Zvezdan Forum
Dobrodošli na Zvezdan Forum...

Neki Delovi Foruma su skriveni za goste,
Da bi videli ceo sadržaj Foruma morate biti registrovani i ulogovani...

Registracija je besplatna,bezbolna i traje samo dva minuta.

Registrujte se i uživajte...

Ozon i medicina

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Normalna Re: Ozon i medicina

Počalji od vivijen taj Ned 8 Maj - 10:52:19


Ozon s medicinske strane
Terapija ozonom je najsigurnija poznata terapija.

Ozon se pokazao kao iznimno sigurna medicinska terapija, bez popratnih štetnih učinaka. U studiji koja je 1980.g. provedena u Njemačkom medicinskom udruženju za ozon terapiju, 644 terapeuta iznjelo je izvještaj u vezi s 384 775 pacijenata, koji je obuhvaćao ukupno 5 579 238 primijenjenih ozon tretmana. U izvještaju navedeno je samo 40 slučajeva s popratnim negativnim učincima, što predstavlja izuzetno nisku stopu od 0,000007% i samo četiri s lošim ishodom. Na ovaj način ozon se dokazao da je najsigurnija medicinska terapija ikada primjenjivana.

Ozon je potpuno netoksičan. Nema podataka o štetnosti slobodnog radikala; činjenica je da je ozon najbolji odstranjivač slobodnih radikala koji postoji.

Ozon ujedno potiče proizvodnju superoksida DISMUTASE, CATALASE, i GLUTATHIONE PEROXIDASE, enzime u staničnoj stijenci koji štite stanicu od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Dr.Horst Kief preporuča uzimanje vitamina A i E prilikom primanja ozon terapije. Poznato je da je vitamin C suprotan ozonu, stoga osobe koje uzimaju megadoze vitamina C moraju učiniti pauzu od 12 sati između uzimanja vitamina C i ozon terapije, iako ozon neće razgraditi vitamin C u tijelu. Ovaj učinak vitamina C može se iskoristiti ukoliko osoba pokaže preosjetljivost na ozon u obliku kašljanja koje traje duže od 30 minuta. Kašalj se može zaustaviti oralnim uzimanjem 5000mg vitamina C.

OZON U PREVENCIJI
Ozon je snažno terapeutsko sredstvo za liječenje bolesti, ali je jednako važan u prevenciji od bolesti. Stotine različitih bolesti koje se nazivaju alopatijama u stvari su simptomi jednog uzroka koji je u pozadini. Taj uzrok, kojeg je dokazao dobitnik dvije Nobelove nagrade Dr. Otto Warburg, je hipoksia, ili nedostatak kisika na staničnom nivou. To je slučaj kod degenerativnih bolesti (artritis, arterioskleroza, multipleskleroza, reumatizam, karcinom, itd.) Ozon istovremeno tretira i štiti od većine zaraznih bolesti ( zaušnjaci, ospice, gripa, kolera, tropske groznice, itd.)

Redovitom i pravilnom upotrebom ozona u kući može omogućiti visoki nivo imuniteta na najčešće bolesti, i RELAGATE imuniziranje onoga iz prošlosti.

OZON I VODA U TIJELU
2/3 ljudskog tijela sastoji se od vode. Od toga, 90% čini limfa i 10% krv. Zadatak stanica je da izgaranjem šećera dobije kisik koji daje energiju. Nakon tog procesa nastaju otpadne tvari ugljični dioksid i voda. Ukoliko postoji nedostatak kisika na staničnom nivou, sagorijevanje neće biti potpuno, i kao otpadne tvari nastaju ugljični monoksid i mliječna kiselina. Tijelo se ne može lako osloboditi od monoksida; monoksid sprečava hemoglobin da uzima svježi kisik, i temperatura tijela se smanjuje. Mliječna kiselina se gomila u sistemu, obavijajući nervne PATHWAYS, a na koncu se kalcificiraju i uzrokuju degenerativne bolesti. Stoga je neophodan unos više kisika koji će oksidirati ove toksine, no ukoliko nije dostupan, toksini se dalje nagomilavaju. Krv će prenositi gust talog, i otrovi će se pohraniti u pretilost. Voda koja tvori naše tijelo postaje sve prljavija i prljavija. Rezultat je bolest. I tu ozon predstavlja pravu pomoć u eliminiranju otrova u tijelu. Ozon koji uzimamo svakodnevno će, tijekom vremena, očistiti svu tekućinu u našem tijelu, i to na siguran način.

Zapamtite da sam kisik ne stvara terapeutski učinak ozona.

OZONIRANA VODA
U svrhu prevencije glavni učinci mogu se postići redovitim pijenjem ozonirane vode. Voda je fascinantni sastojak, i svi se slažemo s time. Kemijski gledano voda atom kisika vezan za dva atoma vodika. Kut veze između dva vodikova atoma je promjenljiv, ovisno o količini enerije u molekuli vode. Istraživanja su pokazala da voda čiji je kut 101o je „mrtva“ voda, lišena životodajne energije. Kada se voda destilira kut se povećava na 120o prilikom isparavanja, ali se smanjuje na 101o prilikom kondenzacije, i stoga je destilirana voda „mrtva“ voda. Kut od 103o odgovara uobičajenoj vodi. Kut od 106o uzrokuje aktiviranu, energetsku vodu, i postiže se postavljanjem magneta. Najveća moguća energija u tekućoj vodi je pri kutu od 109,5o, i to je moguće postići isključivo ozoniranjem vode na 4oC.

Voda iz vodovoda ima određena zagađenja koja nisu otklonjena kroz vodovodni sustav. Ozoniranjem vode uklanjaju se takva zagađenja, pri čemu ozon ne djeluje na minerale, a istovremeno povećava energiju vode sve do kuta od 109,5o. 1l vode ozoniraj cca 15min, oko 5min po čaši.

UDISANJE OZONA
Ozon je siguran za udisanje kada je ispuštan kroz ekstra djevičansko maslinovo ulje. Ovo je izvanredna terapija za astmu i bronhitis i pneumonia, posebno u kombinaciji s magnetoterapijom. Udisanje ozona primjenjuje se u Sjevernoj Americi već preko 90 godina. Dok se ozon ispušta u kroz maslinovo ulje u kontinuitetu tijekom nekoliko tjedana, ulje se počne mijenjati. Prvo izgubi svoju boju, zatim se počne pijeniti, i na kraju prelazi u gel, ipak ulje nije oksidirano. Ukoliko se drži u frižideru na 40oF, ovaj gel će čuvati ozon duže od 10 godina. Gel primijenjen na koži primjenjuje se u različitim situacijama: porezotine, ogrebotina, opekline, ujedi insekata, pelenski osip, ekcemi, IMPETIGO, herpes, itd. Snažnim umasiravanjem u tijelo od strane treniranog terapeuta, tijekom vremena oboljelima od multipleskleroze omogućava da ponovno upotrebljavaju svoje udove. Ozonirani gel je 95% učinkovit kao ozon plin. Ozonirani gel prelazi u tekućinu čim postigne temperaturu kože.

UZROK I PREVENCIJA OD KARCINOMA Saul Pressman
Danas nam je razumljiv kemijski mehanizam disanja i fermentacije (vrenja) na staničnom nivou. Zahvaljujući radu dr.Otto Warburga, od 1926.god. poznato nam je da kada je stanica lišena kisika, više od 40% od normalnog, njeno disanje je neosporno narušeno. Ovakvo stanje uzrokuje da stanica započne fermentaciju šećera anaerobno pri čemu stvara ugljični monoksid i mliječnu kiselinu, i samo 1/6 energije koja nastaje prilikom normalne stanične aerobne oksidacije. Stanica gubi svoj regulator rasta i počinje divlje rasti—što nazivamo karcinom.

Ovakav nedostatak kisika, ili hipoksia, može biti posljedica različitih faktora. Npr.neki otrovi mogu doći do stanica i sprečavati dolazak kisika, ili kanal za izlučivanje žlijezde može biti začepljen, kao što je kod karcinoma dojke uzrok u začepljenju limfne žlijezde. No bez obzira na uzrok pomankanja kisika, rezultat je isti. Čim se nivo kisika oko stanice smanji, ukoliko stanica ne umre, nastaje karcinom.

Sve kancerogene tvari narušavaju stanično disanje. No nije bit u tim karcinogenim tvarima, već u staničnom nedostatku kisika.

Ozon ima sposobnost da nas zaštiti od nastanka karcinoma. Ukoliko je omogućena dovoljna količina kisika stanicama, tako da ona nikad ne padne ispod 40%, stanice će ostati zdrave, osim ukoliko ne nastupi kemijsko ili radioaktivno trovanje.

Mnogi ljudi danas koriste ozon generatore kako bi održavali visoki stanični nivo kisika, s ciljem sprečavanja bolesti. Ozon se može uzimati u tijelo na različite načine. Možete piti ozoniranu vodu, uvoditi ga u uho, ili možete imati ozon ogrtač kojeg oblačite nakon toplog tuša i omogućavate ozonu da uđe u vaše tijelo putem kože. Također ozon možete unositi rektalnim i vaginalnim putem.

Ljudi često pitaju dali bi trebali nastaviti uzimanje ozona cijeli život. Medicinski stručnjaci kažu ako želimo ukloniti otrove iz našeg tijela svaki dan i zaštiti stanice od pomankanja kisika i toga da postanu anerobne, da uzimamo ozon dnevno što je vrlo mala cijena za traženi rezultat. Kao što je prije rečeno, kada stanica ne prima dovoljno kisika, ona fermentira šećer tako da proizvodi mliječnu kiselinu. Ova mliječna kiselina akumulira se u tkivima i uzrokuje mnoge probleme. Za njeno uklanjanje, neophodna je duboka masaža mišića, s ozoniranim maslinovim uljem, uz primjenu ozoniranog ogrtača ili ozonirane saune. To će oksidirati mliječnu kiselinu i omogućiti da bude uklonjena iz tijela.

Mnogo se govori o kolesterolu i naslagama na arterijama, i mnogima se preporučuju brojne dijete u pomaganju u smanjivanju unošenja kolesterola putem ishrane. Bez obzira na prehranu, kolesterol se proizvodi u tijelu kao prirodno sredstvo za podmazivanje, i najnovija istraživanja pokazuju da kolesterol koji se unosi kroz prehranu nije direktno povezan s količinom kolesterola u tijelu. Problem je očito uzrokovan klorom koji reagira s kolesterolom i uzrokuje da se zgruša na zidovima arterija, stvarajući plak. Izvori klora su brojni, ali glavni su konzumiranjem klorirane vode i soli u hrani. Nakon što se ozon uzima neko vrijeme, on čisti arterije tako što oksidira plak, čisteći sistem tako da krv može slobodno kolati. Ozon također smanjuje zgrušavanje crvenih krvnih stanica, omogućavajući im da prenose kisik u pluća, povećavajući njihovu fleksibilnost, što je ključno za mikrocirkulaciju kroz kapilare.

SUPEROKSIGENIZACIJA ZA ZDRAVLJE
Kisik je najvitalniji element potreban za ljudski život, i on je ključ za dobro zdravlje. Možemo preživjeti bez vode tjedan dana i biti bez hrane mjesec dana, ali bez kisika možemo živjeti samo nekoliko minuta. Kisik je životodajni element, element koji podržava život. Sve tjelesne aktivnosti trebaju kisik. Putem oksidacije, tijelo stvara toplinu i energiju iz goriva, i uklanja otpadne tvari i mikrobe. Naše tijelo je 2/3 voda. Od tog vodenog dijela, 10% čini krv, a 90% čini limfa. Budući da je po težini voda u našem tijelu 8/9 kisik, dakle mi smo preko 50% sačinjeni od kisika. Najbolji način da poboljšamo zdravlje je da oksigeniziramo svaku stanicu u našem tijelu. Što više imamo kisika u našem sistemu, proizvodimo više energije, i efikasnije uklanjamo otpadne tvari. Dobro zdravlje ovisno je o proizvodnji, podržavanju i tijeku energije koja se dobiva okidacijom šećera. Oksidacija je centrala metabolizma, cirkulacije, disanja, probave, uzimanja hranjivih sastojaka i uklanjanja otpadnih tvari. Kisik pročišćava krv, održavajući je čistom od nagomilavanja staničnog otpada. Dovolnja količina kisika omogućava organizmu da se obnavlja i održava imunološki sistem. Zdrave stanice trebaju šećer, aminokiseline, minerale, hormone, enzime i kisik.

Uzrok karcinoma
Veza između nedostatka kisika i oboljenja poznata je. Nedostatak kisika može uzrokovati bilošto od laganog umora do po život opasnih oboljenja. Dr.Otto Warburg dobio je Nobelovu nagradu 1931. i 1944. za otkrivanje uzroka nastanka karcinoma. Rekao je: „Karcinom ima samo jedan glavni uzrok. Primarni uzrok karcinoma je zamjena normalnog oksidativnog staničnog disanja s anaerobnim (bez kisika) disanjem stanica“. Jednom kada raspoloživi kisik na staničnom nivou padne ispod 60%od normalnog, stanica je prisiljena da pređe na lošiju metodu proizvodnje energije – fermentaciju (vrenje). Stanica se ne može (ili vrlo teško) vratiti na prvobitni oksidativni sistem, i gubi svoj regulator repliciranja. Stanica započinje divlje reproducirati svoje kopije, i nastaje karcinom. Dr.Warburg istaknuo je da svaki sastojak koji lišava stanicu potrebnog kisika je kancerogeni sastojak, ukoliko stanica nije trenutno uništena. Također istaknuo je 1966.g. da je beskorisno istraživati nove kancerogene spojeve, budući da je posljedica svakog jednaka, stanični nedostatak kisika.

Potvrda rada Dr.Warburga
Nacionalni institut za karcinom podržao je otkrića Dr.Warburga. Njegova istraživanja nastavio je Dr.Harry Goldbatt, koji je izdao svoja istraživanja 1953. Njegova istraživanja potvrdila su da nedostatak kisika ima glavnu ulogu u uzrokovanju stanice da postane kencerogena. Dr.Albert Wahl je rekao „Bolest je posljedica pomanjkanja oksidativnih procesa u tijelu, što dovodi do akumuliranja otrova. Ovi otrovi su uobičajeno spaljeni pri normalnoj oksidaciji.“ Dr.Wendell Hendricks napisao je „Karcinom je stanje unutar tijela gdje je oksidacija postala toliko slaba da tjelesne stanice degeneriraju bez kontrole. Tijelo je prepunjeno otrovima tako da podiže tumor masu kako bi zaklonio te otrove i uklonio ih iz glavnih aktivnosti unutar tijela.“ Dr.Hendricks nadalje tvrdi: „Pravi uzrok alergija je slabiji oksidativni proces unutar tijela, što uzrokuje da je tijelo osjetljivo na sastojke koji se unose. Samo kada se oksidativni mehanizam podigne na viši nivo učinkovitosti, osjetljivost nestaje.“ Dr. Strphen Levine tvrdi „Hipoksia, odnosno nedostatak kisika u tkivima, je temeljni uzrok degenerativnih bolesti.“

Dr.Norman McVea rekao je „kada tijelo ima dovoljno kisika, u mogućnosti je ispravno ukloniti otpadne tvari iz ljudskog organizma. Prirodni imunitet postiže se kada tijelo nije natovareno s gustim naslagama otrova.“

Dr.Michael Carpendale 1980.god. istaknuo je „Selektivnost ozona sprečava rast kancerogenih stanica kod ljudi...očigledno je da je mehanizam zaštite od oštećenja ozonom kod kancerogenih stanica oslabljen“

Svjedočenja ovih istraživanja su uvjerljivi. Kisik ima primarnu ulogu u zdravlju i dobrom osjećaju. Važno je istaknuti da strah, briga i depresija sprečavaju slobodno disanje i na taj način smanjuju unos kisika.

POSTIZANJE SUPEROKSIGENIZACIJE
Kako možemo omoguićiti da naše tijelo bude dovoljno oksigenizirano kako bi uklonilo otrove i bilo zaštićeno od nastanka ili imalo ispravni tretman oboljenja? Znanstvene studije stalno iznova dokazuju da medicinski ozon, ispravno unesen u tijelo, ponavljajući unos, uklanja otrove i onesposobljuje viruse, bakterije, gljivice, protozou i karcinom u oboljelim stanicama. Sve štetne bakterije i virusi su anaerobni i ne mogu preživjeti u atmosferi bogatoj kisikom.

ŠTO JE OZON?
Kemijski, ozon je kisik s dodanom ekstra molekulom. Električno, ozon je kisik s višim nivoom energije. Nestabilan je i visokoreaktivan.

U prirodi postoji kružni tok kisika kao i kružni tok vode. Kisik se oslobađa fotosintezom bilja na zemlji ili fitoplanktona u oceanima, i podiže se u atmosferu na 25-30 milja, gdje se obogaćuje energijom uslijed ultraljubičastog spektra energije sunca, i tako nastaje ozon. Ozon je teži od zraka i počinje se spuštati. Momentalno se veže na čestice u zraku koje dotakne, oksidirajući ih, i tako čisti zrak. Ukoliko sretne vodenu paru, veže se na nju, stvarjući vodikov peroksid. Kiša i snijeg prirodno sadrže hidrogen peroksid. To je razlog zašto bilje bolje raste uslijed zaljevanja kišom u odnosu na umjetno zaljevanje.

Na zemlji, ozon se spaja sa svim vrstama zagađenja, oksidira ih i čisti zrak. Neispravno se krivilo ozon u vezi sa smogom. Ozon je prisutan u smogu samo dok je u prolazu.

U smogu prisutan je ugljični monoksid i ugljikovodici. Smog nastaje uslijed fotoelektričnog učinka sunčevih zraka koje djeluju na ugljični monoksid i dušičnidioksid u atmosferi, koji su krajnji proizvod izgaranja ugljikovodika.

Ozon koji je prisutan u atmosferi proizveden je u prirodi i on se spaja s zagađenjem iz razloga suprotnog polariteta – nastoji ih oksidirati i očistiti zrak. Problem je u tome što nema dovoljno ozona da se dovrši čišćenje.

Ozon također nastaje blizu zemlje prilikom sjevanja munja. Sveži miris u zraku nakon grmljavinskog nevremena je ozon. Količina ozona koja nastaje prilikom prosjećnog nevremena je tri puta veće nego što propisuje US EPA.

Hidrogen peroksid, partner ozonu, još se naziva oksigenizirana voda, budući je voda s ekstra molekulom kisika. Nalazimo ga u kiši i u snijegu, u sviježem voću i povrću, u prvom majčinom mlijeku što omogućava bebi boriti se protiv infekcija sve dok se bebin imunološki sustav ne razvije tako da je u mogućnosti proizvoditi sam hidrogen peroksid. U tjelesnoj imunološkoj zaštiti, hidrogen peroksid se oslobađa s T-stanicama kako bi se uništilo bakterije, viruse i gljivice koje napadaju tijelo. Krvne pločice oslobađaju hidrogen peroksid na čestice u krvi koje susretnu. Hidrogen peroksid nastaje u tijelu tako što se kombinira voda s kisikom, ukoliko ima dovoljna količina kiska na raspolaganju. Važnost visokog nivoa kisika je očigledna. U debelom crijevu, acidofilni lactobacil proizvodi hidrogen peroksid koji drži pod kontrolom uvijek prisutnu gljivicu kandidu da se ne bi nekontrolirano razmnožila. Kada se kandida proširi izvan crijeva, ona više nije pod prirodnim sistemom kontrole i može se nastaniti u organima, uzrokujući sindrom kroničnog umora i alergijsku hiperosjetljivost. Kupanje u vodikovom peroksidu je najbolji način da dospije u tijelo i nije skupo. 3% hidrogen peroksid može se proizvesti bublingom ozona kroz hladnu vodu kroz neko vrijeme. Medicinska upotreba hidrogen peroksida prvo je primjenjivao Dr.Edward Carl Rosenow istražujući i tretirajući pacijente na Mayo klinici preko 60 godina. Koristeći u kombinaciji ozon i hidrogen peroksid omogućuje svijetu zdraviju budućnost.

Po čemu se razlikuju oboljele stanice od zdravih stanica?
Sve stanice se opskrbljuju energijom koja potječe od glukoze, ali zdrave stanice spaljuju glukozu u kisiku putem oksidacije, dok nezdrave stanice fermentiraju glukozu anaerobno, proizvodeći velike količine mliječne kiseline. Fermentacija ili vrenje proizvodi samo 1/6 energije koja nastaje oksidacijom, tako da karcinomne stanice neprestano gladuju energijom, dakle imaju veliki apetit za šećerom. Ovaj rasipan metabolizam održava se i dominira sve dok nivo kisika intenzivno ne naraste. Zdrave stanice koje imaju dovoljno kisika i hranjivih sastojaka stvaraju enzim koji ih obavija i štiti od napada. Sve dok stanica održava enzim koji ju obavija , sigurna je od napada virusa i ozon ih ne može oštetiti. Stanice koje gladuju za kisikom ne mogu proizvesti dovoljno enzima koji bi osnažili njenju stijenku i stoga su ranjive na napad uvijek prisutnih virusa i drugih patogena. Patogeni mikrobi nemaju enzimski omot. Kada je ozon uveden u to područje, on napada mikrobe koji nemaju enzimsku zaštitu i bolesne stanice s nedostatnim enzimima. Ozon ih oksidira, tako da se mogu odstraniti iz tijela.

SLOBODNI RADIKALI
Slobodni radikali su atomi s nesparenim elektronima, prirodna pojava u biokemijskim reakcijama. Bez njih ne bi bile moguće kemijske reakcije, a stoga niti život. Karakteristike slobodnih radikala vrlo su različite. Neki su otrovni za sve žive stanice, dok su drugi otrovni samo za najosjetljivije stanice. Jednostruki kisik O1 je visokoreaktivan koristan slobodni radikal koji djeluje kao čistač ostalih štetnih slobodnih radikala. Kisik se spaja s njima i time ih čini bezopasnim, i na taj način štiti stanice od oštećenja.

Takozvani antioksidant enzimi vrlo su popularni kao nadomjestak u prehrani zahvaljujući snažnoj propagandi. Oni nisu uopće antioksidanti, nego su slobodni radikali čistači i podržavaju enzime. Oni su se pokazali kao pomoć u zaštiti poluzdravih stanica od oštećenja uslijed slobodnih radikala.

OZON I SLOBODNI RADIKALI W.Forest
Život ne bi bio moguć bez slobodnih radikala. Ipak, neki slobodni radikali su opasni. Jednostruki kisik O1 je visokoreaktivan koristan slobodni radikal koji djeluje kao čistač ostalih štetnih slobodnih radikala. Kisik se spaja s njima i time ih čini bezopasnim, i na taj način štiti stanice od oštećenja. Zdrave stanice imaju enzim koji ih obavija i štiti od djelovanja tog kisika. Mikrobi koji uzrokuju oboljenja nemaju tu enzimsku zaštitu i stoga budu uništeni kisikom. Ovim jednostavnim mehanizmom, ozon razlikuje prijateljske i neprijateljske stanice i napada isključivo patogene i stanice koje su oštećene i inficirane, bez svog enzimskog omotača. Superkisik pomaže u smanjivanju različitih poremećaja, normalno on je najbrojniji među enzimima u tijelu.

Ipak, dugotrajna upotreba dodataka može voditi ka tome da oslabi unutarnji biokemijski proces koji bi normalno stvarao te enzime. U svakom slučaju, uzimanje dodataka u prehrani, ne rješava uzrok problema, nedostatak kisika na staničnom nivou, koji uzrokuje da su stanice preslabe da stvaraju enzime koji ih štite.

PATOLOGIJA SLOBODNIH RADIKALA
Između ostalih faktora smatra se da životni vijek osobe ovisi o šteti koju su prouzočili slobodni radikali na DNK, uzrokujući degenerativna oboljenja kao što su dijabetes, artritis, arteroskleroza, Parkinsonova i Alzheimerova bolest.

Slobodni radikali nastaju u našim stanicama tijekom disanja i probave šećera. Atomi normalno sadrže jednak broj parnih elektrona. Za vrijeme kemijske reakcije, elektroni postaju nespareni trenutno, dopuštajući da nastupi reakcija. Ukoliko iz nekog razloga, elektron ostane odvojen, on uzrokuje neravnotežu i postaje slobodni radikal. Ovaj neizbalansiran slobodni radikal može oštetiti stanicu koja nema neophodnu enzimsku zaštitu. Kod zdravih stanica, ovi enzimi štite stanicu od oštećenja slobodnih radikala. Kada zdravlje stanice oslabi, slobodni radikali mogu oštetiti stanicu. Smatra se da do degenerativnih oboljenja dolazi na taj način.

Možemo ograničiti oštećenja uzrokovana slobodnim radikalima tako da se naoružamo čistačima kao što su vitamin E, C, A i beta karoten i selen.

Izvor

vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 59067
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 63
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Normalna Ozon i medicina

Počalji od vivijen taj Ned 8 Maj - 10:50:12



Ozon i medicina

U medicini se koristi kao agens za sterilizaciju operacionih dvorana, kao supstanca koja je sposobna promijeniti ravnotežu antioksidanasa i prooksidansa u tijelu. U tijelu se aktivni kisik proizvodi uz hipokloritni ion u bijelim krvim zrncima, gdje je jedan od načina za zaustavljanje i suzbijanje infekcije.

Pozitivan utjecaj ozona na ljudsko zdravlje nije nova stvar. Ozon je na različite načine korišten još od polovice 19 st. u medicinske ili higijenske svrhe. Prvo spominjanje ozona u terapijama u medicinskim časopisima seže još u 1920. godinu u britanskom medicinskom časopisu The Lancet. Znanstveni radovi koji potvrđuju njegov učinak na cijeli spektar bolesti, od obične prehlade preko raznih drugih virusnih i malignih oboljenja, u današnje vrijeme se broje u tisućama.

Ozon je visoko reaktivna molekula koja pokazuje odlične baktericidne, fungicidne i antivirusne osobine. Njegova uporaba u medicinskoj terapiji pokazala se posve sigurnom s gotovo nikakvim nuspojavama i negativnim utjecajima na ljudsko zdravlje. Oksigenacija tkiva ozonom ne koristi se samo u medicinske već i u kozmetičke svrhe kod tretmana bradavica, madeža i sl..

Znanstvena podloga koja objašnjava utjecaj biooksidativnih terapija u koje spadaju terapija ozonom i vodikovim peroksidom je relativno jednostavna. Veliki broj bolesti nastaje naime zbog nakupljanja toksina u tijelu, koje su u normalnim uvjetima oksidirane kisikom. Uz dovoljnu količinu kisika organske tvari razgrađuju se do ugljikovog dioksida i vode, molekula koje organizam bez problema izbacuje iz tijela. Međutim, u stanju hipoksije, nedovoljne opskrbljenosti tkiva kisikom (zbog pušenja, loše ishrane, konzumacije alkoholnih pića, bolesti, stresa, nepravilnog disanja itd.) toksini se nakupljaju u tkivu i ometaju normalan rad organizma. Dodatnim uzimanjem aktivnog kisika u organizam čiste se nakupine toksina i omogućava normalan rad organizma. Stanje hipoksije također podržava rast anaerobnih patogenih organizama koji u toj okolini imaju povoljno okruženje za život i rast.

Jednom kad uđe u organizam, ozon u obliku aktivnog kisika i nusprodukata svog raspada u organizmu(O3, H2O2, O-) dolazi u kontakt s anaerobnim organizmima i zaraženim stanicama, te ih uništava ne škodeći pritom zdravim ljudskim stanicama. Bakterija naime ima oko sedamnaest puta slabiji metabolički potencijal od čovjeka. Kao takva ne može producirati dovoljni antioksidativnih enzima kao što su npr. katalaza i drugi, koji su u stanju reducirati aktivne vrsta kisika na kontrolirani način i time umanjiti štetnost po stanicu. Granulociti, stanice koje se pojavljuju na mjestima infekcija, koriste vodikov peroksid (jedan od produkata raspada ozona u tijelu) kao prvu liniju obrane od zaraze.

Ove tvrdnje o djelovanju ozona možemo sažeti u nekoliko glavnih točaka na sljedeći način:


1. Ozon potiče proizvodnju crvenih krvnih stanica čime omogućuje veliku koncetraciju kisika u krvi dugo vremena po završetku terapije.

2. Povisuje razinu interferona do 9 puta.

3. Potiče stvaranje TNF-a (tumor necrosis factor).

4. Potiče izlučivanje IL-2, jednog od glavnih faktora imunološkog odgovora.

5. Ozon je izuzetno jak baktericid. Metabolizam većine bakterija nema ni približno takav antioksidativni potencijal kao ljudska stanica, što ih čini izuzetno ranjivima na čak i niske koncetracije ozona. Tek nekolicina bakterija može preživjeti u okolini s iznad 2% ozona.

6. Ozon je jako fungicidno sredstvo.

7. Ozon je antivirusno sredstvo. Napada viruse direktno, ciljajući njihovu "reproduktivnu" strukturu. Ujedno napada i zaražene stanice koje pod teretom bolesti nemaju toliki antioksidativni potencijal, te ih tako uništava.

8. Ozon utječe na razvoj i širenje raka. Stanice koje se brzo dijele, poput stanica raka izuzetno su osjetljive na prisutnost ozona zbog toga što većinu svoje aktivnosti za vrijeme dijeljenja ne mogu usmjeriti na obranu stanice od oksidansa..

9. Ozon može očistiti arterije te ublažiti i izliječiti bolesti srca i krvnih žila razlažući naslage u žilama.

10. Ozon povećava fleksibilnost i broj krvnih stanica čime se poboljšava oksigenacija tkiva i do nekoliko tjedana nakon terapije.

11. Ozon ubrzava ciklus limunske kiseline (Krebsov ciklus) poboljšavajući glikolizu i samim tim pospješujući uporabu energije u organizmu.

12. Ozon pojačava antioksidativni enzimski mehanizam.

13. Ozon razgrađuje otrove i produkte raspada nafte čime se otvara mogućnost uporabe ove tehnologije u ekologiji.

Jasno je da ozon kao takav ima učinak na vrlo širok spektar bolesti i da djeluje na više načina. Preko stvaranja nepovoljne atmosfere za razvoj patogenih organizama, jačanjem imunološkog odgovora, te direktnim utjecajem na patogene organizme koji se zateknu u tkivu. Teško je nabrojati sve bolesti kod kojih se ozon pokazao učinkovit. Terapija ozonom u ovom trenu priznata je u preko 15 zemalja i od svih pacijenata koji su prošli neku vrstu terapije ozonom nije zabilježena niti jedna smrt ili iole teža posljedica kao nuspojava terapije. Primjena je raznovrsna i kreće se od bakterijskih i virusnih bolesti, pa do regeneracije tkiva kod slučajeva discus hernie u ortopediji.

Popis samo nekih bolesti kod kojih biooksidativna terapija ozonom pokazujue utjecaj: kardiovaskularne bolesti i problemi s cirkulacijom, artritis, maligni tumori, rak, limfomi, leukemija, hepatitis, Epstein-Barr virus, herpes, akne, upale, gljivice, rane i opekotine, alergije, reuma, gangrena, dermatološke bolesti itd.

Imajući u vidu znatno povećanje ugljičnog dioksida u zraku u toku nekoliko prošlih desetljeća (preko 20%) i značajno smanjenje udjela kisika nije čudo da porast broja oboljelih od raka i sličnih malignih bolesti vrtoglavo raste iz dana u dan. Indikacije nedovoljne oksigenizacije tkiva su brojne što terapiju ozonom čini važnom karikom u modernim terapijskim metodama. Postoje različite metode primjene ozona; npr. rektalna insuflacija, kojom se pacijentu kroz cjevčicu ozon dovodi u tijelo, ozonski šatori i ozonske saune, gdje se ozon apsorbira kroz pore na koži, autohemoterapija, koju su Njemci koristili još davno, tako da se pacijentu uzme dio krvi, ozonizira ga se, i vrati natrag u krvotok, i možda najjednostavnija metoda - pijenje ozonizirane vode.
Ozon se također može koristiti i kao sredstvo za sterilizaciju instrumenata u medicini.

Bio bi propust ne spomenuti i druge mogućnosti uporabe ozona; kao sterilizator na farmama, sterilizator vode i zraka, u industrijskim postrojenjima, restauraciji nakon požara, kemijskoj sintezi, u sustavima za hlađenje, održavanje tla, ekologiji, zbrinjavanju otpadnih voda itd.

Berlinski liječnik Albert Wolff prvi je koristio ozon za liječenje bolesti kože 1915 godine, a njemačka je vojska tijekom prvog Svjetskog rata koristila ozon za brojne ratne ozljede.
Tek je 1932. ozon ozbiljno proučen od znnatsvenika kad je njemački zubar Fisch upotrijebio ozoniranu vodu kao dezinficijens. Erwin Payr, kirurg, bio je jedan od njegovih pacijenata i odmah je uočio terapeutske mogućnosti ozona. Payr je zajedno s francuskim liječnikom P. Aubourgom prvi primijenio ozon u obliku rektalne insuflacije (upuhivanje u otvor debelog crijeva) u svrhu liječenja mukoznog kolitisa i fistule. 1945. je Payr prvi primjenio ozon intravenski u svrhu liječenja cirkulacijskih poremećaja.
Prvi liječnik koji je ozonom liječio rak bio je dr. W. Zable 50-ih godina prolog stoljeća. U slijedećim je godinama sve više njemačkih liječnika koristilo ozon za liječenje niza patoloških stanja. Vjeruje se kako je Horst Kief prvi liječnik koji je uspješno upotrijebio ozon za liječenje HIV-a.
Danas oko 8 000 liječnika u Njemačkoj ima licencu za bavljenje terapijom ozonom, dok ih je u Europi oko 15 000. U Sjevernoj Americi se ova metoda još uvijek smatra eksperimentalnom.

Primjena u medicini
Terapijska uporaba ozona prvi je put opisana u europskim medicinskim časopisima u 1930-ima. Od tad je objavljeno oko 1 000 članaka o liječenju ozonom, uglavnom na njemačkom, ruskom i španjolskom jeziku.
Primarno upotrebljavan za ubijanje virusa, bakterija i gljiva, ozon u ljudskom tijelu ima niz dobrih učinaka, uključujući oksigenaciju krvi, poboljšanje cirkulacije i stimuliranje oksigenacije tkiva. Također je važan imunoregulator. Zbog toga je spektar bolesti koje se mogu liječiti ozonom vrlo širok. Liječnici danas koriste ozon za liječenje bolesi iz područja angiologije, deramtologije, gastroenterologije, gerontologije, intenzivne njege, ginekologije, neurologije, odontologije, onkologije, ortopedije. Proktologije, radiologije, reumatologije, kirurgije i urologije.
Prema Europskom medicinskom društvu za ozon, liječnici trenutno ozonom liječe slijedeće bolesti:

ˇ Apsces
ˇ Akne
ˇ AIDS
ˇ Alergije (preosjetljivost)
ˇ Analne fisure
ˇ Artritis
ˇ Artroza
ˇ Astma
ˇ Cerebralna skleroza
ˇ Cirkulacijski poremećaji
ˇ Ciroza jetre
ˇ Cistitis (upala mokraćnog mjehura)
ˇ Dekubitus
ˇ Dijareja (proljev)
ˇ Fistule
ˇ Furunculosis
ˇ Gangrena
ˇ Gastro-doudenalni ulkusi (čirevi probavnog sustava)
ˇ Gastro-intestinalni poremećaji
ˇ Giardijaza (lamblijaza)
ˇ Glaukom
ˇ Gljivične bolesti
ˇ Hepatitis
ˇ Herpes (simplex i zoster)
ˇ Hiperkolesterolemija
ˇ Karcinomi
ˇ Klimakterijski (menopauza) poremećaji
ˇ Konstipacija
ˇ Kornealni ulkusi (ulkusi rožnice)
ˇ Mukozni kolitis
ˇ Osteomyelitis
ˇ Ožiljci (npr. nakon zračenja)
ˇ Parkinsonova bolest
ˇ Polyarthritis
ˇ Poremećaji živaca
ˇ Poremećaji zarastanja rana
ˇ Raynaudova bolest
ˇ Retinitis pigmentosa
ˇ Reumatoidni artritis
ˇ Senilna demencija
ˇ Sepsa
ˇ Sinusitis
ˇ Spondylitis
ˇ Stomatitis
ˇ Sudeckova bolest
ˇ Thrombophlebitis
ˇ Ulcus cruris (otvorene rane na nogama)
ˇ Vulvovaginitis

Ozon u stomatologiji
Kako je jedna od prvih uporaba ozona za liječenje bila u stomatologiji, važno je spomenuti njegovu današnju ulogu u tom području. Njemački zubar Fritz Kramer navodi slijedeće primjene ozona u zubarskoj ordinaciji:
- snažan dezinficijens
- kontrola krvarenja
- čišćenje rana u kostima i mekim tkivima
- pospješivanje zarastanja rana
Dr. Kramer naglašava kako se ozonirana voda može koristiti na nekoliko načina:
- kao vodica za ispiranje usta
- kao sprej za čišćenje oštećenih područja te za dezinfekciju sluznice usta, karijesa i tijekom kirurških zahvata u kirurgiji zubi
- kao mlaz vode za čišćenje šupljina u zubima, terapija zubnih kanala i liječenje bolnih ginigivitisa i stomatititsa

Izvor

vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 59067
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 63
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu