kuhinji, a vrlo je popularan i na Jamajci. Kao monokomponentni zacin najviše se koristi u kreolskoj kuhinji (Nju Orleans) SAD.

Posebna podvrsta timijana upotrebljava se u neevropskom delu Mediterana i na Bliskom Istoku.

,,Zahtar" je mešavina zacina iz Jordana. Neobican ukus daju mu susam, aromaticni timijan i kiseli ruj. U sastav još ulaze majoran, biber i so. Njime se zacinjavaju pecena ovcetina i jela sa žara. Može da se stavi u maslinovo ulje pa se u to umace hleb.

,,Dukka" (دقه) je zacinska mešavina iz Egipta. Sadrži orašaste plodove (peceni susam, lešnik, badem, jezgra breskve i kajsije), biber, kumin i timijan. Pošto je malo slana njome se zacinjavaju musake od ovcetine.

Timijan se koristi kao zacin u paštetama, a obavezan je dodatak i trajnim suhomesnatim proizvodima. Industrijski timijan u kombinaciji sa majoranom sastavni je deo kobasica.

Timijan se stavlja u neka peciva, a ulje za jelo i vinsko sirce poboljšavaju ukus kad su zacinjeni timijanom. Sastavni je deo mnogih sosova, marinada i priloga. Dobar je dodatak salati od paradajza i krastavca. Timijan naglašava ukus pasulja, graška i sociva.

Cesto se kao mirodija koristi kod kišeljenja krastavca.

Limunov timijan (Thymus x citriodorus) i ostali specijalni varijeteti koriste se za jela od ribe ili jaja i za guste sosove.

Varijetet Thymus herba-barona je obavezan zacin za britanski specijalitet baron of beef (peceni deo juneceg kotleta koji sadrži biftek i ramstek).

Mnoštvo biljnih likera sadrži timijan.

FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA:

- vermifug - sredstvo kojev ubija crevne parazite

- stomahik - sredstvo za poboljšanje varenja hrane

- bronhospazmolitik - sredstvo protiv spasticnog bronhitisa (opušta bronhije)

- ekspektorans - sredstvo za olakšano iskašljavanje i izbacivanje patološkog bronhijalnog sekreta

- antiseptik - sredstvo koje sprecava razmnožavanje mikroorganizma

- hiperemik -sredstvo koje jaca i stimuliše funkciju kože

- rubefacijens - sredstvo za izazivanje crvenila i osecaja topline na koži usled širenja krvnih sudova

- antibakterik - sredstvo protiv štetnih bakterija

- karminativ - sredstvo koje olakšava odstranjivanje gasova iz tela

- baktericid - sredstvo koje ubija bakterije

- anthelmintik - sredstvo protiv crevnih parazita

- adstrigens - sredstvo za površinsko sakupljanje tkiva

- diuretik - sredstvo za poboljšavanje lucenja mokrace

- spazmolitik- sredstvo koje otklanja grceve glatke muskulature

- antidijaroik - sredstvo protiv proliva

- fungicid - sredstvo koje uništava gljivice

NARODNA MEDICINA:

Upotrebljava se:

- za dezinfekciju oralne sluznice usne duplje i ždrela

- kod zubobolje (tecnost Artmana)

- protiv crevnih parazita (ima paralitican efekat na njih)

- protiv gljivicnih infekcija kože (timol)

- kod plucnih bolesti, bronhitisa, astme i velikog kašlja (Složeni timijanov sirup i grudni caj)

- za opuštanje nervne napetosti, kod depresija i preteranog umnog napora, kod glavobolje i nesanice (tinktura)

- protiv akni, masne kože i celuloita (etarsko ulje)

- za stimulisanje apetita, poboljšavanje varenja, uklanjanje nadimanja i oslobadanje od grceva creva (etarsko ulje - timol)

- kod prehlade, upale grla i sinuzitisa (inhalacija)

- kod zarastanja rana, posekotina, opekotina i cireva (etarsko ulje)

- kod ekcema, psorijaze i drugih dermatitisa (etarsko ulje)

PREPARATI:

Timol (u kapsulama), ,,tecnost Hartmana", ,,Extractum Thymifluidum", ,,Sirupus Thymi compositus, ,,Altiprim" (Japan), ,,Thymipin", ,,Tussipect", ,,Bronchicum", ,,Petrussin", ,,Broncholind", ,,Kontratusin", ,,Tusomaltin", ,,Perdiphen" i ,,Equisil".

OBLIK UPOTREBE:

Caj od timijana: 1,5 -2 g osušene i sasitnjene droge timijana preliti sa 150 ml vrele (prokljucale) vode, ostaviti u poklopljenom sudu 30 minuta i procediti. Ohladjeni caj zasladiti medom, dodati sok od pola limuna, te uzimati 2-3 puta dnevno u gutljajima.

Inhalacija timijanom: 5 kafenih kašika osušene droge preliti sa 500 ml vrele (prokljucale) vode. Nagnuti se nad posudom i prekriti peškirom. Vodena para koja sadrži lekovite sastojke timijana uspešno ce razgraditi sekret u bronhijama. Posle tretmana obavezno se utopliti.

Protiv crevnih parazita: Ako su paraziti nadeni u stolici, treba popiti (prema starosti) 2-8 grama timola, pomešanog s vocnim sokom, a odmah zatim 2 velike kašike ricinusovog ulja.

Kuvano vino: Jednake delove timijana, korijena slatke paprati (oslada - Polipodium vulgare) i semena moraca (Fructus foeniculi), preliti kuvanim vinom, ostaviti u poklopljenom sudu 30 minuta i procediti. Ohladeno vino zasladiti medom i dodati sok od pola limuna. Piti ujutro, natašte.

Grudni caj: 3 velike kašike biljne mešavine: po 2 grama cveta crnog sleza (Malvae silvestris), divljeg maka (Papaver rhoeas), divizme (Verbascum thapsus). Dalje, 4 grama anisa (Fructus anisi), 15 grama korena belog sleza (Radix althaea), 20 grama lista timijana, 25 grama slatkog korena (Radix glycyrrhizae) i 30 grama lišca belog sleza – sve usitnjeno preliti litrom vrele (prokljucale) vode. Ostavi se poklopljeno 2 sata i nakon toga procedi. Ohladjeni caj zasladiti sa 2 velike kašike meda. Pije se svaka 2 sata po 1 velika kašika.

Tinktura (Species pektorales): Spremiti 200 grama lišca timijana, 100 grama glicerola, 320 grama koncentrovanog alkohola, 580 grama precišcene (destilovane) vode. Usitnjeno lišce preliti smešom glicerola i koncentrovanog alkohola. Nakon 8 dana stajanja i cešceg muckanja, tinktura se procedi. Srednja terapijska doza je dva grama tinkture. Najbolje je 20 do 30 kapi nakapati na kocku šecera i uzimati tri puta dnevno.

Složeni timijanov sirup: Potrebno je 15 grama tinkture timijana, pet puta manje natrijum-bromida i destilovane vode, 0,1 gram praška za konzerviranje i 79 grama obicnog sirupa. Narijum-bromid se dobro rastvori u vodi, rastvor se pomeša sa sirupom i tinkturom timijana, u kojoj je prethodno rastvoren konzervans. Srednja pojedinacna terapijska doza je 15 grama. Najbolje je da se 4 x dnevno pije kašicica ovog sirupa.

Rakija od timijana: Staklenu bocu sa širokim grlicem napuniti do vrha suvom drogom (samo listovi) timijana. Pri tom u vise navrata treba izvrsiti sabijanje sadržaja. Potom u istu bocu naliti vocnu rakiju jacine preko 40 stepeni i zatvoriti da nema vazduha. Boca se ostavi da stoji na suncanom mestu (ili pored grejnog tela) uz povremeno muckanje sadržaja. Posle 14 dana otvoriti bocu profiltrirati tecnost i ostaviti na hladno mesto. Koristiti po potrebi.

Lekovito ulje od timijana: Staklenu bocu sa širokim grlicem napuniti do vrha suvom drogom (samo listovi) timijana. Pri tom ne treba sabijati sadržaj. Potom u istu bocu naliti hladno cedeno (devicansko) maslinovo ulje, tako da za dva prsta prelije sadržaj i potom zatvoriti. Boca se ostavi da stoji na suncanom mestu (ili pored grejnog tela) uz povremeno muckanje sadržaja. Posle 14 dana otvoriti bocu profiltrirati ulje, ponovo zatvoriti i ostaviti u frižider. Koristiti po potrebi.

Za lecenje cmicka (jecmenca): Od suve droge timijana se pravi koncentrovani ( jaki ) caj i vatom obloženim štapicem nanosi direktno na cmicak ili se natopi oblog za oko.

Sirup od timijana: Svež, naseckan timijan preliti izvorskom vodom da ogrezne, a zatim dodati limunsku kiselinu (1 kesica ,,limontusa" na litar vode), nekoliko cvetova nevena i 2-3 sveže grancice nane. Sadržaj ostaviti da odstoji 24 casa, a potom procediti i dodati šecer. Na svaki litar tecnosti treba dodati kilogram žutog šecera i sve to dobro razmutiti. Kad se šecer rastopi, treba naliti boce sirupom i ostaviti ih na hladnom mestu.

TOKSICNOST:

Ne preporucuje se dugotrajno korišcenje timjana osobama sa obolelom štitnom žlezdom. Upotreba timola (etarskog ulja) je kontraindikovana kod: akutnih kožnih oboljenja i vecih oštecenja kože, u trudnoci, kod enterokolitisa, visokog krvnog pritiska i srcane insuficijencije. Pripravke od timola ne smeju se nikada utrljavati na leda, nanositi na lice ili ispod nosa maloj deci i dojencadi.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:48:25

Lekovito Bilje - Page 2 Thymusserpilummajcinadu

THYMUS SERPYLLUM L.

MAJCINA DUŠICA

babina duša, babina dušica, babja dušica, bablja dušica, bakina dušica, bukovica, vreskovina, vrisak, vušica, geben, divlji bosiljak, divlji timijan, dubcica materina, duša, dušica, dušicina, dušicka, živolak, majkina dušica, mamalija, materina dubcica, materina dušica, materinka, materka, papric, paprica, pepriš, poljska materina dusica, popovac, poponak, poponac, popunac, tamjanika, ticji bosiljak, cabrac, cubrac, cubric



Nemacki naziv:

Feldthymian, Kudelkraut, Sand-Thymian, Quendel, Wiesenthymian, Wilder Thymian

Engleski naziv:

Breckland thyme, Brotherhood, Creeping thyme, Continental wild thyme, Hillwort, Lavender thyme, Mother of thyme, Penny mountain, Wild thyme

Francuski naziv:

Serpolet, Thym sauvage

Italijanski naziv:

Pepolino, Sermollino selvatico, Timo serpillo

Spanski naziv:

Serpillo de jardín, Serpol, Thyme, Tomillo sanjuanero, Tomillo serpol

Ruski naziv:

Богородицина трава, Богородская трава, Боровой перец, Гайбур, Жадобник, Лимонный душок, Мацержанка, Мухопал, Тимьян ползучий, Цебрик ,Чабрец, Чабрец боровой, Чабрец ползучий, Чабрик, Чепчик, Чобр, Щебрик,



ISTORIJA: Ova korisna biljka nazvana milozvucnim imenom u narodu je vrlo omiljenija. Mocna antisepticka i konzervirajuca svojstva majcine dušice bila su poznata još Egipcanima koji su je upotrebljavali za balsamovanje. Dioskorid preporucuje majcinu dušicu protiv zmijskog ujeda. Zato su Stari Grci uljem majcine dušice masirali telo nakon kupanja. Plinije piše o njenoj moci da rasteruje sitne glodare, škorpije i ostalu gamad. Zato je Rimljani dodaju u vodu prilikom pranja i kupanja. Škoti su pili caj od divlje majcine dušice, za snagu, hrabrost i otklanjanje nocnih mora. U srednjem veku plemici su nosili grancice majcine dušice, kako bi se zaštitili od bolesti i neugodnih mirisa. Recept za corbu zabeležen je davne 1663. godine. Majcina dušica nije samo mirisna i zacinska biljka, vec i lekovita biljka sa jakim antiseptickim, antibakterijskim i antifungalnim delovanjem. Evropljanke su u to doba vezle grancicu majcine dušice na predmetima koje su poklanjale lutajucim vitezovima. Zbog svog jakog antiseptickog delovanja majcina dušica važi kao jedno od najvažnijih prirodnih sredstava za dezinfekciju. Vec nakon 40 sekundi ona zaustavlja razvoj mnogih štetnih mikroorganizama, a neke cak i uništava. Zato je u vreme velikih srednjevekovnih zaraza (lepra, kuga, tifus, kolera i td) prosto pucanstvo koristio upravo nju. U svakom slucaju još tad je bila dobro poznata lekovita biljka sa opsežnim podrucjem primene. Majcina dušica je inspirisala i mnoge pesnike. Tako je Kipling napisao: „Vetrom šibana majcina dušica što miriše na jutro u raju”.



ETIMOLOGIJA:

Ime roda izvedeno je od latinske rerci thymus koja izvedene od grcke reci thymos = hrabrost i predstavlja simbol viteštva. Po grckoj mitologiji biljke iz ovog roda nastale su iz suza lepe Helene, koje je ona prolila za vreme trojanskog rata. Grkinje su zato ovu biljku vezle muževima u odecu, spremajuci ih za polazak u rat.

Drugi pak misle da rec dolazi od grckog thyein = dim, a odnosi se na cinjenicu da je ova biljka u obredima paljena kao tamjan, radi proterivanja zlih duhova.

Ime ,,majcina dušica" u našem narodu uživa poštovanje jos iz davnih vremena. Nastalo je od naziva majkina dušica koje beleži Orfelin još krajem 18. veka. Vuk Karadzic navodi ime babina dušica. Nešto kasnije u XIX veku, ime majcina dusica koristi Josif Pancic i to je rezultat pogrešnog tumacenja da se pridev ,,majkina" odnosi na ženu koja nas je rodila. Majka – sa prvim dugouzlaznim ,,a", naše je staro ime (odmila) za babu. Ime biljke zapravo znaci ,,pramajkina dusica", dusica ,,Majke Zemlje". Ono je u stvari povezano sa kultom starog sveslovenskog bozanstva Baba (Majka Zemlja). Ocigledna je povezanost ove biljke sa kultom predaka (osnovnim kultom naše stare paganske religije), i verovanjem da duše umrlih prelaze u biljke.



OPIS BILJKE: Majcina dušica je vicegodišnja, samonikla, zeljasta biljka ili polugrm, koji naraste do 15 cm. On puzi po zemlji i ožiljva se, pa može da se pruži u širinu i do 50 cm. Stabljika je tanka, dugacka, crvenkasto-mrke boje. Pri osnovi je odrvenela a na vrhu se završava sterilnom rozetom listova. Pruža se po zemlji u obliku izduženih, razgranatih, mestimicno poleglih stalona. Tamo gde clankovi dodirnu zemlju biljka se zakorenjuje adventivnim korencicima. Iz stabljike u nizovima izrastaju više-manje uspravni ili uzdižuci cvetonosni lastari (izdanci), koji se završavaju cvašcu. Dostižu dužinu od 4-10 cm, a ravnomerno su obrasli mekanim dlacicama i sitnim, grubim, skoro kožastim listicima. Listovi su unakrsno naspramno postavljeni i posadeni na kratke dršcice. Narastu od 2-6 mm u dužinu i 2-4 mm u širinu. Imaju uzano jajasto-elipticni oblik, na vrhu su zaokruženi, a pri osnovi klinasti. Inace dosta variraju po obliku. Pljoska je celokrajna, skoro gola, sem u osnovi i po obodu gde je trepljasta i ima izrazit srednji nerv. U pazuhu vršnih listica cvetonosnih lastara, formiraju se zbijene (kompaktne) okruglaste ili izdužene, klasaste cvasti. Cvetovi su dugi oko 5 mm i imaju kratku dršku. Cašica i krunica su dvousnate. Cašica je duga 3,5-4 mm i ima valjkastu cašicnu cev, koja nije kraca od cašicnih zubaca. Oni su pokriveni dugim trepljama. Krunica ružicasta, belicasta ili crvena. Ima kracu nepodeljenu gornju usnu sa izrovanim rubom i trodelnu donju usnu, ciji je srednji režanj duži i širi od bocnih. Prašnika ima 4. Plodnik nadcvetan. Prašnici i njuška tucka štrce iz cevi krunice. Kad iscveta biljka ima izgled malog loptastog cilima ružicaste boje. To se dešava u periodu od sredine maja do kraja septembra. Plod se raspada na 4 jajasta orašcica. Orašcici su glatki, jajasti, 6-8 mm dugi. Plodonosi krajem avgusta i pocetkom septembra. Cela biljka odaje jak, veoma prijatan miris. Može se razmnožavati generativno (semenom) i vegetativno (položnicama).



STANIŠTE:

U pogledu izbora tla majcina dušica je vrlo skromna biljka. Raste po siromašnim, peskovitim i krecnjackim zemljištima i za gajenje joj nije potrebno dodatno dubrenje. Preferira suva suncanim mesta, gde se javlja u vecim grupama sve do 3000 m NV. Potrebno joj je mnogo toplote i sunca, pa je zato možemo naci na kamenitim površinama po planinskim suvatima, gde se iz zemlje oslobadja mnogo toplote. Brojne populacije ove složene vrste naseljavaju širom Srbije ekosisteme kserofilnih i mezokserofilnih pašnjaka i livada klasa: Festuco-Brometea i Festucetea vaginatae. Može se naci i po ivicama šuma, pored puteva, na medama i td. Ponekad izrasta na mravinjacima. Izbegava vlažna i senovita mesta.



RASPROSTRANJENOST:

Kosmopolit.Mnogobrojne savrste majcine dušice razvile su se od samonikle biljke, koja raste u: SEVERNOJ AFRICI (Maroko i Kanarska ostrva), u SIBIRU, u SEVERNOJ EVROPI (Velika Britanija, Danska, Finska, Norveška i Švedska), u SREDNJOJ EVROPI (Austrija, Belgija, Ceška, Slovacka, Nemacka, Madarska, Holandija i Poljska), u ISTOCNOJ EVROPI (Belorusija, Estonija, Letonija, Litvanija, evropski deo Rusije i Ukrajina), U JUGOISTOCNOJ EVROPI (Albanija, Bugarska, bivša Jugoslavija i Grcka) i u JUGOZAPADNOJ EVROPI (Francuska). Danas se majcina dušica gaji po kucama i vrtovima u celoj Evropi i SAD.



VARIJABILNOST:

Rod Thymus poznaje preko 350 vrsta, razlicitih podvrsta, varijeteta i kultivara. Jedan je od najsloženijih u aromaterapiji upravo zbog velikog broja formi i hemotipova. Lineovo shvatanje ove vrste veoma je široko i obuhvata veliki broj oblika od kojih su u novije vreme mnogi proglašeni za posebne vrste. Danas na našim prostorima majcina dušica ima oko šezdeset varijanti i formi, koje se razlikuju po obliku grmica i stabljika, velicini i boji listova i cveta, vremenu cvetanja, i nadmorskoj visini na kojoj najcesce rastu, ali su sve biljke priblizno ravnopravnih farmakoloskih svojstava. Ovako veliki broj individua vecina ljudi ne može razlikovati, pa je Thymus serpyllum zapravo zbirno ime za razlicite oblike i vrste, koje su medusobno povezane hibridima i prelaznim oblicima. Danas majcina dušica u užem smislu reci obuhvata samo 2 pdvrste:

Thymus serpyllum L. ssp. angustifolius (Pers.) Arcang. i Thymus serpyllum L. ssp. rigidus (Wimm. et Grab.) Lyka



GAJENJE:

Ova divlja biljka uglavnom raste samoniklo, ali zbog svojih estetskih, mirisnih, zacinskih i lekovitih osobina, mnogi žele da je gaje u svom posedu. Obicno se za tu namenu koriste vrtovi i bašte, ali uz pažljivu negu može dobro da uspeva i u saksiji. U prilog predhodnom ide njena osobina, da mirisom odbija biljne vaši i druge štetne insekte. Rano s proleca majcinu dušicu treba posejati u vece posude, a u martu je rasaditi u saksije. Zemlja treba da bude rastresita, bogata organskim materijama. Biljka voli toplotu i sunce, zato joj odgovara mesto na prozorskoj dasci. Majcinu dušicu treba umereno zalivati. Cveta od maja do oktobra. U periodu cvetanja treba je cešce obrezivati. Majcina dušica je jedna od retkih lekovitih biljaka, koja se ne može plantažirati u ravnici.



SADRŽI: etarsko ulje (monoterpenski fenoli - timol i karvokol, p-cimol, a-pinen, linalol, cineol, borneol, g-terpinen, a-terpineol i cingiberin), nepoznate gorke materije, flavonide (skutelarenin glikozid), fenil-karbonske kiseline, mangan, smolu i vitamin C



KORISTI SE:

nadzemni deo biljke u cvetu (Serpylii herba - DAB 10; BHP.1983; Helv.VI )

Proizvodnja: Prilikom branja majcine dušice treba biti vrlo pažljiv. Nikako se ne sme cupati, jer se tako biljka uništava, a s druge strane ne dobijamo kvalitetnu drogu. Berba se izvodi u periodu cvetanja biljke (sredina maja do kraja avgusta). Odsecanje se vrši oštrim nožem ili malim srpom, a najbolje je to uciniti vecim makazama. Idealno doba dana za berbu je podne. Po prirodi stvari tada svaka biljka izazvana suncem crpe iz korena i stabla najkorisnije materije i usmerava ih u svoje organe za reprodukciju. Listovi onda postaju sjajniji, a cvetovi se jako otvare i opojno zamirišu, kako bi privukli što veci broj oprašivaca. Majcinu dušicu ne treba brati po jutarnjoj rosi i posle kiše. Prikuplja se tako što se odseca samo gornji deo lisnatih grancica u cvetu. U donjim manje više odrvenjenom delu bez listova, nema lekovitih sastojaka. Ubranu sirovinu ne smemo sabirati u vrece i plasticne kese, vec je pažljivo moramo polagati u korpe i u rastresitom stanju odnositi na sušenje. Pre susennja trebaju se ukloniti nešistoce i primese drugih biljaka. Kada želimo da dobijemo kvalitetniju drogu izvodi se postupak odvajanja listova i cvetova od suvih grancica. Za tu svrhu obicno se koriste sita i mreže. Ovako precizna manipulacija toliko je važna, jer su lekoviti sastojci majcine dušice vrlo nestabilna jedinjenja. Pogotovo se to odnosi na etarsko ulje, koje se može potpuno izgubiti, ako se radi nepažljivo. Mirisno etarsko ulje upravo je glavni nosilac lekovitosti ove biljke. Ono je smešteno u mikroskopski sitnim, bradavicastim, žlezdastim dlakama, koje su tako lomljive, da i pri najmanjem dodiru otpadaju i prskaju, a iz njih se izliva i gubi ova dragocena materija. Droga se suši razastrta u tankom sloju (5-7 cm) u hladu pod nadstrešicama, ili na cardacima sa dobrim provetravanjem. Kad je pogodno vreme, sušenje se završava za 3-5 dana. Droga je suva kad listovi i cvetovi postanu lako lomljivi. Isti efekat, ali za krace vreme, postiže se sušenjem u sušarama na temperaturi od 35-40 °C. Prinos suve sirovine iznosi 25-30% u odnosu na svežu. Osušena majcina dušica cuva se u dobro zatvorenim pakovanjima, zašticena od vlage i svetlosti. Kod velike proizvodnje pakuje se u višeslojne papirne vrece od 15-20 kg ili u bale po 40-50 kg. Rok trajanja droge je 2 godine.

Opis droge: Sirovina se sastoji od smeše suvih tankih grancica, listova i cvetova. Listovi su zeleni i dugi do 15 mm. Mrko-crvene cašice cvetova duge su do 4 mm. Krunice cvetova duge su 5-8 mm i imaju plavkasto-ljubicastu boju. Osušena droga ima aromaticno zacinski miris karakteristican za majcinu dušicu i oporo-gorak ukus. Može sadržati do13% vlage, do10% ukupnog pepela, do 4% pepela nerastvorenog u 10% HCl, do 1% organskih materija, do 1% neorganskih materija i do 10% grancica debljine vece od 0,5 mm. Ne sme sadržati izmet glodara i ptica, trulež, plesan i delove otrovnog bilja.

etarsko ulje (Serpylli aetheroleum - JUS H. H9. 075.)

Proizvodnja: Iz sveže ubrane herbe majcine dušice hidrodestilacijom se dobija etarsko ulje. Sveža sirovina sadrši od 0,2 -1,3 % etarskog ulja. 1g etarskog ulja može zameniti 99 g suve droge majcine dušice. Etarsko ulje se cuva u aluminijumskim sudovima, u suvim i hladnim prostorijama.

Opis droge: Organolepticke, fizicke i hemijske karakteristike etarskog ulja se krecu u odredenim granicama u zavisnosti od porekla droge, nacina dobijanja i starosti ulja.



NACIN UPOTREBE: Majcina dusica se koristi kao lekovita, ukrasna, medonosna, zacinska i konzervansna biljka. Izuzetno je pogodna za ozeljenjavanje ogolelih površina, jer svojom mekocom prima kišne kapi i umiruje njihovu razornu snagu. Ona je omiljen lek ne samo u narodnoj, nego i u naucnoj medicini. Zbog toga ulazi u sastav mnogih lekovitih preparata, koji se izraduju bilo u apotekama, bilo u farmaceutskoj industriji. Pored upotrebe u medicini i veterini nalazi primenu i u proizvodnji zacina, aromatizaciji likera, kozmetickoj industriji (paste za zube i sapuni) i dr. Majcina dušica daje odlicnu nektarsko-polensku pašu. Pcele je masovno posecuju, cak i kad su velike suše, pri cemu sa 1 ha mogu skupiti do180 kg meda. On je veoma kvalitetan, lekovit i cenjen. Ima žuckastu boju, prijatan miris, a kad kristališe poprimi tamnosivkastu nijansu. Majcina dušica je odlican i bezopasan konzervans. Ona sprecava vrenje, pa je cobani na katunima, u nedostatku deterdženata, koriste za parenje i pranje drvenih posuda u kojima sire mleko. Slaba je krna hrana, zbog visokog prisustva etarskog ulja.



ZACIN: U kulinarstvu, majcina dušica ima veliku primenu. Uglavnom se koristi sveža, osušena, ili u prahu. Sitno iseckani listovi dodaju se salatama, picama, jajima, sirevima i specijalitetima sa roštilja. Njome se zacinjavaju supe, marinade, i sosovi, a koristi se i kod izrade domacih sireva. Nalazi primenu kod pripremanja rakova, školjki, svinjskog mesa, jagnjetine, kobasica i divljaci. Pomaže boljem varenju masne hrane. Pri prženju riba majcina dušica se obilno dodaje u ,,poh" (meša se s brašnom u razmeri 1:2). Zbog toga je neki nazivaju ,,zacinom siromašnih mornara", jer je oni koriste u velikim kolicinama da bi zamaskirali miris ribe. Narocito dobar ukus daje jelima od kiselog kupusa i paradajza. Posebnu ulogu ima kod pripreme pasulja, jer sprecava nadimanje Zbog jake aromaticnosti mora se umereno dodavati. Najveci potrošac ovog zacina je italijanska kuhinja. Destilat majcine dušice i njen macerat upotreblavaju se za izradu gorkih biljnih likera.



FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA:

- antimikotik- sredstvo koje uništava patogene gljive

- vulnerar - sredstvo koje zaceljuje rane

- stomahik - sredstvo za poboljšanje varenja hrane

- ekspektorans - sredstvo za olakšano iskašljavanje i izbacivanje patološkog bronhijalnog sekreta

- antiseptik - sredstvo koje sprecava razmnožavanje mikroorganizma

- karminativ - sredstvo koje olakšava odstranjivanje gasova iz tela

- antimikrob - sredstvo protiv štetnih mikroorganizama

- antitusik - sredstvo za ublaživanje i stišavanje kašlja

- dijaforetik - sredstvo za stimulisanje znojenja

- aromatik - sredstvo koje služi za uklanjanje lošeg mirisa iz usta

- bronhospazmolitik - sredstvo protiv spasticnog bronhitisa (opušta bronhije)

- spazmolitik- sredstvo koje otklanja grceve glatke muskulature

- bronholitik- sredstvo koje širi bronhije, olakšava disanje

- sedativ - sredstvo za umirenje, protiv pojacane nervne razdražljivosti

- rubefacijens - sredstvo za izazivanje crvenila i osecaja topline na koži usled širenja krvnih sudova

- diuretik - sredstvo za poboljšavanje lucenja mokrace



NARODNA MEDICINA:

Upotrebljava se:

- kod bronhitisa, bronhijalne astme, katara i velikog kašlja (cajevi i sirupi)

- kod smirivanja crevnih upala, proliva i infekcija

- kod mastitisa (upala dojke kod dojilja), rana, modrica i reumatskih tegoba (obloga)

- za znojenje (dekokt sa mlekom)

- za popravljanje funkcija organa za varenje, pomaganje kod crevnih upala i protiv decjih glista (etarsko ulje - timol)

- protiv lošeg zadaha iz usta (1-2 kapi etarskog ulja na kocki šecera)

- za pomoc nervnom sistemu protiv depresije, mrzovolje, apatije i nesanice (tinktura od cvetova)

- protiv glavobolje, vrtoglavice i šuma u ušima

- protiv obolelih zglobova i slabih mišica (tinktura od listova i cvetova)

- kod jacanja nervnog sistema i lecenja nesanice (narocito deca) (jastucic)

- kod inflamatornih oboljenja vagine (narocito kod starijih žena) (kupka)



PREPARATI: ,,Pasisena" (Nemacka), ,,Petrusin", ,,Timotusin" i ,,Kontratusin". Da bi se postigao vidljiv efekat, pri lecenju ovim preparatima, pacijent mora biti strpljiv. Naime lecenje traje dosta dugo.



OBLIK UPOTREBE:

Caj od majcine dušice: 1 veliku kašiku osušene droge preliti sa 200 ml vrele (prokljucale) vode, ostaviti u poklopljenom sudu 30 minuta i procediti. Ohladjeni caj zasladiti medom i piti 2-3 puta dnevno. Ovaj caj možemo nesmetano koristiti u dužem vremenskom periodu, jer majcina dušica ni dužom upotrebom ne izaziva štetne posledice niti daje znake navikavanja.

Treba naglasiti da ne treba kuvati majcinu dušicu, jer se lekoviti sastojci ove veoma mirisne i lekovite biljke, kuvanjem brzo i potpuno izgube.

Inhalacija majcinom dušicom: 5 velikih kašika osušene droge preliti sa 500 ml vrele (prokljucale) vode. Nagnuti se nad posudom i prekriti peškirom. Ovakvom terapijom pomoci cemo lecenju, jer se obezbeduje dobra hidracija organizma, a vodena para koja sadrži lekovite sastojke majcine dušice uspešno ce razgraditi sekret u bronhijama. Posle tretmana obavezno se utopliti.

Cajna mešavina za uživanje: 1 veliku kašiku cajne mesavine sastavljene od: jednakih delova osušene droge mladog lišca divlje jagode, mladog lišca divlje kupine, listova i cvetova majcine dušice i dva dela herbe lazarkinje preliti sa 200 ml vrele (prokljucale) vode, ostaviti u poklopljenom sudu 30 minuta i procediti. Ohladjeni caj zasladiti medom i piti 2-3 puta dnevno. Ovaj caj je vrlo dobrog ukusa, a uz to veoma je koristan za naše zdravlje.

Cajna mešavina za malokrvne: 1 veliku kašiku cajne mesavine sastavljene od: jednakih delova osušene droge mladog lisca koprive i listova i cvetova majcine dušice, preliti sa 200 ml vrele (prokljucale) vode, ostaviti u poklopljenom sudu 30 minuta i procediti. Ohladjeni caj zasladiti medom i piti 2-3 puta dnevno. Ovaj caj je vrlo dobrog ukusa, a uz to veoma je koristan za malu decu i žene u menopauzi.

Kupka i oblozi sa majcinom dušicom: 15 g osušene droge preliti sa 500 ml vrele (prokljucale) vode, ostaviti u poklopljenom sudu 30 minuta i procediti. Tecnost koristiti za obe namene.

Rakija (tinktura) od majcine dušice: Staklenu bocu sa širokim grlicem napuniti do vrha suvom drogom (samo listovi i cvetovi) majcine dušice. Pri tom u vise navrata treba izvrsiti sabijanje sadržaja. Potom u istu bocu naliti vocnu rakiju jacine preko 40 stepeni i zatvoriti da nema vazduha. Boca se ostavi da stoji na suncanom mestu (ili pored grejnog tela) uz povremeno muckanje sadržaja. Posle 14 dana otvoriti bocu profiltrirati tecnost i ostaviti u frižider. Koristiti po potrebi.

Lekovito ulje od majcine dušice: Staklenu bocu sa širokim grlicem napuniti do vrha suvom drogom (samo listovi i cvetovi) majcine dušice. Pri tom ne treba sabijati sadržaj. Potom u istu bocu naliti hladno cedeno (devicansko) maslinovo ulje, tako da za dva prsta prelije sadržaj i potom zatvorimo. Boca se ostavi da stoji na suncanom mestu (ili pored grejnog tela) uz povremeno muckanje sadržaja. Posle 14 dana otvoriti bocu profiltrirati ulje, ponovo zatvoriti i ostaviti u frižider. Koristiti po potrebi. Ako želimo da dobijemo ulje, kojim cemo leciti reumu i išijas, pored majcine dušice u njegov sastav može se dodati list i cvet ruzmarina.

Precišcavanje vode: Kada je voda za pice zagadena, mora se dobro prokuvati da bi se ubile zarazne klice. Tada ona postaje bljutava, jer gubi neke sastojke, koji je cine pitkom. Tu pomaže majcina dušica. Cim voda prokljuca u kazan se dodaje pregršt majcine dušice i odmah prekrije da ne izvetre njeni korisni sastojci.

Mirisno jastuce: Dobro osušena droga majcine dušice polako se ubaci u jastucnicu, dobro natisne i zašije da ne vetri. Jastucic obezbedjuje miran san i koristi u terapiji protiv reumatskih bolesti.

Lecenje alkoholizma: Ruska medicina tvrdi da je majcina dušica veoma efikasno sredstvo protiv alkoholizma. Samo valja privoliti zavisnika da uzima caj. On se spravlja od 4 dela suvog lista i cveta majcine dusice i 1 dela suve herbe belog pelina (Artemisia absinthium L.). Jednu veliku kašiku cajne mesavine preliti sa 200 ml vrele (prokljucale) vode, ostaviti u poklopljenom sudu 30 minuta i procediti. Na svakih 15 minuta davati pacijentu 1-2 velike kašike caja. To ciniti više puta uzastopce, sve dok se ne pojave znaci znojenja, obilnog mokrenja i jakog proliva. Posle toga dati još 2-3 puta po kašiku caja.Tada ce se kod pacijenta javiti žed i velika glad. Posle jela pijanac nece više osecati potrebu za alkoholom jer ce mu se gaditi svaka pomisao na pice. Ali to nece trajati dugo, pa cim se primeti da leceni ponovo želi pice, treba nastaviti terapiju. Kroz 15 dana isceznuce neprijatna osecanja u rukama, nogama i srcu, a pacijent ce biti ravnodušan ka alkoholu. Uz tretman mora uzimati kvalitetnu hranu, a posebno mnogo mladog sira i sirutke. Terapija obavezno pomaže, ali je veliki problem nagovoriti alkoholicara da istraje u svom lecenju.

Sirup od majcine dušice: Svežu, naseckanu majcinu dušicu preliti izvorskom vodom da ogrezne, a zatim dodati limunsku kiselinu (1 kesica ,,limontusa" na litar vode), nekoliko cvetova nevena i 2-3 sveže grancice nane. Sadržaj ostaviti da odstoji 24 casa, a potom procediti i dodati šecer. Na svaki litar tecnosti treba dodati kilogram žutog šecera i sve to dobro razmutiti. Kad se šeder rastopi, treba naliti boce sirupom i ostaviti ih na hladnom mestu.



TOKSICNOST: Majcina dušica nema nijednog otrovnog sastojka, pa se u obliku caja moze piti neograniceno vreme i u neogranicenim kolicinama. Sa etarskim uljem i timolom treba biti oprezan i poštovati propisane doze, jer u kolicini od 6g., timol može da izazove smrt. Pri upotrebi ostalih preparata oprez moraju iskazati trudnice, te bolesnici sa dekompenzacijom srca i oštecenom jetrom.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:46:16

Lekovito Bilje - Page 2 Normal_leo-mic-Polygonum-aviculare-1506

Lekovito Bilje - Page 2 Normal_leo-mic-Polygonum-aviculare-832

POLYGONUM AVICULARE L.

Čaj od troskota čisti mokraću i deluje na smirenje bolova u trbuhu. Primenjuje se u lečenju plućnih bolesti, kamenaca i teškoća u bubrezima, gihta, reumatizma, proliva, krvarenja creva, žutice i rana.
Troskot deluje na poboljšanje krvne slike i potpomaže stvaranju vezivnog tkiva, a pokazao se veoma dobrim i kod najrazličitijih krvarenja: krvarenja materice, želuca, creva i pluća.
Uspešno se primenjuje za lečenje čireva na želucu kao i proliva s povraćanjem kod odojčadi (cholera infantum).
Pored toga, troskot deluje na stezanje sluzokože creva i mokraćne bešike te time ograničava izlučivanje žlezdanih sekreta.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:40:01

Lekovito Bilje - Page 2 Ambrozija

AMBROZIJA
amerikanka, kratka ambrozija, Krausova trava, obicni limundžik, opaš, parložna trava, partizanka, pelenasta ambrozija, pelinolisni limundžik, fazanuša,

Nemacki naziv:
Ambrosie, Aufrechtes Traubenkraut, Beifußblättrige Traubenkraut, Römischer Wermut, Wilder Hanf
Engleski naziv:
American wormwood, Annual ragweed, Common ragweed, Roman ragweed, Short ragweed
Francuski naziv:
Ambroisie, Ambroisie annuelle
Italijanski naziv:
Ambrosia con foglie di Artemisia
Spanski naziv:
Ambrosia de hojas de ajenjo
Ruski naziv:
Амброзия полынолистная

UVOD:
U botanici ne postoji biljka koja bi bila samo korisna ili samo štetna. Izuzetak je primer ambrozije koja je medijskim kampanjama jednostrano predstavljena kao nevidena pošast! O njenoj lekovitosti se malo zna.Umesto toga, smatram za shodno preporuciti poštovanim citaocima ovih redova, da obrate pomniju pažnju na ovu lepu i korisnu biljku te da je upoznaju bez predrasuda - posebno zato jer je sigurno neotrovna!!!
ISTORIJA:
Ambrozija je najpoznatija i najopasnija alergena biljka na svetu. Polen ambrozije izaziva alergiju kod 10% ljudi (u Americi cak 20% stanovništva ima problem sa sinusima i propratnim neugodnostima). Ona je uzrocnik 50-60% svih polenskih alergija. Ambrozija nije evropska biljka. Krajem 19. veka (tacnije 1863.g.) uvezena je iz Amerike na nekom od prekookeanskih brodova (kao primesa u semenu crvene deteline) i od tada se nezadrživo širi Evropom. Ambrozija je invazivna korovska biljka. Strucnjaci kažu da se brzina širenja krece od 6 - 20 km godišnje. Trenutno je ima više u Evropi nego u Americi. Smatra se da je na Balkan stigla 1941. godine. Jedan od puteva ulaska ambrozije iz Amerike bila je luka Rijeka. Ambrozija je prvi put je u Srbiji primecena u Sremskim Karlovcima 1953. godine. Od 2006. godine pa nadalje posebno se vodi racuna, te se prate i nadgledaju površine pod ovom biljkom.
ETIMOLOGIJA:
Ime ambrozije potice od grcke reci ,,ambrotos" = besmrtan ili neuništiv, što se odnosi na to da ju je teško uništiti kao vrstu
OPIS BILJKE:
Ambrozija je jednogodišnja biljka, koja naraste od 20 cm do 2 m (uobicajeno oko 70 cm). Ima žilicast koren koji duboko zalazi u tlo. Stablo joj je uspravno, razgranato, posuto grubim dlacicama, a na preseku može biti cetvrtastog ili okruglastog oblika. Listovi u donjem delu stabla su naspramni, a u gornjem delu naizmenicni perasto deljeni. Narastu od 4-15 cm. Donji listovi su tamnozeleni i dlakavi sa gornje strane, a bledi i više dlakavi s donje strane. Po obodu su trepavicavi. Lisna ploca je perasto deljena, s dva para širokih jajasto-lancetastih delova i krupnijim vršnim delom. Lisne drške su dlakave, po dužini skoro jednake sa lisnom plocom. Srednji listovi su gusto dlakavi, useceni, sa dva ovalna nazubljena (do perasto razdeljena) bocna segmenta i krupnijim trodelnim, objajastim dlakavim vršnim segmentom. Peti i šesti list su perasto useceni i dlakavi kao prethodni listovi. Sitni, žuckasti cvetovi grupisani u duge, jednopolne, glavicaste cvasti i smeštene na vrhovima stabla ili grana. Muške glavice su na kratkim drškama, visece, poluloptaste, široke 4-5 mm, grupisane u složene, terminalne, klasaste cvasti. Muških cvetova u glavici u proseku ima 10-15 i bledožute su boje. Ženski su niže postavljeni u lisnim pazuhama. Ispod muških glavica, u pazuhu gornjih listova, razvijaju se ženske cvasti u kojima je po jedan ženski cvet. Brakteje involukruma ženskih cvasti ostaje na plodu u obliku kljuna. Zbog ovakvog rasporeda cvetova smanjena je mogucnost oplodavanja vetrom te muški cvetovi proizvode enormnu kolicinu polena. Jedna biljka je sposobna, tokom sezone, proizvesti preko milijarde zrna polena U našim klimatskim uslovima nice u drugoj polovini aprila pri temperaturi vazduha od 20-22 ˚C, a cveta od sredine jula pa sve do prvih jesenjih mrazeva. Zrnce polena izgleda kao kugla sa brojnim šiljcima poput glave buzdovana. Ima dobre aerodinamicke osobine i može da se raznese na rastojanje i do 300 kilometara. Kolicina polena povecava se tokom kišnog proleca i toplog leta, a smanjuje se ako je kišovito. Najveca produkcija polena je u avgustu i septembru. Plod je roška (ahenija), obavijena ocvrslim involukrumom.Dimenzije ploda su 2,5-3,2 x 1-1,7 x 1,5-2 mm. Po zreloj biljci se obrazuje od 500-3.000 semenki, sa životnim vekom do 40 godina u nepovoljnim uslovima okoline, cak i uslove smrzavanja.Dimenzije semena su 1,5-2,5 x o,7-1,5 x 1-1,7 mm. Ambrozija je termofilna biljka i biljka kratkog dana. Voli toplotu i relativno dobro je otporna na sušu. Vegetacioni period traje od 150-170 dana. Na pocetku vegetacije ambrozija raste sporo. Od nicanja do butonizacije protekne 100-120 dana, a od butonizacije do sazrevanja semena 40-50 dana. Jak je kompetitor i zna se javiti masovno. Razmnožava se tako što vetar raznosi seme, ili se ono umešano u tlu lepi za tockove vozila i prenosi na velika rastojanja. Semena ambrozije su plutajuca, pa se mogu rasprostirati tekucim i kišnim vodama. Ambrozija ima veliku vitalnost pa se s lakocom obnavljai posle 4-5 kresanja. Ako se ne pokosi niže od 5 cm izrasta ponovo u roku od 20 dana.
STANIŠTE:
Ambrozija je tipican korov nezaraslih, golih staništa. Preferira peskovita, vrlo plodna i blago alkalna zemljišta. Naseljava staništa do 800 m nv., retko i više. Cesto se javlja kao pionirska vrsta na zapuštenim ruderalnim zemljištima, po dvorištima, izmedu redova na njivama, kraj puteva, jarkova i nasipa. Kao korov ulazi u strna žita, u okopavine, vocnjake, vinograde, bašte i time sprecava razvoj drugih biljaka. Njeno brzo širenje u Jugoistocnoj Evropi dovodi se u vezu sa nestankom velikih poljoprivrednih zadruga, nakon cega je zemlja ostala neobradena i slobodna za njeno širenje. Eliminisanjem otvorenih, golih površina ambroziji se sužava prostor za širenje.
RASPROSTRANJENOST:
Ambrozija se širi po celom svetu, ali potencijalna podrucja za njeno spontano šitenje nalaze se u opsegu od 50-55 ° severne geografske širine. Granice prostiranja se stalno menjaju zavisno od uvoza semena ambrozije u novim regionima i mogucnosti za njenu aklimatizaciju.
Autohtono raste u SEVERNOJ AMERICI:
Istocna Kanada - Novi Brunsvik, Njufaundlend, Nova Škotska, Ontario, Kvebek i Island princa Eduarda
Zapadna Kanada - Alberta, Britanska Kolumbija i Manitoba
Severoistocna SAD - Konektikat, Indijana, Mejn, Masacusec, Micigen, Nju Hempšir, Nju Džersi, Njujork, Ohajo, Pensilvanija, Rod Ajlend, Vermont i Zapadna Virdzinija.
Centralne SAD - Ilinois, Ajova, Kanzas, Minesota, Misuri, Nebraska, Severna i Južna Dakota, Oklahoma, Viskonsin i Teksas
Jugoistocne SAD - Alabama, Arkanzas, Delaver, Distrikt, Kolumbija, Florida, Kentaki, Luizijana, Merilend, Misisipi, Severna i Južna Karolina, Tenesi i Virdžinija
Naturalizovana je, te danas raste u Francuskoj, Švedskoj, Švajcarskoj, Belgiji, Nemackoj, Madarskoj, Poljskoj, bivšoj Jugoslaviji, Sredozemlju, Iranu, Japanu, Kini, Australiji, Južnoj Americi, Africi, Evropskom delu Rusije, Kavkazu i Kazakstanu. Kultivira se u Brazilu.
VARIJABILNOST:
U rodu Ambrosia ima oko 30 vrsta. To su jednogodišnje, višegodišnje, a rede i polugrmovi. U Evropi se danas može naci oko 20- tak vrsta ambrozije, a najrasprostranjenija je kratka ambrozija (Ambrosia artemisiifolia). Poznata su dva varijeteta ove vrste: Ambrosia artemisiifolia var. elatior (Linnaeus) Descourtilz, Ambrosia artemisiifolia L. var. diversifolia Piper i Ambrosia artemisiifolia var. paniculata (Michaux) Slicno lekovito dejstvo ima i Ambrosia trifida.
SADRŽI: belancevine, seskviterpenske laktone (paulitin i isopaulitin), etarsko ulje (germakrin D, limonen, alfa-pinen i mircin)
SUZBIJANJE:
Ambrozija kao korovska biljka izaziva isušivanje zemljišta, jer pomocu dobro razvijenog korena crpe iz zemlje dosta vode i mineralnih materija. Na taj nacin ona direktno utice i na smanjenje prinosa kod vecine poljoprivrednih kultura. U prirodi je niko ne koristi za ishranu, jer je blago gorkog ukusa. Prilikom košenja leguminoza i veštackih trava njeno ucešce u otkosu znatno smanjuje kvalitet sena. Zbog svega predhodno navedenog, treba znatno poraditi na njenom suzbijanju Pre svega mora se karantinski zaštititi uvoz zaraženog semena. i sistematski pregledati poljoprivredno zemljište. Moraju se primeniti sve agrotehnicke, hemijske i biološke mere zaštite, kako bi se smanjio prostor za njen razvoj i širenje. Naucnici u novije vreme rade na otkrivanju njenih prirodnih neprijatelja, kako bi prirodnim putem sprecili njen invazivni razvoj. Ukljucivanje ambrozijinog listojeda (Lygogramma suturalis) i sovice (Tarachidia candefacta), kao i primena biopreparata koji sadrži fitopatogeni ambrozin u podsticanju gljivice bele rde da uništava ambroziju, postignuti su znacajni rezultati u biološkoj borbi. Osim što je štetna kada raste medu usevima, mnogo je veca šteta što se smatra da je oko 10 posto stanovništva alergicno na njen polenov prah. Svaka biljka proizvede oko sto miliona zrna polena svake godine, a vec 20 do 30 u kubnom metru vazduha može izazvati alergijsku reakciju i simptome rinitisa. U pojedinim predelima pri cvetanju ambrozije cak i 90 posto ljudi pokazuje alergijske reakcije.
Kod osetljivih osoba, ona može da izazove promene na koži (poput koprivnjace), koje se teško i dugotrajno lece. Najvece koncentracije polena su u ranim jutarnjim satima i prepodne, a smanjuju se posle kiše. Da bi se kolicina polena svela na normalu, u gradskim i seoskim sredinama treba ambroziju suzbijati mehanicki (košenjem, kopanjem i cupanjem). Dva vremenski tacno tempirana košenja, mogu svesti kolicinu polena ambrozije u vazduhu ispod praga alergije.

KORISTI SE:
List ambrozije (Ambrosii folium)
Proizvodnja: Sveže lišce ambrozije bere se po suvom i lepom vremenu, a zatim suši u senci na promajnom mestu.
Opis droge: Dobro osušen list zadržava prirodnu boju, prijatnog je mirisa i blago gorkog ukusa
Etarsko ulje (Ambrosii aetheroleum)
Proizvodnja: Destilacijom pomocu vodene pare osušene ambrozije u cvetu (Ambrosii herba)
Prinos etarskog ulja iz vazdušno suve herbe bez korena je 0,18%.
Opis droge: Etarsko ulje ambrozije je tecnost zelenkaste boje, srednje izraženog, blagog i prijatnog mirisa.
FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA:
- adstrigens - sredstvo za površinsko sakupljanje tkiva, koje smiruje upalu sluzokože i kože
- stimulans - sredstvo koje pojacava funkciju nekog organa
- tonik - sredstvo za jacanje i oporavak organizma
- hemostatik - sredstvo za zaustavljanje krvarenja
- antiinflamator - sredstvo protiv upala
- antipiretik - sredstvo za snižavanje povišene telesne temperature
NARODNA MEDICINA:
- Protiv ujeda insekata (utrljati svež list)
- Protiv kožnih oboljenja (utrljati svež list)
- Protiv menstrualnih bolova i belog pranja (caj od lista i korena za ispiranje materice)
- Protiv krvarenja površinskih rana kože i sluzokože nosa (kao prašak i caj)
- Za jacanje funkcije bubrega, održavanje tonusa želuca i polagano uravnoteženje cirkulacije krvi (jaci
caj/dekokt)
- Za lecenje zlocudnih cireva na koži (kaša spravljena od lista, jer sprecava truljenje obolelog tkiva)
- Kod hemoroidalnih tumora i cireva (ekstrakt lišca)
- Protiv senske groznice, crvenila beonjaca, obilnog suzenja i nesnošljivog svraba ocnih kapaka
(upotreba svežeg lista)
- Protiv glavobolje, krvarenja iz nosa, više oblika proliva, posebno u letnjim mesecima, kao i dizenterije
- Blagotvorno deluje na ceo respiratorni trakt (caj od lista sprecava teško disanje, iritaciju traheja i
bronhija, koji mogu izazvati napad astme).
UPOTREBA:
Ulazi u sastav raznih cajnih mešavina (gde dozu direktno odreduje receptura)
Konzumiranje po jednog svežeg lista dnevno preporucuje se kao sredstvo za poboljšanje opšteg stanja organizma.
Spravljanje caja: Jedna supena kašika provenulog, iseckanog, lista ili usitnjenog polusuvog korena ekstrahovanih u 200 ml vode zagrejane na 60ºC u trajanju od 3 minuta.
Spravljanje infuza: Macerirati jednu pregršt suve ambrozije i jedan gram dumbira 1/2 l vrele vode. Uzima se jedna ili dve caše svaka 2, 3 ili 4 sata za poboljšanje cišcenja organizma znojenjem.
PREPARATI:
Preparati proizvedeni iz polena ambrozije (ekstrakti i tablete) lece polensku groznicu.
TOKSICNOST:
U polenu ambrozije je konstatovano 52 jedinjenja koja su alergogena od kojih su 6 posebno opasni Polen ambrozije izgleda kao kugla sa šiljcima, odnosno ima male kukice kojima se zakaci za sluzokožu gornjih disajnih organa i tako stvara velike alergijske probleme: kijanje (i više od deset puta uzastopno), svrab u nosu, curenje iz nosa, pecenje u ocima, suzenje ociju i konjunktivitis, otok ocnih kapaka, kašalj, otežano disanje sa osecanjem nedostatka vazduha. Osim respiratornih tegoba dešavaju se i promene na koži u vidu crvenih pecata i svraba, a mogu da nastanu i komplikacije na organima za varenje, pracene povracanjem, grcevima i dijarejom, narocito ako postoje unakrsne reakcije sa hranom koja potencira njenu alergogenost i dovodi do pogoršanja akutnog stanja. To su lubenice, dinje, tikvice, krastavci, banane, kesten, paradajz, zelena salata, a rede pirinac i kukuruz. Sve cešce se u svetu beleže smrtni slucajevi izazvani preteranom alergijskom reakcijom na ambroziju.
PREVENTIVA:
Da bi se zaštitili od direktnog dejstva ambrozije, treba poštovati sledeca pravila:
- Ne izlaziti iz kuce od 5 sati ujutro sve do 10 sati prepodne, jer je tada najviše polena u vazduhu
- Držati zatvorene prozore od stana ili automobila, da bi se sprecilo ulaženje polena
- Ako je vetrovito ostati u kuci, jer se sicušne cestice polena lako prenose vetrom
- Tuširati se i prati kosu svako vece (tako se spira polen sa tela i kose), ali i redovno prati ruke
- Cesto se presvlaciti (na taj nacin se sa odece odstranjuje polen)
- Ne sušiti veš u dvošištu i na terasi, kako bi sprecili da se polen taloži po mokrom vešu
- Redovno usisavati stan i prati podove (usisavanjem i pranjem skuplja se i uklanja polen)
- Kod rada u bašti staviti masku na usta i nos
- Sportskim aktivnostima u prirodi baviti se posle kiše,u kasno poslepodne ili predvece, kada je
koncentracija polena najmanja
- Izbegavati pušenje, sprejeve protiv insekata i slicne iritante, jer pojacavaju simptome alergije.
- Koristiti godišnji odmor kada u mestu življenja ima najviše polena.
- I pored primenjenih svih preventivnih mera ako je alergija uporna treba se obratiti lekaru, koji ce
propisati antialergijske lekove (antihistaminike).
UNIŠTAVANJE:
Okolne države organizovano su prišle rešavanju problema zvanom - ambrozija. U mnogim od njih preduzimaju se ozbiljne mere suzbijanja ambrozije. U Evropi su takve kampanje pocele pre nekoliko decenija. Organizovane su trke za decu. Dete koje ubere najviše ambrozije dobija nagradu. Štampani su i posteri sa slikom biljke i objašnjenjima zašto je biljka opasna i zašto je treba išcupati zajedno s korenjem. Nakon sumiranja finansijskih gubitaka zbog bolovanja zaposlenih u privredi, došlo se do zakljucka da se ambrozija na našem prostoru mnogo proširila. Zbog toga je Vlada Srbije 2006.g. Uredbom obavezala sve vlasnike i korisnike poljoprivrednog, gradevinskog, šumskog i drugog zemljišta da sprovedu suzbijanje i uništavanje ambrozije. Brojni su nacini kojima se ljudi bore protiv ovog korova. Najjednostavniji nacin je fizicko uklanjanje. Cela biljka sa korenom išcupa se iz zemlje. Pri tome treba nositi rukavice da se koža na rukama ne ošteti, jer je stabljika prepuna grubih dlacica. U slucaju kada je ima na vecim površinama preporucuje se košenje i to pre cvetanja, ili tretiranje odredenim pesticidima.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:37:09


STACHYS OFFICINALIS

RANILIST

ISTORIJA: Još je Antonius Musa lekar imperatora Avugusta koristio ranilist kao lek. On je njime lecio oko 40 razlicitih bolesti. Zbog toga je ova biljka u tim krajevima Evrope kasnije u farmakopeji prihvacena kao zvanicni lek. U Srednjem Veku sadili su je po crkvama i manastirima, jer se verovalo da štiti od zlih duhova. Zbog toga je u Italiji bila popularna poslovica ,,Prodaj kaput i kupi ranilist''.

ETIMOLOGIJA: Ime ranilista dolazi od grcke reci ,,stachys'' = klas, pošto cvetovi ove biljke formiraju prividnu cvast u obliku klasa. Latinski deo imena ,,officinalis" = zvanican (oficinalan) oznacava da je biljka bila tretirana kao medicinski priznat lek još u rimsko doba. Narodni nazivi: gušar, jetrenjak, lekoviti cistac, ranik, ranilist, ranica, ranka, ranjak i ranjenik direktno su izvedeni iz prakticne primene ove biljke u narodnoj medicini.

OPIS BILJKE: Ranilist je višegodišnja zeljasta biljka, koja naraste 20-60 (100) cm. Ima kos rizom, ponekad dobro odrveneo sa jako razgranatim korencicima. Iz njega izbija prizemna (bazalna) rozeta i uglavnom uspravna stabljika, obrasla sa 2-3 para listova. Stabljika je tupo cetvorouglasta, jednostavna ili pri vrhu razgranata. Ponekad je pri zemlji polegla, ali se od osnove uzdiže i stoji uspravno. Cesto je obrasla proredenim dlacicama, koje su priljubljene uz stabljiku i povijene naniže. Najveci deo listova nalazi se u prizemnoj rozeti. Oni su izduženo-jajasti, u osnovi srcasto useceni, pri vrhu zaobljeni, a duž oboda nazubljeni polukružnim ili trouglastim zubcima. Donji listovi su znatno krupniji od gornjih. Dostižu dužinu 3-12 cm, a širinu 2-5 cm. Sa nalicja su goli ili slabo maljavi i stoje na drškama dugim od 4-12 cm. Listovi stabljike su sitniji, naspramni i imaju kratke drške. Pri vrhu stabljike uocava se par sedecih listova. Pricvetni listici slicni su stablenim, ali su znatno sitniji (do 2 cm.). Iznad njih se razvija gusta kupasta cvast dužine 3-6 cm. Roze-crveni cvetovi velicine 12-14 mm složeni su po desetak u prividne pršljenove. Grupe pršljenova udružuju se u prividnu klasastu cvast. Cašica je cevasto-zvonasta, petoclana, u donjem delu gola, a u gornjem sa neznatno istaknutim nervima. Dostiže dužinu od 10-15 mm, a pri vrhu je prelivena ljubicastom bojom. Krunica je dvousnata, petodelna i dostiže dužinu od 15-17 mm. Gornja usna je udubljena, a donja trodelna, sa znatno širim srednjim režnjem, vidno obrasla dlacicama. Krunicna cev duga je oko 5 mm. Obicno je roze, rede bele boje, dok su usne purpurno-crvene. Prašnika ima 4 i prikriveni su u gornjoj usni. Dva su kraca i posle oprašivanja se povijaju unutra. Antere su žute do ljubicasto-smede. Plodnik nadcvetan. Cveta od jula do septembra. Miris je slab i ne baš prijatan. Ranilist je dobar medonoša. Sa njega se može sakupiti i nešto polena. Plod je gladak, jajast, mrke boje i ne veci od 3 mm. Raspada se na 4 suva, izdužena orašcica. Zbog jestivog usploda, biljka je endozoohorna. Raznose je životinje, koje se hrane njenim semenom. Seme je relativno sitno, pa se može reci da je ranilist i anemohorna biljka, jer se rasejava vetrom.

STANIŠTE: Ranilist ima vrlo široku ekološku amplitudu. Raste u svetlim, prozracnim brdsko-planinskim šumama, šikarama i šibljacima, na umereno suvim livadama, submediteranskog podrucja, te u vegetaciji vlažnih dolinskih livada. Raste od nizija sve do 2000 m nv. Preferira neutralna, do umereno kisela humusno-peskovita ili ilovasta zemljišta.

RASPROSTRANJENOST: Prirodno raste u: SEVERNOJ AFRICI (Alžir, Maroko i Tunis), ZAPADNOJ AZIJI (Turska), na KAVKAZU (Jermenija, Azerbejdžan, Gruzija, i deo Rusije), u ZAPADNOM SIBIRU, u SEVERNOJ EVROPI (Engleska, Danska, Irska i Švedska), u SREDNJOJ EVROPI (Austrija, Belgija, Ceška, Slovacka, Nemacka, Madarska, Holandija, Poljska i Švajcarska), u ISTOCNOJ EVROPI (Belorusija, Estonija, Letonija, Litvanija, Rusija i Ukrajina), U JUGOISTOCNOJ EVROPI (Albanija, Bugarska, bivša Jugoslavija, Grcka, Italija i Rumunija) i u JUGOZAPADNOJ EVROPI (Francuska, Portugalija i Španija).

VARIJABILNOST: Rod Stachys ili Betonica obuhvata jednogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke, a rede i manje grmove. Sam rod cini oko 300 vrsta rasutih širom sveta, osim u Australiji i Novom Zelandu. Opisan je veliki broj infraspecijskih oblika. Druge Stachys vrste: Stachys recta L., Stachys palustris L. i Stachys silvatica L. imaju manje-više slican sastav i dejstvo, ali se manje upotrebljavaju nego ranilist. Pošto nisu škodljive mogu se koristiti u nedostatku ranilista u iste svrhe.

GAJENJE: Lekoviti preparati izradjeni od biljaka danas su sve brojniji u svetu i sve se vise traze. Lekovito bilje nalazi primenu u medicini, ishrani i kozmetici i postaje predmet interesovanja citavog sveta. Lekovito bilje u Srbiji predstavlja bogatu tradiciju i deo kulture naroda. Srbija zahvaljujuci povoljnoj klimi, zemljistu i nezagadjenoj sredini veoma je pogodna za intenzivno gajenje lekovitog bilja. Proizvodnja lekovitog bilja donosi veci, brzi i laksi profit od vecine drugih poljoprivrednih proizvodnji.
Pored razradjenih tehnologija gajenja opste poznatih biljki (nana, kamilica, maticnjak) moze ponuditi tehnologije gajenja i rasad do sada nedovoljno poznatih i neplantaziranih biljki, cije gajanje bi donelo vece prihode. Jedna od takvih biljaka je i ranilist. Prema zemljištu on nije mnogo izbirljiv, ali mu odgovaraju dobro drenirana tla. Razmnožava se iz predhodno proizvedenog rasada i deljenjem busenova. Ovaj drugi nacin razmnožavanja koristi se samo kod manjih proizvodnji. Npr. kad se gaji po parkovima i vrtovima, kao lepa ukrasna bilka. Rasad se iznosi na otvoreno u prolece, a cveta druge godine od rasadivanja. Posle toga cveta redovno svake godine. Sadi se na rastojanju 40x25 cm. Mere gajenja su navodnjavanje, plevljenje i meduredna obrada. Sa 1 ha se dobija 600-700 kg suve droge. Posle 4-5 godina vade se svi koreni i vrši se zamena kulture.

SADRŽI: tanine, diterpenske laktone, iridoide (harpagid), betamin, gorke materije, holin, saponizide, saponin, alkaloide stahidrinskog tipa (stahidrin, turicin, betain i betonicin), antocijane, flavonide, etarsko ulje, smolu, vitamin C i K, mineralne soli (kalijum) i dr.

KORISTI SE:
nadzemni deo biljke u cvetu (Betonicae herba - HAB1. )
Bere se: Prikuplja se na pocetku cvetanja, odmah po otvaranju prvih cvetova. Bere se po suvom i toplom vremenu, posle punog meseca, tako što se odseca gornja polovina biljke sa cvetovima. Pre sušenja se odbace požutele i oštedene jedinke. Suši se u tankom sloju, u hladu na promaji ili u sušarama na temperaturi od 40-50 °C.
Odnos sirove i osušene droge je 4:1. Osušen ranilist cuva se u dobro zatvorenim pakovanjima, zašticen od vlage i svetlosti. Rok trajanja 2 godine.
Opis droge: Osušena droga ima opor, naljut i pomalo neprijatan ukus i skoro da nema miris. Osušeni nadzemni deo biljke može da sadrži do 5 % pepela i do 3 % delova sa promenjenom bojom.
koren (Betonicae radix)
Bere se: Koreni ranilista vadi se u oktobru. Opere se, osuši i potom suši na suncu ili u sušari. Odnos sirove i suve droge je 5:1. Ppakuje se u jutane ili papirne vrece i cuva do 2 godine..
Opis droge: Osušen koren može da sadrži do 12 % vlage, do 4 % delova sa promenjenom bojom i do 1,5 % mineralnih primesa.

NACIN UPOTREBE: Ranilist se koristi kao monokomponentni caj, a ulazi i u sastav cajnih mešavina i drugih pripravaka. Zbog velike kolicine tanina nalazi primenu u brojnim zapadno-evropskim farmakopejama. On ulazi u sastav ,,Švajcarskog caja'' (Species vulnerariae), od koga se spravljaju medikamenti za lecenje rana. Narod koristi ranilist i za bojenje vune. Dobija se fina sivo-maslinasta boja. Zbog gorkih i taninskih materija koje sadrži ranilist se može upotrebiti za štavljenje kože. Od odrvenjenog rizoma su nekad u ruskim štamparijama pravili laka svetla slova nazvana ,,litera''. Otuda potice i ruski naziv ,,Буквица''

FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA:
- adstrigens- sredstvo za površinsko sakupljanje tkiva, cime smiruje upale sluzokože i kože
- antidijaroik - sredstvo protiv proliva
- vulnerar - sredstvo koje zaceljuje rane
- stomahik - sredstvo za poboljšanje varenja hrane
- ekspektorans - sredstvo za olakšano iskašljavanje i izbacivanje patološkog bronhijalnog sekreta
- tonik- sredstvo za oporavak oslabljenog organizma
- febrifug- sredstvo koje pomaže kod groznicavih stanja
- emetik- sredstvo za izazivanje povracanja

NARODNA MEDICINA:
Upotrebljava se:
- za lecenje rana, posekotina, uboja, opekotina, upaljene sluzokože, upale desni, proliva, neredovnih menstruacija upale bubrega, urogenitalnog trakta i slicnih bolesti.
- za popravljane apetita i bolje varenje, jer suzbija preveliku kiselost u želucu i razne tegobe u žucnoj kesi (caj)
- za smanjenje neprijatnog zadaha iz usne duplje (caj)
- za suzbijanje raznih tegoba u organima za disanje (bronhitis, astma i kašalj) (caj 3-4 puta dnevno)
- protiv groznice
- za regeneraciju oštecene jetre, posle žutice i drugih bolesti (caj)
- za lecenje zmijskog ujeda (sok iz svežeg lista nacediti direktno na ugriz, a preko toga staviti oblogu, kao preventivu do odlaska lekaru)
- u lecenju bolesti centralnog i perifernog nervnog sistema (migrena, neuralgija, glavobolja, vrtoglavica, epilepsija i neurastenija)(caj od cvetova ranilista)
- kod reumatizma, gihta i podagre (obloga)
- kod arterioskleroze (caj)
- kod raka (cela biljka ili caj od korena)
- kod povracanja i trovanja (koren)
- kod znojenja nogu (kupka u vodi od 38 °C.)

OBLIK UPOTREBE:
Ranilist u žumancetu: Dobro iseckati 4-5 g. svežeg lista ranilista, pa ga umutiti sa žumancetom kokošjeg jajeta. Može se dodati i šecer. Uzimati posle napada groznice.
Caj od ranilista: 2 cajne kašicice osušene i usitnjene droge preliti sa 400 ml vrele vode, ostaviti u poklopljenom sudu 1 sat i procediti. U toku dana uzeti 3 puta po 1 kafenu šolju, pre jela.
Lekovito vino: 100 g svežih listova prelije se sa 1 litrom vina. Kroz 8 dana se procedi. Služi za ispiranje starih rana, koje sporo zarastaju, kao i gnojnih rana. Ovim pripravkom mogu se leciti i otvorene rane na venama, zajedno sa nevenovom mašcu.
Rakija od ranilista: Dobro ocišcene i oprane sveže listove ranilista ostaviti da odstoje i malo se osuše. Potom ih sitno naseckati i njima napuniti bocu sa širokim grlom. U nju naliti jaku rakiju i ostaviti da odstoji 2 sedmice. Povremeno promuckati. Kasnije profiltrirati i koristiti kao dezinfekciono sredstvo.
Melem od ranilista: 20 ml svežeg soka ranilista pomešati sa 100 g vazelina. Koristi se za lecenje otvorenih i gnojnih rana.

PREPARATI: Florgosan,7N, Tonorob, Tartephedreel (svi Nemacka)

TOKSICNOST: Ako se koren ranilista uzima u kolicinama vecim od 1,5 g. javlja se nagon na povracanje. Kod branja i upotrebe potrebno je voditi racuna, da ne dode do zamene sa Stachys germanica L. Iako sadrži alkaloide ranilist uzet u terapeutskim dozama nece izazvati štetne posledice.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:35:06

Lekovito Bilje - Page 2 Prunusamygdalusbadembil

PRUNUS DULCIS (Mill.) D. A. Webb

BADEM
amendula, amigdal, bajam, bajama, bajan, bojam, gorki badem, mandala, mandula, migdal, mindol, mindul, mendalj, mendula, omendula, pitomi badem, slatki badem

Nemacki naziv:
Bittere Mandeln, Bitter mandel, Bittermandelbaum, Echte Mandel, Echter Mandelbaum, Knackmandel, Krachmandel, Mandel, Mandelbaum, Suessmandel, Suessmandelbaum
Engleski naziv:
Almond, Almond tree, Bitter almond, Bitter almond tree, Soft-shelled almond, Sweet almond
Francuski naziv:
Amande, Amande à coque tendre, Amande amère, Amande douce, Amandier, Amandier à fruits amers, Amandier à fruits doux, Amandier commun, Amandier doux
Italijanski naziv:
Mandorla, Mandorla amara, Mandorla dolce, Mandorlo, Mandorlo amaro, Mandorlo comune, Mandorla premice
Spanski naziv:
Alicantina, Allozo, Almendra, Almendra amarga, Almendra dulce, Almendra mollar, Almendolero, Almendro, Almendro amargo, Amendoeira, Ametller, Ayosa, Azollo, Basta, Benita, Blanqueta, Cartagenera, Colorá, Del alto, Desmayo blanco, Desmayo rojo, Eyosa, Fina, Guapero, Hormiguera, Largueta, Marcona, Mollar, Planeta, Sotera
Ruski naziv:
Миндаль, Миндаль горький, Миндаль обыкновенный, Миндаль сладкий, Миндаль хрупкий


ISTORIJA: Badem je poreklom iz Persije i Mesopotamije, odakle se još pre naše ere proširio u Siriju i Gršku. Gajeni badem pojavio se u ranom Bronzanom dobu (3000-2000 g. pne.). Plodovi badema nadeni su u Tutankamenovoj grobnici (1325 g. pne.). Predpostavlja se da su tu doveženi iz Levanta. Anticko poreklo ove biljke dokazuje se i faktom da se spominje u ,,Bibliji''. Badem se u to vreme smatrao religioznim drvetom. Njime su ukrašavali domove za vreme verskih svetkovina. Njegove grancice korišcene su za teranje zlih duhova sa bolesne dece. Nešto kasnije ljudi su naucili da kultiviraju badem. Grci ga tretiraju kao simbol plodnosti, te o njemu ispredaju razne legende: Postanak slatkog badema povezan je sa legendom o ljubavi prelepe devojke Felide i njenog voljenog Demofonta. U vreme dok je on bio na proputovanju, devojka se od tuge pretvorila u uvelo bademovo drvo. Po povratku u zavicaj Demofont je dugo oplakivao svoju voljenu. Bogovi su se sažalili nad njim i kad je od tuge obuhvatio osušeno drvo, ono je oživelo, pustilo listove i pocelo otvarati prekrasne cvetove. Postanak gorkog badema povezan je sa trgicnom smrcu kceri Midasa. Gorki badem izrastao je na onom mestu gde je ona sebi zabola bodež u srce posle saznanja o smrti svog muža. Ipak najverodostojnije je verovanje da bademovo drvo potice direktno od Zevsa. Tacnije iz njegovog semena roden je hermafrodit Agdistis, koga su bogovi kastrirali, a na mestu gde su bacene genitalije izraslo je drvo badema. Odatle i dolazi zanimljiva prica o bademovoj mitskoj povezanosti s olimpijskim bogovima i njihovom seksualnom moci, što ga prati i do dan danas. Ipak nije slucajno što se badem povezuje s plodnošcu (fertilnošcu). On sadrži hranljive materije koje su kljucne za poboljšanje seksualnosti. Sadrži vece kolicine magnezijuma, fosfora i cinka, a nauka je dokazala da cink podiže libido kod muškaraca. Badem je na Siciliju stigao sa Fenicanima. Ipak pošto je došao preko Grcke nazivali su ga ,,grcki orah''. U II veku p.n.e. badem pocinju da gaje Rimljani. On vrlo brzo postaje sastavni deo njihove tradicije. Ušiceren badem nosi se na poklon prijateljima, a njegovim plodovima obasipaju se mladenci na vencanju. Tacnije, Rimljani ga tretiraju kao simbol plodnosti, ljubavi, dobrog zdravja i srece. Nešto kasnije oni su pokušali da badem gaje u Francuskoj i Nemackoj, ali su ih u tome omeli klimatski faktori. No, u obliku gotovog proizvoda badem je dosezao sve do zemalja Severne Evrope. Nešto kasnije u VI veku badem stiže i na Krim. 763.god. u zapadno Sredozemlje badem donose arapski trgovci, koji se tu doseljavaju da bi trgovali robom sa Bliskog istoka. Kinezi bademovo drvo spominju tek u 10 veku, kao stablo iz zemalja "Muhamedanaca". Francuzi su u 14 i 15 veku koristili bademovo mleko za pripremu deserta ,,blancmange'', dok se engleska verzija ,,blancmanger'' sastojala od: usitnjenih pilecih prsa, šecera, pirinca i bademovog mleka. Tokom Srednjeg veka u Evropi se priprema puding od pšenice i bademovog mleka, a služi se sa mesom divljaci. U 16 veku badem je prenešen u Severnu Ameriku. Nešto kasnije u 18 veku on tamo organizovano pocinje i da se gaji. Španski kaluderi sade bademe u manastirima uz put ,,El Camino Real'', koji vodi od San Dijega na jugu do Sonore na severu Kalifornije. Najsevernija distinacija gde se gaji badem je Island. Njihovi komšije Švedani plodove badema tradicionalno koriste za Božic. Jedan badem sakriju u puding od pirinca, a onaj ko ga pronade bude srecan cele naredne godine.

ETIMOLOGIJA: Ime badema dolazi od grcke reci ,,amygdalos (ἀμύγδαλος)", a povezano je sa imenom prekrasne boginje Amigdaline, kojoj su se klanjali Fenicani. Iz grcko-italijanskog naziva ,,amygdale" razvio se italijanski naziv ,,mandorle", te nadalje naziv koji se i kod nas cesto upotrebljava ,,mandalj". Ime ,,bajam'' dolazi iz albanskog, a ,,badem'' iz bugarskog jezika. Imena vrste ,,dulcis'' = slatki i ,,amara'' = gorki odnose se na ukus plodova badema.

OPIS BILJKE: Gorki i slatki badem predstavljaju višegodišnje, listopadno drvece. To su visoka i jaka stabla, tvrdog drveta, sa visinom od 8-12 m i precnikom do 30 cm. Poseduju razgranatu krošnju piramidalnog oblika, koja dostigne širinu od 6-8 m. Koren badema je snažan i doseže dubinu od 5-7 m. Divlji badem na granama i grancicama ima trnje, dok kod sortnih badema nema trnja. Mladi izbojci su u pocetku zeleni, kasnije su glatki i imaju crvenkastu boju. U drugoj godini grancice postanu sive. Listovi su šiljatog vrha, po obodu testerasto nazubljeni, prosti, jajasti, lancetastog do usko-lancetastog oblika, sa lica glatki i sjajni, tamno-zelene boje, a sa nalicja dlakavi. Lice na trešnjeve listove, dugi su do 10 cm, a široki 1,2-4 cm. Slatki badem ima bele, a gorki ružicaste cvetove. Oni stoje na vrlo jakim peteljkama i slicni su mnogim drugim vockama. Cvetovi imaju oblik cašica s vencicem i petoclani su. Prašnika ima 20-40, a plodnik poseduje 2 embrionske kesice u kojima se mogu oploditi 1-2 jajašca. Cvetovi su srednje-krupni do krupni (2,5-4 cm), pojedinacni i dvopolni (hermafroditni). Cveta u februaru ili martu, pre listanja. Listovi izbijaju 2-3 nedelje posle. U pazuhu listova i na lisnim peteljkama nalaze se 1-2 žezde. Plod je monokarpna koštunica, elipticno-pljosnatog do okruglog oblika. Plod gorkog badema je nešto širi, ali i kraci od ploda slatkog badema. Epikarp je maljav i zelene boje, a kožasti mezokarp se kod zrelih plodova odvaja od hrapavog odrvenjenog endokarpa u kome se nalazi seme. Plodovi sazrevaju 7-8 meseci posle cvetanja (u junu, julu i avgustu). Pocinje plodonositi sa 4-5 godina, i to traje 30-50 godina. Može da dostigne starost od 130 godina.

STANIŠTE: Badem je izrazito heliofitna vrsta, koja podnosi suva i topla staništa. Zahvaljujuci korenovom sistemu i prilagodenoj transpiraciji lako podnosi sušu. Uglavnom naseljava zemljišta bogata kalcijumom. Vrlo je adaptivan prema siromašnim tipovima zemljišta (kamenitim, peskovitim, krecnim). Imajuci u obzir da ima dobro razvijen vretenast koren, normalno je da mu više pogoduju duboka, nego plitka zemljišta. Iako dobro podnosi niske temperature (do -25 °C), zbog ranog cvetanja cesto strada od prolecnih mrazeva. Badem raste na stenovitim padinama i pitomim uvalama od 800-1600 m nv., a neke vrste (badem Bukara) doseže i do 2500 m nv. Razvija se u malim grupama od 3-4 stabla, koja rastu na rastojanju od 5-7 m.

RASPROSTRANJENOST: Poreklo vodi: sa ARAPSKOG POLUOSTRVA: Saudiska Arabija; iz ZAPADNE AZIJE: Izrael, Jordan, Liban, Sirija i Turska; iz SREDNJE AZIJE: Jermenija, Avganistan, Iran i Kurdistan. Zbog hiljaduvekovnog kultiviranja danas je u arealu teško naci cistu liniju autohtonog badema. Naturalizovan (unešen) je u Mediteranski basen i u umerenu Aziju, gde raste poludivlje. Gaji (kultivira) se u Kini, Južnoj Africi, SAD (Kalifornija), Argentini, Australiji i Rusiji (Kavkaz i Krim). Uspešno se gaji gotovo u svim zemljama Sredozemnog mora a najcešce u Maroku, Španiji, Portugaliji, Francuskoj i Italiji. Na jadranskom primorju i na jugu pored granice sa Makedonijom raste poludivlje. Pojedinacna stabla badema mogu se naci u unutrašnjosti Srbije i na Fruškoj gori. Najviše gorkog badema se izvozi iz Francuske i Italije. U najpoznatije i najkvalitetnije sorte ubrajaju se bademi iz okoline Barija.

VARIJABILNOST: Iako spada u orašaste plodove badem u biološkom smislu nije orah. Rod Prunus obuhvata grmove i manje drvece. U sastav roda ulazi 6 podroda sa oko 300 vrsta rasporedenih uglavnom u umerenom pojasu Evrope, Azije i Severne Amerike. Podrod Amygdalus obuhvata vrste: badem i breskvu. U našem podneblju mogu se naci divlji badem (Prunus webbi Spach.), stepski badem (Prunus tenella Bats.), kao i nekoliko podvrsti i varijateta obicnog badema Prunus amygdalus Stockes:
Ekonomski znacaj imaju varijeteti:
gorki badem - Prunus amygdalus Stockes var. amara (L. ex C.F.Ludw.) Focke in W.D.J.Koch
slatki badem - Prunus amygdalus Stockes var. dulcus (DC) Koehne
Navešcu i nekoliko podtaksona:
Podvrsta:
Prunus communis subsp. fragilis Arcang.
Varijeteti:
Prunus amygdalus var. fragilis Borkh. ex Focke in W.D.J.Koch
Prunus amygdalus var. macrocarpa (Poit. & Turpin) Bean
Prunus amygdalus var. sativa (Mill.) Focke in W.D.J.Koch
Podvarijeteti:
Amygdalus communis subvar. amara (L. ex C.F.Ludw.) Rouy & E.G.Camus
Amygdalus communis subvar. dulcis (DC.) Rouy & E.G.Camus
Amygdalus communis subvar. macrocarpa (Poit. & Turpin) Rouy & E.G.Camus
Prunus communis subvar. amara (L. ex C.F.Ludw.) Asch. & Graebn.
Prunus communis subvar. sativa (Mill.) Asch. & Graebn.
Forme:
Prunus communis f. amara (L. ex C.F.Ludw.) C.K.Schneid.
Prunus communis f. dulcis (DC.) C.K.Schneid.
Prunus communis f. macrocarpa (Poit. & Turpin) C.K.Schneid.

GAJENJE: Badem je orašasti plod koji se obimno kultivira i daje najveci svetski urod. Gaji se u onim zemljama gde klima to dozvoljava. Može se razmnožavati semenom, korenovim izdancima i izbojcima iz panja. Preferira suva i pešcana zemljišta. Podnosi niske temperature do -25°C. Strada od kasnih prolecnih mrazeva, jer cvet mrzne na -2°C. Kvalitetne sadnice se dobijaju kalemljenjem rodnih sorti na divlje podloge. Pri formiranju nove kulture, površina bi trebala imati oblik pravougaonika. Zbog meduredne obrade rastojanje medu redovima mora biti 5-6 m, a rastojanje medu jedinkama 4-5 m. Iako je badem hermafrodit, oprašuje se vrlo teško. Zbog toga se u kulturu obavezno moraju uneti i stabla oprašivaca. Njih treba saditi unutar nasada, kako bi oprašivanje bilo što efikasnije. Ako želimo optimalne prinose, pored organskog dubriva, posebno u fazi rasta moramo uneti i mineralno (NPK). Koliko ce se zasad zalivati, zavisi od klime i tipa zemljišta. Badem napada Taphrina deformans (Berk.)- kovrdžavost lista. Zaštita od štetocina ne bi trebala da ukljucuje jaše doze fungicida i insekticida. Moderna tehnologija gajenja, branja, skladištenja i prerade povecala je znacaj ove biljke. Svetska proizvodnja badema iznosila je 2006.god. 1,70 miliona tona. Najveci proizvodaci su: SAD, Španija, Sirija, Italija, Iran, Maroko, Alžir, Tunis, Grcka, Turska, Liban i Kina. Najveci svetski uvoznici su Nemacka i Japan.

SADRŽI: masno ulje (oleinska, palmetinska, linolenska i stearinska kiselina), belancevine, šecer, celulozu, sluzi, gumu, amagdalin, etarsko ulje (cijanovodoonicna kiselina i benzaldehid), mineralne materije (K, P, Mg, Ca, Na, Fe, Zn, Mn, Cu i dr.), vitamine (B - kompleks, P, PP, E, A i C) i gorke materije
Gorki badem sadrži glikozid amigdalin, koji se lako razlaže na glikozu, benzaldehid i jako otrovnu cijanovodoonicnu kiselinu.

KORISTI SE:
seme - zreo plod (Amygdalae (amarae) dulcis semen)
Bere se: Berba i sakupljanje plodova badema obavlja se u nekoliko navrata. Seme se sakuplja kada koštunica potpuno sazri, mezokarp otpada a koštica se suši na promajnom mestu. Badem u ljusci, kao i jezgro nakon berbe se klasiraju. Iako se bademi mogu naci u trgovini cele godine, najboli, najsocniji i najsladi su oni tek ubrani. Kada bademi dugo stoje, masti se kvare, pa se užegnu. Najbolje ih je cuvati u zamrzivacima, dobro zatvorenim u posudama.
Opis droge: Semenke iz koštunice vocke badema, su nesimetricno jajaste, spljoštene, pri vrhu sužene u mali šiljak, dugacke 2 cm, široke 1,2 cm, a 1 cm debele. Presvucene su svetlo-smedom semenskom ljuspom koja je uzduž brazdasto naborana, rapava i prašna. U toploj vodi ljuska omekša i lako se skida s jezgra. Jezgro se sastoji od dva velika, bela, pljosnato-ispupcena, uljasto-mesnata kotiledona, koji se lako razdvajaju i daju se seci kao vosak. Na vrhu kotiledona vide se korencic i pupoljcic (pulmula). Semenke su bez mirisa, a gorkog i uljastog ukusa. No kad se žvacu oseca se miris na cijanovodoonicnu kiselinu i benzaldehid. To je tzv. "miris gorkog badema". Gorki badem (Prunus amygdalus Stockes var. amara (L.)Focke), koji se po izgledu ne razlikuje od slatkog badema (Prunus amygdalus Stockes var. dulcus DC.), za razliku od njega sadrži heterozid amigdalozid. Iako je slatki badem selekcijom kroz vekove stekao osobine negorkog, desi se da ponekad (1% od ukupne kolicine) i on sadrši amigdalin. Jedino Kalifornijski badem predstavlja cistu liniju i nikad ne sadši amigdalin. Slatki i gorki badem su uglavnom razliciti i nikad ne mogu zameniti jedan drugog.

masno ulje (Amygdalae (amarae) dulcis oleum)
Proizvodnja: Masno ulje dobija se cedenjem (presovanjem) zrelog semena slatkog i gorkog badema. Za farmaceutske svrhe upotrebljava se samo najbolje masno ulje. Ono se izdvaja iz prvih kapi kod hladnog cedenja ("prvenac").
Opis droge: Masno ulje je bistra bledo-žuta tecnost, skoro bez mirisa i vrlo bladog ukusa, koja se sastoji iz smeše glicerida oleinske i linolne kiseline. Ne suši se. Na -10 °C ostaje bistro i tecno.

etarsko ulje (Amygdalae amarae aetheroleum)
Proizvodnja: Iz semena gorkog badema najpre se iscedi masno ulje, pa se potom pogace drže izvesno vreme u hladnoj vodi da dode do hidrolize amigdalozida i na kraju se destiluju vodenom parom. U prisustvu vode i enzima emulzina, amigdalozid se hidrolizuje na cijanovodoonicnu kiselinu i benzaldehid ili etarsko ulje gorkog badema, a preko toga dobijaju se i dva molekula glikoze.
Opis droge: etarsko ulje је bezbojna tecnost sa karakteristicnim mirisom marcipana.

NACIN UPOTREBE: Gorki i slatki badem koriste se u medicini, kozmetici i prehrambenoj imdustriji. Seme slatkog badema je vrlo ukusno i može se jesti bez termicke obrade. Badem je vrlo hranljiva vocna vrsta, poseduje veliku energetsku vrednost i vrlo povoljno deluje na rad bubrega. Veoma dobra i zdrava kombinacija esencijalnih masti, belancevina i vlakana omogucuje pozitivan ucinak badema na nivo holesterola u krvi. Smatra se da je bademovo ulje delotvornije u skidanju holesterola cak i od maslinovog ulja. Badem je jedan od najbogatijih izvora vitamina E i vitamina B kompleksa, koji štite organizam od slobodnih radikala. Zbog tih svojstva i sadržaja folne kiseline preporucuje se u trudnoci. Badem je odlican izvor kalcijuma, pa treba da ga koriste osobe koje su alergicne na mleko i mlecne proizvode, jer omogucuje ocuvanje cvrstine kostiju. Belancevine iz badema imaju dobar raspored aminokiselina, pa mogu zameniti one iz mesa, te se badem preporucuje vegeterijancima. Mangan i bakar obilato su zastupljeni u bademu. Oni pomažu organizmu da iskoristi nekoliko kljucnih nutrijenata, kao što su biotin, tiamin, askorbinska kiselina i kolin. Time održava normalan nivo krvnog pritiska i stimuliše optimalni rad štitne žlezde. Bademi nalaze primenu i u farmacuetskoj industriji, jer se od njih proizvode galenski preparati. Cesto se slatki badem samelje u brašno i kao takav koristi za pecenje hleba, kolaca i biskvita. Grci od badema prave kolace ,,amigdalota'' koji su zbog svoje bele boje našli primenu na svadbenim veseljima. Takode se bademov ekstrakt može koristiti kao zamena za vanilin ekstrakt. U prvom i u drugom slucaju služi kao hrana ljudima obolelim od dijabetisa. ,,Ucenicko voce'' predstavlja mešavinu suvog grožda, kikirikija, lešnjaka, badema i tvrdo kuvanog jajeta. U Nemackoj se ova hranljiva kombinacija daje ucenicima i studentima da im olakša intelektualne aktivnosti. Badem se može koristiti izmiksovan u obliku ,,bademovog maslaca''. Od njega se može napraviti veoma ukusno mleko.
Ulje slatkog badema može se koristiti u kulinarstvu, a sa druge strane za izradu sapuna, maski, krema i peelinga za suvu kožu.Gorki i slatki badem koriste se i u narodnoj medicini. Seme gorkog badema služi za izradu ,,vode od gorkog badema'', etarskog ulja i masnog ulja. Od smese koja preostane posle cedenja masnog ulja i ekstrakcije etarskog ulja, presuju se pogace ili se melje brašno za ishranu stoke. Bademovo drvo pored vocarstva nalazi primenu u hortikulturi, jer ima prelepe, raskošne cvetove. Drvesina badema je cvrsta, ima lep izgled i lako se obraduje.
Mladi, nerazvijeni, mesnati plodovi badema, dok im ljuska još nije otvrdnula koriste se kao tzv. ,,zeleni badem''. Ovakvi plodovi su pomalo kiseli i dostupni su samo od kraja aprila do sredine jula. Na Bliskom istoku ih jedu sa solju (da bi neutralisali kiselost) ili ih stavljaju u turšiju, da bi im produžili rok upotrebe.
Bademovo ulje nalazi primenu kod podmazivanja drvenih duvackih instrumenata, kao što su oboa i klarinet.

ZACIN: Plodovi slatkog badema koriste se sirovi, prženi, dodaju se raznim jelima ili sluše za dobijanje bademovog maslaca, bademovog ulja i bademovog mleka. Mleveni ili fino seckani gorki bademi upotrebljavaju se za spremanje testenina, domacih kolaca, oblandi, u izradu marcipana i za kuvanje jela sa delikatnim (pikantnim) ukusom. On posle obrade daje hrani i picu neponovljivu aromu. Ipak prilikom dodavanja gorkog badema treba voditi racuna da se ne predozira. Kao zacin za slatkiše koristi se alkoholna otopina ulja gorkog badema. Ona se može i veštacki proizvesti. Gorki badem zauzima posebno mesto u severoindijskoj, kineskoj i indonežanskoj kuhinji. Tu on služi kao dodatak mnogim jelima. a posebno pirincu, pecenoj živini i raznim vrstama mesa. Najpoznatiji produkt zapadne kuhinje je slatkiš ,,marcipan''. Pravi se od jako zgnjecenog badema, šecera i ružine vodice. U industriji likera ulje gorkog badema služi kao dodatak (korigens) koji menja ukus i boju pica. Od termicki obradenog gorkog badema proizvodi se liker ,,Amaretto''. Nešto manju zacinsku primenu ima slatki badem. Koristi se kod prženja ribe, narocito pastrmke. Iseckan ili samleven koristi se sa drugim orašicama kao sastavni deo vocnih deserata i sladoleda. Od slatkog badema obogacenog nekim bojama spravlja se cuvena poslastica ,,badem alva''
U Španiji i Portugaliji badem se danas koristi za spremanje nacionalnih jela, kao što su: španska supa sa bademom, portugalska torta s bademom, slatkiš od smokve i badema i spanac s pinjolima i bademom.

FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA:
- narkotik - sredstvo za opijanje
- sedativ - sredstvo za umirenje
- anthelmintik - sredstvo protiv crevnih parazita
- laksativ (laksans) - sredstvo za procišcavanje i pražnjenje creva bez štetnih posledica
- antioksidans - sredstvo koje onemogucuje delovanje slobodnih radikala i vrši zaštitu celija organizma
- afrodizijak- sredstvo koje jaca polni nagon

NARODNA MEDICINA:
Upotrebljava se:
- kao sredstvo za umirenje bolova u stomaku i žucnoj kesi (bademovo mleko)
- kao sredstvo protiv groznice (bademovo ulje)
- kao sredstvo protiv oboljenja mokracnih organa (bademovo ulje)
- kao sredstvo protiv suncanice (bademovo ulje)
- kao sredstvo protiv bronhijalnog kašlja
- kao sredstvo protiv šuma u ušima
- kod ženskih bolesti
- kod snižavanja holesterola
- kod bolova u mišicima (bademovo ulje - masaža)
- radi omekšavanja kože (bademovo ulje - masaža)
- kod gorušice (pojesti 2-3 badema)

OBLIK UPOTREBE:
Masno ulje: ,,Oleum Amygdalae", može se koristiti: u prehrambenoj industriji (kao jestivo) i u kozmetici (za izradu krema). Pošto spada u najbolja biljna ulja cesto se upotrebljava kao blaga masna podloga za izradu melema. Koristi se i kao rastvarac za pripremu kamforovog ulja ili se od njega spremaju emulzije ( npr ,,Emulsio oleosa''). Cesto ga koriste kao zamenu za maslinovo ulje.
Etarsko ulje: Upotrebljava se u farmaciji, kozmetici i za razne tehnicke svrhe.
Voda od gorkog badema: Aqua amygdalae amarae služi za umirenje bolova (sedativ) ili pak za uspavljivanje (narkotik). Cesto se upotrebljava zajedno sa morfijumom. Najveca dnevna doza je 6g.
Bademovo mleko: Emulsio Amygdalarum dulcium priprema se od jezgara gorkog ili slatkog badema i služi za spravljanje narodnih biljnih lekova

TOKSICNOST: Gorki se badem ne sme jesti u originalnom obliku, jer postoji mogucnost trovanja, pogotovo male dece. Semenke gorkog badema su otrovne zbog amigdalozida. Pod uticajem enzima, iz amigdalina nastaje cijanovodoonicna kiselina i to 1 mg iz jedne semenke. Opasna doza je 60 mg, odnosno 60 semenki za odraslog coveka, a 6-10 semenki za dete. Cijanovodonicna kiselina je otrov koji skoro trenutno deluje. Kolicine date u kulinarskim receptima postaju bezopasne posle pecenja ili neke druge termicke obrade.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:33:26

Lekovito Bilje - Page 2 Prunuslaurocerasuszelen

PRUNUS LAUROCERASUS L

ZELENICE
zelenicica, larbervišnja, lovorvišnja, lorbervišnja

Nemacki naziv:
Kirschlorbeer, Kirschlorbeerbaum, Lorbeerkirsche, Gemeine Kirschlorbeer, Gemeine Lorbeerkirsche
Engleski naziv:
Cherry-bay, Cherry-laurel, English Laurel, Laurel, Laurel-cherry, Zabel's cherry laurel
Francuski naziv:
Laurier-amande, Laurier-cerise
Italijanski naziv:
Lauro ceraso, Lauroceraso, Lauro regio
Spanski naziv:
Laurela, Laurel cerezo, Laurel liso, Laurel real, Laurel romano, Lauroceraso, Lauro. Lauro-cerezo, Lauro real, Loro.
Ruski naziv:
Европейский вишневый лавр, Лаврови́шня, Лавровишня аптечная, Лавровишня лекарственная


ISTORIJA: Prunus laurocerasus je biljna vrsta iz porodice ruža. Samoniklo raste i razmnožava se još od tercijera. Uspela je da se prilagodi i preživi velike klimatske kataklizme. Covek je godinama vetacki širi i raznosi svuda po svetu. Kao kultura u Južnu Evropu i Englesku stigla je u 16 veku. U Srbiji raste i kultivira se pod nazivom ,,zelenice''. Njeno prirodno stanište na Ostrozubu prvi je naucno opisao naš poznati biolog Josif Pancic. Davne 1886.g., prilikom obilaska Južne Srbije, došao je do saznanja, da na ovim prostorima bitiše retka ukrasna biljka koju lokalno stanovništvo, koristi za isplitanje svadbenih venaca. Meštani su ga od Predejana otpratili do Ruplja gde je prenocio. Tu mu je domacin detaljno opisao predeo gde prirodno raste zelenice, a ujutro se on pešice uputio do sela Ostrozuba. Odatle je produžio do sela Bistrice i u kasnim popodnevnim casovima stigao u Zelenicje do mesta gde prirodno raste ova biljka. Pošto ga je dobro proucio i obradio 1887.g. Pancic zelenicetu daje zvanicni naziv: Prunus laurocerasus Line (1753) var serbica Pancic (1887). Nešto kasnije 1914.g. N.Košanin u naucnom radu ,,Život zeleniceta na Ostrozubu'' detaljno opisuje zelenice i konstatuje da ova biljka uopšte ne cveta, vec se samo vegetativno razmnožava. 1848.g. proglašen je rezervat prirode ,,Ostrozub'' na predlog Prirodnjackog muzeja, a Odlukom Ministarstva za šumarstvo. 1950.g. rezervat se preimenuje u ,,Zašticeno prirodno dobro''. 1967.g. B. Jovanovic opisuje biljnu zajednicu Lauroceraso-Fagetum serbicum. 1971.g. Republicki zavod za zaštitu prirode SR Srbije stavlja pod zaštitu države prirodno nalazište biljne vrste Prunus laurocerasus var serbica Pancic na planini Ostrozub, na mestu zvanom Kacer-Zelenicje, pod imenom ,,Zelenicje'' na površini od 41,70 ha. Od ukupne povšine, 20,40 ha nalazi se na podrucju KO Novo Selo (SO Leskovac), a 21,30 ha na podrucju KO Ostrozub (SO Crna Trava). Njime gazduje Šumsko Gazdinstvo iz Leskovca preko Šumske Uprave u Predejanu. 1983.g. grupa studenata biologije i naucnika istraživaca (Spas Sotirov, Vidak Jovanovic, Miodrag Ružic, Vlastimir Stamenkovic, Novica i Vladimir Randelovic Dejvid A. Hill, Zoran Krivošej) otkrila je da zecenice cveta u svom prirodnom staništu i opovrgla zabludu predhodnih istraživaca. Ova naucna istina potvrduje se svake godine krajem maja kada biolozi i ljubiteli prirode odlaze u pohode ovoj prirodnoj retkosti da vide kako ona cveta.

ETIMOLOGIJA: Ime roda dolazi od grcke reci prumnos i latinske prunus = divlja šljiva. Po nekim izvorima latinski naziv vrste dolazi od toga što lišce podseca na lovor (laurus), a plod na višnju (cerasus). Srpski naziv zelenice je lokalizam, a potice iz ,,šopskog'' govora (brat = brace; nož = nože itd.) i predstavlja deminutiv od reci zelenika = uvek zeleno lišce.

OPIS BILJKE: Omanje drvo ili cešce gust, razgranat, zimzeleni grm, koji na svom prirodnom staništu naraste i do 5 m. Kao gajena biljka, u povoljnim uslovima, dostiže visinu do 11 m. Razgranava se vec od same zemlje. Cesto je šire no što je visoko. Grancice su gole ili slabo dlakave, u mladosti žuto-zelene, a kasnije sive. Kora stabla je rapava, jer je obrasla mnogobrojnim bradavicama. Ona ima tamno-sivu boju, kojoj raspuknuti crvenkasti vrhovi bradavica daju šarolikost. Listovi su postavljeni naizmenicno. Imaju izduženo elipticni oblik, pri vrhu su zašiljeni, pri osnovi okrugli ili klinasti. Zavisno od klime i pozicije na stablu narastu od 5-20 cm. u dužinu i 4-7 cm u širinu. Peteljka nije duža od 1 cm. Lisna pljoska ima glatko i sjajno lice tamno-zelene boje, a sa nalicja je malo rapava i svetlija. Rub lista je uglavnom ceo, a izuzetno sa retkim zupcima. Pri dnu glavnog nerva mogu se uociti 2-3(4) bradavicaste žlezde. Kad se list zgnjeci one izlucuju materiju koja miriše na gorki badem. Cvetovi su petoclani, mirisni.i narastu 6-8 mm. Hermafroditni su, imaju belu boju i stoje na tankoj dršcici dugoj 5-10 mm. Prašnika ima 15-30 a tucak je potcvetan. Od 25-45 cvetica grupisani su u guste, uspravne, grozdove. Cvasti se razvijaju u pazuhu listova i duge su 5-13 cm. Cvetovi se formirani još u februaru, ali do otvaranja dolazi u aprilu ili maju. Cvetanje traje 20 dana. U toplijim krajevima zelenice ponekad ponovo iscveta u septembru. Plod je okruglasta do jajasta koštunica široka oko 0,8 mm, a duga 12 mm. U pocetku je zelena, kasnije ljubicasto-crna, a kad sazri voštana. Iznutra je mesnata i socna. U sebi sadrži samo jednu glatku košticu. Plod sazreva krajem leta i ima malo nagorak ukus. U svom prirodnom staništu zelenice se razmnožava vegetativno. Preciznije receno razmnožava se položnicama i korenovim izdancima. Pod težinom snega u zimskim mesecima bocni izdanci polegnu po zemlji u puste adventivne korencice. Odatle se razvijaju novi lastari koji za par godina dostignu zavidnu visinu, te se pod naletom snega ponovo poviju i ukorene. Na taj nacin zelenice postepeno osvaja prostor i širi se. Zelenicje ima moc da se razmnožava i generativno (semenom), a u hortikulturi se ožiljava (reznice) ili kalemi. Brzorastuca je vrsta. U nepogodnim uslovima odbacuje listove, a oni se kasnije brzo obnove. Doživi starost od 70 godina.

ŽIVOTNA FORMA: fenerofite

STANIŠTE: Zelenice prirodno raste u srednjem pojasu bukovih šuma, kraj tekuce vode planinskih izvora.Uspeva na districnom kambisolu, kao podrast, u senci stoletnih bukovih stabala. Raste u mnoštvu, na površini od nekoliko hektara gde se prirodno razmnožava vegetativnim putem. Zajedno sa reliktnom bukvom, na 1350 m n.v. zelenice gradi posebnu fitocenozu: Lauroceraso-Fagetum serbicum. Na Kavkazu se prirodno stanište ove vrste penje na 2300 m n.v. i sa bukvom (Fagus orientalis), jelom (Abies nordmanniana) i smrcom (Picea orientalis) gradi posebnu biljnu zajednicu. Zelenice je toploljubiva vrsta, a zahteva zaštitu od vetra. Odgovaraju joj dobro drenirana zemljišta. Pošto se dugo vremena kultivira i naseljava urbane sredine ispstavilo se da dobro podnosi zagaden vazduh. Kao dekorativnu biljku možemo je uociti u parkovima, po vrtovima, na grobljima i po živim ogradama.

RASPROSTRANJENOST: Zelenice ima disjunktan areal. Poreklo vodi: iz ZAPADNE AZIJE: Iran i Turska; sa KAVKAZA: Jermenija Azerbejdžan, Gruzija i Rusija; iz JUGOISTOCNE EVROPE: Bugarska i Srbija, a naturalizovana (unešena) je u ostalim deovima Evrope, u V. Britaniju, tropsku Aziju, Australiju, Novi Zeland i SAD. U Srbiji zelenice predstavlja vrlo ugroženu vrstu. Raste endemski na planini Ostrozub u kompleksu bukove šume nazvanom Zelenicje. To je ujedno najsevernije i najzapadnije prirodno nalazicte ove vrste u svetu.

VARIJABILNOST: U rod Laurocerasus ulazi oko 25 (po nekima i 75) vrsta uglavnom rasutih po tropskim i umerenim oblastima Evrope Azije i Amerike. To su uglavnom zimzeleni grmovi i zimzeleno drvece. Najveci znacaj ima lovor vicnja Prunus laurocerasus L. Ova vrsta sa mnogo formi i varijeteta i od davnina se kultivira po vocnjacima i parkovim u celom svetu. Zelenice je tercijalni relikt i balkanski endemit. Nalazi se u ,,Crvenoj knjizi flore Srbije'' jer spada u grupu krajnje ugroženih vrsta Nosi latinski naziv : Prunus laurocerasus L. var. serbica Panc.

GAJENJE: Zelenicje se gaji kao lekovita, dekorativna i vocna vrsta. Njega treba gajiti na plodnim, rastresitim i vlažnim zemljištima. Dobro podnosi niske temperature, ali za vreme surovih zima stradaju mu listovi. Može izdržati mraz do -15 º C. Još vece štete znaju naneti snegolomi i snegoizvale. Dobro podnosi zagaden vazduh. Najbolje se gaji na svetlim suncanim mestima, ali može da podnese i senku. Zelenice je jedna od zimzelenih biljaka koja najbrže raste. Dva puta godisnje ono isteruje lastare - u aprilu i avgustu. Godisnji prirast je 35-45 cm. Pošto dobro podnosi rezanje, sa uspehom se može koristiti za žive ograde, bordure, razne figure i sl. Sadi se pojedinacno ili u grupama. Treba ga rezati u prolece, kada se može oblikovati biljka i kontrolisati njen rast. Suve i oštecene grane mogu se seci u bilo koje vreme. Ne podnosi prekomerno prihranjivanje.U nižim predelima zelenicje obilno plodonosi svake godine, osim ako ne izmrzne. Klijavost semena je neuravnotežena, pa zato treba ici na slojevitost pri setvi. Od semena se dobijaju jake i zdrave sadnice generativnog porekla koje dobro napreduju i razvijaju se. Zelenice se jako dobro ožiljava, s tim što su takve jedinke kratkovecnije. Od štetocina napadaju ga paukovi i žišci, te neke patogene gljive i plesni.Vece kolicine kalijuma u yemljištu mogu izayvati hlorozu

SADRŽI: cijanovodonicnu kiselinu, cijanogene heterozide (runasin, pluraularozid), gorke i ljute materije, skrob, sluzi i gumu

KORISTI SE:
Sveži list (Laurocerasi folium recens)
Proizvodnja: Sakuplja se svež list, procisti od natrulosti, oštecenja, gljivica i drugih organskih i neorganskih primesa. Pripremljena droga se destilira pomocu vodene pare, radi dobijanja lekovite vodice. Dužim stajanjem lišce se osuši i izgubi lekovite sastojke.
Opis droge: Zdravi, celi, kožasti listovi, tamnozelene boje, bez primesa i prljavštine

NACIN UPOTREBE: Plodovi zeleniceta su jestivi, pa se koriste u ishrani. U Rusiji od njih proizvode džem. Na Kavkazu i u Azerbejdžanu gaje se sorte sa krupnim plodovima. Od svežih istova zeleniceta destilacijom se proizvodi lekovita vodica. Ona nalazi primenu u kulinarstvu, medicini i veterini. Gorke materije i tanini iz kore i listova koriste se u industriji kožne galanterije. Izlucevine uljanih žlezda sa lista koriste se za spravljanje kozmetickih krema. Zbog jednostavnog nacina kultiviranja, lakog oblikovanja i dobrih estetskih osobina (sjajnih zimzelenih listova, te dekorativnih i mirisnih cvetova) koristi se u hortikulturi širom sveta. Nalazi primenu i kod zaštite terena od erozivnih procesa. Drvo je kvalitetno i dobro se polira.

ZACIN: Od plodova zeleniceta pravi se liker i poznato alkoholno pice ,,ratefija''. U Turskoj se suše velike kolicine ovog voca i koriste za spravljanje cajeva i kompota. Ekstakt spravljen od minimalne doze listova zeleniceta služi za aromatizovanje kremova, sosova i mlecnih prozvoda. Posle tretmana ovi proizvodi dobijaju nagorak bademast ukus.

FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA:
- sedativ - sredstvo za umirenje, protiv pojacane nervne napetosti
- antispazmodik - sredstvo protiv grceva

NARODNA MEDICINA:
Upotrebljava se:
- Protiv astme, velikog kašlja i promuklosti (Aqua laurocerasi)
- Protiv gastralgije (Aqua laurocerasi)
- Kod poremecaja u krvotoku i srcanih slabosti (Aqua laurocerasi)

LEKOVITA VODICA (Aqua laurocerasi): Dobija se destilacijom pomocu vodene pare svežih listova zeleniceta.

PREPARATI: Aurum-Gastreu R2, Primula Oligopleks, Rufebran Nr.12N (Nemacka)

TOKSICNOST: Cela biljka osim mesnatog dela ploda je otrovna. Zbog toga ne treba dozvoliti deci i laicima da beru i koriste delove ove biljke. Do trovanja cesto dolazi kada se konzumiraju plodovi zajedno sa košticom. Simptomi trovanja su sledeci: povracanje, proliv, crvenilo lica, vrtoglavica, glavobolja, otežano disanje, pospanost i nesvesno stanje. U slucaju trovanja pod hitno se obratiti lekaru!!! Takode treba spreciti domace životinje da se hrane lišcem zeleniceta jer ce se i one otrovati.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:30:39

Lekovito Bilje - Page 2 Hypericumperforatumkantl

HYPERICUM PERFORATUM L.

KANTARION
bljuzga, bljuzgavac, bogorodicina ruka, bogorodicina trava, vražji beg, gorac, gorac, gorac, gorcac, gorcak, gorcan, gospina bljuzgavica, gospina trava, gospin cvet, gospino zelje, greotaljka, žuta kantarija, žuta metlica, žutenica, žuti kantarion, žucenica, zasekla trava, zasekljiva treva, zaseknica, zejtinljiva trava, zelje prostreljeno, zvekac, zvoncac, ivanova trava, ivanje zelje, ivanjcica, izdatjivica, kantarija ženska, kantarijon, kantarina, kantaruša, kantor, katrion, krvavac, krvavi koren, krv Svetog Jovana, krcevac, marina rucica, ovnika, perikot trava, pljuskavica, potrišljenik, pocist, probocka, prostreljenik, rožica svetog Ivana, ruda diva, rupicasta pljuskavica, rupicasta trava, rusoglavac, rucica gospina, smaknež, smicaljka, strašno zelje, tantur, trava od izdati, trava od poseka, trava od poseke, Trava Svetog Ivana, šenjanževka, šentjanženica

Nemacki naziv:
Echtes Johanniskraut, Herrgottsblut, Hexenkraut, Jageteufel, Johannisblut, Konradskraut, Mannskraft, Tüpfel-Hartheu, Tuepfel-Johanniskraut
Engleski naziv:
Common St. John's Wort, Goatweed, Klamathweed, St John's wort, Perforate St. John's-wort, Tipton weed
Francuski naziv:
Herbe a mille trous, Le mille- pertuis, Millepertuis perforé
Italijanski naziv:
Caccia diavoli, Erba di San Giovanni, Erba di San Giovanni comune, Iperico perforato, Isperico pilatro, Pilatro
Spanski naziv:
Corazoncillo, Hipericón, Hierba amarilla, Hierba de San Juan, Hierba foradera, Hipericon
Ruski naziv:
Гиперикум, Зверобой обыкновенный, Зверобой продырявленный, Зверобой пронзенный, Здоровая трава, Ивановская трава, Красная травица, Кровавник, Молодежная кровь,Трава Иоанна Крестителя, Трава Святого Джона, Хворобой


ISTORIJA: Lekovitost ove biljke poznata je iz davnina. Ruski autori isticu da je imao primenu još pre 2500 godina. U to vreme korišcen je za isterivanje zlih duhova i lecenje posledica zmijskog ujeda. Jedno rusko verovanje kaže da donosi miran san i tera zle duhove i bolest. Zato su ga ušivali u jastuk i dušek. Cesto se njime i gatalo. Ako prelomljena stabljika pusti crven sok ,,voli me'', ako pusti beli sok ,,ne voli me''. Stara hrišcanska legenda kaže, da su kapljice vode sa ruku Majke Božije pale na njegove listove i dale mu takav rupicast izgled. Stari Grci i Rimljani koristili su ga ne samo kao lek, vec kao zacin i pigment za crvenu boju. Hipokrat ga opisuje kao lek koji leci 99 bolesti. Avicena je pisao ,,Ako kantarion pijete 40 dana uzastopce, izlecicete upalu bedrenog nerva''. U Srednjem veku inkvizicija koristi kantarion u obredima za isterivaje davola. Prema tradicionalnom verovanju, kantarion se koristi za lecenje kožnih bolesti. Povredena koža krvari slicno prelomljenoj stabljici kantariona koja ispušta kao krv crveni uljani sok. Iako je ova prica neverovatna postoje naucne potvrde da kantarion pomaže u lecenju modrica, opeklina i drugih rana.

ETIMOLOGIJA: Ime roda dolazi od grcke reci ,,hyper'' = nad i ,,eikon'' = zamisao. Naziv hypericon dao je Dioskorides, a hypericum Plinije. Ime vrste ,,perforatum'' oznacava izgled lista okrenutog prema suncu, gde se uocavaju prozirne žlezde sa etarskim uljem, pa list izgleda rupicasto (perforirano). Ruski naziv ,,Зверобой'' dolazi od toga, što je davno primeceno da preživari bele boje koji u suncanom danu jedu kantarion dobiju osip kože. Nastave li se kontinuirano hraniti ovom biljkom, dolazi do upale kože, a ponekad nastupi i smrt. Rusko ime baš to i oznacava - ,,ubica stoke''.

OPIS BILJKE: Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka, visoka do 100 cm. Koren je vretenat i jako razvijen. Cvrsta, uglasta, stabljika, stoji uspravno i prema vrhu se širi naspramnim granama. Na goloj stabljici se isticu dve uzdužne pruge. Listovi su naspramni, bez drške, duguljasto jajasti, goli, svetlozelzne boje, sa karakteristicnim prozirnim tackicama od žlezdi sa etarskim uljem. Dostižu dužinu 3-4 cm i širinu 0,4-0,8 cm. Petoclani, zlatno-žuti, srednjeveliki, lepi cvetovi sa crnim tackicama, koji imaju kratke dršcice, formiraju na vrhu stabljike razgranatu štitastu cvast. Kada se latica protrlja izmedu prstiju, na njima ostaje tamno-crvenkast trag koji potice od kantarionovog crvenila (hipericina). Cašicni listici su jajasto-lancetasti ili lancetasti do linearni sa šiljatim vrhom. Po površini se uocava manji ili veci broj prozirnih ili crnih tacaka i crtica. Krunicni listici 2-4 puta su duži od cašicnih. Imaju elipticni oblik i prema vrhu su suženi. Jedna strana im je obicno nazubljena, a po obodu se uocavaju crne tackice. Oko 50 prašnika srasli su u 3 snopica, a iznad njih se diže (nadcvetan) trostruki tucak (plodnik) tamno-crvene boje. Na nižim nadmorskim visinama kantarion je u punom cvetu pred kraj juna. Na vecim visinama se javlja znatno kasnije, tako da na nivou od 1800-2000m nije otvoren cak ni do kraja jula. Tu se njegova prava sezona cvetanja odvija uglavnom u prvih 10-ak dana avgusta. Plod je troruba, trodelna (trooka), raspukljiva, caura obavijena žutim mehurastim rezervoarima. Nju ispunjava sitno seme. Ono je cilindricno, sa površinom obraslom bradavicama, ima crnu ili tamno-braon boju i naraste do 1 mm. Zadržava klijavost 6-10 godina. Biljka se razmnožava semenom i vegetativno - deljenjem bokora. Seme je lepljivo pa se hvata za krzna životinja koje ga raznose i šire. Distribuciju semena može obaviti i voda.

STANIŠTE: Kantarion ima vrlo široku ekološku amplitudu. Raste u razlicitim uslovima. Može podneti raznovrsna zemljišta, od suvih, skeletnih i plitkih do dubokih i plodnih. Odgovara mu pH vrednost od 4,3 - 7,6. Najbolje uspeva u regijama sa godišnjim padavinama od 760 mm. Dobro podnosi sušu. Kantarion je kseromezofit. Srece se po suvim livadama, po šibljacima, secinama, požarištima, po svetlim šumama lišcara i cetinara, po napuštenim njivama, kraj puteva i drugde. Cesto je u mnoštvu. Vertikalno se rasprostire od nizija sve do 2300 m n.v. Najcešce ga srecemo u pojasu hrastovih šuma. Neki biolozi smatraju ga korovom.

RASPROSTRANJENOST: Kantarion pripada evroazijskom flornom elementu. Samoniklo nastanjuje:MAKRONEZIJA: Portugalija (Azori i Madeira), Španija (Kanarska ostrva); SEVERNA AFRIKA: Alžir, Maroko i Tunis; SEVEROISTOCNA AFRIKA: Sudan; ARAPSKO POLUOSTRVO: Suadijska Arabija; ZAPADNA AZIJA: Avganistan, Kipar, Iran, Irak, Izrael, Liban, Sirija i Turska; KAVKAZ: Jermenija, Azerbejdžan, Gruzija, Rusija; SREDNJA AZIJA: Kazahstan, Kirgizija, Tadžikistan, Turkmenistan, Mongolija, Kina i Uzbekistan; TROPSKA AZIJA: Indija i Pakistan; SEVERNA EVROPA: Danska, Finska, Irska, Norveška, Švedska i V.Britanija; SREDNJA EVROPA: Austrija, Belgija, Ceška, Nemacka, Madarska, Holandija, Poljska, Slovacka i Švajcarska; ISTOCNA EVROPA: Belorusija, Estonija, Ukrajina i Rusija; JUGOISTOCNA EVROPA: Albanija, bivša Jugoslavija, Bugarska, Grcka Italija, Malta i Rumunija; JUGOZAPADNA EVROPA: Andora, Francuska, Portugalija, i Španija.
Naturalizovan je u Južnu Afriku, Australiju, Japan, Novi Zeland, Severnu Ameriku, Srednju Ameriku, Južnu Ameriku, Zapadnu Indiju Papua Novu Gvineju i na Havaje. U Australiju ga je donela doseljenica Nemica kao baštensko cvece, a on je podivljao i raselio se po celoj okolini. Predpostavlja se da su ga razastrli konji galoperi, jer im se sitno seme lepilo za noge dok su prolazili kroz baštu. U Južnu Afriku unešen je kao uljez sa semenom graohrice 1942 godine, a raširio se drumskim vozilima koja su njegovo seme prenosila na velikim rastojanjima.

VARIJABILNOST: Oko 160 vrsta roda Hypericum raste u južnim tropskim oblastima i u umerenoj klimi severne polulopte. Biljke ovog roda su uglavnom trave, grmovi ili drvece. U našim krajevima možemo sresti oko 20 samoniklih vrsta ovog roda. Kantarion se od ostalih razlikuje najviše po tome što su mu cašicni listici celorubni (bez zlezdastih zubaca), a listovi i stabljika su goli.
U okviru vrste razlikujemo 4 podvrste (sub species):
Hypericum perforatum ssp. angustifolium (DC) Gaud.; Hypericum perforatum ssp. perforatum L; Hypericum ssp. latifolium (Koch) A. Frölich. i Hypericum perforatum L. ssp. veronense (Schrank) Frhölich
Navešccu i nekoliko varijeteta kantariona: Hypericum perforatum L. var angustifolium. DC.; Hypericum perforatum L. var. latifolium W.D.J.Koch; Hypericum perforatum L. var. microphyllum H. Lév.

GAJENJE: Za razliku od naše zemlje gde se kantarion uglavnom sakuplja iz prirode u zemljama Zapadne i Centralne Evrope on se proizvodi plantažno. Tamo kolicine prikupljene iz prirode ne mogu da zadovolje potrebe tržišta, a predpostavlja se da cemo i mi uskoro morati da pocnemo sa gajenjem ove biljke. Kantarion nema velike zahteve u pogledu klime i zemljišta. Dobro podnosi niske temperature, ali traži dosta svetlosti. Za vodom nema vece potrebe, jer u korenu zadržava rezervu. Uspešno se može gajiti na svim zemljištima osim zabarenih. Gaji se u monokulturi i na istom zemljištu može ostati i do 10 godina. Zasad se formira setvom semena. Setva za rasad izvodi se u maju, a obavlja se u hladnim lejama. Minimalna temperatura za nicanje mora biti 11°C. Pošto biljke bolje klijaju na svetlu, seme se ne pokriva slojen zemlje, vec se blago pritisne radi boljeg kontakta sa zemljišnom vlagom. U toku leta iznikle biljcice se zalivaju, pleve i prihranjuju. Za setvu 1 m2 potrebno je oko 0,5g semena, što daje oko 300-400 sadnica. Kantarion se rasaduje u jesen. Biljke se sade po šemi 50-70 x 30-40 cm. U prvoj godini rasta biljka uglavnom uspostavlja korenov sistem. Zrelost dostiže i pocinje da plodonosi sa dve godine. U starim zasadima izvode se 2-3 okopavanja godišnje. Prihranjivanje se obavlja unošenjem KAN-a u kolicini od 100-150 kg/ha. Žetva se izvodi mašinski.

SADRŽI: antrahinonske derivate: hipericin (crvena boja), izohipericin i pseudohipericin; floroglucinske derivate: hiperofin; flavonide: kemferol, kvercetin, luteolin i glikozide (izokvercentin, hiperozid, rutin i kvercitrozid); biflavonide: biapigenin, amentoflavon; etarsko ulje: terpeni, seskviterpeni (kadinen), derivate izovalerijanske kiseline (estri) i azulen; hiperforin; smolu; holin; vitamin C; antocijan; gvožde; razne tanine (najviše katehinskog); alkaloide u tragovima i dr.

KORISTI SE:

Vršni deo biljke u cvetu (Hyperici herba - Eur. 3. supp. 2001. BHP 1983, DAZ 1986.)

Proizvodnja: Prikupljaju se vršni delovi kantariona dužine oko 25 cm. Berba se izvodi kad je cvetanje najintenzivnije. U Srbiji berba kantariona tradicionalno pocinje 7 jula (Sveti Jovan - biljober). Tad se uglavnom prikupljaju biljke koje rastu do 1000 m nv. Na planinama se berba protegne i do kraja avgusta. Beru se biljke kod kojih su pojedini cvetovi u cvastima vec poceli da odbacuju krunicne listice. Makazama ili srpom odsecaju se vrhovi i vezuju u kitice. Kantarion nikako ne treba kidati i vuci, jer se biljka lako cupa i tako uništava! Manje kolicine kantariona suše se u hladu i na promaji, a vece u sušarama
na temperaturi od 45-50°C. Sa suvog kantariona odvajaju se listovi i cvetovi, a odbacuju odrvenele stabljike. Odnos sirove i osušene droge je 3(4):1. Osušen i preraden kantarion cuva se u dobro zatvorenim pakovanjima, zašticen od vlage i svetlosti. Rok trajanja 1 godina.

Opis droge: Osušen kantarion je svojstvenog mirisa, i oporog, gorko-aromaticnog ukusa. Prva klasa droge kantariona može sadržati: do 8 % vlage, do 5 % pepela, 0,2 % etarskog ulja i preko 25 % ekstraktivnih materija. Druga klasa droge kantariona može sadržati: 0,1 % etarskog ulja, organskih necistoca najviše 0,1 % i neorganskih necistoca najviše 0,9 %.

Etarsko ulje (Hyperici aetheroleum)

Proizvodnja: Dobija se destilacijom sveže droge pomocu vodene pare.
Opis droge: Etarsko uje ima opor i nagorak ukus, a mirisom podseca na etarska ulja cetinara.

FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA:
- antidepresiv - sredstvo za podizanje raspoloženja potištenih ljudi
- adstrigens - sredstvo za površinsko sakupljanje tkiva, koje smiruje upalu sluzokože i kože
- antiseptik - sredstvo koje ubija patogene (zarazne) mikroorganizme
- antiflogistik - sredstvo protiv lokalnog zapaljenja sluzokože ili kože
- antidijaroik - sredstvo protiv proliva
- analgetik- sredstvo za ublažavanje i otklanjanje bolova
- diuretik - sredstvo za poboljšano izlucivanje mokrace
- ekspektorans - sredstvo za olakšano iskašljavanje i izbacivanje patološki povecanog bronhijalnog sekreta

NARODNA MEDICINA:
Upotrebljava se:
- kod lecenja anksioznosti (unutrašnji strah), nervoze, nemira, lakših depresija, ekscitabilnosti, poremecaja spavanja i drugih
psihovegetativnih smetnji (cajevi i preparati)
- za lecenje smetnji koje imaju žene u menopauzi
- kod lecenja cira na želucu i dvanaestopalacnom crevu (caj i kantarionov zejtin)
- kod (enuresis nocturna) nocnog mokrenja dece (caj)
- za lecenje opekotina I stepena (jer deluje stimulativno na regenerativne procese), nedovoljno zaraslih rana posle operacije,
ozledene kože, podliva, uboja, uganuca i nagnjecenja (kantarionov zejtin i oblozi)
- kod lecenja viralnih i retroviralnih infekcija HIV/AIDS (10 – 30 kapi tinkture dodati u vocni sok i piti 3 puta dnevno)
- kod lecenja proliva (caj od izmrvljenog semena kantariona)
- kod lecenja upalnih procesa u stomatologiji (gingivit i stomatit)
- kod upalnog, degenerativnog i metabolickog reumatizma (giht), artritisa, te bolnih sindroma kukova, kolena, ramena i krsta
(oblog na obolela mesta ili masaža rakijom od kantariona)
- protiv crevnih parazita (etarsko ulje)
- kod neuralgije nerva lica (masaža uljem)
- Protiv natecene jetre, bolesti slezene i lošeg rada žuci (caj)
- Kod lecenja genitalnog i labijalnog herpesa, te Herpes simplex (krema ili ulje od kantariona)
- Za zaštitu kože (utrljavanje kod suve kože, ragade, ljuskave kože, prišteva, akni i cireva)

NACIN UPOTREBE: Kantarion se koristi za izradu galenskih preparata, u prehrambenoj industriji, veterini i kozmetici. U hortikulturi nalazi primenu kao dekorativna biljka. Pcele posecuju cvetove kantariona sa kojih sakupljaju samo cvetni prah, jer ne medi. Upotrebljava se kao monokomponentni caj ili pak pomešan s drugim lekovitim biljkama ulazi u sastav raznih cajnih mešavina. Od kantariona se spremaju razni lekoviti pripravci i preparati. Neki narodi ga koriste za tradicionalno bojenje tkanina.

ZACIN: Prijatna balzamna aroma i malo nagorak ukus kantariona, koju zadržava i u suvom obliku, omogucuju mu primenu u kulinarstvu. Koristi se kao zacin za ribu, jela od mesa i povrca. Nalazi primenu u prehrambenoj industriji. Popravlja ukus i boju i gorkih infuza, pa se zajedno sa drugim zacinskim travama koristi u aromatizaciji tonika. U Rusiji ga koriste za spravljane bezalkoholnog pica ,,Байкал''

PRIPREMANJE CAJA: U uzavrelu vodu (2 dl) stavi se 1 (jedna) kašika sasitnjene droge, pomeri se od vatre i poklopljeno ostavi da odstoji 10-15 minuta. Pošto se profiltrira pije se 3 puta dnevno kod: gastritisa, cira na želucu, proliva (medu njima i krvavi), kod bolesti jetre, žutice, upale mokracne bešike, nervnih bolesti, glavobolje, bubrežnih tegoba, menstrualnih tegoba, slabokrvnosti, kašlja i dr. Može se koristiti u kombinaciji sa drugim travama i lekovima.

VINO OD KANTARIONA: Od cvjetova kantariona može se pripremiti i lekovito vino. Potrebno je 40 grama cvetova koji se preliju litrom kvalitetnog vina, i smeša pusti da odstoji na toplom mestu mjesec dana. Posle toga vino treba dobro ocediti, profiltrati kroz gazu i malo zasladiti. Za bolje varenje piju se 2 cašice dnevno pre jela.

KANTARIONOV ZEJTIN (ULJE): Postoje razliciti nacini pripreme kantarionovog zejtina (ulja). Po Dr Vlastimiru Stamenkovicu jedan od najboljih je:
250g svežih cvetova kantariona potopiti u 1 litar hladno cedenog maslinovog ulja (može i neko drugo kvalitetno ulje: suncokretovo, ulje uljane repice ili ulje od kukuruznih klica), dodati 60g sasitnjenog natrijumsulfata, ostaviti na suncu 6 sedmica, uz povremeno muckanje, pa profiltrirati kroy gazu da bude bistro.
Kantarionov zejtin (ulje) je vekovni narodni lek koji leci ljude i životinje. Poslednjih godina zvanicno nalazi primenu u naucnoj medicini, veterini, kozmetici i farmaciji. Primenjuje se lokalno (najviše za masaže, obloge i kataplazme) i na usta (zacin, pice i lek). Ono je najbolji lek protiv opekotina dobivenih na moru ili u planini, pa cak i kod težih oblika opecenosti. Kantarionov zejtin (ulje) se posebno preporucuje u nezi i zaštiti osetljive kože (suva, raspucana).

TINKTURA i EKSTAKT: Spravjaju se po propisima farmakopeje.

PREPARATI: Hyperforat, Jarsin 300, Neuroplant Forte (Nemacka); Demak (Japan); Imanin (Rusija); Tensan (Srbija -,,Merima'' Kruševac)

TOKSICNOST: Kantarion je davno poznat kao lekovita biljka. Ipak on u sebi sadrži dve hemijske supstance: hipericin i hipericium, koje izazivaju otrovno delovanje. Pretpostavlja se da su nedozrele bobice najotrovniji deo kantariona. Zato ga ne treba sakupljati kad precveta. Tad ga cak ga i domace životinje izbegavaju jesti, jer im ozleduje usnu duplju. Kantarion ne treba koristiti u doba trudnoce i laktacije (dojenja). Dugotrajna interna upotreba kantariona u obliku caja ili ulja može dovesti do preosetljivosti kože na sunce. Hipericin izaziva fotosenzibilnost (pojacava dejstvo ultravioletnog zracenja) pa se na koži osoba nježnije i svjetlije puti mogu javiti opekotine. Kao nuspojava prvo se javlja otecenost usana. Zato tokom terapije kantarionom treba izbegavati suncanje ili odlazak u solarijum.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:28:26

Lekovito Bilje - Page 2 Cichoriumintybusvodopijj
CICHORIUM INTYBUS L.

VODOPIJA
višnjev regrad, vodoplav, vuzlika, gplica, gologuza, gologuza divlja, divlja locika, divlja vodopija, želtenica, ženetrga, žutinica, žutenica, žucanica, žucenica, zubica, indivija, jandrašica, jandraška, jandrešica, kažiput, konjogriz, konjska trava, locika divja, locika dilja, locika divja, matrca, modar cviet, modrica, peter, plavocvet, plavulja, podrožnik, radic, radic, radic divji, rdubovina, san toga, suncevo cvece, uzlika, cigura, cikora, cikorija, cilkorija, cukorija, cikora, šurlin

Nemacki naziv:
Bittere Cichorie, Cichorienkraut, Gemeine Cichorie, Feldcichorie, Gemeine Wegwarte, Gewöhnliche Wegwarte, Hindläuftenkraut, Röhrlkraut, Röhrlsalat, Wilde Cichorie, Wilde Zichorie, Zichorienwegwarte,
Engleski naziv:
Bitter chicory, Common chicory, Chicory, Cultivated chicory, Dog's tongue chicory, Italian chicory, Italian Edible wild chicory, Red Italian chicory,
Francuski naziv:
Chicorée à couper, Chicorée amère, Chicorée dent de chien, Chicorée sauvage, Chicorée sauvage à feuilles rouges, Chicorée sauvage des jardins, Chicorée sauvage d'Italie,
Italijanski naziv:
Cicoria, Cicoria amara, Cicoria lingua di cane, Cicoria spadona da taglio, Radicchio, Radicchio rosso
Spanski naziv:
Achicoria, Achicoria amarga, Achicoria de raíz
Ruski naziv:
Цикорий обыкновенный, Цикорий салатный

ISTORIJA: Vodopija se koristi kao lekovita i medonosna biljka. Nalazi primenu u ishrani stoke, a covek je koristi za spravljanje i zacinjavanje jela. Prvi podaci o vodopiji kao korisnoj i lekovitoj biljci nalaze se u staroegipatskim papirusima. Biljku spominju i anticki pisci. U starom Rimu vodopija se upotrebljavala kao salata i kao lek za želudacne bolesti. Znacajnu ulogu imala je i u Srednjem veku. U ,,agrarnom Zakonu'' Karla Velikog evidentirano je njeno ime. Napitak od prženog korena vodopije bio je poznat pre kafe. U jednom spisu padovanskog profesora S. Alpina iz 1580.g. tvrdi se da je turska kafa po ukusu najbliža ,,napitku od vodopije''. Paracelzjus preporucuje oblogu od vodopije za lecenje iritirane kože i infuz za stimulisanje probavnog sistema, jetre i žuci. Tokom Napoleonovih ratova znacaj vodopije se povecao. Zbog ratova vodenih u to doba, nije bio moguc uvoz kafe, pa je vodopija predstavljala odlicnu zamenu. U 19 veku se koristi iskljucivo sveža mlada vodopija, jer zrela, zbog gorcine, nije bila prikladna za upotrebu. Prota Matija Nenadovic u svojim ,,Memoari''-ma piše da su komordžije u Prvom srpskom ustanku nabavljali ,,sirceta'' za salatu od vodopije, jer je svuda ima. Smatra se da su gajene sorte nastale u botanickoj bašti u Briselu.Vrtlari su se vekovima tudili da odaberu i stvore sorte koje ce u sebi imati manje koncetracije ,,intibina''. Nasuprot tome danas u Meksiku koriste divlji oblik vodopije s namerom da pojacaju pikantnost salate.

ETIMOLOGIJA: Ime roda dolazi od latinizovanog grckog naziva za vodopiju ,,kichorion'', a ime vrste od latinskog naziva za vodopiju ,,intzbus''. Vecina narodnih naziva izvedeni su na osnovu izgleda, osobina i lekovite moci biljke.

OPIS BILJKE: U divljem obliku je višegodišnja biljka. Gajena raste i kao jednogodišnja i dvogodišnja. Naraste od 30-120 (200) cm u visinu. Cela biljka, a narocito mlada sadrži nagorak, mlecni sok. Koren je valjkasto-vretenast, cvrst i dostiže širinu od 3-4 sm, a dužinu do 1,5 m. Spolja je tamne boje, a iznutra gotovo beo. Njegova dužina omogucuje biljci da dobro podnosi sušu. Stabljika je prava, uglasta, vrlo tvrda, u gornjem delu razgranata. Listovi zeleni, sasvim goli, ili sa donje strane obrasli kratkim krutim dlakama. Prizemni listovi oblancetasti, veliki, duboko režnjevito-testerasto useceni. Režnjevi povijeni unazad. Listovi u donjem delu stabljike slicni su prizemnim. Ponekad su sedeci i imaju plitko strelastu osnovu. Listovi na stabljici su redi, manji i duguljasto-kopljasti. Skoro da i nisu deljeni, a u osnovi do polovine obuhvataju stabljiku. Cvetovi dvopolni, grupisani u glavicaste cvasti. Glavice 3-4 cm široke, mnogobrojne, pojedinacne ili 2-3 zajedno. Razvijaju se na vrhovima grancica. Možemo ih naci i bocno, rasporedene u pazušnim listovima, ali su tada sedece ili stoje na kratkim drškama. Cvetovi imaju jezicaste krunicne listice i svetlo-plavu, retko belu ili ružicasto-crvenkastu boju. Papus obrazuje nejasnu krunicu. Plodovi su - obrnuto jajaste ,,ahenije''. Cveta od juna do oktobra. Nektar luci po toplom i vlažnom vremenu. Cvetovi su otvoreni ujutro i do neko doba dana dok ima rose. Potom se cvetovi zatvaraju. Cela biljka je gorka i vrlo cvrsta, tako da se teško kida i cupa. Razmnožava se semenom. Semenka je trodelna ili petodelna, jajasto-izdužena, smeda ili tamno-smeda. Plodovi sazrevaju do kraja oktobra.

STANIŠTE: Raste svuda kao korov. Ima je oko kuca, po baštama, na zidinama po pesku i prljužama. Narocito je uoljiva pored puteva i staza, po oranicama, na nasipima, po livadama i progalama šuma. Ponekad se zapuštena mesta plave od iscvetale vodopije. Uglavnom naseljava nizije i brdske predele.

RASPROSTRANJENOST: Subevro-azijska vrsta. Naseljava umerene i suptropske oblasti Evroazije (Evropa, Severna Indija, Severna Kina, Srednja Azija, Zapadni Sibir i Severni Kavkaz). Precizniji podaci o prapostojbini ove biljke ne postoje, ali se predpostavlja da je poreklom iz Južne Evrope. Naturalizovana je i prilago|ena klimi nekih regija u Južnoj Africi, SAD-ma, Meksiku, Australiji i Indiji. Znacajne kolicine proizvedu se u Francuskoj, Italiji, Belgiji, Nemackoj, Holandiji i Španiji

GAJENJE: Još u 16 veku iz korena divlje vodopije pocela je proizvodnja pržene ,,cigure'' koja se koristila kao zamena za kafu. Zahvaljujuci svojim aromaticnim i lekovitim svojstvima vodopija je pocela veštacki da se gaji u zemljama Zapadne Evrope, Indiji, Indoneziji, zemljama Severo-istocne Afrike, SAD i Meksiku. Gajene vrste vodopije (cikorije) razmnožavaju se iz semena. Cikorija je nezahtevna biljka i lako se kultivira. Ipak najbolja zemljišta za nju su ona koja se koriste u plodoredu iza praziluka i celera. Preferira kiselost izme|u 5,5 i 7,0 pH. Zemljište se priprema s jeseni, a seme seje posle drljanja u martu-aprilu. Iznikne za 8-12 dana. Biljka ne zahteva polivanje ali je plevljenje neophodno. Seme cikorije sadi se u prolece Urod se bere druge godine posle setve. Korenje se vadi, opere, osuši i vozi na industrijsku preradu. Salatne sorte cikorije gaje se u manjim poljoprivrednim domacinstvima ili preduzecima osposobljenim za tu delatnost. Seju se sredinom proleca na severu i krajem leta na jugu kao sorte kratke vegetacije. Minimalna temperatura za razvoj vodopije je 10°C Optimalna temperatura 20°C. Prolecne sorte spremne su za tržište sa prvim jesenjim mrazevima, a letnje sorte preko zime i s proleca. Posle berbe direktno se plasiraju na pijace, u piljare i u druge veleprodajne objekte. Krajem septembra može se sakupljati seme. Ono godinama zadržava sposobnost klijanja. Zahteva samo suvu i duboku zemlju, a može se sejati u bilo koje doba godine. Najveci svetski proizvodaci vodopije su Kina 51%, SAD 22% i Španija 5%. U Srbiji je industrijska prerada vodopije pocela 1921.g.

VARIJABILNOST: Rod Cichorium cini oko 12 vrsta. Naseljavaju Evropu, Aziju, Sredozemno more, Pirinejsko poluostrvo i Severnu Afriku. Rastu kao jednogodišnje, dvogodišnje ili višegodišnje zeljaste biljke. Preferiraju vlažnu klimu, ali ne i kišno leto. Neke vrste roda Cichorium divlje - samoniklo rastu u prirodi, dok se druge veštacki odgajaju.
U Evropi se danas kultiviraju tri vrste ovog roda: Cichorium endivia L., Cichorium intybus L. i Cichorium spinosum L. Prve dve imaju narocit ekonomski znacaj. Cichorium endivia L je lisnato zacinsko povrce. ,,Endivijom'' se u isto vreme nazivaju i neke sorte Cichorium intybus L. To unosi znatnu konfuziju izme|u vrsta Cichorium endivia L. i Cichorium intybus L.
Kultivari vodopije Cichorium intybus L nastali su selekcijom, odabiranjem i ukrštawem. Hibridi nastaju od ciste linije odabira. Nakon izvršene inventure ustanovljeno je da postoji oko 600 razlicitih gajenih taksona. Kao kulturu vodopiju možemo gajiti u dva oblika:

A) LISNATE FORME:
- Cichorium intybus L. (Sylvaticum Group)
- Cichorium intybus L. (Variegatum Group)
- Cichorium intybus L. (Catalogna Group)
- Cichorium intybus L. (Foliosum Group)
- Cichorium intybus L. (Rubifolium Group)
Lisnate forme nastale su iz potrebe za zdravim listovima, koji se upotrebljavaju pri spravljanju raznih salata, variva i garnira, te uz jela s mesom. Najpoznatiji varijeteti su:
- Cichorium intybus L. var. foliosum Hegi - lisnati radic (lisnata cikorija ili lisnata vodopija).
Biljka se gaji kao jednogodišnja. Listovi gajene biljke slicni su rozetnim listovima divlje biljke. Malo su socniji, krupniji, stoje uspravno, labavo uvijeni i imaju tamno zelenu boju. Koren gajene biljke poseduje sposobnost da razvija pupoqak (radic) koji može da raste bez prisustva svetlosti i u teskobi. Listovi imaju neznatno nagorak ukus, narocito kada se koriste sirovi. Intibin koji lisnatom radicu daje gorcinu uglavnom je skoncetrisan u nervima listova.
Visoka ulaganja u industrijski inžinjering omogucila su stvaranje novih specificnih hibrida koji daju dobre komercijalne efekte. Oni se uglavnom dobijaju iz cistih linija. Npr.:
Cichorium intybus L. subsp. intybus x Cichorium intybus L.
Cichorium intybus L. subsp. sativum (Bisch.) Janch. (Fl. Europ.) x Cichorium intybus L. (Sativum Group)
Cichorium intybus L. subsp. foliosum (Hegi) Janch. (Fl. Europ.) x Cichorium intybus L. (Foliosum Group)
Cichorium intybus L. var. foliosum Hegi x Cichorium intybus L. (Foliosum Group)
Cichorium intybus L. var. sativum (Bisch.) Janch. x Cichorium intybus L. (Sativum Group)
Cichorium pumilum Jacq. x Cichorium endivia L. ssp. pumilum (Jacq.) C. Jeffrey
Odgajivaci iz Francuske i Holandije gaje u redovnoj proizvodnji veliki broj kultivara. Prosecan život novog kultivara na tržištu je ogranicen. Dobra sorta ce opstati najduže 10 godina, ali u proseku nikad duže od 5 godina. Lisnati radic je poznatiji u Evropi nego u SAD.
Listovi pojedinih kultivara mogu imati: nazubljen, talasast ili celi rub. Npr.:
Cichorium intybus L. var. sylvaticum ,,A Stelo Verde'' - varijetet lisnatog radica sa nazubljenim zelenim listovima;
Cichorium intybus L. ,,Bianca di Milano'' - lisnata sorta koja podseca na rimsku salatu;
Cichorium intybus L. ,,Double Blond Improved'';
Cichorium intybus L. (Rosularis Group) ,,Grumolo Verde'';
Cichorium intybus L. (Rosularis Group) ,,Grumolo Biondo'' - lisnate sorte koje podsecaju na obicnu salatu
Industrijsko semenarstvo pored zimskih i proletnjih kultivara (setva), vrlo brzo je uspelo da odgaji i kasne kultivare za letnju proizvodnju. Ove sorte prilago|ene su klimi sa kratkim vegetacionim periodom. Npr.:
Cichorium intybus L. (Rubifolium Group) ,,Rossa di Treviso'' - kasni kultivar za letnju proizvodnju;
Cichorium intybus L. (Rubifolium Group) ,,Rossa di Verona'' - kasni kultivar za letnju proizvodnju
Široko-lisne sorte radica:
Još u 19 veku kultivirane su u okolini Pariza. U tom regionu imale su ynacajnu proizvodnju kao suparnik Briselskoj endiviji.
Ostale široko-lisne sorte radica proizvode se u Italiji (Verona i Trevizo). Sveže lišce koristi se za salatu, a kuvano za variva.
Boja lišca krece se od zelene, preko zlatno-zelene, zlatno-zeleno-purpurne, zeleno-purpurne, purpurne do ljubicaste. Npr.:
1) standardno zlatni lisnati radic - ima izdužene ili okrugle listove izrazito zelene boje
- Cichorium intybus L. ,,Bionda di Triestino'' - istice se zlatna boja lišca
2) standardno zeleni lisnati radic ima izdužene ili okrugle listove izrazito zelene boje. To su sledece sorte:
Cichorium intybus L. ,,Verde di Triestino'' - sorta lisnatog radica sa zelenom bojom lišca;
Cichorium intybus L. ,,Pan di Zucchero'' - sorta sa malom glavicom;
Cichorium intybus L. (Catalogna Group) ,,A Foglia Frastagliata'' - istice se izrazito beo srednji nerv;
Cichorium intybus L. (Catalogna Group) ,,Italiko Rosso'' - istice se izrazito tamno-ljubicast srednji nerv;
3) zlatno-zeleno-crveni lisnati radic - ima izdužene ili okrugle žuto-zelene spoljašnje listove i crveno jezgro. To su sledece sorte:
Cichorium intybus L. (Variegatum Group) ,,Variegata di Chioggia'' - sorta sa malom glavicom;
Cichorium intybus L. (Variegatum Group) ,,Variegata di Castelfranco'' - sorta sa malom glavicom;
Cichorium intybus L. (Variegatum Group) ,,Variegata di Sottomarina''
4) standardno crveni lisnati radic - ima izdužene ili okrugle listove jarko crvene boje. Na lišcu se istice izrazito belo srednje rebro. To su sledece sorte:
Cichorium intybus L. (Rubifolium Group) ,,A Palla Rossa'';
Cichorium intybus L. var. foliosum Hegi (Red Leaf Group) - Crveni glavicasti radic (Italijanski radic, Španski radic)
To je sorta lisnatog radica što podseca na mali crveni kupus. Raste u severnoj Italiji. Ima veci broj varijeteta i sorti. On predstavlja kompaktnu glavicu tamno-crvenog ili ljubicastog lišca sa belim rebrima (nervima). Boju daje ,,antocianin'' isti sastojak, koji boji i cvetove. Velicina glavice varira od vece rotkvice do velikog grejpfruita. Ako se ova biljka pusti da prezimi ona ce u leto iscvetati lepim svetloplavim cvetovima. Crveni glavicasti radic se gaji u glavicama ali se može stavljati u promet i kao rezano lišce. Listovi moraju biti ujednaceni po velicini i boji, bez korena i neovlaženi. Lišce ne sme biti suviše gorko ni dlakavo i ne sme imati strane primese.U jedinici pakovanja može biti do 10% robe sa mehanicki oštecenim listovima. Crveni glavicasti radic konzumira se kao salata ili pak kuvan, iz potrebe za gvoždem. Nutritivna vrednost ove biljke nije velika, ali se ceni zbog svoje boje i gorkog ukusa. U pojedinim regijama (Venecija) upotrebljava se u tradicionalnim jelima.
5) kremasto-bela cikorija
Cichorium intybus L. var. foliosum Hegi cv.,,Witlof'' - Briselska cikorija (Briselska endivija, belgijska endivija ili francuska endivija )
To je lisnato zacinsko povrce koje se gaji na usko ogranicenom proizvodnom podrucju. Tehnika gajenja ove biljke slucajno je otkrivena 1845.g. u Belgiji. Koren biljke koja se gaji za salatu sacuvan u tami razvija novi pupoljak i biljka raste i razvija se u odsustvu sunceve svetlosti. Zbog toga ona dobija kremasto-belu boju i nema gorcinu, koju imaju biljke sa zelenim listovima. U to vreme biljke su zagrtane zemljom i veštacki zagrevane. Ovakvu tehnologiju gajenja omogucili su tadašnji staklenici i prve uljane peci. Glavna proizvodnja Belgijske endivije u to vreme bila je smeštena u trouglu izmedu gradova Mehelen, Lauven i Brisel. Intenzivno navodnjavanje i napredovanje molekularne biologije (korišcenje novih genetski modifikovanih sorti) proširilo je i ubrzalo proizvodnju ove kulture. To su ispocetka individualno radili sami proizvo|aci, da bi nešto kasnije u Belgiji i Francuskoj bile formirane i prve naucno-istraživacke stanice. Ukrštanje i selekcija doprineli su da se novoformirani kultivari briselske cikorije pocnu širiti ka severu (Francuska, Flandrija i Holandija). Belgija izvozi briselsku cikoiju u 40 razlicitih zemalja. Ipak, Francuska je najveci proizvodac ove kulture u svetu.
Ovo zacinsko povrce ima sitnu glavicu, kremasto-bele boje i pikantno je nagorko. Da se gorcina ne bi povecala, mora se spreciti formiranje hlorofila u listu. Cak i kad se prodaje, briselska cikorija uvija se u plavi papir, da je štiti od svetlosti. Tako ona uspeva da sacuva svoju bledu boju i delikatan ukus. Koristi se kuvana, pecena i punjena. Može se upotrbqavati samo sirovo narezana, ili pak kuvana u sosu od mleka. Što su listovi beliji sve je manje gorka. Da bi se izbegla gorcina, listove pre kuvanja trba skratiti prema dnu kocana
Ukrštanje i selekcija doprineli su da se pored ekonomskih sorti odgaje i dekorativni patuljasti kultivari lisntog radica. Npr.:
- Cichorium intybus L. f. parvifolium - patuljasta forma lisnatog radica
B) KORENASTE FORME:
- Cichorium intybus L. (Sativum Group)
Korenasta vodopija vrlo je popularna u Indiji, delovima jugoistocne Azije i na jugu SAD. Još 1970.g. je utvrdeno da sadrži više od 20% inulina i polisaharida slicnih skrobu. Otad pa nadalje stvorene su nove sorte korenaste vodopije koje se po kolicini inulina koji sadže mogu uporediti sa šecernom repom. Hidrolizom se inulin razlaže na fruktozu i glukozu.One imaju za 30% vecu moc zasladivanja od saharoze. Zato se danas korenasta vodopija upotrebljava kao zasla|ivac u prehrambenoj industriji. Nemci su korenastu vodopiju, raž i šecernu repu mešali i koristili kao zamenu za kafu u periodu od 1976-9.g. (tzv.,,kriza-kafe''). Još od 1885.g. u Engleskoj, a narocito tokom Drugog svetskog rata, bila je poznata ,,Kamp kafa'' (mešavina kafe i esencije korenaste vodopije) U zatvorima SAD-va koren ove biljke i danas se koristi kao zamena za kafu.
Industrijska ili Magdeburgška korenasta vodopija Cichorium intybus L. (Sativum Group)
Vodi poreklo iz Egipta, još 5000.g. pre Hrista. Postoje 2 sorte:
1) korenasta vodopija obicna
Cichorium intybus L. var. sativum (Bisch.) Janch. - može se koristiti sveža, pržena i pecena
2) korenasta vodopija za šecer Npr.:
Cichorium intybus L. var. sativum (Bisch.) Janch. ,,Soncino'' i
Cichorium intybus L. var. sativum (Bisch.) Janch. ,,Chiavari''
sadrže inulin koji se hidrolizom razlaže u vocni šecer - fruktozu (visoke slatkoce). Koriste se za spravljanje dijetalnih vlakana, a može se koristiti i kao stocna hrana.
Sastav: inulin (od 20% u svežem korenu kod divlje, do 58% kod sušenog korena gajene biljke), gorke materije (intibin), seskviterpenski laktoni (laktucin, laktukopikrin-u mlecnom soku), pentozani, glikozid cikorin (hidrolizom daje eskuletin i glukozu), kumarin, cikorin, eskuletin, umbeliferin, taraksesterol, šecer, gvožde, kalijum, natrijum, magnezijum, fosfor, proteine, ugljene hidrate, lipide, provitamin A, vitamin B1, B2, B6, vitamin C i vitamin PP

KORISTI SE:

Koren (Cichorii radix Ital.V, CF 49, Bras 1.)
Proizvodnja: Koren divlje biljke vadi se u jesen ili od druge polovine marta do kraja maja onda kada ima najveše kolicine inulina i gorkih glikozida. Ocisti se od zemlje i nadzemnih delova, isece po dužini, naniže na konac i suši direktno na suncu. Može se sušiti i u sušarama na temperaturi od 50-60°C Odnos sirove i suve biljke je 4 : 1. Koren gajene vodopije vadi se druge godine posle setve. Koren se kopa u jesen kad je najdeblji i ima najviše lekovitih sastojaka i inulina (rezervna hrana). Ispere se od zemlje i primesa, te dobro osuši. Zatim se mašinski samelje i pri u pržionici.
Opis droge: Koren divlje biljke je valjkasto-vretenast, cvrst, spolja tamne boje, a iznutra beo. Osušen koren nema poseban miris i gorkog je ukusa. Droga ne sme da sadrži više od 5 % drugih delova biljke, više od 13 % pepela i više od 4 % kiselih soli. Ispržen koren vodopije sitno samleven u prah, gubi gorcinu, dobija prijatnu aromu i tamno-sme|u boju.

List (Cichorii folius Ital.V, CF 49, Bras 1.)
Bere se: (Crveni glavati radic) Biraju se sveži, zdravi listovi dobre boje. Berba traje u kontinuitetu mesec dana. Lišce se cuva na hladnom, tamnom i provetrenom mestu. Ako se listovi izlože svetlu dobijaju gorak ukus. Može se cuvati i u frižideru. Ne trpi pakovanje.
(Briselska cikorija) Biraju se sveži, zdravi listovi uvijeni u glavicu. Kad se distribuira, uvija se u plavi papir, da je štiti od svetlosti
Opis droge: (Briselska cikorija) Ovo zacinsko povrce ima listove uvijene u sitnu glavicu, kremasto-bele boje i pikantno je nagorko. (Crveni glavati radic) On predstavlja kompaktnu glavicu tamno-crvenog ili ljubicastog lišca sa belim rebrima (nervima). Listovi su aromaticni i malo nagorki

Cvet (Cichorii flos Ital.V, CF 49, Bras 1.)
Proizvodnja: Bere se pre najaceg cvetanja, suši u tankom sloju u hladu na promaji i odlaže na suvo i tamno mesto.
Opis droge: Svetlo-plavi, beli ili ružicasti cvetovi, bez mirisa i malo nagorkog ukusa. Mogu da sadrže do 13% vlage.

Herba (Cichorii herba Ital.V, CF 49, Bras 1.)
Proizvodnja: Bere se kad je biljka u punom cvetu, vezuje u kitice, suši u hladu na promaji i odlaže na suvo i tamno mesto.
Opis droge: Mirisa je slabog ukusa neznatno gorkog. Može da sadrži do 13% vlage.

FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA:
- antikoagulant - sredstvo koje sprecava zgrušavanje krvi
- antiinflomator (antiflogistik) - sredstvo protiv upala
- antiseptik - sredstvo koje sprecava razmnožavanje mikro-organizma
- laksativ - sredstvo za precišcavanje creva bez vecih posledica
- diuretik - sredstvo za poboljšavanje lucenja mokrace
- sedativ - sredstvo za umirivanje
- tonik - sredstvo za oporavak oslabljenog organizma
- holeretik - sredstvo koje pomaže pražnjenje žucne kese
- holagog - sredstvo koje pojacava stvaranje žuci
- stomahik - sredstvo za poboljšavanje varenja hrane

NARODNA MEDICINA:
- protiv proliva (pojesti sveže listove vodopije, koji su prethodno odstojali u vinskom ili jabukovom sircetu)
- protiv decjih glista (zašiceren koren)
- za lecenje hemoroida (svež sok iz cele biljke)
- za lecenje bolesti mokracne bešike i podagre (koristi se caj od lišca cikorije - kao diureticko sredstvo)
- za ispiranje gnojnih rana i ekcema kože (Vodeni infuz korena vodopije, pošto poseduje baktericidna svojstva)
- za lecenje anemije (sveži sok vodopije - 1 kašika 3-4 puta dnevno u caši mleka u trajanju 4-6 nedelja)
- za jacanje apetita (sveža salata)
- za cišcenje i jacanje želudca i bolje varenje hrane (kod dispepsije- kaša od korena)
- za cišcenje krvi (sveža salata i sirup)
- za popravljanje opšteg stanja organizma (sveža salata, sirup i rakija)
- kod žutice (za bolji rad jetre i slezene - svež sok od listova i caj od cvetova)
- kod dijabetisa (svež list i koren)
- kod gastritisa, kolitisa i hronicnih zatvora (sveža salata i cvet vodopije)
- kao sredstvo protiv zgrušavanja krvi (koristi se koren vodopije)
- kod nervoze, besanice i hipohondrije (preparati od vodopije)
- kod povišenog krvnog pritiska (preparati od vodopije i sirup)
- protiv crevnih parazita (koren gajene vodopije jer sadrži isparljiva ulja)
- za pravilno funkcionisanje jetre i odvajanje prekomerne žuci (intibin iz nerava lišca koji daje gorcinu)

UPOTREBA: Vodopija se nekad više koristila u narodnoj nego u naucnoj medicini. Eksperimenti su pokazali da je koren vodopije perspektivno sredstvo za lecenje blažih i srednjih oblika šecerne bolesti. Važna hranljiva materija iz korena vodopije je fruktoza. Preparati inulina dobijeni iz korena vodopije pozitivno deluju na lipidni obim, te uticu na smanjenje holesterola i triglicerida u krvi. Inulin ujedno umanjuje osecaj gladi pa je dobar za smanjivanje kilaže. Biološki aktivni hranqivi dodaci koji sadrže fruktozu koriste se za oporavak sportista, posle velikih fizickih napora. Vodopija je vrlo cenjena u dijetalnoj ishrani.
Ispržen i samleven, krupan, mesnati koren oplemenjene vodopije (,,sirotinjska kafa'', ,,ratna kafa'', ,,divka'', ,,cigura'' itd.), dodaje se kao aditiv prirodnoj kafi, da bi dobila bolji ukus. Zajedno sa šecernom repom, mlevenim žitaricama i mahunarkama koristi se kao surogat (zamena) kafenih napitaka ili ,,bio-kafa''(mešavina za prolecno cišcenje organizma). U americkim zatvorima koriste ,,ciguru''kao zamenu za kafu. Koren gajene vodopije cesto se upotrebqava u proizvodnji bezalkoholnih pica. U sirupe sa ekstraktom vodopije, dodaje se radi popravljanja njihovog ukusa i arome. Neki instituti na Novom Zelandu naucno ispituju vodopiju i dobijene rezultate prakticno primenjuju u proizvodnji stocne hrane (npr. industrijski pripremljena hrana za pse). U Indiji se koren cikorije koristi za izradu zubnih pasti, koje sprecavaju upalne procese i stvaranje kamenca. Koren cikorije upotrebljava se za pravljenje špiritusa. Kuvanjem listova vodopije dobija se lepa plava boja.

ZACIN: Mladi listovi rozete divlje vodopije u nekim primorskim zemljama koriste se za spravljanje salata. Radi ublažavanja gorkog ukusa cesto se meša sa drugim zelenišem. Ove salate podsticu probavne funkcije, jacaju organizam, poboljšavaju mokrenje i lece želudac. U kulinarstvu nalaze primenu oba tipa vodopije (salatna i kornasta). Salatna vodopija može se koristiti sirova ili kuvana. Listovi kultivara koriste se za spravljanje raznih salata i garnira (vrlo su popularne u Italiji i Švajcarskoj, tamo gde se i gaje). Salate su vrlo ukusne, jer imaju zacinsku aromu. Korisne, su narocito za dijabeticare. Od korenastih sorti pripremaju se garniri. Svež koren gajene vodopije takode je dobar za mešane salate. Sprema se zajedno sa drugim povrcem uz dodatak jogurta i majoneza. Korenasta vodopija je sastavni deo italijanskog specijaliteta, pržena sa belim lukom, crvenom paprikom i mesom. U Srednjoj Evropi jedu kao varivo mlade skuvane korenove divlje vodopije. Koren gajene vodopije može se dodavati u kafu sa mlekom u kompot od šljiva i u caj. On stimuliše razvoj i rast bakterija crevne flore, cime blagotvorno deluje na varenje hrane.
Mlevena vodopija može se staviti u pecivo, radi boljeg varenja (2 kašike na 0,5 kg). Ponekad se dodaje i u jogurt.

NACIN PRIPREME: Sirup se spravlja od korena gajene vodopije. Izmešati u jednakim delovima sok iz svežeg korena vodopije i med. U toku dana uzimati 3 puta po jednu kašiku. Sirup cuvati u frižideru.
Sok iz sveže biljke (cele). 30 dana uzimati 3-4 puta dnevno po 1 kašiku radi jacanja organizma.
Dekokt se sprema od 1 kašike suve droge i šolje hladne vode. Sve to zagrejati do kljucanja i kuvati 30 minuta. Pošto se ohladi procediti i piti 3 puta dnevno po 1/2 šoqe pre jela.
Caj: Velika kašika suve droge (Cichorii herba, radix, flos ili folium) prelije se vrelom vodom i ostavi da odstoji 5 minuta. Posle cedenja uzima se pre obroka (kao apiritiv i holeretik) ili posle obroka (kao diuretik)
Rakija: U flašu od 1 l staviti pregršt listova, pregršt cvetova i pregršt sirovo naseckanog korena. Potom sve to preliti jakom rakijom puneci do vrha. Zapecacenu flašu ostaviti na suncu 6 meseci. Svakog dana promuckati. Posle filtriranja koristiti pre jela po 1 malu cašicu ove rakije.

PREPARATI: Cikorija predstavlja jednu od osnovnih konponenti indijskog ajuvreda preparata ,,Liv 52''.

TOKSICNOST: Nije uocena u normalnim dozama. Osobe koje imaju niži krvni pritisak i kamen u žuci moraju potražiti pomoc lekara pre korišcenja cikorije. Mogu se ocekivati alergijske reakcije, kada se primenjuje na koži. Sveža salata se može koristiti u neogranicenim kolicinama, jer je idealna za održavanje zdrave jetre i uravnoteženje nervnog sistema. Inulin je polisaharid koji hidrolizom daje levulozu (fruktozu i glikozu), pa je vrlo pogodan za dijabeticare. Neki naucnici iz Engleske upozoravaju, da preterana upotreba vodopije može da smeta vidu (utice na funkciju mrežnjace oka).
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:25:42

Lekovito Bilje - Page 2 Bidenstripartitacereda1

BIDENS TRIPARTITA L.

DVOZUB
butrak, dvozuba torica, vodena konoplja, vodeni petrovac, dvozubica, zlatasta trava, kozji rogovi, pasji rep,
terice, trodelni dvozub

Nemacki naziv:
Dreiteiliger Zweizahn, Hanfkraut, Wassersternzweizahn
Engleski naziv:
Burr marigold, Leafy-bracted Beggarticks, Marigold-bur, Three-lobe Beggarticks, Three-part Beggarticks,Trifid Bur-marigold, Water-agrimony
Francuski naziv:
Bident à feuilles tripartites, Bident partagé, Bident trifolié, Bident tripartite, Chanvre d'eau, Chanvre aquatique, Cornuet, Eupatoire aquatique
Italijanski naziv:
Forbicina comune
Spanski naziv:
Bident tripartit, Cáñamo acuático, cànem aquàtic
Ruski naziv:
Болотная стрелка, Двузубец, Золотушная трава, Козьи рожки, Прицепа, Причепа, Стрелка, Собачник, Собачьи репяхи, Череда трёхраздельная, Чернобривец болотный

Ime roda (Genus) dolazi od latinskog Bi = dva i dens = zub, a ime vrste (Species) od tripartitus = oblik srednjeg reznja lista.

Opis biljke: Jednogodisnja biljka visoka 15-100 cm. Ima vretenast koren sa koga se jako granaju tanke bocne zile. Stabljike su pojedinacne, uspravne, crvenkasto-smedje, vise manje gole, a pri vrhu granate. Listovi su tamno-zeleni, naspramni, izdeljeni na 3-5 delova. Srednji rezanj je najveci, cesto trodelan. Lisna pljoska po obodu usko i ostro nazubljena, gola ili sa gornje strane pokrivena malim dlacicama. Ima izduzeno-lancetast oblik i pri osnovi se suzava u kratku krilatu drsku. Gornji listovi nekada mogu biti i naizmenicni. smedje-zuti, levkasti cvetovi grupisani su u glavicaste cvasti koje zauzimaju vrhove cvetnih izdanaka. Cvetne glavice 15-25 mm siroke, pojedinacne, uspravne ili visece. Cvetni omotac dvoredan. Spoljasni listovi omotaca su zelene boje, ima ih od 5-8, pri osnovi su suzeni i po duzini nadmasuju cvetove. Unutrasnji listovi omotaca su jajasti, tamno-zuti i mnogo kraci. Pricvetni listovi su siroko-linearni i po duzini jednaki cvetovima. Plod je ahenija. Poseduje bodlje (2-4 osja). Kad su 4 dva su uvek duza. Seme je velicine 5-8 x 2-3 x 0,5 mm. Tezina 1000 semenki je 3-4g, a maksimalna plodnost je 12 000 semenki. Semena imaju period bioloskog mira i nicu tek posle tri meseca. Nicu neravnomerno sa dubine od 3-4 cm. Minimalna temperatura nicanja je 8-10°С, a optimalna 24-30°С.

Sakuplja se i koristi (Herba Bidentis) - nadzemni deo biljke pre cvetanja ili u cvetanju sve dok se cvetovi nisu bas dobro otvorili. Prikuplja se po lepom i suncanom vremenu odsecanjem vrsnih grana duzine 10- 15 cm i susi u hladu na promaji ili pak u susarama na temperaturi od 40-45°. Nije dozvoljeno da ,,droga'' bude sirova, da sadrzi delove deblje od 3 mm. Pocrneli i natruli delovi plodova takodje ne smeju takodje uci u sastav droge. Cuva se na suvom i tamnom mestu. Rok trajanja 2 godine.

Staniste: Raste skoro svuda, uglavnom na vlaznim nanosima i sprudovima uz obale, reka, jezera, bara i kanala. Dvozub je biljka kratkog dana. Odgovaraju joj umereno topla klima i plodna, rastresita, peskovita zemljista, bogata mineralnim materijama i azotom. Vrlo je jak kompetitor. Zakorovljava neobradjene povrsine, povrtnjake, oranice i vocnjake. Cveta od jula do septembra. Razmnozava se semenom, koje sazreva od avgusta pa nadalje. Ono je sitno, rebrasto, a na rebrima ima dve povijene kukice, kojima se zakacinje za krzno zivotinja ili odecu ljudi. Na taj nacin ono se razastire i biljka osvaja nova prostranstva (zoohorija).

Rasprostranjenost: Dvozub raste u umerenoj klimatskoj zoni. Evroazijska je vrsta. Od prirode ga mozemo naci: SEVERNA AFRIKA: Alzir; ZAPADNA AZIJA: Avganistan Iran, Irak, Liban; KAVKAZ: Azerbejdzan i Gruzija; SREDNJA AZIJA: Kazahstan, Kirgizija, Tadzikistan, Turkmenistan i Uzbekistan; DALEKI ISTOK: Rusija, Mongolija Kina i Japan; INDIJSKI POTKONTINENT: Indija, Nepal i Pakistan; SREDNJA EVROPA: Danska, Finska, Irska, Norveska i V. Britanija; SREDNJA EVROPA: Austrija, Belgija, Ceska, Slovacka, Nemacka, Madjarska, Holandija, Poljska i Svajcarska; JUGOISTOCNA EVROPA: Albanija, Bugarska, bivsa Jugoslavija (zastupljen je i u Srbiji), Grcka, Italija i Rumunija; JUGOZAPADNA EVROPA: Francuska, Portugalija i Spanija. Naturalizovan je, te ga mozemo naci i na drugim kontinentima (Australija i Severna Amerika).

Varijabilnost: Bidens je rod sa 200 vrsta koje pripadaju porodici glavocika. U umerenom pojasu srecu se jos tri slicne vrste dvozuba: dvozub nicuci (Bidens cernua L.) sa celim lancetnim listovima; dvozub listasti (Bidens frondosa L.) unesen iz Amerike, sa segmentnim listovima na drskama (raste i na Novom Zelandu); dvozub pljosnati (Bidens radiata Thuill.) sa pljosnatim cvetovima i dugim listovima. Dvozub sluzi kao hrana nekim vrstama leptira (gusenice).

Sadrzi: tanin, sluzi, gorke materije, etarsko ulje, askorbinsku kiselinu, polisaharide, gama-laktone, flavonide (glikozid i dr.) kumarine (umbeliferon i skopoletin), karoten, belancevine, a u tragovima (gvozdje, hrom, aluminijum, bakar i mangan)

Farmakoloska svojstva:
- diuretik - sredstvo za bolje izlucivanje mokrace
- dijaforetik - sredstvo za stimulisanje znojenja
- antimikrob - sredstvo protiv stetnih organizama
- hemostatik (hemostiptik) - sredstvo za zaustavljanje krvarenja
- antiseptik - sredstvo koje ubija patogene (zarazne) mikroorganizme
- sedativ - sredstvo koje umiruje i smanjuje povecanu nervnu razdrazljivost

Narodna medicina:
Koristi se:
- za popravljanje apetita i probave
- protiv skorbuta i anemije
- za smirivanje nervnog sistema ( uplasenoj deci za lakse spavanje dati caj)
- za smanjenje krvnog pritiska
- protiv koznih bolesti (spoljasna primena kod decjih skrofula, traumaticnih edema, psorijaze, ekcema,
rana i prista radi skidanja bolesnih i ostecenih delova koze i negovanja mlade koze) i gihta
- protiv kaslja
- protiv bolesti jetre i slezene
- kod artritisa, gihta i rahitisa

Caj: 1. kasicicu osusene i zdrobljene trave (,,droge'') preliti sa 150 ml hladne vode i ostaviti da odstoji 6-8 sati. Ako nam se zuri mozemo prokljucati jedan minut i posle cedjenja piti 3-4 puta dnevno. Koristi se kod decjih koznih bolesti: alergijske koprivnjace, skrofuloze i saboreje na glavi. Dvozub poseduje antibakterijska i antiupalna svojstva jer sadrzi niz stavnih materija koje ulaze u sastav jednostavnih polifenola cime deluje na gram-patogene bakterije i neke gljivice.

Ekstrakt dvozuba: Kod psorijaze koristiti tri puta dnevno po 20 kapi iznutra i spolja (u obliku masti) 12-15 dana uzastopce. Dvozub sadrzi vitamin C, pa stimulise aktivnost nadbubrezne zlezde, smanjuje kolicinu stetnih materija u perifernoj krvi, sto omogucuje umanjenu alergijsku sklonost organizma.
Infuz dvozuba: Koristi se kod bolesti jetre i zuci, radi povecanja apetita i poboljsanja probave.
Pored monokomponentnog delovanja dvozub ulazi i u sastav cajnih mesavina, koje se koriste uglavnom za lecenje prethodno navedenih bolesti.
Kupka od dvozuba: 10-30 g trave (,,droge'') preliti sa 1 l prokljucale vode i ostaviti da odstoji poklopljeno 15 minuta. Infuz se sipa u kadu, doda se jos 100 g morske soli, a temperatura vode ne sme preci 37-38 °. Kupka ima znacaj u lecenju koznih bolesti, gihta i rahitisa. Od preostale obarene trave mogu se pripremiti oblozi i stavljati na obolela mesta ruku, vrata, ledja i ramena.

U ranijim vekovima koristen je pri ujedu insekata, skorpija, zmija, te kod gnojnih rana i rasekotina. Sveze lisce ili ociscen (narendan) koren dvozuba, utrljavan je u ranu, cime se sprecavala jaca infekcija i olaksavale tegobe. Kinezi dvozub koriste kod dizenterije, a Tibetanci kod bolesti zglobova. Dvozub ima primenu i u kozmetici. Koristi se pri pripremanju maski za lice, ili kao sredstvo za skidanje sminke. Ponekad nalazi primenu i u industriji boja.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:20:28

Lekovito Bilje - Page 2 Bidenstripartitacereda1

BIDENS TRIPARTITA L.
DVOZUB
butrak, dvozuba torica, vodena konoplja, vodeni petrovac, dvozubica, zlatasta trava, kozji rogovi, pasji rep,
terice, trodelni dvozub

Nemacki naziv:
Dreiteiliger Zweizahn, Hanfkraut, Wassersternzweizahn
Engleski naziv:
Burr marigold, Leafy-bracted Beggarticks, Marigold-bur, Three-lobe Beggarticks, Three-part Beggarticks,Trifid Bur-marigold, Water-agrimony
Francuski naziv:
Bident à feuilles tripartites, Bident partagé, Bident trifolié, Bident tripartite, Chanvre d'eau, Chanvre aquatique, Cornuet, Eupatoire aquatique
Italijanski naziv:
Forbicina comune
Spanski naziv:
Bident tripartit, Cáñamo acuático, cànem aquàtic
Ruski naziv:
Болотная стрелка, Двузубец, Золотушная трава, Козьи рожки, Прицепа, Причепа, Стрелка, Собачник, Собачьи репяхи, Череда трёхраздельная, Чернобривец болотный

Ime roda (Genus) dolazi od latinskog Bi = dva i dens = zub, a ime vrste (Species) od tripartitus = oblik srednjeg reznja lista.

Opis biljke: Jednogodisnja biljka visoka 15-100 cm. Ima vretenast koren sa koga se jako granaju tanke bocne zile. Stabljike su pojedinacne, uspravne, crvenkasto-smedje, vise manje gole, a pri vrhu granate. Listovi su tamno-zeleni, naspramni, izdeljeni na 3-5 delova. Srednji rezanj je najveci, cesto trodelan. Lisna pljoska po obodu usko i ostro nazubljena, gola ili sa gornje strane pokrivena malim dlacicama. Ima izduzeno-lancetast oblik i pri osnovi se suzava u kratku krilatu drsku. Gornji listovi nekada mogu biti i naizmenicni. smedje-zuti, levkasti cvetovi grupisani su u glavicaste cvasti koje zauzimaju vrhove cvetnih izdanaka. Cvetne glavice 15-25 mm siroke, pojedinacne, uspravne ili visece. Cvetni omotac dvoredan. Spoljasni listovi omotaca su zelene boje, ima ih od 5-8, pri osnovi su suzeni i po duzini nadmasuju cvetove. Unutrasnji listovi omotaca su jajasti, tamno-zuti i mnogo kraci. Pricvetni listovi su siroko-linearni i po duzini jednaki cvetovima. Plod je ahenija. Poseduje bodlje (2-4 osja). Kad su 4 dva su uvek duza. Seme je velicine 5-8 x 2-3 x 0,5 mm. Tezina 1000 semenki je 3-4g, a maksimalna plodnost je 12 000 semenki. Semena imaju period bioloskog mira i nicu tek posle tri meseca. Nicu neravnomerno sa dubine od 3-4 cm. Minimalna temperatura nicanja je 8-10°С, a optimalna 24-30°С.

Sakuplja se i koristi (Herba Bidentis) - nadzemni deo biljke pre cvetanja ili u cvetanju sve dok se cvetovi nisu bas dobro otvorili. Prikuplja se po lepom i suncanom vremenu odsecanjem vrsnih grana duzine 10- 15 cm i susi u hladu na promaji ili pak u susarama na temperaturi od 40-45°. Nije dozvoljeno da ,,droga'' bude sirova, da sadrzi delove deblje od 3 mm. Pocrneli i natruli delovi plodova takodje ne smeju takodje uci u sastav droge. Cuva se na suvom i tamnom mestu. Rok trajanja 2 godine.

Staniste: Raste skoro svuda, uglavnom na vlaznim nanosima i sprudovima uz obale, reka, jezera, bara i kanala. Dvozub je biljka kratkog dana. Odgovaraju joj umereno topla klima i plodna, rastresita, peskovita zemljista, bogata mineralnim materijama i azotom. Vrlo je jak kompetitor. Zakorovljava neobradjene povrsine, povrtnjake, oranice i vocnjake. Cveta od jula do septembra. Razmnozava se semenom, koje sazreva od avgusta pa nadalje. Ono je sitno, rebrasto, a na rebrima ima dve povijene kukice, kojima se zakacinje za krzno zivotinja ili odecu ljudi. Na taj nacin ono se razastire i biljka osvaja nova prostranstva (zoohorija).

Rasprostranjenost: Dvozub raste u umerenoj klimatskoj zoni. Evroazijska je vrsta. Od prirode ga mozemo naci: SEVERNA AFRIKA: Alzir; ZAPADNA AZIJA: Avganistan Iran, Irak, Liban; KAVKAZ: Azerbejdzan i Gruzija; SREDNJA AZIJA: Kazahstan, Kirgizija, Tadzikistan, Turkmenistan i Uzbekistan; DALEKI ISTOK: Rusija, Mongolija Kina i Japan; INDIJSKI POTKONTINENT: Indija, Nepal i Pakistan; SREDNJA EVROPA: Danska, Finska, Irska, Norveska i V. Britanija; SREDNJA EVROPA: Austrija, Belgija, Ceska, Slovacka, Nemacka, Madjarska, Holandija, Poljska i Svajcarska; JUGOISTOCNA EVROPA: Albanija, Bugarska, bivsa Jugoslavija (zastupljen je i u Srbiji), Grcka, Italija i Rumunija; JUGOZAPADNA EVROPA: Francuska, Portugalija i Spanija. Naturalizovan je, te ga mozemo naci i na drugim kontinentima (Australija i Severna Amerika).

Varijabilnost: Bidens je rod sa 200 vrsta koje pripadaju porodici glavocika. U umerenom pojasu srecu se jos tri slicne vrste dvozuba: dvozub nicuci (Bidens cernua L.) sa celim lancetnim listovima; dvozub listasti (Bidens frondosa L.) unesen iz Amerike, sa segmentnim listovima na drskama (raste i na Novom Zelandu); dvozub pljosnati (Bidens radiata Thuill.) sa pljosnatim cvetovima i dugim listovima. Dvozub sluzi kao hrana nekim vrstama leptira (gusenice).

Sadrzi: tanin, sluzi, gorke materije, etarsko ulje, askorbinsku kiselinu, polisaharide, gama-laktone, flavonide (glikozid i dr.) kumarine (umbeliferon i skopoletin), karoten, belancevine, a u tragovima (gvozdje, hrom, aluminijum, bakar i mangan)

Farmakoloska svojstva:
- diuretik - sredstvo za bolje izlucivanje mokrace
- dijaforetik - sredstvo za stimulisanje znojenja
- antimikrob - sredstvo protiv stetnih organizama
- hemostatik (hemostiptik) - sredstvo za zaustavljanje krvarenja
- antiseptik - sredstvo koje ubija patogene (zarazne) mikroorganizme
- sedativ - sredstvo koje umiruje i smanjuje povecanu nervnu razdrazljivost

Narodna medicina:
Koristi se:
- za popravljanje apetita i probave
- protiv skorbuta i anemije
- za smirivanje nervnog sistema ( uplasenoj deci za lakse spavanje dati caj)
- za smanjenje krvnog pritiska
- protiv koznih bolesti (spoljasna primena kod decjih skrofula, traumaticnih edema, psorijaze, ekcema,
rana i prista radi skidanja bolesnih i ostecenih delova koze i negovanja mlade koze) i gihta
- protiv kaslja
- protiv bolesti jetre i slezene
- kod artritisa, gihta i rahitisa

Caj: 1. kasicicu osusene i zdrobljene trave (,,droge'') preliti sa 150 ml hladne vode i ostaviti da odstoji 6-8 sati. Ako nam se zuri mozemo prokljucati jedan minut i posle cedjenja piti 3-4 puta dnevno. Koristi se kod decjih koznih bolesti: alergijske koprivnjace, skrofuloze i saboreje na glavi. Dvozub poseduje antibakterijska i antiupalna svojstva jer sadrzi niz stavnih materija koje ulaze u sastav jednostavnih polifenola cime deluje na gram-patogene bakterije i neke gljivice.

Ekstrakt dvozuba: Kod psorijaze koristiti tri puta dnevno po 20 kapi iznutra i spolja (u obliku masti) 12-15 dana uzastopce. Dvozub sadrzi vitamin C, pa stimulise aktivnost nadbubrezne zlezde, smanjuje kolicinu stetnih materija u perifernoj krvi, sto omogucuje umanjenu alergijsku sklonost organizma.
Infuz dvozuba: Koristi se kod bolesti jetre i zuci, radi povecanja apetita i poboljsanja probave.
Pored monokomponentnog delovanja dvozub ulazi i u sastav cajnih mesavina, koje se koriste uglavnom za lecenje prethodno navedenih bolesti.
Kupka od dvozuba: 10-30 g trave (,,droge'') preliti sa 1 l prokljucale vode i ostaviti da odstoji poklopljeno 15 minuta. Infuz se sipa u kadu, doda se jos 100 g morske soli, a temperatura vode ne sme preci 37-38 °. Kupka ima znacaj u lecenju koznih bolesti, gihta i rahitisa. Od preostale obarene trave mogu se pripremiti oblozi i stavljati na obolela mesta ruku, vrata, ledja i ramena.

U ranijim vekovima koristen je pri ujedu insekata, skorpija, zmija, te kod gnojnih rana i rasekotina. Sveze lisce ili ociscen (narendan) koren dvozuba, utrljavan je u ranu, cime se sprecavala jaca infekcija i olaksavale tegobe. Kinezi dvozub koriste kod dizenterije, a Tibetanci kod bolesti zglobova. Dvozub ima primenu i u kozmetici. Koristi se pri pripremanju maski za lice, ili kao sredstvo za skidanje sminke. Ponekad nalazi primenu i u industriji boja.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:18:28

Lekovito Bilje - Page 2 Alchemillaxanthochlorar

VIRAK
arslanova sapa, biserak, verkuta, viric, vrkuta, govedja trava, gospin plast, lavlja noga, lavlja sapa, plast device Marije, rosanica, rosna trava, zvezdenjak, zecji plastic

Nemacki naziv:
Frauenhilf, Frauenmantel, Frauenmantelkraut, Marienkraut, Marienmantel, Muttergottesmantel, Taublatt, Taumantel, Tauschüsselchen, Tränenschön und Weiberkittel
Engleski naziv:
Lady´s Mantle, Ladies Mantle, Lion's Foot
Francuski naziv:
Alchémille, Manteau de Notre Dame, Patte-de-lapin, Pied-de-lion, Porte-rosée
Italijanski naziv:
Alchemilla, Alchimilla, Erba stella, Ventaglina
Spanski naziv:
Alquémila, Estela, Herba botera, Meligó montès, Linzaiña, Peu de lleó, Pie de león, Pota de lleó, Tuisarr
Ruski naziv:
Горлянка сердечная, Грудная трава, Манжетка обыкновенная, Недужная, Росяная трава, Заячье пальтишко


Ime “virak” dolazi od toga sto se jutrom na listovima ove biljke viri rosa. Hrvatski naziv “gospin plast” nastao je jer list virka podseca na plast (ogrtac)
Staniste: Raste na svezim livadama i pasnjacima pored potoka bara i izvora. Rasprostire se od brdskih do visoko-planinskih predela. Raste u Jugoistocnoj Srbiji. Obilno je zastupljena u nasem kraju (obronci Cemernika i Kukakvce na vise od 600-1600 m NV).
Koristi se:
(Alchmillae herba) - nadzemni deo biljke u cvetu. Prikuplja se po lepom i suncanom vremenu i susi u hladu na promaji, kako bi zadrzala prirodnu boju.
(Alchmillae folium) - mladi listovi, koji se koriste svezi.
Upotreba:
Virak se koristi kod:
- klimaktericnih tegoba
- prejake menstruacije
- zeludacnih i crevnih teskoca
- kaslja
Caj: 1. kasicicu osusene trave preliti sa 150 ml hladne vode i ostaviti da odstoji 6-8 sati. Posle cedjenja piti 2-3 solje caja pre obroka. Kod proliva narocito kad je iscrpljujuci priprema se jaci caj: 10 g trave na 200 ml vode.
Caj od virka se moze koristiti i za ispiranje:
- usne duplje sa upaljenom sluzokozom
- gnojnih rana
- vlatnih ekcema
- sluzavih ociju
- materice (kod belog pranja)
Zenski caj: Priprema se tako sto se 200g osusene trave prelije 1 l vode i ostavi da odstoji 6-8 sati i procedi. Koristi se za ispiranje u slucajevima krvarenja van vremena menstruacije. Ispiranje se obavlja uvece, irigatorom, dok se krvarenje ne zaustavi.
Pripremanje kupke: 200g osusene trave prelije 2 l vode i ostavi da odstoji 10-12 sati, a zatim zagrejati do kljucanja, procediti i dodati u kadu. U kadi ostati 15-20 minuta radi otklanjanja upala, menstrualnih tegoba, pojacanog belog pranja i sl.
Hrana i zacin: Svezi, mladi listovi koriste se u kuri prolecnog ciscenja krvi. Od njih se mogu spremati, supe, corbice, pite zeljanice i salate.
Zadnjih godina ova taninska biljka izaziva pozor zapadnih farmakopeja. Mnogi travari je koristi i kao preventivu, za sprecavanja tumora na grlicu materice.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:16:40


Pačuli - povratak hipija

Da je putovanje kroz vreme moguće i da se odlučite da posetite čuvenu četvrt San Franciska, Hejt Ešberi, šezdesetih godina, suočili bi se sa veoma čudnim prizorom. Hiljade mladih devojaka i muškaraca dugih kosa, neobično obučenih u šarene krpice, sedi na zemlji, drži se za ruke i priča o prijateljstvu i ljubavi među ljudima. U centru gomile od nekoliko stotina devojaka koje ga zaljubljeno gledaju, sedi guru hipi pokreta, pisac, profesor psihologije na Harvardu, zagovornik upotrebe LSD-a i veliki zavodnik, Timoti Liri.

Džon Lenon kupuje neophodne sitnice u na daleko poznatom Psihodelic shopu. Atmosfera je vesela, gotovo karnevalska, svi pevaju i igraju maskirani. Čitav kvart isunjen je opojnim i zavodljivim mirisom pačulija, koga su toliko voleli i koji će do danas ostati znak prepoznavanja hipija.

Pačuli (Pogestemon patchuli) je biljka koje raste u Indiji, Indoneziji, Paragvaju, Maleziji i na Mauricijusu. Hiljadama godina mirisno ulje koje se ove biljke dobija se destilacijom listova, koristi se za parfimisanje tkanina, pa ga mnogi, mirisnom asocijacijom, vezuju za bakin ormar.

Reputacija afrodizijaka, podjednako moćnog u savladavanju ženskih i muških srca, uvrstila je pačuli na listu redovno korišćenih sastojaka u svim dobrim, senzualnim parfemima. Za ovu osobinu pačulija znala je žena Napoleona Bonaparte, čuvena Žozefina, koja je sve do poznih godina uspevala da zadrži pažnju svog supruga, najmoćnijeg čoveka na planeti u tom trenutku. Njen tajni recept mirisa koji osvaja, izgledao je otprilike ovako: santal 3g, pačuli 3g, mošus 0,2g, ambra 1g, jasmin 2g, malo kore cimeta i prstohvat šafrana. Ova vatrena kombinacija verovatno bi bila prejaka za osetljive noseve dvadeset prvog veka, ali majstori koji se danas bave kreiranjem mirisa poznaju drevne tajne i koriste sve navedene sastojke, mada u nešto drugačijim kombinacijama.

U ženskim parfemima pačuli se najčešće meša sa ilangom, bergamotom, jasminom i gardenijom, a u parfemima za gospodu on se prepliće sa notama lavande, kedra, crvenog bibera i bosiljka, gradeći misteriozne i zavodljive kompozicije. Ulje pačulija je odličan fiksativ koji stabilizuje miris i ne dozvoljava mu da se promeni.

U drevnim vremenima, kada su sveštenici i vračevi bili istovremeno lekari i psihoterapeuti, mirisi su smatrani lekom. Pačuli se u tradicionalnoj medicini naroda Dalekog Istoka i danas koristi za otklanjanje teskobe i depresije. Regeneriše tkiva i jača odbrambene sposobnosti organizma. Kineska, malajska i japanska medicina ga koriste protiv ujeda zmija. U dermatologiji pačuli se upotrebljava za negovanje zrele kože.

Ovaj neobični miris izaziva oprečne reakcije. Ljudi ga ili obožavaju ili ne podnose. U mirisnoj lampi pačuli će u vašem domu kreirati mističnu atmosferu idealnu za meditaciju.

Momčilo Antonijević
Izvor
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:14:54


Lekovito Bilje - Page 2 Zova-r

Zova - bazgova majčica snižava temperaturu

U jednoj divnoj bajci koju je napisao genijalni Andersen, bolesnom dečaku koji leži u postelji učinilo se da je iz čajnika izašao duh jedne simpatične i dobroćudne bakice koju je Andersen nazvao Bazgova majčica. Ona je umirila i zabavljala dečaka svojim zanimljivim pričama koje su ga odvele u san. Kada se sutra probudio dečak više nije bio bolestan. Za razliku od nekih drugih bajki ovu možete shvatiti i prilično bukvalno. Bolesna deca koja usled prehlada ili gripa imaju visoku temperaturu i groznicu, često se dešava da buncaju do su u čudnom polusvesnom stanju.

Topli čaj od zove ili bazge kao se ova biljka još naziva snižava temperaturu i pomaže nam da lakše savladamo bolest. Ovom malom drvetu ili većem žbunu, kako želite, oduvek su pripisivana čudesna magičan svojstva. U njegovim krošnjama živele su šumske vile, pa seljaci nipokoju cenu nisu želeli da zapale zeleno drvo zove. Rasprostranjeno je i verovanje da nije pamentno zaspati pod ovim drvetom.

Bez obzira na to da li verujete u bajke ili ne, toplo vam preporučujem da kada ste prehlađeni, imate visoku temperaturu ili ste žrtva epidemije gripa popijete po dve do tri šolje čaja od zove. Ova biljka sadrži jedinjenja koja snižavaju povišenu temperaturu, izazivaju znojenje, deluje protivupalno i zaustavlja kašalj olakšavaju bol u mišićima i deluju na virus gripa. Izgleda da antivirusna jedinjenja zove dobro deluju i na ostale viruse, prvenstveno herpesa i da mogu pomoći onima koji pate od Epštaj-Barovog sindroma.

Ako imate upalu krajnika obavezno popijte dve do tri šolje čaja od cveta zove, lista kupine i petrovca.

Zova deluje i diuretično, pa se preporučuje osobama koje imaju višak mokraćne kiseline u krvi. Cvet zove često se nalazi u mešavinama za čišćenje organizma i detoksifikaciju. Potpuno zrele bobice kleke posebno su dobre u tu svrhu jer deluju blago laksativno i diuretično, bogate su flavonoidima i vitaminima C,A i B.Ja više volim da plodove zove blago termički obradim iako se mogu jesti i sveži.

Protivupalno dejstvo zove opravdava upotrebljavanje ove biljke za negovanje iritirane i upaljenje kože. Udružena sa peršunom i nevenom zova ulanja tamne fleke na licu.

Pomešana sa vrbovom korom, suručicom i ruzmarinom ova biljka se preporučuje onima koji pate od artritisa i reumatizma. Uz ovu čajnu mešavinu bolni delovi se masiraju losionom od esencijalnih ulja ruzmarina, eukaliptusa i kleke.

Cvetovi zove su jestivi. Probajte da sveže cvetove umočite u testo za palačinke (malo ređe) i ispržite u dubokom ulju. Kada je gotovo izvadite iz šerpe, ostavite da se ocedi višak masnoće i pospite prah šećerom. Sirup od cvetova zove takođe je veoma popularan u našim krajevima.



Čajna mešavina protiv nazeba gripa i povišene temprature:
Zova (Sambucus nigra) 100g
Lipa (Tillia cordata) 100g
Saltki koren (Glycyrrhiza glabra) 50g

Biljke pomešajte pa dve supene kašike prelijte šoljom ključale vode, promešajte, poklopite i ostavite da stoji dvadeset minuta. Procedite i popijte u malim gutljaima. Pijte dve do tri šolje na dan.



Čajna mešavina protiv artritisa i reumatizma:
Zova (Sambucus nigra) 100g
Suručica (Filipendula ulmaria) 100g
Vrbova kora (Salix alba) 50g
Zlatnica (Solidago virgo-aurea) 50g

Biljke pomešajte pa tri supene kašike prelijte sa pola litra ključale vode, promešajte, poklopite i ostavite da stoji 45 minuta. Procedite i popijte u malim gutljaima. Pijte dve do tri šolje na dan.



Losion za uklanjanje pega i fleka:
Peršun list (Petroselinum sativum) 100g
Zova cvet (Sambucus nigra) 50g
Neven (Calendula officinalis) 50g

Biljke pomešajte sipajte u čistu staklenu teglu i prelijte sa mešavinom od 300ml 70% alkohola, 100ml čiste flaširane ili izvorske vode i 100ml glicerina. Zatvorite teglu dobro promućkajte i čuvajte na tamnom i hladnom mestu dve nedelje uz češće mućkanje. Procedite i čistite lice ili ruke ovim losionom pred spavanje.



Džem za poboljšanje probave:
300g svežih bobica zove
10 suvih smokava
sok od jedne pomorandže
dve supene kašike komorača

Smokve ostavite preko noći u vodi, ujutro ocedite i iseckajte, pa pomešajte sa bobicama zove, smrvljenim semenkama komorača i sokom od pomorandže, pa kuvajte na tihoj vatri dok ne bodijete pire. Na šolju ovog pirea dodajte šolju smeđeg nerafinisanog šećera i kuvajte još nekoliko minuta. Toplo sipajte u čiste tegle zagrejane u rerni na 50 stepeni. Dobro zatvorite i čuvajte u frižideru. Dnevno jedite po jednu do dve kašike ovog džema za doručak ili večeru iz šolju čaja od lana.



Šampanjac od zove:
4 litra vode
625g smeđeg šećera
Dva limuna
8 cvetova yove
2 supene kašike belog vinskog sirćeta

Zagrejte vodu do ključanja, dodajte šećer i promešajte da se šećer otopi. Skinite sa šporeta i ostavite da se ohladi. Jedan limun dobro iscedite, a drugi temeljno operite (najbolje je koristiti neprskani domaći limun) i isecite na četvrtine. Cvetove yove stavite u zemljani ili plastični sud, dodajte četvrtine limuna, zaslađenu vodu, limunov sok i sirće. Promešajte, prekrite čistom krpom i ostavite da odstoji jedan dan. Nakon 24h tečnost procedite kroz čistu gazu i sipajte u čiste i sterilisane flaše sa dobrim zatvaračem. Ostavite da stoji deset dana pre upotrebe. Pošto ovaj biljni, bezalkoholni šampanjac ne sadrži konzervanse, potrošite ga u roku od tri nedelje.
Momčilo Antonijević
Izvor
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:10:18


Lekovito Bilje - Page 2 Djurdjevak

Đurđevak - mirisni lek za srce

Mladost računa godine po đurđevku, a starost po zimama. Njegov miris opojne zavodljivosti, neoboriv je dokaz proleća. Buketići đurđevka darovani na drevni paganski praznik mladog Sunca, prvi maj, svedoče o simpatiji i zaljubljenosti mladića koji ih poklanjaju svojim devojkama. U vremenu izmicanja, kada je romantika skoro iskorenjena, miris đurđevka preselio se u bočice parfema, koji svedoče o dobrom ukusu onog ko ih bira.

Đurđevak voli senku, nenametljivu polutamu, zaklonjenu od direktnog sunca. U divljini on se pronalazi na bogatoj šumskoj crnici, ali se uspešno uzgaja i u baštama. Oni koji žive u gradskim soliterima i nemaju tu sreću da imaju svoju baštu, nabavljaju ga na pijacama svakog maja.

U knjigama koje se bave drevnom veštinom astrologije, piše da miris đurđevka najviše odgovara osobama rođenim pod vladavinom planete Uran u zodijačkom znaku Vodolije. Njihovu originalnu i neponovljivu ličnost, uvek spremnu da iznenadi, pa čak i šokira, najbolje potpisuje baš ovaj miris. Kažu da su snovi naš prozor u polje nesvesnog, naša čudesna veza sa onim što se desilo, ali i onim što tek treba da se dogodi. Ukoliko spadate u nemalu grupu onih koji veruju svojoj intuiciji i trude se da protumače svaki detalj, snevati đurđevak, po Velikom sanovniku i trepetniku, neizostavnom štivu naših baka i prabaka, piše: «Dobićete poklon od drage osobe, ne razmećite se mnogo».

Ako baš i ne verujete u uticaj zvezda na naše živote ili se ne sećate svojih snova, ne treba preterano da se brinete. U mirisu ove biljčice možete slobodno uživati, tako što ćete jednostavno otići u parfimeriju i odabrati neki od parfema koji ga sadrže. Ne morate čekati dragu osobu, obradujte sami sebe.

Parfimerima je đurđevak jedan od omiljenih aduta, kad god požele da kreiraju zavodljivu, intrigantno aristokratsku mirisnu kombinaciju, koja sugriše da ona koja ovaj parfem nosi ume na pravi način da kanališe svoju privlačnost. Ona zrači ženstvenošću i neodoljivim šarmom Francuske zemlje u kojoj je đurđevak simbol srećno zaljubljenih.

U parfemima đurđevak najuspešnije kombinacije pravi sa delikatnim cvetom pomorandže, ružom, gardenijom, frezijom ili mimozom. Naročito kada se ti spojevi upotpune duboko vibrirajućim mirisom sandalovog drveta i svežinom bergamota.

U dvanaestom veku otkiriveno je i medicinsko delovanje ove biljke. Zahvaljujući sadržaju kardiotoničnih heterozida, đurđevak jača srčani mišić i leči anginu pektoris. Međutim nemojte pokušavati da lečite bolesno srce đurđevkom kod kuće. Njegovi sastojci su izuzetne snage i u rukama nestručnih mogu biti opasan otrov. Baš kao i ljubav.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:08:58


Lekovito Bilje - Page 2 Lavendel-r

Lavanda - dašak romantike

Septembar je mesec kada rođendan slave device, horoskopski znak kome najviše prija upravo miris lavande, koji u sebi krije tajne bakine komode i neodoljivu svežinu mediteranskog slanog vetra i rublja koje se suši na ljubičastim i čudesno mirisnim grmovima ove biljke.

Kada se pomene lavanda ili vetar pronese njen cvetno sveži miris, većina ljudi zamisli romantična vremena naših baka kada se izlazilo na korzo i kada su se nosile uštirkane rukavice. Njen miris, koji neodoljivo podseća na čisto i nežno, stvara sliku nevinosti, nečeg još nedodirnutog. Lavanda spira nečistoću, kako duha tako i tela, te otuda i potiče njeno ime koje svoj koren vuče iz latinskog glagola lavare – prati.

Njena prapostojbina je Persija, današnji Iran i Južna Francuska, gde i danas postoje plantaže ove biljke toliko velike, da se leti, kada lavanda cveta svojim purpurno plavim cvetovima, teško pravi razlika između zemlje, neba i Mediteranskog mora koje ovde ima nadaleko čuvenu azurnu boju. Poznati provansalski travar Moris Mesege, pun je hvale za lavandu koju je uvrstio u svoj top 5 lekovitih biljaka. Bez nje se ne može zamisliti narodna medicina ovog podneblja. Svako selo ima na stotine recepata za lečenje najrazličtijih bolesti, od glavobolje do upale jetre, koji neizostavno sadrže lavandu.

Aromaterapeuti je obožavaju još od samog nastanka ove discipline, koji se direktno vezuje upravu za nju. Kada se hemičar Rene- Moris Gatfos, opekao, eksperimentišući u svojoj laboratoriji, intuitivno je zaronio ruku u posudu sa esencijalnim uljem lavande. Bol je ubrzo prestao, nije se pojavio plih i nije ostao ožiljak. Tako je ovo esencijalno ulje na velika vrata ušlo u aromaterapiju i do danas ostalo najomiljenije i najšire korišćeno ulje.

Srednjevekovni alhemičari su lavandu povezivali sa Merkurom, neutralnom planetom čija energija se nalazi između muške – jang i ženske – jin energije. Zato se lavanda dobro slaže sa skoro svim esencijama i pogodna je kako za muške tako i za ženske parfeme. U tom kontekstu posmatrano lavanda je vrlo moderan miris koji prati uniseks tendenciju, koja je modni diktat već duže vreme. Zahvaljujući merkurovskoj prirodi lavanda pomešana sa cimetom, vetiverom, kedrom i citrusima daje snažan muževan miris, dok u kombinaciji sa jasminom, ružom ili gardenijom daje divne i suptilno ženstvene kombinacije.

Ako su vaši omiljeni parfemi upravo oni koji sadrže lavandu, vi ste jedna odmerena osoba koja vrlo uspešno uspeva da pomiri vulkansku vrelinu sa nedodirljivom glečerskom ledenošću.

Ova biljka , poznata po svom umirujućem efektu, našla je svoju primenu na jedno prilično neverovatnom mestu – vodećoj banci u Japanu. Naime preduzimljivi Japanci su verujući u čudesni uticaj mirisa na ljudski mozak, odlučili da upravo ovim esencijalnim uljem namirišu prostorije u kojima borave njihovi klijenti, kako bi oni bili smireni i opušteni, dok su prostor u kome borave zaposleni mirisali uljem nane koje je poznato po stimulišućem delovanju i sposodnosti da pojača koncentraciju.

Prava lavanda (Lavandula vera) slatko blagog biljnog mirisa, je prilično retka i često se falsifikuje jeftinim, hibridnim varijetetima ove biljke “bockavog” mirisa koji smeta nekim osobama i koji naječše prepoznajemo u omekšivačima za rublje i raznim sredstvima protiv moljaca. Naravno miris prave, vrhunske lavande, koji se koristi u parfemima je potpuno drugačije prirode. Miris naravno zavisi i od podneblja u kom se lavanda gajila. Pored provansalske čuvena je i hvarska lavanda, a na ceni je i ona iz Engleske koja, kao i sve sa ovog ostrva, potpuno specifična.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:02:36


KRASTAVAC,Cucumis sativus L.


Krastavac je jednogodisnja zeljasta biljka petoreznjastih listova i valjkastog ploda, koji se jede nezreo.Za divlji krastavac znali su jos stanovnici Himelaja pre 5 000 godina.Ni tako duga upotreba ove biljke nije bila dovoljna da se otkrije najsvrsishodniji nacin njene upotrebe.Najcesce se koristi za salatu, rezanjem u kriske.Tako se, pored stete koja mu se cini soljenjem (gube se dragoceni kalijum i natrijum) stajanjem i cedjenjem soka gube dragoceni,hranljivi i lekoviti sastojci.
Treba ga, dakle, oljustiti i jesti u sirovom stanju,bez ikakvih dodataka.Ili, u najgorem slucaju,
izrezati u kockice i pomesati sa kiselim mlekom ili jogurtom,persunom i belim lukom.Zahvaljujuci velikom procentu vode (95%) energetska vrednost krastavca nije velika:
manja je od svih drugih povrtarskih biljaka.Neznatno je prisustvo belancevina (0,6%),
masti (0,1%), a tek nesto vise ima ugljenih hidrata (3,2%).Ali je zato znatno vece prisustvo mineralnih sastojaka (oko 400 miligrama) od cega najvise ima kalijuma, zatim kalcijuma,fosfora, natrijuma, gvozdja, mangana i joda.Te osobine ga cine izuzetno lekovitim povrcem.Nezdravo je koristiti ga pre nego skroz dozri(kad pozuti i postane gladak smatra se zrelim) jer izaziva nadimanje i tesko se vari. Preslan utice na srce.

Koristi se za ulepsavanje i osvezenje lica,protiv bolesti zeluca i creva, upala koze,
svraba, ujeda insekata, za lecenje mokracnih kanala,secerne bolesti, ciscenje krvi, boljeg rada bubrega,koznog osipa, cirevi, spoljnih hemoroida.

SALATA OD KRASTAVCA

Najbolji nacin spremanja salate od krastavca je sledeci:
sveze zelene krastavce naseci,
preliti sa malo limunovog soka i izmesati sa dosta
kiselog mleka (ili jogurta, kisele pavlake, ovcijeg kiselog mleka),
seckanim belim lukom i persunom.
Za bolji promet vode jesti ga u letnje vreme
uz dorucak, rucak i veceru.

KRASTAVAC ZA
JACANJE OCIJU

Iscediti sok od svezih krastavaca,
namociti njime gazu koja se stavi na oci
i prekrije jos i suvom gazom.
Nakon 20 minuta skinuti obloge sa ociju i
umiti se u blagoj, mlakoj kamilici.

KRASTAVAC PROTIV
PROMRZLINA

U vreme sezone nabrati krastavce, prerezati po duzini
i osusiti ih na cistom, suncanom mestu.
Ako zimi zatrebaju kao lek protiv promrzlina
treba ih staviti u mlaku vodu da omeksaju, a onda se u vidu
obloga stave na smrznute delove tela.

CAJ OD KRASTAVCA
ZA BUBREGE
I MOKRACNE ORGANE

Iz zrelih (zutih) krastavaca izvaditi semenke, oprati ih
i dobro osusiti. Caj se priprema tako
sto se u 2 decilitra vode kuva kafena kasika semenki
oko 10 minuta. Caj se pije na gladan stomak.

KRASTAVAC PROTIV
ZAPALJENJA KOZE

Sokom svezeg krastavca namociti lagano zapaljeno mesto
nekoliko puta dnevno, bar deset dana.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:02:02


KUKURUZNA SVILA


Kukuruzna svila je jedno od onih sredstava koje mnogima zvuče kao "bapski lek"; pa, istina je da se kukuruzna svila već jako dugo koristi kao lekovito sredstvo, i to ne samo u našem narodu, i to da je od zaista velike pomoći kod nekih oboljenja, kao i da ne ostavlja štetne posledice. O čemu se ovde radi?

Sveža kukuruzna svila u sebi sadrži masno i eterično ulje, smolu, gumu, alkaloid koji ima osobinu da steže krvne sudove, hlorofil, fosfornu kiselinu i dosta kalijuma i mangana. Sve je to lepo, ali šta kukuruzna svila radi vašem organizmu? Odgovor je jednostavan: kukuruzna svila je, u obliku čaja, jedan od najjačih prirodnih diuretika. Konsumiranjem ovog čaja se u toku 24 sata može nekoliko puta povećati količina izlučene mokraće, i to bez štetnih posledica, što je naročito bitno kod onih bolesti gde sakupljanje vode ima nepovoljno dejstvo na organizam.

Čaj od kukuruzne svile smanjuje sve grčeve bubrega; ukoliko ga koristite duže vreme, rastvara kamen u bubregu i izbacuje pesak iz bubrega. Plus, izbacivanjem veće količine mokraće organizam se oslobađa viška fosfora i belančevina, što znatno umanjuje reumatične tegobe, tegobe kod gihta koje su praćene bolovima u zglobovima, probleme kod vodene bolesti, a prilično se smanjuje i oticanje nogu. Još nešto: sa vodom će se izlučiti i ostale štetne materije, pa redovno konsumiranje ovog čaja potpomaže cirkulaciju, štiti krv i olakšava rad jetri. Naravno, uz ovakvo dejstvo, podrazumeva se da pomaže kod svih oboljenja mokraćnih puteva, upala mokraćnog mehura, eliminiše umanjeno lučenje mokraće i pomaže kod noćnog mokrenja.

Šta će vam to kad ste potpuno zdravi? Zbog izraženog diuretskog dejstva, čaj od kukuruzne svile može vam pomoći i kad želite da smršate (naravno, uz odgovarajuću dijetu i vežbe), jer će uz njegovu pomoć vaš organizam ubrzano izbacivati sve štetne materije. Priprema čaja je jednostavna: jedna kašičica dobro osušene kukuruzne svile (ukoliko je nepotpuno osušena, gubi dejstvo) prelije se šoljom vrele (nikako ključale) vode, ostavi nekoliko minuta i procedi. Uzima se po supena kašika toplog i nezaslađenog čaja na svaka dva-tri sata. Ako vam se ukus ne dopada, dozvoljeno je popraviti ga limunom. Ukoliko su vaše tegobe izražene, čaj možete piti i u većim količinama - potrebno vam je 25 grama kukuruzne svile i litar vode za pripremu čaja, koji potom možete piti kad ožednite, umesto vode
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 13:00:03


MASLINA


POVIJEST MASLINOVOG DRVETA

Mediteranci su tisućama godina smatrali maslinovo ulje svetim. Stari Egipćani su vjerovali da je božica Izis ljudima prenijela znanje o uzgoju i upotrebi maslina. U grčkoj mitologiji spominje se božica Atena koja je ljudskoj vrsti povjerila ovu svetu biljku, nakon što je pobjedila na natjecanju među bogovima tko će ljudima predstaviti taj najcjenjeniji poklon. Biblija spominje maslinovo drvo i ulje na tisuće mjesta, od upotrebe ulja kao gorivo za svjetiljke, pomazanje ili kao sredstvo plaćanja.

Farmeri sa istočnih obala Mediterana udomaćili su divlje maslinovo drvo oko 4000. g.pr.K., a s izradom maslinovog ulja započeli su dvije tisuće godina nakon toga. Fenički trgovci prenijeli su uzgoj maslina u Grčku i Španjolsku, a Grci su ga donijeli Talijanima. Danas 74 postotaka svjetske opskrbe maslinovog ulja dolazi iz ove tri zemlje. Talijanska ulja brzo su osvojila svijet svojom popularnošću, dok u ukupnom svjetskom postotku godišnje proizvodnje Španjolska prednjači pred Italijom.

MASLINOVO ULJE - BOŽJI ELIKSIR
Maslinovo ulje najupotrebljavaniji je voćni sok ikad iscijeđen iz biljke. Služilo je mediteranskim narodima četiri tisuće godina na razne načine, od platežnog sredstva do u medicnske svrhe, a u posljednih dvadesetak godina otkriva ga i ostali dio svijeta.

Jedan je od glavnih sastojaka u kozmetici, možete ga paliti, podmazivati njime škripava vrata, prati i čistiti s njim. Upotrebljava se za glancanje dijamanata. Stoljećima su kraljevi, novorođenčad i umirući njime pomazivani. Prepun je vitamina E i ne sadrži kolesterol. Odlično čuva namirnice; riba, sir, pa čak i vino godinama ostaju nepokvarljivi. Kuhano maslinovo ulje, jedan je od najgenijalnijih oružja u ratu i mučenjima.

Donedavno, maslinovo ulje je zvučalo preegzotično za ljude daleko od Mediterana, nešto što se jede samo u čudnim etničkim jelima. Nepravedno je ocijenjeno kao "teško", a najviše stoga jer je uglavnom bilo loše kvalitete i često pomiješano sa svim i svačim, od životinjskim masnoća do glicerina!

Ali nakon što je sedamdesetih objavljena nova studija, zapadni narodi počinju otkrivati i cijeniti maslinovo ulje. Studija je pokazala da Mediteranci imaju najnižu stopu srčanih oboljenja među zapadnim narodima, a tu činjenicu mogu zahvaliti upravo slobodnoj uporabi maslinovog ulja. Maslinovo ulje je bogato nezasićenim mastima, koje su "zdrave" masti, i također antioksidansima, koji spriječavaju zakrčenje krvnih žila.

MASLINOVO ULJE I ZDRAVLJE

Maslinovo ulje sadži 77% nezasićenih masnih kiselina koje smanjuju kolesterol, i to "loši" kolesterol, tzv. LDL kolesterol, a štiti dobar - HDL kolesterol. Masnoće su veoma važna namirnica u ljudskoj ishrani jer sadrže esencijalne vitamine - A, D i K - i odličan su izvor energije za naš organizam. Ali brojne studije ukazuju na dobrobit zamjene zasićenih i višestruko zasićenih masnoća sa nezasićenim. Maslinovo ulje sadrži samo 4 do 12% višestruko zasićenih masnoća, koje kad oksidiraju mogu dovesti do oštećenja krvnih žila. Primjerice, maslinovo ulje sadrži samo 9% zasićenih masnih kiselina, dok kukuruzno ulje sadži preko 50%, a suncokretovo čak 69%!

Također, druga dva sastojka maslinovog ulja koja su bitna za zdravlje su vitamin E i polifenoli. Samo jedna čajna žličica maslinovog ulja zadovoljava 8% dnevnih potreba za vitaminom E, dok polifenoli smanjuju rizik arterioskleroze i nekih vrsta raka. Jedna studija je pokazala da hrana pržena na maslinovom ulju sadrži puno više hranjivih sastojaka nego ona spremana na drugim vrstama ulja. Druga studija je pokazala da žene koje jedu maslinovo ulje više od jednom dnevno, imaju 45% smanjenji rizik od dobivanja raka dojki! Postoje neke naznake da maslinovo ulje ima terapeutski učinak na čir probavnih organa i da sprječava nastajanje žučnih kamenaca.

Grkinje upotrebljavaju maslinovo ulje u maskama za kožu i kosu; odličan je tretman za opekline; znamo da ga kod nas žene desetljećima upotrebljavaju kao ulje za sunčanje, i mada se dugo dvojilo o učincima, danas dermatolozi tvrde da ima UV zaštitni faktor 20!

Najbolja vrsta ulja je "djevičansko" maslinovo ulje (extra vergine), a postoji još puno podvrsta ovisno o ukusima i potrebama. Važno je kod kvalitete ulja da sadrži manje od 1% masnih kiselina, te da je "hladno prešano" (što bi trebalo i pripaziti kod kupovine ulja, jer svaki proizvođač te odlike mora istaknuti na etiketi). Naime, tako se zove postupak dobivnja maslinovog ulja gnječenjem maslina bez upotrebe ikakvih otapala ili topline. Znamo da je većina ostalih biljnih ulja dobivena grijanjem i dodavanjem nekakvih otapala, što bitno utječe na njihovu kvalitetu i hranjive vrijednosti. Iako su se tehnike dobivanja maslinovog ulja uvelike modernizirale, jednostavan postupak u biti ostaje isti: zgnječi se cijela maslina (sa košticom!) odvoji se tekućina od suhe tvari, zatim odvoji voda od ulja. Ono što dobijete je na jednoj strani su milijarde gorkih srčika, a na drugoj božji eliksir.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 12:59:08


KANTARION


Kantarion (Hipercum perforatum L. iz por. Guttiferae) ili gospina trava je u narodu dobro poznata biljka, a raste na području cijele Hrvaske. raste po pašnjacima, uz ceste i na napuštenom zemljištu. Uspravna stabljika kantariona, s vrlo razgranatim gornjim dijelom naraste i do devedeste centimatara visine.

Listovi su mu mali, nasuprotni, jajasti i bez peteljke, a veličine jedan do tri centimatara. Puni su sićušnih i prozirnih točkica (od tuda i naziv; perforatum=izbušen), odnosno žlijezda napunjenim eteričnim uljem. Na vrhu stabljike nalaze se bogato razvijeni zlatnožuti, lijepi cvjetovi koji čine cvatove. Ova biljka lako se može prepoznati i kada njen cvijet protrljamo prstima tekućina koja izlazi iz njega obojit će prste u ljubičasto. Biljka cvijeta ljeti kada se i bere. valja brati na početku cvjetanja dok već procvjetale stabljike koje nose plodove treba izbjegavati. Suši se u hladu, u tankom sloju i to na prozračnom mjestu te se sprema u polivinilske vrećice. Sadrži oko deset posto raznih tanina i oko 0,1-0,7 posto eteričnog ulja, smolu, antocijan, karoten, crvenu boju hipericin i dr.

Kantarion djeluje umirujuće, ljekovito, antiseptički i protuupalno. Upotrebljava se u obliku čaja, protiv bolesti jetre, bubrega, proljeva, pomanjkanja teka i za jačanje živaca. Za čaj se obično uzima jedaća žlica koja se prelije sa tri decilitra kipuće vode i to dva-tri puta dnevno po jednu šalicu prije jela. preporuča se kod nemogućnosti zadržavanja mokraće. Ako se dvije jedaće žlice čaja ostave u tri decilitra vode dvanaest do šesnaest sati i kroz dulje vrijeme uzima po malu šalicu uz malo meda pomoći će kod oteklina, iščašenja, reumatičnih bolova u zglobovima ili bolova u križima. Za liječenje rana, krasti i osipa koristi se kantarionovo ulje koje se priprema tako da se u litrenu bocu stavi četiri žlice nerazvijenih svježih cvjetova kantariona, ostave da uvenu i preliju s pola litre maslinovog ulja.Boca se začepi i ostavi na toplom mjestu šest do osam tjedana. Drugi recepti navode da se u pravilnom omjeru stave u bocu cvjetovi i listići kantariona i doda se maslinovo ulje. maslinovo ulje će postepeno dobiti crvenu boju vina te tada treba odvojiti biljku od ulja koje valja preliti u tamnu bocu. osim navedenog koristi se i kao sredstvo za ublažavanje manjih upala, opekotina, posjekotina, smrzotina, bolova u zglobovima i u kozmetici.

Ulje kantariona

U kozmetici se koristi prvenstveno za njegu kože. Odlična je masna podloga mješavinama za masažu, za lokalno utrljavanje ili kao ulje za tijelo za suhu kožu. Pri nanošenju grije kožu i olakšava djelovanje drugih eteričnih ulja. Njeguje i regenerira kožu i olakšava epitelizaciju. Može poslužiti čisto ili umiješano s uljem jojobe ili nekim drugim baznim uljem. Kantarionovo ulje koristi se i za sunčanje kada mu je dobro dodati ulje pšeničnih ili kukuruznih klica i uljni ekstrakt nevena kojeg se također dade spremiti kod kuće. Protiv strija dobar je oblog spravljen od žumanjaka, kantarionovog i čičkovog ulja te nekoliko kapi limuna i tinkture nevena. Nakon pola sata oblog se odstrani s dosta mlake vode i nanese se regeneracijska krema. Stavljaju se dva puta tjedno.

Kantarionova maska za lice

Ova maska se koristi za osjetljivu, umornu, isušenu i ostarjelu kožu, a njena redovna upotreba koži vraća elastičnost i lijep izgled. Može se koristiti često, a priprema se uvijek samo za jednu upotrebu. Priprema se slično majonezi. Žumanjku svježeg jajeta valja postepeno dodavati dvije žlice kantarionovog ulja uz miješanje dok ne nastane ravnomjerna krema i na kraju umješati pet kapi limunovog soka. Maska se nanaosi na lice širokom četkicom u tankom sloju. nakon pola sata treba lice isprati u mlakoj vodi i nanaijeti tonik.

Kupka protiv umornih nogu

Sastojci kantariona pozitivno djeluju na cirkulaciju, krvi, smanjuju napetost, a time i bolove u naogama. Kupka se prirpema tako da se pedeset grama usitnjenog i osušenog kantarionovog lišća i pedeset grama njegovog korijena prelije hladnom vodom i ostavi na vatri da provrije, zatim se na laganoj vatri kuha još deset do petnaest minuta (ne smije kuhati) i ostavi pokriveno dok tekućina ne poprimi zelenkasto-smeđu boju. Noge držimo u mlakoj kupki desetak minuta, zatim ih obrišemo ručnikom i legnemo najmanje desetak minuta tako da su noge uzdignute kako bi se olakšao krvotok.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 12:56:46


Grešimo ako mislimo da lekovite biljke »ne mogu da naškode« jer su potpuno prirodne. I njih treba koristiti samo po potrebi. I uz konsultaciju stručnjaka



Čajevi za stomak, protiv zatvora, ekstrakti i tinkture za gušobolju. Mnogi se leče lekovitim biljem, a u poslednje vreme ova pojava postaje sve češća, tako da se sve više ljudi okreće lekovitim svojstvima biljaka u potrazi za lekom za svoju boljku. Zaista, mnoge biljke imaju očigledna lekovita svojstva. Ali, ako mislite da su preparati napravljeni na bazi lekovitog biljka neškodljivi zato što su prirodni, grešite. Korenje, lišće i cvet treba da se koriste uz dosta obazrivosti. Inače, u nekim slučajevima može da dođe do štetnih nuspojava, tako da se korisno dejstvo pretvara u suprotan efekat. Jednom rečju, ne treba potcenjivati snagu ovih preparata, čak iako se prodaju u biljnim apotekama, bez recepta, i prepušteni su na volju našem poznavanju (ili nepoznavanju) materije.



Dva tipa preparata. Da bi se bolje orijentisali među ogromnim brojem trava i proizvoda na njihovoj bazi, potrebno je znati da neke biljke koje se koriste u farmaciji (officinalis)-aloja vera, ginko, gospina trava, medveđe grožđe, kada se prerade na određen način, imaju osobine identične pravim, čistim lekovima. Ovi preparati, nazvani fitoterapeutski preparati, mogu da se upotrebljavaju u cilju prevencije i lečenja mnogih oboljenja, od alergija do zapaljenja, od čira do visokog pritiska. Uz ove proizvode, u biljnim apotekama ima biljaka koje se ne koriste u specifične medicinske svrhe, već se mogu upotrebljavati, bez ikakvog rizika, kao integratori, dijetetski preparati ili sredstva za negu lepote. Što se tiče prodaje, sve do sada zakon nije jasno odvojio ova dva tipa, tj. ona sredstva koja na organizam deluju samo blago i povoljno, kao što je neki čaj za smirenje, od onog što ima terapeutsko dejstvo, a to znači i potencijalno toksično. To znači da se bilo koji biljni preparat može nabaviti bez recepta.



Vodite računa o etiketi. Čak i nova normativa s jedne strane nudi čitav spisak neškodljivih lekovitih biljaka, koje se u slobodnoj prodaji mogu naći u biljnim apotekama, s druge, pak, strane, autorizuje slobodnu trgovinu svih biljaka officinalis pod kategorijom »integratori « ili dijetetski proizvodi. Tako su se i fitoterapeutski preparati našli na dohvat ruke svima, bez obaveze ikakve medicinske kontrole ili barem obaveštenja o mogućim nuspojavama ili opasnosti od istovremenog korišćenja nekih drugih lekova i preparata (vidi tabelu). Kako onda da prepoznamo preparate koji su potencijalno toksični od neškodljivih biljaka? Jedan način je da se kontroliše da li je na etiketi preparat označen kao »fitoterapeutski«. Ipak, vodite računa: često se umesto te oznake nalazi manje jasna »standardizovan ekstrakt sa aktivnim principom«. U oba slučaja najbolje bi bilo obratiti se stručnjaku za savet u vezi načina korišćenja.



Blagotvorni efekti. Naravno da ovo ne znači da treba odbaciti prirodne rezerve u borbi sa bolestima. Ali, kada se mogu koristiti lekovite biljke? Prema ekspertima fitoterapije ovi preparati mogu da se koriste praktično za sve poremećaje. Mogu da pomognu u jačanju odbrambenih snaga organizma. Nekoliko primera? Biljka Uncaria tomentosa, jedna lijana koja raste u Amazoniji, ima imunološko dejstvo, što znači da podstiče rad belih krvnih zrnaca u borbi protiv bakterija i eliminisanju degenerativnih ćelija. Ekstrakt biljke Astragalo se koristi u prevenciji prehlade. Ima dejstvo slično slatkom korenu (Liquirizia), a često se koristi i kao sredstvo protiv ulkusa. U odnosu na lekove hemijskog porekla, fitoterapeutski preparati imaju neke prednosti: pre svega, to je mogućnost da se iskoristi aktivno dejstvo do kojeg dolazi kombinacijom različitih supstanci. Zaista, u biljkama se zajedno sa aktivnim supstancama nalaze vitamini, šećeri, minerali, koji potenciraju terapeutsko dejstvo ekstrakta. U preparatima na bazi lekovitog bilja štaviše, mogu da budu prisutne istovremeno supstance koje imaju različite farmakološke osobine, što dozvoljava da se uzima samo jedan preparat, i da se ostvare efekti na više strana. Ekstrkt timijana (majčine dušice), na primer, razvija antiinflamatorno dejstvo zajedno sa antibakterijskim; ekstrakt Echinacee ima imunostimulativne i antibakterijske osobine. Osim fitoterapeutskih biljaka, postoji mnogo biljaka čije je dejstvo na organizam znatno blaže, pa se, uz vođenje računa o dozama i indikacijama, mogu koristiti bez bojazni. Koje su opšte indikacije? Protiv nesanice, zatvora, lošeg varenja. Ali i za opuštanje i pročišćavanje kože.



Biljka - Lek - Efekat
Beli luk fans, warfarin (antikoagulant) pojačava lučenje želudačnih sokova, rizik od hemoragija
Gel aloje oralni antidijabetski lekovi povećava efekat
Glog digitale pojačava efikasnost i toksičnost leka
Breza, kukuruz
(kao diuretici)
digitale, sintetički diuretici povećava toksičnost leka
Celulozna vlakna oralni antikoagulanti, oralni antidijabetici smanjuje apsorpciju i umanjuje efikasnost
Ginko warfarin, aspirin rizik od hemoragije
Ženšen warfarin i oralni antidijabetici smanjuje efikasnost
Gospina trava antibebi pilule smanjuje apsorpciju leka
Sladak koren kortizonski preparati, digitale, diuretici rizik od hipertenzije, povećava toksičnost leka
Vrba aspirin, fans nagrizanje želuca, povećava rizik od hemoragije

Medveđe grožđe preparati za urinarni trakt postaju neefikasni
Johimba triciklici, kafein ili efedrin (stimulansi)
tiroxin (hormon tireoidne žlezde) rizik od hipertenzije, ishemijska kardiopatija, tahikardija tremor
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 12:53:42


MOC BILJAKA


Biljke isparavaju vodu kroz metabolicki proces evapotranspiracije. Tokom ciklusa kruzenja, voda dospeva u zemljiste provodi se kroz biljku i isparava kroz lisce. Procenjeno je da ce na taj nacin, tokom jednog letnjeg dana, oko 0,4 ha povrsine pod travnjakom izgubiti vise od 9000 l vode. Kroz proces transpiracije biljke pomazu da se kontrolise i regulise vlaznost vazduha i temperatura. Jedno drvo moze da transpirise oko 400 l vode dnevno. Federer je poredio efektivnost procesa evaporacije jednog stabla sa vestackom klimatizacijom prostora.
Vestackom klimatizacijom zatvorenog prostora toplota se samo prebacuje u spoljasnju sredinu. Mehanicki ekvivalent drvetu koje transpirise oko 400 l vode dnevno predstavlja 5 prosecnih sobnih klima uredjaja, od kojih svaki ima kapacitet 2500 kcal na sat i koji radi 19 sati dnevno. Drvo koje zasenjuje kucu efikasnije je. Ono ne stvara nezeljene otpadne produkte procesa rashladjivanja, ne koristi elektricnu energiju i radi sve bolje kako godine prolaze. Rezultati istrazivanja su pokazali da se tamo gde je bar 20% gradskog prostora u srednjim geografskim sirinama pokriveno biljkama, vise prispelog suncevog zracenja trosi na isparavanje vode nego na zagrevanje vazduha.

ŠIPAK - PLOD DIVLJE RUŽE


Šipak je od davnina poznat u ljekarstvu i u prehrani pa je nekada služio kao hrana siromašnim slojevima. I danas ga narod upotrebljava za liječenje zubobolje, bolesti bubrega, dizenterije i padavice. Neki narodi od šipka spravljaju kompote, salate, kolače, juhe i druga jela. Još su stari rimljani vjerovali da šipak liječi bjesnoću pa odatle i potječe znanstveni biljke: Rosa canina. Divlja ruža je razgranat, do tri metra visoki i bodljikavi obrasli grm čiji su listovi naizmjenični i sastavljeni od pet do sedam jajastih te oštro nazubljenih listića. Biljka cvate u kasno proljeće s lijepim ružičastim ili bijelim ružicama ugodna mirisa, a imaju po pet latica. Iz njihovih loža razvijaju se jajasti, crveni te na površini sjajni, oko jedan i pol centimetara dugi plodovi. Šipak je pun dlakavih plodića, a sazrijeva od rujna do sredina studenoga. U proljeće se sabiru latice divlje ruže te se od njih pravi slatko ili džem koji se uzima tri puta dnevno po žličicu uz prstohvat praška od preslice. Ovaj lijek liječi sve plućne i unutarnje bolesti. Također, latice se koriste u pripravljanju salata, jedu se sa jogurtom i sl. Listovi divlje ruže bogat su izvor vitamina C pa se, dok su mladi, sabiru i suše za pripremu vitaminskih čajeva.

Napitak protiv kamenca u bubrezima i mokraćnom mjehuru spravlja se: dvije žlice šipka prelijemo s litrom ključale vode, ostavimo 8 do 10 sati da odstoji, ocijedimo te dodamo četiri žlice pravog meda i soka od pola limuna. Ovaj čaj valja piti tri put dnevno po šalicu prije jela.

Za kroničnu upalu bubrega priprema se čaj od ploda kadulje, šipka, preslice, borovnice i bokvice u jednakom omjeru. Jedna žličica smjese prelije se s dva do tri decilitra ključale vode, ostavi poklopljeno 10 do 15 minuta te se pije ujutro, natašte te navečer prije spavanja. Jedna žličica usitnjene kore primorskog šipka i 50 grama rogača kuha se pet minuta u pola litre vode, to pijemo više puta dnevno, malu šalicu, a dobro je za liječenje proljeva.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 12:51:46


LINARIA VULGARIS
-lanilist, zuta zevalica-



Sadrzi sastojke koji mogu biti opasni ili skodljivi po zdravlje i treba biti obazriv pri njenoj upotrebi.

rasprostranjena je svuda, najcesce na suvim zemljistima, na njivama, pored puteva
cveta od maja do oktobra, cvetovi su svetlo zuti i nalaze se skupljeni na vrhu stabljike, cvet je jakog mirisa i kada se stisne sa strane on "zevne".

na stabljici su gusto rasporedjeni dugacki i uski listovi

za lecenje se koristi nadzemni deo biljke u cvetu koji se bere tokom leta (najbolje avgusta meseca)

za lecenje suljeva i hemoroida spravlja se kasica od samlevenog lista i cveta kuvana u mleku i koristi se kao obloga

u apotekama se spravlja mast protiv hemoroida

biljka se moze upotrebljavati za poboljsavanje izlucivanja mokrace iz organizma, za podsticanje znojenja i za ciscenje creva

medonosna je biljka
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 12:48:12


ZALFIJA,Salvia officinalis


Zalfija, je večnozeleni zbun visok do 80 cm, sa starijim granama pokrivenim mrkom korom koja se ljusti. Jednogodisnji izdanci su sivo zeleni, jer su pokriveni dlakama, uspravljaju se, četvrtasti su na preseku. Na njima se nalaze naspramno rasporedeni, izduzeno jajasti ili elipticni listovi, gusto pokriveni dlakama, posebno na naličju, sto im daje svetlo maslinastu boju. Listovi su karakteristične teksture, naborani su, fino tupo nazubljenog oboda. Cvetovi zalfije su grupisani u prividni terminalni grozd. Krunica je svetloljubicasta, dvousnata a gornja usna nadkriljuje prasnike. Prasnici, ima ih dva, su specifično građeni, Jedna poluantera je fertilna dok je druga izmenjena u polugu. Ovakva grada prasnika prosto primorava insekte da, u potrazi za nektarom izvrse oprasivanje. Plod je merikarpijum od 4 orasice koje su tamno braon kada su zrele. Zalfija cveta od kraja aprila do juna, u zavisnosti od sezone. Zalfija samoniko raste u zemljama Mediterana, ali se gaji sirom sveta. U Crnoj Gori, gde je u narodu najčesce zovu pelim, raste na primorju i zaleđu a u Srbiji, u Sićevačkoj klisuri, gde klima veoma podseća na mediteransku.


Salvia officinalis je jedna od napoznatijih i najduze koriscenih lekovitih biljaka. Od anticke Grcke i Rima, pripisivana su joj skoro čudotvorna svojstva. O ovoj vrsti je napisano na hiljade strana, Danas se, prema literaturi, koristi u terapiji vise od 50 bolesti. Osuseno lisce gajene ili samonikle zalfije cini drogu, Salviae folium, koja se koristi u vidu caja, ili tinkture. Zalfija je poznata u svetu i kao medonosna i zacinska vrsta. Blagotvorna svojstva zalfije poticu od smese sekundarnih metabolita od kojih su najznacajniji terpenoidi - komponente etarskog ulja, flavonoidi i tanini.

Kada se protrljaju pod prstima, cak i osuseni listovi zalfije intenzivno i karakteristicno mirisu, upravo zbog prisustva etarskog ulja, koje nastaje i akumulira se u posebnim epidermalnim strukturama, zlezdanim dlakama. zlezdane dlake, odnosno etarsko ulje koje luce, nastalo je tokom evolucije, kao odbrana od bioloskih neprijatelja izdvajaju listove zalfije od drugih aromaticnih biljka.

U Crnoj Gori je Salvia officinalis siroko rasprostranjena ali je u Srbiji veoma retka i ugrozena biljka, koju, kako je govorio profesor Tucakov, "treba u prirodi zastititi, razmnozavati i gdegod je moguce gajiti."
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 12:47:21


MAZURAN (majoran)
RODJAK ORIGANA

Mazuran, majoran, vranilova trava ili mravinac (Origanum Vulgare) vec po broju narodnih imena ukazuje da je veoma poznata lekovita i mirodjijska biljka. Potice iz Indije, odakle se prosirio po arapskim zemljama, Sredozemlju i kontinentu. Ime potice od grckih reci oros - planina i ganos radost, sto aludira na radost sto je izaziva pojavljivanje ove biljke koja raste na suvim livadama i svetlim sumama brdovitih krajeva. U anticko vreme mazuran je dodavan teskim vinima za podsticanje ljubavne zelje i zato posvecena boginji Afroditi. Postojao je tada i obicaj da se mladi parovi ovencavaju vencima od ove trave...

Od mazurana beremo gornje, nadzemne delove u vreme cvetanja, od jula do septembra. koje skupljamo u snopice i susimo na osencenom, promajnom mestu.

Sadrzi etericno ulje, tanine i gorke materije i zbog toga se koristi kao sredstvo protiv crevnih i zeludacnih tegoba, napinjanja, za dezinfekciju probavnog trakta i zaustavljanje proliva. Zbog ovih osobina najvise upotrebljava kao caj.

Mazuran daje jelima poseban ukus, pa se zato koristi kao zacin za svinjsko, guscije i pacije meso i mahunasto povrce, a zajedno sa bosiljkom daje odlican ukus pecenom krompiru. Pomesan sa kristalnim secerom, vrlo lepo ga aromatizuje, da je takav secer delikatesan dodatak kolacima.

Srodnik mazurana, takozvani kritski mazuran ili origano, koji raste kod nas na primorju, je nezamenljiv zacin u italijanskoj, a sada i u nasoj kuhinji, jer se koristi za pice i prelive za spagete.


ZELE OD MAZURANA

Oprati jabuke i osusiti, iseci na komade, bez ljuscenja i vadjenja kostica i krckati u posudi sa vodom, sircetom i 3/4 veze mazurana. Masu procediti kroz platno, bez gnjecenja, da zele ne bi bio mutan. Na svakih 6 dl dobijenog soka dodati 450 gr secera. Sok lagano zagrevati mesajuci, dok se secer ne rastopi, a zatim pojacati temperaturu 10-15 minuta, da se zele zgusne. Na kraju sitno iseckati preostali mazuran i umesati u zele. Ostaviti 5 minuta da se prohladi i sipati u male, sterilisane tegle.

Potreban materijal:

2 kg slatkih jabuka
6 dl vode
1,5 dl jabukovog sirceta
velika veza mazurana

Ovaj recept prenosimo iz jednog dobrog engleskog kuvara, gde ga preporucuju kao odlican dodatak hladnoj sunki, ali ga mi preporucujemo kao odlican namaz za hleb sa maslacem.
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Lepljiva Re: Lekovito Bilje

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 1 od 7 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sledeći

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu