Zvezdan Forum
Dobrodošli na Zvezdan Forum...

Neki Delovi Foruma su skriveni za goste,
Da bi videli ceo sadržaj Foruma morate biti registrovani i ulogovani...

Registracija je besplatna,bezbolna i traje samo dva minuta.

Registrujte se i uživajte...

Join the forum, it's quick and easy

Zvezdan Forum
Dobrodošli na Zvezdan Forum...

Neki Delovi Foruma su skriveni za goste,
Da bi videli ceo sadržaj Foruma morate biti registrovani i ulogovani...

Registracija je besplatna,bezbolna i traje samo dva minuta.

Registrujte se i uživajte...
Zvezdan Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Veliki vladari kroz istoriju

Ići dole

Veliki vladari kroz istoriju Empty Veliki vladari kroz istoriju

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 22:19:51

Ašoka

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ašoka Veliki (273-232 pne.) je bio vladar Maurijskog carstva u severnoj Indiji u III veku pne. Nakon osvajanja Kalinge postao je veliki budista.

Ašoka je utemeljitelj dinastije Maurja, i proširio je Magadhansko kraljevstvo na zapadnu polovinu severne Indije. Osvajanjem Kalinge oko 265. godine pne. pomerio je jugoistočnu granicu s izlazom na more. Taj poslednji poduhvat, propraćen strahovitim krvoprolićem, kod Ašoke je izazvao duboke duševne potrese, nakon čega je prihvatio budizam koji se u Magadhi pojavio dva veka ranije[1]. Od tada je okrutni Ašoka postao poznat kao bogougodni Ašoka. Po rečima samoga cara, otada se njegovim zemljama nije više pronosio zvuk doboša, već glas darme (Dhamaghosa)[2].

Tokom njegove vlasti, sprovodio je zvaničnu politiku nenasilja (ahimsa). Nepotrebno ubijanje i kasapljenje životinja je napušteno, kao npr. lov iz razonode i žigosanje. Ašoka je pokazivao milost i prema zarobljenima, dozvoljavajunji im dan slobode svake godine, i omogućavao je običnim građanima besplatno obrazovanje na univerzitetima. Tretirao je podanike kao jednake nezavisno od religije, politike ili kaste i pravio besplatne bolnice i za ljude i za životinje. Ašoka je definisao glavne principe nenasilja, tolerancije prema sektama i mišljenjima, poslušnost prema roditeljima, poštovanje prema učiteljima i sveštenicima, čovečni tretman sluga (ropstvo nije ni postojalo u Indiji u to vreme) i darežljivost prema svima. Ove reforme opisane su Ašokinim ediktima. Ašokini edikti otkrivaju da je on, iako sam budista, podsticao i pomagao različite verske zajednice[3]. U jednom od svojih edikata uklesanih u steni, čiji se original može još i danas čitati, car objavljuje:

"Ne treba poštovati samo svoju, a odbacivati religije drugih, već ih treba poštovati zbog ovog ili onog razloga. Na taj način pomažemo sopstvenoj religiji da raste i činimo uslugu religijama drugih. Čineći suprotno kopamo grob sopstvenoj religiji i isto tako štetimo i drugima. Ko god štuje sopstvenu religiju i blati druge, čini to zapravo posvećujući se svojoj religiji i pomišlja: 'Veličaću svoju religiju'. Ali, naprotiv, on je time smrtno ranjava. Jedino je ovakvo razmišljanje ispravno: Neka svi slušaju i budu voljni da saslušaju učenja koja drugi propovedaju"

– Ašokin edikt

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dvojezični edikt u kamenu, na grčkom i aramejskom, iz Kandahara.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Kralj Ašoka

Godine 322. pne. mladi plemić i veliki ratnik Čandragupta Maurya svrgnuo je s vlasti strane guvernere što ih je u zapadnoj Indiji postavio Aleksandar Veliki. Čandragupta i njegovi nasljednici potom su osnovali Maurijsko Carstvo (Sanskrit, मौर्य, maurya), ujedinivši gotovo cijelu Indiju, Afganistan i područje današnjeg Pakistana i tako je prvi put nastala velika nacija. Carstvo je svoj vrhunac dostiglo za vladavine svog najvećeg vladara- Čandraguptinog unuka Ašoke koji je u Indiju uveo budizam.

Kad su Aleksandar i njegova vojska bitkom preuzeli današnji Punjab, njegova je vladavina trajala samo nekoliko godina. Iz baze u Pataliputri, Čandragupta je osvojio susjedno kraljevstvo Magadhu i probio se prema zapadu kroz Aleksandrove posjede u Punjabu.


Godine 261. pne. Ašoka je osvojio južnu državu Kalingu. U bitki je ubijeno na tisuće ljudi, i taj pokolj je toliko užasnio Ašoku da ga je zauvjek odvratio od nasilja. Preobratio se na budizam i svoj život posvetio mirnom vladanju. U vrijeme Ašokine vladavine carstvo je doseglo vrhunac. Ašoka je dao mnoge svoje edikte (izreke) upisati u stijene, spilje ili na specijalno građene stupove diljem Indije. Ti natpisi savjetuju životnu toleranciju, nenasilje, jednostavnost i vegetarijanstvo. Opisuju cara koji je jednom napisao: "Svi su ljudi moja djeca", kao težnju za blagostanjem svojih podanika.
Ašoka je za održavanje carstva koristio takozvanu dharmu, ideju načela ispravnog razmišljanja, a ne osvajanja. Zagovarao je politiku vjerske tolerancije među plemićima i državnim službenicima, a ta mu je politika pomogla ujediniti carstvo u kojem su živjeli narodi različitih religijskih uvjerenja.

Stupe

Ašoka je financirao gradnju brojnih budističkih svetišta ili stupa. To su bila mjesta hodočašća budista, a rezbarije u njima poticale su na molitvu i meditaciju. Mnoge su ponovo izgrađene, no ulazna vrata su iz perioda Maurya.
Vlast Maurya bila je dobro organizirana. Državna služba nadgledala je rađanje, umiranje, useljavanje, proizvodnju, proizvodne zanate, trgovinu i ubiranje poreza. Pravni sustav predviđao je teške kazne za prekršitelje zakona. Dva cara koji su stigli prije Ašoke podržavali su sustav s vojskom od 700.000 vojnika i tajnom policijom koja je slala špijune po cijelom carstvu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Srebreni novčić iz vremena Čandragupte Maurya

Ahimsa (sanskrit: अहिंसा ahiṁsā - nenasilnost) je tradicionalni etički princip indijske filozofije koji zabranjuje povređivanje živih bića i podrazumeva odricanje od nasilja u bilo kom obliku (mentalnom, fizičkom, verbalnom i sl.). Po pravilu, uključuje pacifizam i vegetarijanstvo

[You must be registered and logged in to see this link.]
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Veliki vladari kroz istoriju Empty Re: Veliki vladari kroz istoriju

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 22:27:39

МЕНАНДЕР ДОВРШИЛАЦ

Антички повесничари писали су да је Индија толико богата златом да га из дубина земље ваде велики мрави. Остаци војске Александра Македонског могли су у то и да се увере

[You must be registered and logged in to see this image.]

За Старе Грке Индија је била далека и пребогата држава с краја света. Иако су представе Света доживљавале одређене промене током четири столећа – од песника Хомера до историчара Херодота – Индија је остала недокучива. Делимично под влашћу хеленских архинепријатеља Персијанаца управо је Индија давала највеће приносе пребогатој ризници краља-краљева који је столовао у Сузи и Персеполису.
Уочи похода Александра Великог сазнања о индијском потконтиненту још су се сводила на сећања ретких морепловаца који су у жанру „опловљавања” описивали земље чудних људи и обичаја. Један од њих, Скилак, описао је реку Инд тврдећи да је шира од свих светских река узетих заједно. Антички повесничари писали су да је Индија била богата златом које су из дубина земље вадили велики мрави!

Диодот спасилац

[You must be registered and logged in to see this image.]

Блистави поход Александра Великог одвео је македонску војску до Инда. Половину десетогодишње кампање енергични македонски краљ провео је у непроходним областима Бактрије и Индије – на подручју данашњих Авганистана, Пакистана и Индије. Упркос победама, чињеници да је успео да освоји чак и тврђаву за коју се веровало да ће само крилати људи бити у стању да је заузму, што је савладао чак и огромну војску индијског краља Пора заједно са њеним бојним слоновима, македонска војска одбила је жељу свог енергичног владара да заједно са њим наступи даље ка Истоку, „до краја Света”. После Александрове смрти далеке земље, у то време познате као Бактрија и Индија, остале су по страни током четрдесетогодишњих ратова међу Александровим завађеним војсковођама и наследницима – дијадосима.
Најуспешнији међу дијадосима Селеук Први успео је крајем 4. века пре наше ере да обједини готово све азијске земље некадашњег Александровог царства. Међутим, овај владар ускоро је био приморан да се окрене Западу и моћном индијском владару Чандрагупти препусти пространа подручја. Када је коначно широм хеленистичких држава успостављен мир, источна граница простране Селеукидске монархије обухватала је далеке источне сатрапије Партију и Бактрију.
Тридесет година касније једна од многобројних династичких криза довела је до одметања Партије, тада још малене области у близини Каспијског мора. Тако је, на неки начин, обновљена персијска монархија. Бактрија, у којој је македонска и грчка колонизација изгледа била успешнија, и сама је била принуђена да у то време успостави независност како би се одржала пред нападима варвара. Тако је изолована хиљадама километара на Истоку настала хеленистичка монархија која ће постојати током четврт миленијума. До данас су позната имена чак тридесеторице њених владара. Историја ових хелинистичких држава, која нам је до данас тек делимично позната, била је бурна и славна. Занимљиво, али хеленистички владари Бактријског краљевства и касније Индо-грчке монархије успели су да пређу границе великих река које су зауставиле Александра Великог. Индо-грчко краљевство одржало се дуже од било ког од десетак држава насталих на наслеђу Александровог царства. Последњи његов владар сишао је с историјске позорнице 10. године, четрдесет година након што је смрћу египатске краљице Клеопатре угашено египатско Лагидско краљевство, последња хеленистичка држава у Средоземљу.

Непобедиви до океана

О првом владару хеленистичке државе у Бактрији зна се толико мало да до данас више није извесно ни да ли је уопште постојао. Бактрија је под Диодотом Првим успела да стекне независност, али је ускоро била Партским краљевством одвојена од осталих хеленистичких монархија. Савремени историчари с хеленског запада писали су о Диодоту као владару пребогате земље са хиљаду градова! До нашег времена појавила се и сумња да су Диодот Први и индијски владар-филозоф Ашока, савременици и суседи који никада нису заједно споменути, у ствари једна личност.

Како год било, Диодот је ратовао с Парћанима и савременици су му наденули надимак Спасилац (Сотер). Већ његови наследници ујединили су снаге с овим опасним суседима, како би се одбранили од матичне хеленистичке Селеукидске царевине. Диодота Првог наследио је син Еутидем Први. Читава династија понела је његово име. Када је моћна Мауријска династија у Индији 185. године пре наше ере срушена, бактријске трупе прешле су границу заузеле долину Кабула (у данашњем Авганистану).

Деметрије краљ Индије

Еутидемов наследник Деметрије Први спомиње се у време када се његов отац успешно одбранио од последње велике офанзиве са Запада, настојања Антиоха Трећег Великог да под власт Селеукидског царства врати земље којима је више од једног столећа раније границе поставио Александров поход. Деметрије Први Непобедиви успео је да загосподари земљама на југу, све до Идијског океана. Овај моћни владар с војском је прешао све границе које је раније поставила нека хеленистичка војска. О Деметријевим успесима дознајемо из штурих вести, два века познијих аутора који су живели хиљадама километара на запад, као и с великог броја новчића расутих широм његове царевине. На новцу је приказан намрштен с представом слонове главе са сурлом на шлему. Верује се да је Деметрије Први био владар који је почео да носи титулу краља Индије, као и да је успоставио сопствену еру – посебно рачунање времена почев од 186/5. године пре наше ере.
Владари Грчко-бактријског краљевства проширили су границе државе на север и исток од најдаљег продора Александра Великог, Александрије Есхате, најисточнијег града названог по великом освајачу. Антички историчар Страбон потврдио је да су око 220. године границе Бактрије допрле до земље Сереса. Овај назив изведен је од грчког назива за свилу. Статуете грчих војника пронађене су на подручју некадашњег Кинеског царства. Историчари су препознали грчке утицаје код многобројних уметничких и употребних предмета из тог раздобља. Становници хеленистичке Бактрије су од Кинеза преузели технологију добијања никла, о чему сведоче новчићи чије је ковање почело управо у том раздобљу. Технологију обраде никла Европа је прихватила тек више од две хиљаде година касније, у 19. столећу.

Краљ надахнут мудрошћу


Стотину година касније, 126. године пре нове
ере, један кинески истраживач и царски изасланик посетио је Бактрију. Када је о својим утисцима известио цара Хан Вудија, овај је изнео следећи став о својим хеленистичким суседима: „... у поседу Бактрије и Партије налазе се велике државе испуњене ретким стварима, њихово становништво живи у кућама и бави се истим пословима као и Кинези, придајући велику вредност богатој кинеској производњи.”
Деметријева смрт довела је до деценија немира. Изгледа да се у то време Индо-грчко краљевство одвојило од Бактрије. Неколико деценија касније, средином 2. века пре наше ере, на престо долази највећи освајач међу хеленистичким владарима Бактрије и Индије. Реч је Менандеру Првом.
Краљ Менандер успео је да доврши дело Александра Великог. Иако о његовој владавини имамо тек неколико оскудних података, извесно је да је Менандер успео да сруши царство Сунга, највећу државу индијског потконтинента. Његове трупе нису само стигле до реке Ганг, већ су је прешле и, освојивши простране земље средње Индије, стигле су под зидине престонице Сунга – Паталипутре. Овај град, данашња Патна, налази се две хиљаде километара источно од граница Менандеровог царства. Тада је његове земље напао његов сусед бактријски краљ Еукратид Први, освојивши земље све до реке Инд. Менандер је коначно успео да заустави бактријске нападе. Овај велики владар остао је упамћен у индијском предању и будистичкој књижевности. Сматра се да је исповедао будизам, а у народној успомени јавља се током више од хиљаду година под именом Милинда. Менандер је успоставио и култ Атине – „Народне заштитнице” који ће одржавати потоњи владари Индо-грчког царства.
Према индијском предању, краљ Милинда (Менандер) напослетку се, надахнут мудрошћу, одрекао престола и имовине, пошавши у свет као будистички духовник. Славни историчар Плутарх записао је да је краљ Менандер после смрти био толико слављен да су се градови његове државе споразумели да његов пепео равноправно поделе и сви му подигну споменике.

Јавани одлазе


Менандерова смрт означила је крај успона хеленистичких монархија у Индинији и Бактрији. У Индо-грчком царству започело је доба немира. Претпоставља се да су се о власт отимали његова удовица Агатоклеја, син Стратон и други претенденти. Убрзо су западни крајеви царства стекли самосталност. Таква судбина Индо-грчког царства ипак није била гора од зле коби Бактрије. Матична држава и супарница постала је тих година жртва упада варвара. Скити и Јуежи, народ непознатог порекла, који се доселио из пограничних крајева Кине, преплавили су Бактрију. Верује се да је бактријски краљ Хелиокле погинуо у бици против варвара после које је његова држава пропала. Планински венац Хиндукуш заштитио је Индо-грчко царство. Пад Бактрије је, међутим, довео до његове потпуне изолације. Чини се да је Индо-грчка монархија плаћала данак варварима будући да је широм покорене Бактрије нађен њен новац с двојезичним натписима из тог раздобља.
У време када се у Риму родио Цезар, четврт миленијума после смрти Александра Великог, Индо-грчко царство почело је да губи поседе на Истоку. После стошеснаест година владавине Јавана (како су далекоисточни народи звали Грке, овај назив потекао је од именице Јоњани, која се односи на грчке становнике западне обале Мале Азије), Матура – град који се налази у близини Делхија – почео је да кује сопствени новац. Многи велики градови учинили су исто. После краткотрајног уједињења под владарем западног дела царства – Филоксеном, Индо-грчко царство заувек је подељено.
Средином 1. века пре нове ере краља западног Индо-грчког царства Хипсотрата збацио је скитски владар Азес Први. Уместо да униште царство, варвари су успоставили Индо-скитску династију и тако му продужили постојање. Новац је и даље кован, а варарски владари су и сами примили будизам.
Негде у исто време, у првој деценији нове ере, варвари су коначно, после више од двестапедесет година постојања, покорили последње остатке хелинистичке државе у Индији. Почетком 1. века последњи хеленистички краљ Теодамус управљао је северним областима данашњег Пакистана. Збацили су га варавари са севера. Постепено је нестало грчко наслеђе, на новцу је навођена Теодамусова краљевска титула „су”, грчка верзија кушанске именице „шах”. Око 10. године у Пенџабу је окончана и владавина Стартона Другог кога је на престолу заменио скитски владар Рађувула. Тако је завршена једна епоха.
[You must be registered and logged in to see this link.]
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Veliki vladari kroz istoriju Empty Re: Veliki vladari kroz istoriju

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 22:36:15

[You must be registered and logged in to see this image.]

Maurijsko carstvo u vrijeme vladavine Ašoke Velikoga.

Godine 261. Ašoka je osvojio južnu državu Kalingu. U bitki je ubijeno na tisuće ljudi, i taj pokolj je toliko užasnio Ašoku da ga je zauvjek odvratio od nasilja. Preobratio se na budizam i svoj život posvetio mirnom vladanju. U vrijeme Ašokine vladavine carstvo je doseglo vrhunac. Ašoka je dao mnoge svoje edikte (izreke) upisati u stijene, spilje ili na specijalno građene stupove diljem Indije. Ti natpisi savjetuju životnu toleranciju, nenasilje, jednostavnost i vegetarijanstvo. Opisuju cara koji je jednom napisao: "Svi su ljudi moja djeca", kao težnju za blagostanjem svojih podanika.


Kralj Ašoka istaknuta je ličnost kako u političkoj istoriji Indije, tako i u istoriji budizma. Taj status stekao je time što je dalje proširio veliko carstvo dinastije Maurja, koje je osnovao njegov deda Čandragupta Maurja (vladao 321-298. godine pre n.e.), i njime uspešno vladao tokom više od 35 godina (269-232. pre n.e.). Za istoriju budizma Ašoka je važan zbog prihvatanja Dhamme (Budinog učenja) kao vodećeg principa svoje vladavine. To je doprinelo do tada neviđenom procvatu budizma i pretvaranju u državnu religiju.

Tokom ranog perioda Ašokine vladavine, on je nastavljao vojnu tradiciju dinastije Maurja, vodeći pohode protiv Kalinga kraljevstva, koje je do tada bilo nezavisno. Međutim, ubrzo pošto ga je osvojio (i dostigao "prirodne" granice širenja svoga carstva), Ašoka je došao pod uticaj budističkog učenja. Tako on javno objavljuje svoje kajanje zbog patnji koje je svojim vojnim akcijama izazvao i proglašava sebe za sledbenika budizma.

Najvažniji izvor za razumevanje istorijske uloge i delatnosti Ašoke jeste poznata serija njegovih proglasa uklesanih u kamene stubove postavljene širom carstva (današnji Indija, Nepal, Pakistan i Avganistan), zatim u stene i pećinske zidove. Iako su očigledno bili instrumenti carske vlasti i neka vrsta propagande nove carske politike, oni nam danas pružaju važne informacije u vezi sa razvojem njegove ličnosti, kao i ključnim pitanjima politike koju je sprovodio.

Kako je vidljivo iz njegovih proglasa, odbacivao je nasilje kao državnu politiku, zabranio je žrtvovanje životinja i prihvatio politiku tolerancije među različitim religijama svoga carstva koje je smatrao da potpomažu istinsku pobožnost i moral njegovih podanika. Tako je odredio veći broj “Dhamma ministara”, koji su bdeli nad javnim moralom i starali se o sprovođenju obimnog programa javnih radova koji su uključivali i podizanje bolnica za ljude i životinje, odmorišta za putnike duž glavnih saobraćajnica i kopanje bunara tamo gde su bili najpotrebniji.

Sa razvojem budističke tradicije u Indiji i drugim delovima Azije, sećanje na kralja Ašoku počelo je da igra vrlo važnu ulogu. Širom budističkog sveta slavljen je kao najveći od vladara koji su prihvatili budizam, pa mu se pripisuju izuzetni postupci predanosti, kao što je istovremeno podizanje 84.000 stupa (građevine u kojima su pohranjivani posmrtni ostaci Bude ili njegovih učenika) širom Indije. Njegovo milosrđe je takođe predstavljalo uzor za mnoge budističke kraljeve po čitavoj Aziji. Ašokina tradicija kraljevskog pokroviteljstva milosrdnih dela posebno je snažna u theravada tradiciji Šri Lanke i jugoistočne Azije.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vrh jednog od Ašokinih stubova u Sarnatu, koji je uzet za državni grb Indije.

vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Veliki vladari kroz istoriju Empty Re: Veliki vladari kroz istoriju

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 23:40:36


AKBAR VELIKI - NAJVECI MOGULSKI CAR



Hronologija mogulskih careva

TIMUR

Veliki osvajač Timur zapravo nikad nije proglasio sebe carem. Ali je bio prethodnik mogulskih careva. Timur znači "Gvozdeni Gospodar". Poznat je i kao Tamerlan ili Timur Hromi. Godine 1389. iz svoje prestonice Samarkanda došao je sa vojskom u severnu Indiju i okupirao je. Zbacio je delhijskog sultana i okupirao kraljevski grad. Imao je sina po imenu Babar.



BABAR
(vladao od 1526. do 1530)

Prvi mogulski car. Njegovo ime znači "Tigar". Pošto je bio prvi osvajač koji je zaposeo celu Indiju i postao njen car, morao je da se bori i bori da bi učvrstio svoje carstvo. Imao četiri sina: Humajuna, Kamrana, Aškarija i Hindala.



HUMAJUN
(vladao od 1530. do 1540. i od 1555. do 1556)

Njegovo ime znači "Onaj Koji Ima Sreće", ali Humajun je u toku života mnogo ratovao, bio je primoran da napusti tron i pobegne u pustinju sa malom grupom pristalica i trebalo mu je 15 godina borbe da ponovo osvoji Delhi i vrati se na vlast. Bio je vrlo pobožan i pravičan. Imao je dva sina: Akbara i Hakima.



AKBAR VELIKI
(vladao od 1556. do 1605)

Najveći mogulski car. Njegova želja bila je da se hindusi i muslimani ujedine. Bio je darežljiv do krajnjih granica i pravedan do krajnjih granica. Bio je pravi ideal među mogulskim carevima.

Na početku svoje vladavine, Akbar je morao da se bori da održi kontrolu nad mogulskim carstvom, ali nakon par godina, kada je postao izuzetno moćan, ljudi su ga tako puno voleli i divili mu se da nije više morao da se bori.

Imao je tri sina: Đahangira, Murada i Danijala.



DŽAHANGIR
(vladao od 1605. do 1627)

Ime mu je zapravo bilo Salim. Uzeo ime Džahangir što znači "Osvajač Sveta". Imao je trideset osam godina kada je postao car i za razliku od svog oca Akbara i dede Babara, nasledio je stabilno carstvo. Imao je petoro sinova: Šah Đahana, Kušraua, Parviza, Šahrijara i Đahandara.



ŠAH ĐAHAN
(vladao od 1628. do 1658)

Ime mu je zapravo bilo Kuram. Uzeo ime Šah Đahan što znači "Vladar Sveta". Proširio očevo carstvo vodeći pobedonosne ratove u Persiji i južnoj Indiji. Sagradio svoju sopstvenu prestonicu - Delhi. Imao četiri sina: Aurangzeba, Dara Šikoha, Šuđa i Murada.



AURANGZEB
(vladao od 1658. do 1707)

Njegovo ime znači "Ukras Prestola". Bio je vrlo okrutan, pogubio je svu svoju braću. Živeo 90 godina. Njegovi sinovi nisu bili dovoljno moćni da spreče raspad velikog mogulskog carstva posle njegove smrti.



[You must be registered and logged in to see this image.]


Jalaluddin Muhammad Akbar, poznatiji kao Akbar Veliki (1542. - 1605.) je mogulski vladar koji se smatra jednim od najvećih vladara u historiji Indije. Nakon dolaska na prijestolje 1556. godine započeo je seriju uspješnih osvajačkih pohoda koje su Mogulsko carstvo proširile na veći dio Indije. Iako nepismen, bio je poznat po poticanju nauke i umjetnosti, a posebno je nastojao ustanoviti vjersku toleranciju među svojim podanicima.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Još jedan karaterističan podstil islamske arhitekture je arhitektura Mogulskog carstva u Indiji u 16. vijeku koja predstavlja spoj perzijskih i hinduističkih elemnata. Mogulski vladar Akbar Veliki je 1500ih izgradio kraljevski grad Fatehpur Sikri, udaljen 42 kilometra od Agre.

Najpoznatiji primjer Mogulske arhitekture je Tadž Mahal, "Suza vječnosti", izgrađen 1648. od strane vladara Šaha Džehana u znak sjećanja na svoju suprugu Mumtaz Mehel koja je umrla tokom porođaja njihovog četranestog djeteta. Velika upotreba dragog i poludragog kamena, ugrađenog u Tadž Mahal i velika količina bijelog mramora su skoro dovele do bankrota Mogulsko carstvo. Tadž Mahal je savršeno simetričan, izuzev sarkofaga Šaha Džehana, koji nije postavljen na centru grobnice, jedan sprat ispod prizemlja. Džamija od ogledala je izgrađena od crvenog pješćara (pješćanog kamena) da upotpunjuje sa vanjske strane sličnu džamiju iz Mekke i ova džamija je u cjelosti simetrična. Drugi objekat koja je izgrađen da pokaže veličinu mugalskog uticaja su Šalmarski vrtovi.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tadž Mahal u Agri, izgrađen od Šah Džehana kao mazolej za svoju suprugu, predstavlja vrhunac Mogulske islamske arhitekture u Indiji i jedna je od najznamenitijih građevina u svijetu.

Mogulsko carstvo
Moguli su vladali Indijom od 1526. godine. U vrijeme njihova najvećeg cara Akbara Indiji su donijeli veliki napredak, no nakon 1700. njihova je moć slabila zbog sukoba sa hinduističkom južnom Indijom. Mogulski carevi ostali su na prijestolju do 1858. godine, no njihova moć je bila vrlo slaba.

Aurangzeb
Posljednji veliki mogulski vladar Aurangzeb (1618.-1707.) postao je car 1658. Godine 1678. došlo je do hindske pobune protiv njegove vlasti i Aurangzeb je započeo sa nizom skupih ratova protiv Hinda. Proširio je carstvo koje je zbog ratova bankrotiralo i počelo se raspadati nakon njegove smrti.

Agra je doživjela procvat za najvećeg mogulskog vladara Akbara rođenog 1542. Akbar je bio na vlasti od trinaeste godine života isprva kao guverner Punjaba, a zatim vladar do 1605. Protegnuo je vlast na gotovo čitav potkontinent. Uspio je osigurati lojalnost različitih religijskih zajednica, učvrstio centralnu upravu, porezni sustav. Navodi se da je bio tolerantan prema drugim relgijama. Na dvor je pozvao i misionare isusovce. Glavni grad nestvarne ljepote Fatehpur Sikri izgrađen je 1570., a napušten već 1586. Agra Fort također je dao sagraditi veliki mogul Akbar. U arhitekturi tog razdoblja zamjetan je spoj hinduske i muslimanske tradicije. Akbar je pozivao i primao na dvor i europske umjetnike. Iako nepismen podržavao je umjetnike, književnike tako da je njegov dvor bio okupljalište intelektualaca. Podrijetlom je objedinjavao turske, mongolske i iranske korjene. Preci su mu bili Džingis kan i Timur Timerlen.Bračnim je vezama učvršćivao državu. U Fatehpur Sikri nalazi se i dom jedne od Akbarovih supruga, Marije koja je bila katolkinja, iz portugalske kolonije Goa. S lokalnim je hindu vladarima održavao suživot. Velebna Akbarova grobnica nalazi se u Sikandri nedaleko Agre.


Simbol ljubavi i remek-djelo arhitekture, Taj Mahal jedno je od sedam novih svjetskih čuda i najveća turistička atrakcija u Indiji koju godišnje posjeti gotovo dva i pol milijuna ljudi - građevina privlačna i zbog svoje ljepote, kao i zbog ljubavne priče koja je ugrađena u njezine temelje.

Priča je poznata: šah Džahan, vladar golema Mogulskog imperija, tako je neutješno tugovao za voljenom ženom Mumtaz Mahal koja je 1631. umrla rađajući njihovo četrnaesto dijete da joj je odlučio podići grobnicu kakva dotad nije viđena i tako ovjekovječiti ljubav.

Moćno Mogulsko carstvo odonda je odavno propalo, šah Džahan umro je ogorčen u kućnom pritvoru kamo ga je strpao rođeni sin, ali Taj Mahal traje kroz stoljeća kao spomenik neumrloj ljubavi i simbol tragične ljudske želje za savršenstvom u nesavršenom svijetu.

Šah Džahan pripadao je dinastiji Mogula, koja podrijetlo vuče od osvajača Tamerlana koji je harao Azijom. Prvi iz dinastije okrutnih, ali pravednih vladara, neustrašivih ratnika, ali i ljubitelja slikarstva i arhitekture, muškaraca iznimne poduzetnosti po kojima se i danas ljudi koji su stekli moć i imutak nazivaju mogulima, bio je Babur koji je 1526. zavladao Hindustanom, danas sjevernim dijelom Indije.

Baburov unuk Akbar - koji je na prijestolje došao sa samo 13 godina, a sa 19 preuzeo apsolutnu vlast bacivši  svojeg polubrata naglavačke sa zida utvrde u smrt - utrostručio je imperij, ali i ostao zapamćen kao prvi muslimanski vladar koji je pridobio naklonost  Hindusa, između ostalog, i time što se oženio s nekoliko hinduskih princeza.

"Veliki Mogul" je na dvoru u Agri, gdje je stvorio veličanstvenu knjižnicu od preko 24 tisuće svezaka, okupljao mislioce i umjetnike te podizao monumentalne građevine, kao što je Crvena palača čijih je više od 500 paviljona i zgrada od crvenkastog pješčanika sagradio u samo osam godina. Iako je jednostavni Akbar bio vegetarijanac, sinovi su mu bili skloni jelu i piću pa su dvojica rano umrla od posljedica prežderavanja.

Treći sin, Džahangir,  neprestano je spletkario protiv njega, naslijedio nakon smrti 1605., no tek nakon što je iskopao oči jednom sinu koji je pretendirao na prijestolje. Poslije se pokajao pa je unajmio najbolje liječnike da Kusravu povrate vid, u čemu su djelomično i uspjeli, ali od toga nije bilo bogzna kakve koristi jer je Kusrava kasnije dao ubiti brat Kurrum.

Džahangir je dobar dio života proveo u izmaglici alkohola i opijuma pa je umjesto njega vladala njegova najdraža supruga, Nur Džahan, dvadeseta po redu, s kojom se oženio kad se u nju zaljubio na prvi pogled, premda joj je već bilo preko 30 godina i bila je majka jednog djeteta.


Nur Džahan bila je iznimno inteligentna žena kojoj je izgleda polazilo za rukom sve čega se prihvatila, od šivanja do lova - navodno je jednom sa šest metaka ubila četiri tigra. Ipak, kad je Džahangir umro, udovica nije uspjela progurati svojeg kandidata za nasljednika pa se posvetila proizvodnji parfema, a na prijestolje je 1627. zasjeo Džahangirov sin Kurrum te postao šah Džahan Bahadur - vladar svijeta.

Za njegove vladavine Mogulska imperija obuhvaćala je gotovo cijelu današnju Indiju, a dostigla je zenit i u umjetnosti i arhitekturi. U nezamislivoj raskoši svoga dvorca, vladar Indije, u kojoj se u to doba iz rudnika vadilo najveće i najskupocjenije drago kamenje, sjedio je na Paunovu prijestolju, čija se vrijednost procjenjuje na današnjih milijardu dolara, načinjenom od zlata i ukrašenom rubinima, safirima, biserima i dijamantima među kojima je bio i slavni 105-karatni Koh-i-noor, koji je kasnije završio među britanskim krunskim draguljima.

Uz obligatnih nekoliko žena, Džahan je, baš kao i njegov otac, imao miljenicu - Mumtaz Mahal s kojom se vjenčao 1612. kad im je oboma bilo 20 godina. Par se praktički nije razdvajao, možda iz ljubavi, a možda zato što je Mumtaz dobro znala kako njezin muž luduje za ženama pa ga nije nikamo puštala samog, jer čak su europski putopisci izvještavali o Džahanovu neutaživu seksualnom apetitu koji je potrajao do kraja života.

Uglavnom, Mumtaz je pratila muža na svim putovanjima, čak i u vojne pohode, premda je gotovo neprestano bila trudna - u 19 godina braka rodila je 14 djece. Tako je 1631. krenula s mužem na put u devetom mjesecu trudnoće i umrla dok je rađala djevojčicu Gauharu Begum, o kojoj se dalje malo zna, osim da je poživjela 75 godina i da se po svoj prilici nikad nije udavala.

Legenda kaže da je Mumtaz prije smrti zatražila od muža da joj obeća kako će joj sagraditi veličanstvenu grobnicu i kako se više neće ženiti. Džahan je održao obećanje: šest mjeseci nakon Mumtazine smrti postavio je temelje za Taj Mahal, veličanstvenu građevinu koja u najvećem dostignuću mogulskog stila spaja elemente islamske i hinduske arhitekture.

Dok se Taj Mahal gradio, oko gradilišta je izniknuo grad u kojem je stanovalo tisuće radnika, a teren od 12 tisuća četvornih metara nasut je zemljom i poravnan na visini od 50 m iznad rijeke Džamale. Umjesto uobičajenih skela od bambusa, podignute su ogromne skele od opeke za koje se tvrdilo da će trebati godine da ih razmontiraju; legenda kaže kako je Džahan dopustio da svi smiju zadržati opeke koje skinu sa skele i razmontirali su ih preko noći.

Prepoznatljivi mauzolej s kupolom čiji bijeli mramor mijenja boju ovisno o svjetlu i u vrelini Agre katkad izgleda kao da lebdi iznad tla dio je golemog kompleksa izgrađenog po načelima simetrije i zrcalnih slika te broja četiri koji u islamu označava savršenstvo: tako je vrt podijeljen u četiri dijela, džamija ima simetrični pandan, a mauzolej se ogleda u površini umjetnog jezera.

Kenotaf Mumtaz Mahal smješten je u sredini  ukrašene unutrašnjosti, a simetriju remeti tek mramorni kovčeg njezina muža položen po strani. Ubrzo nakon što je izgrađen Taj Mahal, Džahanov sin Aurangzeb preuzeo je vlast te zatvorio oca u kućni zatvor odakle je Džahan osam preostalih godina života gledao zdanje što ga je podigao voljenoj ženi. Fanatični Aurangzeb koji je zabranio slikarstvo i glazbu, za razliku od svojih predaka koji su gradili i arhitektonska remek-djela i odnose među vjerama, on je uveo šerijatske zakone i rušio hinduske hramove.

Pobune i Aurangzebovi osvajački pohodi oslabjeli su carstvo, što je otvorilo put Britanskoj imperiji koja je zavladala Indijom. Britanci su opljačkali Taj Mahal: odnijeli su sagove, dragulje, srebrna vrata i tapiserije. Lord William Bentnick, prvi britanski namjesnik, navodno je namjeravao raskomadati Taj. Tek je Lord Curzon početkom 20. stoljeća poduzeo korake da se Taj Mahal obnovi i nanovo uredio zapušteni vrt, ali u engleskom stilu.

Carstva su propala, vladari poumirali, stoljeća su prošla, a Taj Mahal stoji i dalje - sad u najsiromašnijoj i najmnogoljudnijoj indijskoj državi, Utar Pradešu. Jedna od mnogih legendi što su se kroz stoljeća splele oko Taj Mahala kaže kako svake godine za kišnog razdoblja na grobnicu Mumtaz Mahal padne jedna jedina kap.


vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Veliki vladari kroz istoriju Empty Re: Veliki vladari kroz istoriju

Počalji od vivijen Ned 13 Mar - 23:53:22

Tvrdjava u Agri - arhitektura iz vremena Akbara Velikog

[You must be registered and logged in to see this image.]
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Veliki vladari kroz istoriju Empty Re: Veliki vladari kroz istoriju

Počalji od vivijen Pon 14 Mar - 1:14:20

Vladajući Moguli su bili muslimani, mada su mnogi od njihovih potčinjenih bili hindusi. Kad je Babur osnovao carstvo, on nije naglasak stavio na religiju, nego radije na mongolsko nasljedstvo. Pod Akbarom, dvor je ukinuo džizju, oporezivanje nemuslimana, i izbacio upotrebu lunarnog islamskog kalendara u korist solarnog kalendara koji je bio korisniji za poljoprivredu. Jedna od najneobičnijih vjerskih ideja koje je zaveo Akbar bila je ideja dīn-i-ilahī (دين إلهي), što bi se moglo prevesti kao "božanstvena vjera," eklektička mješavina hinduizma, islama i hrišćanstva. Bila je ovo zvanična religija mogulske države, sve do Akbarove smrti. No, ovome je stao na kraj Aurangzeb, koji je bio poznat po svojoj vjerskoj isključivosti.


Akbar je voleo da saslusa i uci mudrosti i drugih religija. Kaze se da je spavao sa Kuranom i Svetim Pismom ispod jastuka.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ulaz u Akbarov mauzolej

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ulazak u (stvarnu) gobnicu je bio bogato ukrasen..

[You must be registered and logged in to see this image.]

... sve dok osvajaci nisu zapalili vatru da bi istopili zlato

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gore na vrku je nadgrobni spomenik, pristup nije dozvoljen

[You must be registered and logged in to see this image.]

Unutra dvorane za privatnu audienciju






vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Veliki vladari kroz istoriju Empty Re: Veliki vladari kroz istoriju

Počalji od vivijen Uto 15 Mar - 11:18:45


[You must be registered and logged in to see this image.]

Aleksandar Veliki

Aleksandar Veliki ili Aleksandar III ili Aleksandar Makedonski (Pella,22. juni, 356 p.n.e. - Babilon, 13. juni, 323 p.n..), makedonski kralj. Vladao je 336 p.n.e. - 323 p.n.e., član vladarske dinastije Argead. Kao zapovednik udružene vojske Makedonije i Grčke osvojio je veliko Persijsko carstvo, Egipat te sa vojskom došao do Indije. Nakon njegove smrti u 33.godini njegovo veliko carstvo se raspalo u ratovima njegovih vojskovođa koji se zovu dijadosi.


Aleksandrovo detinjstvo

Aleksandarovi roditelji su bili makedonski kralj Filip II Makedonski i epirska princeza Olimpija. U mladosti mu je učitelj bio čuveni grčki filozof Aristotel. Aristotel je napustio kraljevski dvor 340 p.n.e. i od tada Aleksandar sudeluje u državnim poslovima. U bici kod Heroneje, 338 p.n.e., gdje je Filip II pobedio udružene Atenu i Tebu, Aleksandar je zapovijednik lijevog krila kojim je porazio svetu cetu.


Kada se Filip rastao od Olimpijade i ponovo oženio drugom ženom, Aleksandar se s ocem žestoko posvađao. Isprva je Aleksandar otišao sa majkom u Epir. Ipak, ubrzo se vratio u Makedoniju i pomirio s ocem. Filipa je 336 p.n.e. ubio njegov sluga Pausinas. Budući da je i on odmah ubijen, pozadina ubistva nikad nije rešena. Postoje pretpostavke da je njegova žena Olimpija isplanirala ubistvo nakon čega ju je Aleksandar žestoko napao zbog sažaljenja prema ocu.No, ona ga je uvravala da je to učinjeno za njegovo dobro kako bi on došao na vlast i postao carem tog golemog carstva. Aleksandar se odmah uz podršku vojske, bez veće opozicije, proglasio kraljem. U to vrijeme Makedonija je imala veliku vojnu premoć nad Grčkom pa se moglo krenuti na veliki vojni pohod na Persiju.


Dolazak na vlast

Aleksandar je najpre došao u Korint gdje su ga izaslanici svih grčkih gradova, osim Sparte, imenovali vrhovnim vojnim zapovednikom u pohodu na Perziju. Taj pohod je planirao pre smrti i Filip II. Aleksandar je otišao na sever i porazio plemena Tribali i Iliri. U Grčkoj su se međutim, počele širiti glasine o njegovoj smrti pa se grad Teba spremao na ustanak. Aleksandar je munjevito stigao pred Tebu i zahtevao da se grad preda. Kada su ga odbili, zauzeo je grad silom. Nekoliko hiljada tebanaca su okrutno ubijeni, a svi preživjeli stanovnici prodani su u roblje. Celi grad je, osim hramova, razrušen a svaki kamen u gradu preokrenut. Nakon toga ostali gradovi u Grčkoj su se pokorili.


Aleksandrovi vojni pohodi

334 p.n.e. Aleksandar je napokon krenuo na pohod na Persiju. Upravu Makedonije poverio je Antipateru. Antipater je, da održi mir u Grčkoj, raspolagao vojskom od 13.000 ljudi. Vojska kojom je zapovedao Aleksandar brojila je oko 30.000 pješaka i 5000 konjanika: oko 15.000 Makedonaca, 7.000 vojnika iz grčkih gradova, te plaćenike. Drugi po rangu u makedonskoj vojsci bio je iskusni vojskovođa Parmenion. Persijsko carstvo je bilo u velikoj krizi. Lokalni satrapi su u gradovima i pokrajinama vladali praktički samostalno. Zbog toga Persijanci nisu imali veliku kopnenu vojsku, već tek mornaricu. Prvi sudar sa persijskom vojskom bila je bitka kod Granika, 334 p.n.e..

Makedonska falanga pokazala se superiorna Persijancima i Aleksandar je ostvario potpunu pobedu.

Zarobljenici su poslani u Grčku svezani u lancima. Mnogi gradovi u Maloj Aziji otvorili su Aleksandru vrata i dočekali ga kao spasitelja. Oni koji su pružali otpor bili su zauzeti silom i surovo kažnjeni. U osvojenim gradovima Aleksandar je zbacivao tirane i uspostavljao demokratska uređenja, čime se osigurao od eventualnih pobuna. Aleksandar je odbijao voditi pomorsku bitku s Persijancima, već je krenuo na osvajanje pomorskih gradova, suzivši tako prostor persijskoj floti. Prilikom ulaska u grad Gordion, Aleksandar je mačem presekao čuveni Gordijski čvor. Prema legendi onaj koji razreši ovaj zamršen čvor vladat će svetom. Presecanjem čvora, Aleksandar je ispunio proročanstvo. Darije III., persijski kralj, poražen je i u drugoj bici kod Isa, 333 p.n.e.. Darije je pobjegao, ali je njegova obitelj zarobljena. Odbivši sve Darijeve ponude za pregovore, Aleksandar nastavlja vojni pohod. 332 p.n.e. bez otpora ulazi u Egipat, gdje su ga slavili kao osloboditelja, dok su mu egipatski svećenici ukazali „božanske počasti“. U Egiptu je osnovao grad Aleksandrija, 331 p.n.e.. mnogi od njih su se zvali „Aleksandrija“. Kroz celi svoj pohod Aleksandar je osnovao nekoliko desetaka gradova, većinom iz vojnih razloga, te je tako postao najvažniji kulturni, znanstveni i trgovački grad onoga doba. Poznata Aleksandrijska knjižnica sadržavala je 700.000 svitaka pergamenta, što odgovara sadržaju od 100.000 knjiga. U međuvremenu, Antipater je u Grčkoj porazio spartanskog kralja Agisa III. u bici kod Megalopolisa, 331 p.n.e., pa je pohod mogao biti mirno nastavljen.

Teško pristupačan i okružen morem grad Tir se odbijao predati. Opsada Tira trajala je sedam meseci, ali je grad zauzet 332 p.n.e.. Nakon zauzimanja, oko 10.000 ljudi je masakrirano, a svi preostali, njih oko 30.000, prodani su kao robovi. Krenuvši dalje na istok, Aleksandar je porazio Darija III. u bici kod Gaugamele i zauzeo Perzepolis, 331 p.n.e.. Kada se Darije htio predati ubio ga je njegov sluga Bes i proglasio se njegovim naslednikom kao Artakserko IV. Krenuvši u potjeru za Besom Aleksandrova vojska je došla do Kabula, a u proljeće 329.p.n.e. prešla je 3.000 metara visok prevoj preko planinskog masiva Hindukuša i spustila se u dolinu rijeke Amu-Darja, gde je Aleksandar ubio persijskog vojskovođu Besa i u celosti pokorio Persijsko carstvo. Aleksandar se proglasio naslednikom Persijskog carstva i Babilon proglasio glavnim gradom svog imperija.

327 p.n.e. Aleksandar je krenuo na novi vojni pohod dalje na istok, i došao do gornjeg toka reke Ind. Ustanovili su da je reka puna krokodila za koje se tada verovalo da ih ima isključivo u Nilu. Došao je do zaključka da je Ind izvorište Nila i naredio admiralu Nearhu da izgradi flotu brodova kako bi mogao vojsku vratiti natrag u Egipat ploveći niz Ind do Nila. Premda je ukupan broj ljudi iznosio više od 100.000, to je uključivalo i žene, djecu, zabavljače i drugo. Vojna sila je bila oko 40.000 vojnika. Istočne dijelove Perzije osvojio je bez većeg otpora. Indijski vladar Por dočekao ga je kod rijeke Hidasp sa velikom vojskom koja je uključivala i 200 ratnih slonova. Bitka kod Hidaspa, 326 p.n.e., bila je krvava. Slonovi su nabijali Makedonce kljovama dok su Makedonci slonove terali bakljama. U metežu koji je nastao, slonovi su gazili i jedne i druge. Aleksandar je ipak pobedio i zarobio Pora, kojeg je zatim oslobodio i prepustio mu civilnu upravu zemlje. Koliko je daleko na istok dospio, nije poznato. Kada je Aleksandar namjeravao ići dalje na istok do kraja svijeta vojska je počela pokazivati znakove pobune. Surova klima i tropske kiše smanjile su moral i Aleksandar je pristao na povratak u Babilon. Prema legendi, kada su vojnici odbili slediti ga i odbacili oružje, Aleksandar se zatvorio u svoj šator i počeo plakati. 323 p.n.e. Aleksandar je planirao vojni pohod na sever Afrike. Vojska je već bila spremna, ali je Aleksandar iznenada umro, 13. juna u Babilonu, gradu kojeg je namjeravao proglasiti prestolnicom svog golemog carstva


Aleksandrova smrt

Aleksandar je umro 13 maja u 33. godini života. Obično se navodi da je uzrok smrti groznica (malarija) ili neka nepoznata bolest. Ima i indikacije da radi se o otrovu.

ALEKSANDAR VELIKI MAKEDONSKI živio je od 356 g.p.n.e. a umro je 323 g.p.n.e. Navodno je umro od nepoznate bolesti (malarije) u svojoj 33. godini života. Nakon njegove smrti njegova žena mu rađa sina koji je vrlo mlad ubijen (u borbama za prestolje) zajedno sa svojom majkom Roksanom. Aleksandrova smrt nije tačno utvrđena jer je velika mogućnost da je jednostavno bio otrovan. Imao je mnogo protivnika, a i vojsci je bilo dosta ratovanja.


Mesto i značenje u Istoriji

Mnogi od nas znaju ponešto o Aleksandrovu životu, no on sam, njegov duh, osećaji i misli većini nas su nepoznati. Aleksandar je bio čovjek s vizijom u koju je verovao i nastojao ju ostvariti. Aleksandar veliki osvojio je svet svojom vojnom vještinom i umećem ali , što je još važnije, silom svojih ideja. Ono što je postigao u nepune 33 godine života odjekuje već stolećima i utiče na naše živote. Aleksandar je bio istraživačkog duha. Njegov put dug 35.500 km imao je za cilj stvaranje novog sveta i nove sudbine za ljudski rod. Privremeno je ujedinio Istok i Zapad i proširio starumakedonsku kulturu i misao širom Istoka, a uticaji toga osećaju se i danas. Uzori su mu bili Ahil i Heraklo i može se reči da je bio veliki čovek koji je nadmašio mitove i svoje uzore. To nije samo lekcija iz istorije već priča o čoveku kojeg danas svi mi možemo razumeti.


Aleksandar privatno

Aleksandar je bio i osobno izuzetna pojava. U bici uviek je bio u prvom redu zajedno sa pešacima i predvodio ih. Njegovi vojnici su u njemu videli Boga. Kada se vratio iz Indije zatražio je da ga se proglasi Bogom, a u njegovom prisustvu se moralo klečati na kolenima.

Buran mu je bio i privatni život. Ženio se dva puta i imao brojne ljubavnice. Postoje i informacije o homoseksualnim sklonostima (Varia Historia,12.7), takvi su bili normalno u tom razdoblju ali to ne znači homosekaualni identitet po današnjom uzoru. Prva žena, baktrijska princeza Roksana rodila je nakon njegove smrti Aleksandra IV. Makedonskog. Druga žena mu je bila Stateira, kćer Darija III. Sa svojom ljubavnicom Barsinom imao je sina Herakla. Svi su oni ubijeni u borbama nakon njegove smrti.

[You must be registered and logged in to see this link.]
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Veliki vladari kroz istoriju Empty Re: Veliki vladari kroz istoriju

Počalji od vivijen Uto 15 Mar - 11:21:05



[You must be registered and logged in to see this image.]

Непознато о Александру Македонском


Једно је сигурно: после Аристотела и Александра нема више ни владара ни филозофа таквог светског формата. Да ли је Александар покушао да живи Аристотелову филозофију? У једном Александровом писму Аристотелу пише да би више волео да се одликује филозофским тајним знањем неголи владањем. При том, Александар не мисли на она знања која се, данас, називају Аристотеловом метафизиком која је, темељ не само ране схоластике већ и модерне науке Роџера Бекона. Дакле, Аристотелов рационализам је само маска, само је маска за профане. Јер, све филозофске школе у античком времену базиране су на тајним знањима. Када жуди за знањима, Александар мисли баш на та Tajнa знања у која је Аристотел преко Питагоре, посредно, a преко Платона и директно био упућен. Та тајна знања Аристотел је саопштавао само ужем кругу ученика у које је спадао Александар док није пошао у походе ка Азији и Индији. Сматра се да је Аристотел завршио са васпитањем Александра Македонског 335. године п.н.е. јер тада се враћа у Атину. Потом, Аристотел са Ерастом и Кориском, друговима из Платонове академије, оснива Удружење мудраца у Асу. Донет је и Устав религиозног удружења са култом муза. Удружење се бавило езотеријом из чега проистичу и тзв. акроаматички списи, тајни окултни списи намењени најужем кругу Аристотелових ученика. У Аристотеловом Ликеју биле су две врсте предавања. Јутарња, за најужи круг ученика и та предавања су била посвећена филозофији и науци али то не треба поистовећивати са данашњим уским појмом филозофије и науке. Предавања за шири круг слушалаца држала су се увече, уз заједничку вечеру. Наравно да то није била обична вечера, већ, Агапа или оно што је код Платона био Симпозион. Аристотел је саставио и правилник за софру који је поштовао и Александар Македонски приликом обедовања са својим посвећеним пријатељима и генералима.

Шта је све од тајних знања Аристотел пренео Александру?

Пре свега, једну од најчуванијих тајни оперативног окултизма, a TO je Tajna Временске траке. Она је очувана до данашњих дана. За њу су, на пример, знали Рудолф Штајнер и розен-кројцери, госпођа Блавацка, али и савремени сајентолози. A шта је Временска трака? Аристотел у Физици IV пише: „Примарно значење појмова пре и после je локално и своди се на испред и иза." Главно веровање иницираних у тајну Временске траке јесте да будућност није неопозива, то јест, да је будућност могуће изменити на основу знања o њеном уобличавању. Али, да би то формирање будућности било ефикасно, потребно је огромно улагање енергије у ту окултну операцију.

[B]Шта је још Аристотел дао Александру?

И Аба Шакер, арапски писац из 13. века, бележи да је Аристотел дао Александру известан број воштаних ф-гура које су биле прикуцане за дно кутије везане ланцем. Наложио му је да се никад не одваја од те кутије са воштаним фигурама и да задужи неког поверљивог слугу да на њу стално пази. Кутија је требало да иде где и Александар. Али, Аристотел је Александра научио и да изговара одређене формуле над том кутијом кад би је узимао или остављао. Фигуре у кутији представљале су разне војске против којих је Александар требало да се бори. Неке фигуре су у рукама држале оловне мачеве, искривљене уназад, неке надоле усправљена копља, a неке лукове са исеченим тетивама. Све фигуре су биле положене у кутији са лицем надоле. Овде је јасно да је Аристотел, дајући Александру ове моделе и речи моћи које уз њих иду, веровао да му пружа средства којима ће моћи да учини да његови непријатељи постану као фигуре у кутији, немоћни да му се одупру. Ову причу o чудесној кутији помиње и Плутарх. По њему, кутију са фигурама војника донео је из Египта прогоњени Нектанеб, „последњи фараон из народа" који је учествовао у сексуалним ритуалним оргијама у храму којом приликом је Олимпијада, мати Александрова и затруднела, док је Филип био у неком ратном походу. Или је фараон Нектанеб главом и брадом - Аристотел!? Било како било, та кутија, по моћи слична Мојсијевом ковчегу, била је на чувању код Аристотела док Александар није стасао за владара света. Јер, није Филип позвао Аристотела на македонски двор да подучава Александра, зато што је Аристотелов отац био лекар на двору у Пели. Филип се одлучио за Аристотела зато што је овај био Платонов ученик двадесет година, a Платон је био преносилац Мистеријског семена, тј. знања. И сам Филип био је посвећен у Самотрачке мистерије те му је било јасно да је Платон само Аристотелу, најдражем ученику, могао да пренесе своје знање o Мистеријама. О томе сведочи и Филипово писмо Аристотелу: „Знај да ми се родио син: веома сам, дакле, захвалан боговима, не зато што ми се родио син, него што ми се родио син за твог живота. Надам се да ће он, од тебе одгајен и васпитан, бити достојан и нас и наследства у влади." Да је Аристотел упутио Александра у најдубље филозофске тајне види се и из писма које Александар пише свом учитељу из Азије чувши да је Аристотел објавио неколико књига у којима је обелоданио своје учење. Сав очајан Александар пише: „Ниси добро урадио што си акроаматичке списе издао. Та, чиме ћемо се ми разликовати од осталих, ако науке у које смо ми посвећени, буду општа својина?" Да би умирио Александра, Аристотел му је отписао да тајне науке „и јесу и нису издане" јер спис o метафици није ни од какве користи ни за наставу ни за учење, него је ствар написана, у првом реду, само за оне који су већ у њу посвећени. Тако су се, некако, намирила два највећа духа Старог света.

Милош Ђурић o томе овако пише: „Аристотелов састанак са младим македонским краљевићем био је један од највећих тренутака у историји човечанства. To je био сусрет философског генија са потоњим војничким и космотворним генијем и та два највећа Балканца својом делатношћу даће не само садржај и облик своме времену него ће својим победама постати пресудни одредници доцнијег развитка европске просвете. Какав је однос Платонов према Сократу и Аристотелов према Платону, такав је и однос Александров према Аристотелу. Та четири велика човека представљају сасвим логичан ланац развитка. Јер, ако је Сократ, као што лепо каже Е. Целер, бујна клица, Платон раскошан цвет, a Аристотел зрео плод Хеленске философије, онда је Александар разносач и сејач тог плода по целој екумени."

Треба ли нешто рећи и o Александровој толико извиканој сексуалности?

Историчар A. P. Барн један од најбољих познавалаца Грчке па и Александра, каже: „Није вероватно ни да је био хомосексуалац, мада је био страстан у пријатељству." A бити страстан у пријатељству, поштовати пријатеља као бога, то је Александар научио од Аристотела, a овај од Питагоре. Александар је у својој младости био толико чедан да се његова мајка Олимпијада плашила да joj син не остане без наследника. Али, томе је и Олимпијада допринела учећи га одмалена да је он, син Зевсов, такорећи безгрешно зачет. Александрови напади беса и гнева, према томе, нису били изазвани алкохолом, како мисле неупућени, већ превеликом сексуалном апстиненцијом. A сексуална апстиненција је Александру била потребна за ритуале Мистерија које су захтевале огромну сексуално неискоришћену енергију. Чак и када се оженио Роксаном, Александар се, из духовних разлога, придржавао сексуалне аскезе. Распет између еротске жеље за Роксаном и жеље да буде бог, не желећи да прокоцка стечену духовну моћ, уздржавањем од секса себе је доводио до лудила. Тако Роксана ни после две и по године брака није остала трудна. Тек на изричите молбе мајке Олимпијаде и пријатеља Роксана, постаје бременита. Али, са почетком њене трудноће, Александров ауторитет и моћ нагло почињу да опадају, a круг завере око њега је већ затворен. Завера је, дакле, успела тек када су га напустиле више божанске силе које су га штитиле док нису потрошене у сексуалном опуштању. A колико је Александар веровао у своју божанску природу, види се и по натписима на каменим стубовима које је постављао обележавајући границе своје државе у Индији: Амону, моме оцу, Херкулу, Зевсу олимпијском, Сунцу Инда и мом брату Аполону.

Александар аскета

Плутарх казује да је Александар био аскета у јелу и пићу. Буђење нагонске снаге гладовањем познато је у свим културама, па и у источњачким борилачким вештинама. Према томе, Александрова екстатичка стања нису долазила од прекомерног узимања вина већ од пробуђених космичких животних енергија које леже заправо у сваком. Овладавање над нагоном глади и страсти био је предуслов за развој свести која омогућава продор у четврту димензију у којој се и обављају све оне окултне радње. A четвртом димензијом су се бавили и Ајнштајн, Гаус и Минковски. Најзад, Плутарх наводи: „И за вино Александар није марио у оној мери као што се то обично мислило. A то мишљење настало је зbог тога што је дуго седео не толико пијући, колико ћаскајући."

ДРАГАН ЈОВАНОВИЋ

OSNOVNO O ALEKSANDRU

Aleksandar Veliki član vladarske dinastije Argead, sin Filipa II i epirske princeze Olimpije, rođen je 22. srpnja 356. godine prije nove ere u okolici današnjeg grada Soluna u sjevernoj Grčkoj, učenik grčkog filozofa i znanstvenika Aristotela. Kao zapovjednik velike makedonsko-grčke vojske osvojio je Perziju, Egipat i sve zemlje do sjevera Indije. Nakon što se Filip II razveo od Olimpije i oženio novom ženom Euridikom, Aleksandar se posvađao s ocem i otišao s majkom u Epir. No, nakon nekog vremena izmirio se s ocem i vratio na dvor. Godine 336. p.n.e. Filipa II drugog dana vjenačanja njegove kćerke Kleopatre ubija mladi plemić Pausinas. Kako je Pausinas ubrzo ubijen motiv ubojstva nikada nije razjašnjen. Danas se samo nagađa da su za ubojstvo znali, a možda bili čak i umiješeni, Aleksandar i Olimpija ili barem jedno od njih dvoje. Postoji i teorija prema kojoj je ubojstvo inicirao i financirao perzijski kralj Darijus III.

Aleksandar, koji je tada imao samo 20 godina, postaje kralj svih Makedonaca i politički ujedinjuje grčki svijet.Nakon što je učvrstio svoju vlast kreće s 30.000 pješaka i 5000 konjanika na osvajački pohod na Perziju. Velik dio pokorenih naroda dočekivao ga je kao osloboditelja jer je uglavnom bilo riječ o rušenju tirana koje je

ar zamijenio (za onodobne pojmove) demokratski uređenim društvom. Na taj način sužavao je prostor za moguće pobune protiv njegove vladavine. Kada je osvojio grad Gordion mačem je presjekao znameniti Gordijski čvor, a legenda kaže da će onaj koji razrmrsi ovaj čvor vladati svijetom. Nakon osvajanja u Maloj Aziji Aleksandar je krenuo ka Egiptu gdje je dočekan kao osloboditelj, a egipatski svećnici proglasili su ga Amonovim sinom. U Egiptu je 331. godine p.n.e. osniva grad Aleksandriju. U svojim osvajanjima utemeljiti će brojne gradove sve ih redom nazvavši Aleksandrija, a jedan od njih osnovao je i u okolici današanjeg Kandahra (Afganistan).

Osvajanjem Perzije usvaja i neke elemente perzijskog načina oblačenja i perzijskih običaja na svome dvoru. Tako je uveo običaj simobličnog ljubljenja ruke kojim su se socijalno inferiorni služili kada su se obraćali socijalno nadmoćnijima. Na takav običaj u Grčkoj nije se gledalo s odobravanjem pa ga je taj potez koštao gubljenjem simpatija kod mnogih Grka. U proljeće 327. godine p.n.e. nastavlja vojni pohod i kreće na Indiju s 40.000 vojnika. Prelazi planinski masiv Hindukuš, rijeku Ind i pobjeđuje veliku vojsku kralja Pora kod rijeke Hidasp. Bitka je bila teška i krvava jer se makedonska vojska prvi puta susrela sa slonovima.

Aleksandar je namjeravao doći do Oceana, velike mitske rijeke za koju su Grci vjerovali da opasuje svijet, ali njegovi su ga vojnici zbog napora i bolesti odbili slijediti. Kada je to čuo Aleksandar Veliki zatvorio se u svoj šator i počeo plakati. Ali na kraju nije mu ostalo ništa drugo do vratiti se u svoju novu prijestolnicu Babilon. Po povratku iznova uspostavlja autoritet i priprema napad na Kartagu. Ali iznenada 13. lipnja 232. p.n.e. umire u 32-oj godini života. Postoje i prepostavke da je ustvari otrovan. Njegovo tijelo, zapečaćeno u staklenom lijesu i zlatnom kovčegu, čuvalo se u Aleksandriji, gradu što ga je osnovao sebi na uspomenu, ali grob nikada nije otkriven. Za života Aleksandar je imao namjeru stopiti Makedonce i Perzijeznce u jedan narod. Kako bi proveo svoju namjeru u djelo nagovarao je makedonske vojnike i časnike da se žene Perzijankama. U 13 godina stvorio je carstvo koje je veličinom (od Makedonije do Indije), do tada, nadmašivalo sva koja su postojala. Posljedice njegovih osvajanja bile su značajne jer je prestalo postojati Perzijsko carstvo, a aramjeski jezik kojim se govorilo u Perziji potisnut je grčkim jezikom. Utemeljivši mnoge gradove potaknuto je razvoj trgovine i ekonomije uopće. Njegovu vojsku pratili su znanstvenici koji su istraživali nepoznate krajeve kroz koje su prolazili tako da se znanje iz zemljopisa i biologije znatno proširilo.

Vojni stručnjaci i danas Aleksandra Velikog smatraju jednim od navjećih vojnih zapovjednika u povijesti. Borio se rame uz rame sa svojim vojnicima, uvijek je
osobno vodio napad i bio im je uzor. Imao je veliku karizmu, što dokazuje i to da se nakon smrti Aleksandra Velikog njegovo carstvo raspalo na niz manjih međusobno suprostavljenih. Aleksandra Velikog možemo uvrstiti među individualce koji su oblikovali svijet kakvim ga danas poznajemo. Prije njega svijetom su dominirale istočnjačke kulture - Perzijanci, Egipćani i Babilonci. Nakon Aleksandrovih osvajanja primat preuzimaju Rimljani i Grci. Zlatne rezerve koje je zatekao na dvoru perzijskog kralja iskoristio za nova osvajanja i gradnju novih gradova i luka. Na taj se način grčka civilizacija proširili na cijeli tada znani svijet istovremeno poboljšavajući trgovačke odnose i gospodarske aktivnosti. Gospodarski sustav koji je započeo poprimati oblik u doba Aleksandra Velikog ostao je nepromijenjen sve do industrijske revolucije u XIX. stoljeću. Osim toga, sve do kasnog XV. stoljeća granice do kojih je dosegnuo Aleksandar Veliki ostati će granicama smatranim naseljenim dijelovima Zemlje. Tek će portugalski i španjolski moreplovci pomaknuti te granice. Ženio se više puta, imao je i brojne ljubavnice i još ne posve utvrđen broj djece. Broj djece kojima je Aleksandar bio otac varira od izvora do izvora, ali svi se slažu da je Herakles bio prvi Aleksandrov sin kojeg su u dobi od 17 godina ubili politički protivnici zajedno s njegovom majkom Barsinom. Drugo nesporno dijete bio je Aleksandar IV koji je rođen u prvom braku Aleksandra Velikog s Roksanom, kćerkom perzijskog plemića Oksiartesa. I Aleksandar IV ubijen je u političkoj zavjeri zajedno s majkom.

Navodno je imao čak i homoseksualnih sklonosti te bio u ljubavnoj vezi sa svojim prijateljem Hefestom, a bio je i u vezi s perzijskim sucem Bagoasom. Danas ga zbog toga neki doživljavaju kao gay junaka. Podaci o navodnim Aleksandrovim homoseksualnim vezama mogu se naći u knjizi Robin Lane Fox Alexander the Great, enciklopediji The Random House Encyclopedia i knjizi Mary Renault The Nature of Alexander. Carstvo Aleksandra Velikog nije bio vrt pun cvijeća u kojem su svi bili sretni. Njegovi su vojnici na najbrutalnije načine pokoravali osvojene zemlje. Posebice kod osvajanja Indije kada su maskarirali stare i bolesne. U današnjem Iranu poznat je i kao zli kralj, kao samo oličenje zla, koji je učinio sve kako bi uništio staru perzijsku kulturu i religiju. No, na Zapadu neki ga smatraju vizionarom koji je vjerovao u miroljubiv suživot različitih nacija i rasa u svom carstvu. Zastupnici te teze pri tome se pozivaju na zapovijed Aleksandra Velikog na masovna vjenčanja Grka i Perzijanaca

[You must be registered and logged in to see this link.]
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Veliki vladari kroz istoriju Empty Re: Veliki vladari kroz istoriju

Počalji od vivijen Uto 24 Maj - 12:05:36



[You must be registered and logged in to see this image.]
Istorija u kamenu


Indijski vladar Ašoka je osnovao Sveto Društvo Devetorice Nepoznatih

Vimane – misteriozne letelice drevnih Indijaca

Ono što pouzdano znamo o indijskim letećim mašinama zapisano je u drevnim tekstovima ove zemlje, koji su čudom preživeli vekove. Nema nikakve sumnje da su svi ti tekstovi autentični. Mnogi od njih još uvek nisu prevedeni sa originalnog sanskrita na neki drugi jezik, mnogi su dobro poznati indijski epovi, a ima ih bukvalno na stotine.
A kakvu nam priču pričaju ovi tekstovi?
Indijski vladar Ašoka je osnovao Sveto Društvo Devetorice Nepoznatih – bilo je to društvo najvećih indijskih naučnika čiji je zadatak bio da katalogiziraju i prikupe mnoga naučna znanja. Ašoka je njihov rad držao u najvećoj tajnosti, jer se bojao da napredna nauka zapisana u drevnim indijskim tekstovima ne bude upotrebljena za izazivanje ratnih sukoba, smrti i uništenja. Ašoka se posle krvave bitke u kojoj je pobedio armiju svog rivala odrekao rata i preobratio u budizam.

Nacisti – zamalo
Devetorica Nepoznatih su napisali ukupno devet knjiga. Jedna od njih se zove Tajne gravitacije. Ova kniga, poznata istoričarima, bavi se u potpunosti kontrolom gravitacije! Pretpostavlja se da knjiga još uvek postoji negde, skrivena u tajnim bibliotekama Indije, Tibeta ili čak Severne Amerike (ako je znate već kome pošlo za rukom da je se dočepaju, što zaista nije nemoguće). Lako je razumeti zbog čega je Ašoka želeo da takvo znanje sačuva u tajnosti. Nacisti koji su i sami tokom II svetskog rata eksperimentisali sa letelicama veoma nalik tradicionalnim letećim tanjirima, sigurno bi pobedili da su uspeli da završe tako moćno oružje. Osvojili bi čitav svet. Ašoka je itekako bio svestan razornih efekata rata i primene tako naprednih mašina i drugog futurističkog oružja kojim je nekoliko hiljada godina pre njegovog vremena uništena drevna indijska Imperija Rame.
Pre samo nekoliko godina, Kinezi su u Lasi na Tibetu otkrili neke rukopise na sanskritu i poslali ih prevodiocima na Univerzitet Čandrigar. Doktorka Rut Rejna sa ovog univerziteta je nedavno izjavila da su u dokumentima opisana uputstva za konstruisanje međuzvezdanih vasionskih brodova!
Njihov metod propulzije, naglašava dr. Rejna, zasniva se na antigravitaciji i na sistemu analognom laghimi – nepoznatoj moći ega koja postoji u psihološkom ustrojstvu svakog čoveka, centrifugalnoj sili dovoljno snažnoj da dejstvuje uprkos gravitacionom privlačenju. Prema učenju jogina iz hindu tradicije, upravo im laghima omogućava levitaciju.
Dr. Rejna kaže da su pomoću ovih brodova koje tekstovi nazivaju astre, drevni Indijci mogli poslati odred ljudi na bilo koju planetu. Upravo o tome govori i dokument star nekoliko hiljada godina. Takođe kaže da rukopisi otkrivaju i tajne antime, kape nevidljivosti, garime i kako postati težak poput planine olova.
Indijski naučnici nisu ove tekstove uzimali za ozbiljno, ali kada su Kinezi objavili da su neke podatke iz drevnih rukopisa uključili u svoj svemirski program, Indijci su ispoljili daleko pozitivniji stav prema svojoj baštini. Kineska izjava je ujedno i prvi put da je neka vlada priznala istraživanje antigravitacije.
U tekstovima se ne pominje decidirano da su međuzvezdani letovi zaista i obavljeni, ali se pominje planirano putovanje na Mesec. Nejasno je da li se to dogodilo ili ne. U jednom od čuvenih indijskih epova, u Ramajani, detaljno se opisuju putovanje na Mesec u vimani (ili astri) i detalji bitke na mesecu sa Asvinima (ili vazdušnim brodovima Atlantiđana).
To je tek maleni deo dokaza o svemirskoj antigravitacionoj tehnologiji koju su koristili drevni Indijci. Da bismo je iole razumeli, moramo se vratiti još dalje u prošlost.

Put na Mesec
Imperija Rame koja je cvetala na indijskom podkontinentu pre najmanje 15.000 godina, obuhvatala je današnju severnu Indiju i Pakistan. Bila je to velika, razvijena civilizacija sofisticiranih gradova, čije se ruševine još uvek mogu nazreti u pustinjskom pesku Pakistana, severne i zapadne Indije.
Izgleda da je Rama postojala paralelno sa Atlantidom, civilizacijom koja se razvila u srednjeatlantskom okeanu i čijim su gradovima upravljali prosvetljeni sveštenici-kraljevi. Sedam najvećih gradova Rame se u klasičnim hindu tekstovima pominju kao „sedam Riši gradova“.
Tekstovi govore da su ljudi imperije posedovali leteće mašine i zvali ih vimane. Vimane su bile okrugle letelice na sprat sa prozorima i kupolom, otprilike veoma slične onome kako danas zamišljamo leteći tanjir. Letele su „brzinom vetra“ i odavale „melodični zvuk“. Postojala su najmanje četiri tipa vimana: neke su bile u obliku tanjira, a druge u obliku dugačkih cilindara („svemirski brodovi u obliku cigare“).
Ima toliko drevnih tekstova u kojima se pominju vimane, da bi i sam popis referenci zahtevao kreiranje tomova i tomova beležaka. Drevni Indijci koji su sami konstruisali leteće mašine, napisali su i detaljna uputstva o upravljanju različitim tipovima vimana. Mnogo je od tih tekstova sačuvano do danas, a neki su i prevedeni na engleski jezik.
Samara Sutradara je naučni traktat u kome se razmatra svaki mogući aspekt vazdušnog putovanja u vimani. Čitavih 230 strofa je posvećeno konstrukciji, poletanju, lebdenju, preletanju udaljenosti od više hiljada kilometara, normalnom i prinudnom sletanju, čak i eventualnom sudaru sa pticama!
Vimanika Šastra, tekst koji je u 4. veku pre nove ere napisao Bharadvadži Mudri na osnovu još starijih tekstova, otkriven je 1875. u jednom indijskom hramu. Tekst govori o upravljenju vimanama, merama predostrožnosti koje treba preduzeti pre dugačkog leta, zaštiti vazdušnog broda od oluja i gromova i kako prebaciti pogon na solarnu energiju sa primarnog izvora energije koji u mnogome zvuči kao antigravitacija. Vimanika Šastra sadrži osam poglavlja sa dijagramima i opisuje tri tipa letelica. U opis su uključeni i posebni aparati koji niti mogu da se zapale, niti mogu da se polome. Takođe se pominje 31 najvažniji deo ovih letelica i 16 materijala od kojih su napravljene. Bili su to materijali koji su apsorbovali svetlost i vrelinu, zbog čega su se smatrali idealnim za gradnju vimana. Ovaj je tekst u potpunosti preveden sa sanskrita na engleski jezik 1979. godine.
Nema sumnje da je vimane pokretala neka vrsta antigravitacione energije. Mogle su da uzleću vertikalno i da lebde na nebu poput savremenih helikoptera ili dirižabala. Bharadvadži Mudri se poziva na najmanje 70 izvora i 10 eksperata za vazdušna putovanja iz drevne prošlosti. Ti izvori su za nas izgubljeni.
Vimane su čuvane u Vimana Griha, nekoj vrsti hangara. Ponekad su kao pokretačko gorivo koristile žućkasto-belu tečnost, a ponekad neku vrstu jedinjenja na bazi žive – autori tekstova su prilično zbunjeni kada je o ovome reč. Verovatno su kasniji pisci, pišući o vimanama to činili na osnovu ranijih tekstova, prilično neupućeni u način njihovog funkcionisanja.
Žućkasto-bela tečnost prilično podseća na benzin. Možda su različiti tipovi vimana imali i različite pogone, možda i motore sa sagorevanjem ili čak pulsno-mlazne motore.
Zanimljivo je da su nacisti prvi razvili pulsno-mlazne motore za svoje V1 rakete (zujeće bombe). Hitler i njegovi najbliži sledbenici su bili izuzetno zainteresovani za tekstove, ezoteriju i artefakte drevne Indije i Tibeta i svake su godine, počevši od 30-tih godina pa sve do kraja II svetskog rata, u ove su krajeve slali dobro opremljene ekspedicije. Moguće je da su se i dokopali nekih od važnih naučnih podataka iz prošlosti koji su posle rata, zajedno sa većinom nacističkih naučnika, završili u SAD.

Sačuvana znanja
Dronaparva, deo čuvenog epa Mahabharata i Ramajana, opisuju vimanu sfernog oblika rođenu u velikoj brzini na moćnom vetru koji je stvorila živa. Kretala se kao NLO, gore-dole-napred-nazad, onako kako bi to pilot poželeo.
U tekstu pod nazivom Samar, vimane su opisane kao „gvozdene mašine, lepo istkane i glatke, sa nabojem žive koji su ispaljivale sa zadnje strane kao plameni urlik“.
Tekst Samaranganasutradara opisuje konstrukciju letelica. Moguće da je živa imala neke veze sa propulzijom ili, što je mnogo verovatnije, sa sistemom za navođenje. Svojevremeno su naučnici tadašnjeg Sovjetskog Saveza u pećinama Turkestana u pustinji Gobi, otkrili nešto što su nazvali „vekovima star instrument koji se koristio za navigaciju kosmičkih vozila“. Taj „uređaj“ je bio poluloptasti predmet od stakla ili porcelana sa kupom na drugom kraju, u čijoj je unutrašnjosti bila kap žive.
Zapisi otkriveni u Mohendžodaru u Pakistanu (koji se smatra jednim od sedam Riši gradova Imperije Rama), a koji još uvek nisu dešifrovani, pronađeni su i na još jednom neobičnom mestu: na Uskršnjem Ostrvu! Zapisi na Uskršnjem Ostrvu, napisani takozvanim rongo-rongo pismom, takođe još uvek nisu dešifrovani ali su neobjašnjivo slični pismu iz Mohendžodara.
Da li je Uskršnje ostrvo bilo vazdušna baza na redovnoj liniji vimana iz Imperije Rama? Neverovatno je lako dočarati sebi prostrani vimanadrom u Mohendžodaru kroz čiji hol prolaze putnici koji žure u letelice, dok iz zvučnika dopire glas: „Molimo putnike leta broj 7 Rama ervejza za Bali, Uskršnje ostrvo, Nasku i Atlantidu da se pripreme za ukcavanje!“
U jednom delu Mahabharate se govori o „vatrenim kolima“: „Bhima je poleteo svojim kolima blistav poput sunca i glasan poput groma...leteća kola su sijala kao plamen na noćnom nebu u leto.... proletela kao kometa....izgledalo je kao da dva sunca svetle. Tada se kola uzdignu visoko i osvetli se čitavo nebo.“
U džainskom tekstu Mahavira koji je na osnovu starijih tekstova u 8. veku napisao Bhavabuti, piše: „Vazdušna kola, pušpaka, prevoze mnogo ljudi do glavnog grada Ajodija. Nebo je puno čudesnih letećih mašina, noću tamno ali istačkano svetlima žućkastog sjaja.“
Drevne hindu poeme, vede, smatraju se najstarijim indijskim tekstovima. Vede opisuju vimane različitih oblika i veličina: ahnihotra-vimana je imala dva motora; slon-vimana još više motora, a drugi tipovi vimana su nosili imena vodomara, ibisa i drugih ptica i životinja.
Nažalost, kao i većina drugih naučnih dostignuća, vimane su upotrebljene za ratovanje.

Svetski rat!
Atlantiđani su koristili sopstvene leteće mašine po imenu vailiksi. Vailiksi su bili veoma slični vimanama. Ako je suditi na osnovu zapisa iz drevnih indijskih tekstova, Atlantiđani su svoje letelice pokušali da iskoriste da bi bukvalno potčinili čitav svet.
U indijskim tekstovima Atlantiđani se pominju kao Asvini. Asvini su imali čak napredniju tehnologiju od Indijaca, a sasvim sigurno i daleko neobuzdaniji ratnički temperament. Mada danas ne postoji ni jedan tekst o drevnim asvinskim vailiksima, neke informacije su ostale sačuvane zahvaljujući ezoterijskim, okultnim izvorima koji opisuju njihove leteće mašine.
Slični ako ne i istovetni vimanama, vailiksi su mahom bili u obliku cigare i posedovali sposobnost manevrisanja pod vodom, u vazduhu, čak i u spoljašnjem svemiru. Vimane su mahom bile tanjirastog oblika, ali su i one izgleda mogle da manevrišu pod vodom.
Eklal Kuešana, autor intrigantne knjige Konačna granica, tvrdi da su vailiksi prvi put razvijeni u Atlantidi pre 20 000 godina. Najuobičajeniji su bili vailiksi tanjirastog oblika sa trapezoidnim poprečnim presekom i tri poluloptaste komore u kojima su se ispod letelice nalazili motori. „Koristili su mehaničke antigravitacione uređaje koje su pokretali motori približne jačine 80 000 konjskih snaga“, piše Kuešana.
Ramajana, Mahabharata i drugi tekstovi govore o strašnom ratu koji se dogodio pre deset ili jedanaest hiljada godina između Atlantide i Rame. Korišćeno je užasno oružje koje je uništavalo sve pred sobom i koje ni jedan čitalac nije bio u stanju da zamisli sve do druge polovine 20. veka.
Drevna Mahabharata, jedan od glavnih izvora o vimanama, opisuje jezive efekte rata: „...(oružje je bilo) jedan projektil ispunjen svom silom univerzuma. Usijani stub dima i plamena, blistav poputa hiljadu sunaca podigao se u svom sjaju... Gvozdena munja, džinovski glasnik smrti, što je u pepeo pretvorila čitavu rasu Vrishina i Andakasa.... leševi tako izgoreli da se ne mogu prepoznati. Kosa i nokti otpadahu; posuđe se lomilo bez vidljivog razloga, a ptice pobeleše.... Posle nekoliko sati, sva je hrana bila zaražena...da bi pobegli od te vatre vojnici se bacahu u potoke da operu i sebe i svoju opremu...“
Mahabharata očigledno opisuje atomski rat! Ovo nije usamljeni opis, sličnih referenci ima još u nekim tekstovima, ali su bitke pomoću fantastičnog dijapazona oružja i vazdušnih vozila prisutne u bukvalno svim indijskim epovima. U jednom se čak opisuje bitka vimana i vailiksa na Mesecu! Navod iz Mahabharate veoma precizno dočarava kako bi izgledala atomska eksplozija i kakve bi efekte radioaktivnost imala na ljude i okolinu. Skakanje u vodu je jedino olakšanje koji bi ljudi sebi mogli da priušte.
Kada je u prošlom veku otkriven Riši grad Mohendžodaro, arheolozi su na njegovim ulicama pronašli razbacane skelete. Neki su se još držali za ruke, kao da ih je u deliću sekunde stigla neočekivana smrt. Na tim skeletima je izmerena najveća radioaktivnost ikada zabeležena, gotovo istovetna radioaktivnosti detektovanoj u Hirošimi i Nagasakiju.
Širom Indije, Irske, Škotske, Francuske, Turske i na drugim mestima u svetu, mogu se i danas videti ostaci drevnih gradova i utvrđenja čiji su kameni i glineni zidovi bukvalno istopljeni i pretvoreni u staklo. Ne postoji ni jedno drugo logično objašnjenje tog fenomena, osim da je reč o posledicama atomske eksplozije. Šta više, ulice Mohendžodara, savršeno isplaniranog grada čiji je vodovodni sistem još uvek superiorniji u odnosu na vodovode kakvi se danas koriste u Pakistanu i Indiji, bile su prekrivene grumenjem crnog stakla. Ustanovljeno je da je to grumenje nekada bilo glineno posuđe koje se istopilo na izuzetno visokoj temperaturi.

Povratak u kameno doba
Kada je Atlantida potonula u more prethodno uništivši svojim atomskim oružjem civilizaciju Rama, svet se vratio u neku vrstu „ kamenog doba“. Čini se ipak mogućim da nisu sve vimane i vailiksi Rame i Atlantide uništeni u potpunosti. Izrađivane tokom nekoliko hiljada godina, ove bi letelice i dalje bile u upotrebi nakon rata, o čemu svedoče i Devetorica Nepoznatih i rukopis iz Lase.
Ta tajna društva ili bratstva izuzetnih, prosvetljenih ljudi, sačuvala bi tehnološke izume i drevna naučna i istorijska znanja. Mnoge poznate istorijske ličnosti među kojima su Isus, Buda, Lao Ce, Konfučije, Krišna, Zoroaster, Mahavira, Kvecalkoatl, Ehnaton, Mojsije i neki skorašnji izumitelji kao i veliki broj anonimusa, sasvim su sigurno bili članovi takvih društava i tajnih organizacija.
Kada je Aleksandar Veliki napao Indiju pre više od 2.000 godina, njegovi su hroničari zabeležili da su se na grčku armiju u jednom trenutku obrušili „leteći, vatreni štitovi“ koji su preplašili konjicu. Ti „leteći tanjiri“ protiv Alksandrove vojske očigledno nisu koristili atomske bombe niti smrtonosne zrake, jer je slavni vojskovođa nastavio sa osvajanjem Indije.
Mnogi istraživači i pisci su često naglašavali svoje ubeđenje da su tajanstvena bratstva uspela da sačuvaju neke od vimana i vailiksa u tajnim pećinama na Tibetu ili na nekim drugim lokacijama centralne Azije; Pustinja Lop Nor na zapadu Kine je poznati centar velikih NLO misterija. Možda se upravo tu čuvaju vazdušni brodovi iz prošlosti, skriveni u drevnim podzemnim bazama. Baš onako kako su to širom sveta radili Amerikanci, Britanci, Nemci ili Rusi poslednjih nekoliko decenija.
Ipak, ne mogu se sve NLO aktivnosti pripisati drevnim vimanama koje, iz nama nepoznatih razloga, vole da tu i tamo skoknu do Meseca. Nesumnjivo je da neke od tih letelica pripadaju vladama vojno najmoćnijih sila sveta, a ne isključuje se ni mogućnost da neke potiču i sa drugih planeta. U svakom slučaju, ljudi iz naše daleke prošlosti koje su naši nadobudni i lažnim informacijama nakljukani umovi skloni da smatraju primitivcima, izgleda da su zaista učinili ono što naša „napredna“ i „visokorazvijena“ civilizacija još uvek ne može: uspeli su da bukvalno dosegnu zvezde. Ko zna, ukoliko u međuvremenu ne uništimo sami sebe, možda će tako nešto i nama poći za rukom.

[You must be registered and logged in to see this link.]
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Veliki vladari kroz istoriju Empty Re: Veliki vladari kroz istoriju

Počalji od vivijen Uto 24 Maj - 12:33:59

Društvo Devetorica Nepoznatih

Društvo Devetorica Nepoznatih (Nine Unknown Men) osnovao je indijski imperator Asoka, 270 godine p.n.e. Posle jedne krvave bitke, Asoka se okrenuo Budizmu i osnovao Društvo Devetorice čiji je zadatak, prema legendi, bio da sačuvaju i razvijaju znanja koja bi bila opasna po čovečanstvo ukoliko bi dospela u pogrešne ruke.

Postoji i verzija po kojoj je Asoka želeo da sakrije od sveta naučna otkrića iz vremena carstva Rama (indijske verzije Atlantide), koje je prema Hindu spisima uništilo oružje velike razorne moći pre 15.000 godina! Postoje i teorije po kojima je Rama carstvo bilo u ratu sa Atlantidom, a da su se sukobi vodili nuklearnim oružjem, koje je na kraju uništilo obe civilizacije.

Izvestan broj poznatih pisaca i okultista koji su se bavili Društvom Devetorice, tvrde da se ova grupa u pojedinim kriznim situacijama po čovečanstvo otkrivala javnosti, kako bi pomogla svojim znanjem. Tako su navodno upravo oni svetu podarili vakcinu protiv opake bolesti kolere.

Zanimljivo je pomenuti da se medju pristalica teorije zavere, Društvo Devetorice uvek pominje u pozitivnom svetlu, kao grupa koja radi za dobrobit čovečanstva.

Prema legendi, svako od devetorice napisao je po jednu knjigu (koje do sada nisu vidjene, a za koje se veruje da su sakrivene negde na Tibetu). Svaka od njih bavila se različitom naukom:

- Propaganda i Psihološko ratovanje
- Psihologija
- Mikrobiologija i Biotehnologija
- Alhemija
- Komunikacija
- Gravitacija
- Kosmologija
- Svetlost
- Sociologija

[You must be registered and logged in to see this image.]
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Veliki vladari kroz istoriju Empty Re: Veliki vladari kroz istoriju

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu