Fobije
Strana 1 od 1
Re: Fobije
Fobija
Piše: Renata Senić
Fobija je, prema Frojdovom određenju – «neopravdani, nestvarni i ponavljani strah od predmeta, osoba i okolnosti. Osoba prepoznaje nerazumnost fobičnog straha, ali ne uspeva da ga se voljno oslobodi. Fobični objekat ne predstavlja stvarni i zastrašujući objekat kog se osoba plaši, već se radi o premeštanju i lokalizovanju strepnje, te eksternalizovanju iste. Dakle, fobični simptom ima simboličko značenje».
Fobija, za razliku od realnih strahova, nema funkciju prilagođavanja realno pretećoj stvarnosti. Fobija, na sličan način kao što se to dešava i prilikom napada panike, često parališe organizam i preplavi osobu anksioznošću. Budući da se susretanje s objektima ili pojavama od kojih neko ima fobiju, doživljava kao preplavljujuće iskustvo, ljudi teže da izbegavaju na sve moguće načine da se s fobičnim objektom suoče. Na taj način, svaka fobična osoba u većoj ili manjoj meri sužava prostor kretanja i delovanja i, u zavisnosti od intenziteta i tipa fobije, ponekada to izbegavanje može značajno da utiče na kvalitet i organizaciju života fobične osobe.
Broj fobija je ogroman, postoje specifične fobije od najrazličitijih stvari (od dodira, gubitka odnosa, javnog nastupa, smrti, stvarnih ili nestvarnih osoba, prirodnih pojava i raznoraznih životinja). Izbor fobičnog objekta je, sam po sebi, manje bitan od razloga iz kog je fobija nastala i načina na koji se pojedinci s njom suočavaju.
Možda zvuči zabrinjavajuće, ali se pokazalo kao trend da mladi često ne ispoljavaju samo jednu fobiju, već da se znatno češće fobije udružuju i menjaju tokom razvoja.
L. Miler je pokušao da napravi podelu koja ima tri osnovne dimenzije, te je sve fobije podelio u:
1. fobije od fizičkog povređivanja
2. fobije od prirodnih događaja
3. društvene fobije
Psihodinamika fobija: ako se vodimo psihodinamskim shvatanje, fobije bismo najbolje mogli opisati kao pokušaj odbrane od strepnje i nesvesni i spontani pokušaj lečenja. U poređenju sa stanjima strepnje, fobije su viši i organizovaniji vid neurotičnih odgovora. Fobija nastaje kao posledica nemogućnosti da potisnuti sadržaji ostaju u nesvesnom delu naše ličnosti. Dakle, ljudi teže da potiskuju seksualne i agresivne impulse, koje njihov svesni deo ličnosti u datom trenutku ne može da obradi, s njima ne može da se suoči i ne može da ih toleriše. Međutim, potiskivanje, iako mehanizam odbrane od neželjenih emocija, ponekada popušta, te se potisnuti sadržaju vraćaju u svest – ovog puta maskirani i u vidu simptoma. Budući da osoba oseća strepnju povodom povratka nedozvoljenih sadržaja iz nesvesnog, ona te strepnje pokušava da se oslobodi tako što je eksternalizuje u neki spoljašnji objekat. Na taj način, ne mora da se bori svakodnevno s (ponekada preplavljujućom) strepnjom, već se opaža kao da opasnost vreba spolja. Kada fobiju posmatramo na taj način, možemo reći da je ona u funkciji zaštite osobe i da predstavlja jedan od problema koji su lakši za tretiranje.
To naravno ne znači da će svaka fobija da se razreši za nekoliko seansi. I u ovom, kako i u svim drugim slučajevima psiholoških problema, važi pravilo individualnosti, dalje u pitanju su i intenzitet i kvalitet strepnje koje osoba oseća vezano za pojavu, situaciju ili objekat u odnosu na koji razvija fobiju.
U najkraćim crtama rečeno, danas važi (bar implicitan stav) da ukoliko fobija nije udružena s težim psihološkim problema, ona predstavlja jedan zreliji način odbrane i, generalno uzev, se može «izlečiti» prilično brzo.
KBT (kognitivno-bihejvioralne tehnike) su posebno popularne za tretman fobije. Budući da se u ovoj vrsti fokusirane i direktivne terapije, ne bavimo psihodinamikom i otkrivanjem dubljih uzroka za nastanak fobije, već načinima i vežbama za razrešenje fobičnog konflikta, ispostavlja se da KBT metode imaju velikog uspeha u tretmanu tih problema. Jedna od osnovnih tehnika se svodi na izlaganje, uz kognitivno restruktuiranje. Dakle, pomažemo osobi da osvesti set iracionalnih misli koje je razvila u pogledu svog iracionalnog straha, zatim pomažemo osobi da ospori iracionalne misli i zameni ih setom zdravorazumskih, logičnih i adaptivnijih misli, i paralelno s tim, radimo na motivisanju klijenta da se izloži upravo onim situacijama povodom kojih oseća fobični strah. Ponekada, kada se radi o pojedincima koji su u žurbi da se oslobode fobije, jer im poslovi i karijera, ljubavni život i slične važne životne stvari «trpe» zbog strahova koje imaju, razrešenje fobije se može dogoditi u samo nekoliko koraka, pa čak i u jednoj do nekoliko seansi. Ponekada je put razrešenja fobije malo mukotrpniji i duži, ali ono što dosadašnje iskustvo govori, najveći broj ljudi u prilično kratkom vremenskom periodu uspeva da izađe na kraj s fobičnim reakcijama, ili ih bar redukuje u znatnoj meri.
Budući da suočavanje s fobijama može da praktikuje i sam pojedinac, u vidu tehnika samopomoći, što je isti rešeniji i motivisaniji da se oslobodi svog iracionalnog straha, to su veće šanse da će do oslobađanja od istog doći brže. Kao i u slučaju drugih psiholoških smetnji, rešenost da pomognemo sami sebi igra jedan od ključnih faktora brzine oporavka i načina da se s problemom adekvatno suočimo.
vivijen- Moderator Foruma
-
Grad : Zvezdan
Browser :
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Zodijak :
Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi
Re: Fobije
Najčešće ženske fobije
Gotovo da ne postoji osoba koja nema fobije. Ponekad i ne razumijemo zašto nas neke stvari toliko užasavaju, ali si ne možemo pomoći. Žene se najčešće bore sa osam vrsta fobija, a otkrivamo vam i koje su to.
Arahnofobija - Vjerovatno ste pretpostavili da će se srah od pauka naći na prvom mjestu. Arahnofobija je česta pojava u ženskom svijetu, a većina žena se parališe kada vidi pauka, ma koliko on sićušan bio i bezopasno izgledao.
Akrofobija - Strah od visine muči i muškarce podjednako kao i žene. Različito se manifestuje, pa dok se neki plaše pogleda sa 12 sprata, drugima će problem predstavljati i penjenje na merdevine ili tri stepenice.
Glosofobija - Strah od javnog govorenja ubrzava puls mnogih žena. Razumljivo je da se plašimo da ćemo da kažemo nešto pogrešno ili se potpuno osramotimo pred većim brojem ljudi. Od ove fobije pate i broje slavne ličnosti, ali njima u pomoć pristižu treneri i učitelji koji ih vremenom pretvore u savršene govornike.
Akulofobija - Strah od mraka prilično je česta fobija. Dok će neki uživati u tami, osobe koje pate od ove fobije mrak će izbezumiti. Strah iz djetinjstva, kada smo se plašili svega što bi moglo vrebati iz mraka, lako se zadrži i u odraslom dobu.
Klaustrofobija - Strah od zatvorenih prostora muči mnogo ljudi. Najčešće je podstaknut lošim iskustvom iz prošlosti, bilo da su vas u djetinjstvu prijatelji zatvorili u ormar ili da ste prije nekoliko godina sate proveli u pokvarenom liftu.
Atychiphobia - Ovu malo poznatu fobiju prepoznaće mnoge žene, obzirom da su njeni simptomi - strah od neuspjeha koji nas spriječava da isprobamo bilo kakvu novu aktivnost koja nas zanima. Podsvjesno se obeshrabrujemo kako bismo spriječili neuspjeh. Ovaj strah varira od blagog, preko umjerenog do parališućeg.
Mizofobija - Strah od prljavštine poznat je brojnim ženama. Mnoge od nas izbjegavaju dodirivanje kvaka i rukohvata na javnim mjestima. Ova fobija može biti veoma umjerena, ali problem nastaje kada počne štetiti vašem svakodnevnom životu.
Ofidiofobija - Baš kao arahnofobija, ofidifobija je potkategorija herpetofobije, straha od reptila. Strah od zmija možda vam se ne čini toliko ozbiljnim jer je čest kod mnogih osoba, ali ova fobija može biti toliko izražena da oni koji pate od nje izbjegavaju odlazak u prorodu, zološki vrt ili bilo koje drugo mjesto gdje bi se mogli suočiti sa izvorom straha.
izvor
vivijen- Moderator Foruma
-
Grad : Zvezdan
Browser :
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Zodijak :
Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi
Re: Fobije
Kako da prevaziđete svoje ljubavne fobije
Čak i kada smo u naizgled savršenoj vezi, većina nas i dalje oseća neku neobjašnjivu bojazan. Naravno, mislimo mi, naša sreća ne može da potraje. Malo ljubavne paranoje je normalno. Ubeđujući same sebe da će se desiti nešto strašno, pokušavamo da se zaštitimo od mogućnosti da budemo povređene. Ali, ovi strahovi mogu da počnu da upravljaju našim životima. Na primer, vaš dragi vas voli i pošalje vam cveće. Strah u vama vam govori da je nešto skrivio, taj dvolični skot (zašto bi vam inače slao cveće?) će vas sigurno ostaviti - jer dešavalo vam se to i ranije. A istina je u stvari to da je on radoholičar-romantičar - e, kad biste samo i vi to znale! Dobra vest je da je većina naših briga bez osnova. Evo sedam najčešćih strahova koji kvare ljubavnu sreću - i saveta kako da ih se zauvek oslobodite.
Zauvek-sama-fobija
Mislite: Nikad neće pristati da se veže.
Ovakvo ponašanje proističe iz niskog stepena samopoštovanja, što može da vuče korene iz detinjstva. Odrastanje uz roditelja koji ne iskazuje svoju ljubav ili maltretiranje od strane siledžija u školi može da ima za posledicu osećanje da niste vredne tuđe privrženosti, pa ste stoga ubeđene da niko nikad neće želeti da bude sa vama
Šta činiti: Prestanite da „motate film unapred“ i pustite da se stvari razvijaju svojim tokom. Umesto što se stalno nervirate oko toga kako bi trebalo da bude, svako jutro kad se probudite razmislite šta je trenutno dobro u vašoj vezi.
Recite sebi: Ja sam dobar ulov! Neću umreti kao usedelica.
Recite njemu: Nisam posesivni psihopata. Samo mi je potrebno da me s vremena na vreme iznova uveriš u svoju ljubav.
Biću-povređena-fobija
Mislite: Bez obzira kako stvari dobro izgledaju, sve će se završiti u suzama.
Umesto da se usredsredite na svoju vezu sada i ovde, vi obraćate pažnju na kraj priče, ubeđene da će to biti tužan završetak. A pošto očekujete negativan završetak, vi se i ponašate tako da u stvari navodite vodu na tu vodenicu. Zbog toga se može dogoditi da se ne predstavite u najboljem svetlu i pokažete samo svoju nesigurnost, što će na kraju najverovatnije i dovesti do raskida.
Šta činiti: Ne dopustite da vas opsedaju negativna iskustva iz prošlosti i pokušajte da ne mislite samo na to kako će se vaša trenutna veza završiti. Probajte da zapišete sebi nekoliko podsetnika, tipa „Nema svrhe brinuti - to neće promeniti budućnost.“ Pa, kad se osetite potišteno - čitajte to šta ste zapisale.
Recite sebi: Kraj nije na vidiku!
Recite njemu: Pozitivne stvari, recimo, kažite mu kada ste srećne i zašto ga volite.
Bezvredna-sam-fobija
Mislite: Razočaraće se kada otkrije kakva sam ja u stvari.
Većina nas se na početku veze oseća ranjivo. Mislimo da nismo dovoljno pametne/zabavne/seksi. Verujemo da će nas, ako ne uspemo da održimo iluziju apsolutnog savršenstva, partner odbaciti. Ili, ako nas ne odbaci kad-tad će nam prebaciti da imamo ovu ili onu manu. A ako nas ne odbaci, osećamo se zadovoljno sobom.
Šta činiti: Skoro svi pate od nekih kompleksa u životu; najgore što možete da učinite jeste da dopustite da vam oni upravljaju ljubavnim životom. Radite na jačanju svog samopouzdanja, tako što ćete činiti stvari zbog kojih ćete se osećati bolje u sopstvenoj koži, makar to bilo i samo ćaskanje sa prijateljicama. Vodite dnevnik i beležite najpozitivnije stvari koje su vam se tokom dana desile.
Recite sebi: Možda nemam fakultetsku diplomu ili telo kao Eva Mendes, pa šta onda? Niko nije savršen! I nesavršeni imaju partnere, dobar posao, puno prijatelja, cenjeni su i poštovani...
Recite njemu: Ništa na početku. Ne brzajte i ne izlećite se. On neće primetiti vašu pozamašnu pozadinu/slabo opšte obrazovanje. Da biste podelili sa nekim svoje nesigurnosti potrebna je bliskost - zato to učinite kada dođe vreme za to.
Fobija od poverenja
Mislite: Nikome ne mogu da verujem. Svi muškarci varaju!
Problemi sa poverenjem razvijaju se u ranom detinjstvu, kada učimo na koga možemo da se oslonimo. Ako je vaš otac stalno kršio data obećanja, moguće je da ćete vi zbog toga sve muškarce doživljavati kao nedostojne poverenja.
Šta činiti: Shvatite da je svako ličnost za sebe i da nije fer suditi o nekome na osnovu iskustava iz prošlosti. Obuzdajte svoj negativizam - umesto „Kasni, vara me“ pomislite „Kasni, uopšte nema osećaj za vreme.“
Recite sebi: Da li moje sumnje imaju neku realnu osnovu ili su krajnje nategnute?
Recite njemu: Ako mislite da zaista imate razloga za sumnju, razmislite šta bi vas razuverilo, pa tražite da vam pokaže da niste u pravu. Međutim, ako su te sumnje posledica vaše bujne mašte, zadržite ih za sebe.
Izgubiću-identitet-fobija
Mislite: Neću dopustiti da muškarac opet preuzme kontrolu nad mojim životom.
Ovakvo ponašanje proizilazi iz potrebe da udovoljite, uz istovremenu nesposobnost da postavite granice - pa pre nego što shvatite šta se dešava izgubite samu sebe.
Šta činiti: Prionite malo na potragu za samom sobom i razmislite šta očekujete od veze. Možda želite jednom nedeljno da se viđate sa prijateljicama ili nećete da svaki dan kuvate večeru. Porazgovarajte sa dečkom o tome šta očekujete u vezi, i držite se toga.
Recite sebi: Ja nisam gospođica Uvek-na-usluzi i ne želim to da budem!“
Recite njemu: Ja izlazim večeras. Šta ćeš ti da radiš?
Fobija od intimnosti
Mislite: Ako mu kažem da ga volim, ostaviće me.
Bilo zato što smo bile povređene ili što nam prijateljice govore da ne treba da delujemo previše „zagrejano“, završimo igrajući igrice. Rezultat? Šahmat.
Šta činiti: Prestanite da se izmotavate! Iskreno pokažite šta osećate - ne morate da mu izjavite ljubav do groba, ali mu makar dopustite da iz vašeg ponašanja nasluti šta osećate.
Recite sebi: Rizikuj - u suprotnom, nema svrhe da budemo zajedno.
Recite njemu: Da znaš da mi se prilično sviđaš.
Eks-fobija
Mislite: Ovo sa mnom je samo prolazan izlet, nikada mu neću značiti koliko i njegova bivša.
Ljubomora je jedna od onih kontraproduktivnih emocija, kojima u stvari možete da oterate voljenu osobu. U slučaju nedostatka samopouzdanja, možda ćete verovati da je njegova bivša bolja od vas.
Šta činiti: Morate da prihvatite da je vaš partner imao život i pre nego što vas je upoznao. Recite mu da brinete zbog njegove bivše. Možda je sačuvao njenu fotografiju samo zato što sedi u njegovom ljubljenom sportskom automobilu koji je prodao.
Recite sebi: On je sada sa mnom.
Recite njemu: Osećam se nelagodno zbog one njene fotke u bikiniju. Da li je čuvaš iz nekog posebnog razloga?
izvor
vivijen- Moderator Foruma
-
Grad : Zvezdan
Browser :
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Zodijak :
Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi
Re: Fobije
Šta su fobije i kako ih se osloboditi?
Strah je jedna od osnovnih ljudskih emocija, a često i naš pokretač. Dok smo manji, strahovi su mnogo veći, ali ih je lakše priznati i pokazati. Kada odrastemo, neki strahovi nestaju, javljaju se novi koji su primjereniji našoj dobi, ali ih rijetko priznajemo, a još rjeđe radimo na tome da ih savladamo i pobijedimo.
Termin fobija vodi prijeklo od grčke riječi phobos što znači strah, bijeg. Važno je razumjeti i povući granicu između fobije i straha. Strah je normalna i očekivana reakcija na prijetnju iz okoline. Bitan je za preživljavanje jer nas upozorava da okolnosti mogu biti fizički ili psihički opasne. Fobija se od straha razlikuje po svom intenzitetu koji je mnogo veći od očekivanog, te se razlikuje po neprilagođenosti i trajanju. Fobije su izvan kontrole naše volje. Psihopatolozi smatraju da je fobija zapravo izbjegavanje koje prekida normalni tok života, te je nerazmjeran stvarnoj opasnosti od nekog objekta ili situacije. Najčešće i sama fobična osoba primjećuje da je taj strah neutemeljen. Osjećaj nelagode ili nesigurnosti u određenim situacijama, ili u kontaktu s nekim objektom mogu biti savim normalna reakcija. Međutim, ukoliko strah postane iracionalan i nekontroliran do te mjere da utiče na interakciju sa drugim ljudima, ili na obavljanje zadataka na poslu, radi se o poremećaju koji zahtijeva medicinsko i psihološko liječenje.
Simptome koje ima fobična osoba kada je suočena sa izvorom svoje fobije, a često i pri samoj pomisli, su drhtanje, znojenje, ubrzan rad srca, povišen krvni pritisak, zacrvenjeno lice i malaksalost. Ono što je posebno interesantno jeste saznanje da fobije spadaju u grupu abnormalnih ponašanja, preciznije u anksiozne poremećaje.
Iako su fobije neutemeljeni strahovi, sta ih zapravo uzrokuje?
Fobije su zasnovane na pet osnovnih faktora, a to su: neuspjeh i kritike, nepoznato, manje ozljede i male životinje, opasnost i smrt, te medicinski strahovi.
Tako postoje razne fobije kao što su fobije od javnih nastupa, mraka, pauka, zmija, visine, javnih mjesta i sl. Naziv fobije tvori se od prefiksa koji je starogrčka riječ za objekt ili stvari koja je izvor straha i dodaje se na riječ „fobija“. Neke od najčešćih fobija su: klaustrofobija (strah od zatvorenih prostora), agorafobija (strah od javnih mjesta), akrofobija (strah od visina), pterigofobija (strah od letenja), zoofobija (strah od životinja općenito), arahnofobija (strah od pauka).
Zatim, postoje i neke veoma neobične fobije: anglofobija (strah od Engleske), arahibutirofobija (strah od kikiriki putera), aulofobija (strah od flauta), ostrakonofobija (strah od školjki), peladofobija (strah od ćelavih ljudi), trisderkaderkafobija (strah od broja 13), ksenoglosofobija (strah od stranih riječi).
Odrasli ljudi koji pate od neke fobije svjesni su da je strah pretjeran i nerazuman, ali svejedno ga nisu u stanju savladati. Najčešće se osobe ne boje samog objekta ili situacije, već neke posljedice koja može nastati susretom s objektom ili boravkom u određenoj situaciji (npr. pad aviona, ugriz životinje itd.).
“Ničega se u životu ne treba bojati, samo treba shvatiti. Što više razumijemo, to se manje bojimo.”
Marie Curie
Iako su mnogi istraživači dali svoje teorije o uzroku i nastanku fobija, mišljenja se razilaze. Tako psihoanalitičari smatraju da su uzrok fobija potisnuti konflikti za koje se pretpostavlja da su uzrok velikog straha i izbjegavanja. Prema Freudu, fobija je način na koji ego izbjegava suočavanje sa stvarnim problemom, potisnutim konfliktom iz djetinjstva. Zatim, postoje i teorije koje govore o tome da su fobije urođene, da su ostaci od predevolucijskog perioda kada je npr. pauk zaista predstavljao opasnost. Osim toga, smatra se kako fobije mogu biti i stečene i naučene iz okoline, najčešće od roditelja. Djeca dok su mala, obrasce ponašanja usvajaju od roditelja i uče oponašanjem. Tako, ukoliko djeca primijete da roditelj ima strah od nečega, vrlo lako taj strah i dijete može usvojiti. Također, postoji pretpostavka da postoje genetski faktori u većini psiholoških poremećaja.
" Ne vrijedi se, vala, ni bojati. Nije lako ne bojati se, ali ne vrijedi. Prođe čovjeku život u strahu, pa kao da nije ni živio. Šta će mu onda i život? "
Meša Selimović
Kako se osloboditi fobije?
Bitnije od toga šta uzrokuje fobiju jeste kako je izliječiti. Odlazak kod psihologa je postala svakodnevnica u mnogim razvijenim zemljama, čak i stvar prestiža, dok je kod nas još uvijek tabu. Nema ništa loše u tome posjetiti psihologa, naprotiv. Pomoći će vam da realnije sagledate svoju fobiju, bez predrasuda koje inače postoje, naročito kada je riječ o nekim neobičnijim strahovima. Fobične osobe inače prihvate svoju fobiju i nauče živjeti sa njom, te je ne žele liječiti jer liječenje znači suočavanje sa strahom i izvorom fobije. Ono što je interesantno i karakteristično za sve osobe koje imaju abnormalne strahove jeste da tvrde kako bi im „srce puklo“ ukoliko bi se suočili sa izvorom straha. Ali činjenica je da se to nikada nikome nije dogodilo. Najčešće, na suočavanje sa fobijom potaknu neizbježne okolnosti koje su do tada uspješno izbjegavane, npr. promjena posla ili iznenadno putovanje. Kao što postoje i različiti pristupi pri određivanju uzroka fobije, tako postoje i različite metode liječenja. Psihoanalitičari pokušavaju razotkriti potisnute konflikte, za koje pretpostavljaju da su temelj ekstremnog straha i izbjegavanja. Zatim postoji još jedna sigurna i najprihvatljivija metoda, a to je dugotrajno liječenje gdje se pacijent prvo u mislima izlaže objektu straha, pomoću psihologa naravno, a zatim postepeno i u stvarnosti. Ova metoda je osobama koje pate od fobija najdraža, ali joj je nedostatak što zahtijeva duži vremenski period.
Također, primjenjuje se i kognitivna metoda u kojoj psiholog nastoji navesti pacijenta da objektivno sagleda svoju fobiju, njenu neopravdanost i iracionalnost. Metoda u kojoj se primjenjuju lijekovi je neučinkovita jer se liječe samo simptomi fobije poput anksioznosti. Ipak, najučinkovitija metoda jeste metoda izlaganja. Kao što joj i sam naziv kaže, pacijent se direktno izlaže izvoru straha. Rijetki se odlučuju na ovo, ali oni koji to učine, momentalno se rješavaju svoje fobije i uviđaju neosnovanost svoga straha.
Nemojte dozvoliti da vas vaš strah sputava i da zbog njega propustite mnoge lijepe stvari, jer kako kaže Meša Selimović, „život će proći, a onda kao da niste ni živjeli“.
"Čuda počinju da se dešavaju kada počnete da pridajete onoliko energije
vašim snovima, koliko pridajete energije vašim strahovima."
Richard Wilkins
izvor
vivijen- Moderator Foruma
-
Grad : Zvezdan
Browser :
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Zodijak :
Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi
Re: Fobije
Agorafobija (Strah od ljudi)
Agorafobija je prvobitno označavala strah od otvorenog prostora, dok se danas pod tim pojmom podrazumeva skup strahova u vezi sa javnim mestima, otvorenim prostorom i velikim brojem ljudi, sa strahom da na takvom mestu nakon iznenadnog onesposobljenja ne bi bili u stanju pobeći ili potražiti pomoć. Agorafobija čini 60% svih fobija otkrivenih kliničkim pregledima. Češća je kod žena, a započinje u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi.
Uzrok nastanka
Prema psihoanalizi iza ovog nerazumljivog, besmislenog straha krije se zapravo neurotski strah od sopstvenih nesvesnih infatilnih seksualnih impulsa pre svega od egzibicionizma. Osoba koja pati od agorofobije vraća se u infatilno stanje kada je imala zaštitu svemoćnih roditelja. Primarna korist od ove neuroze dolazi od prikrivenog zadovoljenja egzibicionističkih i promiskuitetnih želja, a sekundarna korist predstavlja izbegavanje nepodnošljive usamljenosti i zadobijanja pažnje, sažaljenja i brige drugih ljudi.
Strah od otvorenog prostora, od javnih mesta, do gužvi iz kojih se može veoma teško ili nemoguće izvući je strah od okolnosti kojima ličnost ne uspeva da ovlada. Napadi panike posledica su činjenice da nije „gospodar situacije“.
Klinička slika
Agorofobičar se panično plaši da sam izađe na ulicu ili da pređe preko širokog, otvorenog prostora, a ako se to desi kod njega se javlja intezivan, izluđujuci strah u vidu napada i snažno osećanje da će se izgubiti svest. Zato on nigde ne ide bez pratioca uz koga se oseća zaštićenim i sigurnim. Zato se zatvara u svoj dom kao prostor kojim veruje da gospodari. Kada krene u spoljašnji svet, stara se da bude u pratnji ljudi kojima je u stanju da na ovaj ili onaj način upravlja. U takvim prilikama se često i dodatno obezbeđuje noseći neki predmet u kome vidi simbol vlastite moći i sredstvo odbrane.
Tipične fobične situacije mogu da uključe: vožnju, kupovinu, mesta sa gužvom, stajanje u redovima, susrete i socijalna događanja, kao i ostajanje samim u nekim prostorijama.
Agorafobija ima tendenciju razvoja od unutrašnje anksioznosti, do straha od odlaska bilo gde, ili bilo kakvog rada na mestima gde su se neprijatni događaji dešavali ranije. Ova dešavanja uvećavaju broj neugodnih iskustava, mesta na kojima su se dogodila, tako da osobe koje pate od agorafobije, nakon nekog vremena, uopšte ne izlaze iz kuće.
Neke osobe trude se da funkcionišu normalno, sakrivajući neugodni osećaj od okoline, što ipak otežava njihov normalni život. Osobe koje imaju agorafobiju prilikom boravka na mestima koja provociraju napade panike osećaju nelagodu, nemir, slabost, osećaj kao da su bolesni od neke organske bolesti pri čemu imaju manifestacije poput lupanja srca, vrtoglavice, slabosti, preznojavanja, osećaj dolazećeg infarkta, moždanog udara i slično.
Čovek koga muči agorafobija doživljava spoljni svet kao preteći i neprijateljski. Oseća da tim svetom mora da zagospodari iz odbrambenih razloga, kako ne bi bio napadnut, povređen ili uništen. I istovremeno oseća da nije u stanju da to učini. Svet mu se čini nadmoćnim, nesavladivim.
Kada mu na javnim mestima pozli, to je fizički izraz i premeštanje straha da bi mogao biti izložen nasrtajima i teško ozleđen. Povrede od kojih strepi nisu samo fizičke već i duševne prirode. Agorafobična ličnost se potajno boji da bi mogla biti izložena uvredama, omalovažavanju, izrugivanju ili zanemarena i zapostavljena. Istovremeno strahuje da bi mogla biti predmet prevelike, a zlonamerne pažnje ili krajnje i, samim tim, uvredljive nepažnje. I u jednom i u drugom slučaju uskraćuje joj se poštovanje koje od drugih zahteva. I to uskraćivanje poštovanja je užasava.
Agorafobija je, zapravo, prikriveni strah od nepoštovanja. Zahtev ovakve osobe za poštovanjem je ne samo prevelik jer počiva na manjku samopoštovanja. Poštovanje, koje traži da joj se ukazuje, trebalo bi da nadomesti nedostatak samopoštovanja, što je nemoguće. Ono što smo sami sebi oduzeli, niko nam drugi ne može dati. Kada joj zahtev za poštovanjem biva onemogućen, osoba se povlači iz sveta i zatvara u svoja četiri zida. Kloneći se javnih mesta i otvorenih prostora, čovek bi da izbegne muke koje mu stanje teško narušenog ili čak uništenog samopoštovanja nanosi. Tako sve više sebe slabi, sve više skučava i siromaši svoj život.
Lečenje
Uz odgovarajući tretman, kod velike većine dolazi do značajnog poboljšanja stanja i do potpunog nestanka simptoma. Agorafobija sa ili bez paničnih poremećaja se najbolje leči bihevioralnom terapijom. Preporučuje se suočavanje sa problemom po principu - klin se klinom izbija. Postepenom desenzibilizacijom dolazi se do konačnog cilja, oslobađanja od određenog straha. Od medikamenata dobra kombinacija su: beta adrenergični blokatori (namenjeni su blokiranju stimulativnog efekta adrenalina), antidepresivi (smanjuju nivo anksioznosti) i sedativi/anksiolitici (benzodiazepini, koji takođe utiču na nivo anksioznosti, a koriste se jako oprezno, jer izazivaju pri dužem korištenju zavisnost). Šetnja i konstantna angažovanost mnogo pomažu.
izvor
vivijen- Moderator Foruma
-
Grad : Zvezdan
Browser :
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Zodijak :
Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi
Re: Fobije
Anksiozni poremećaji (Anksioznost)
Glavna karakteristika ovih psihijatrijskih poremećaja je prisustvo anksioznosti, odnosno straha. Ova dva osećanja, anksioznost i strah, se javljaju uvek kada procenimo da nam preti neka opasnost. Kažemo da se radi o strahu ako je opasnost neposredna, a da se radi o anksioznosti ako osoba strašljivo isčekuje neku opasnot u budućnosti. Pored straha koji se javlja u situacijama koje sa sobom realno nose neku opasnost, postoje i strahovi koji se javljaju kad opasnosti uopšte nema, ili je opasnost mala, a reakcija straha prenaglašena. Takvi strahovi se nazivaju patološkim, nerealnim ili bolesnim strahovima i osnov su mnogih oboljenja u psihijatriji, ali dominantno anksioznih poremećaja.
Klinička slika
Za pojačane zahteve tela u slučaju borbe ili bekstva iz opasnosti, potrebna je veća količina kiseonika, te počinjemo ubrzano da dišemo. Ubrzava nam se i rad srca i raste na kratko vreme i krvni pritisak, a sve u cilju da se krv sa neophodnim materijama dopremi u što većoj količini do onih delova tela koji su nam tada neophodni. Takođe, javi se i preraspodela krvi, tako da se krvotok u onim delovima koji nam nisu u trenutku opasnosti neophodni nešto malo redukuje, dok se u drugim delovima pojačava.
Zato kada osetimo strah prebledimo i osuše nam se usta. U isto vreme se i usporavaju neki procesi bez kojih u tom kritičnom trenutku možemo, da bi se sačuvala energija za odbrambene aktivnosti. Tako se recimo usporava rad creva, pa kad imamo strah osećamo nelagodnost u stomaku. Svi se mišići malo zategnu da bi bili startniji. To nam pomaše u odbrani, ali ako strah potraje, kao posledica može se javiti glavobolja i bol iza grudne kosti jer se tamo nalaze mišići čija zategnutost dovodi do neprijatnog osećaja. Da se telo usled oslobađanja veće količine energije ne bi pregrejalo, uključuju se nove svrsishodne reakcije koje služe da snize temperaturu tela, a to su drhtanje i preznojavanje.
Panični poremećaj se karakteriše pojavom paničnih napada i takozvane anticipatorne anksioznosti. Panični ataci su uglavnom iznenadni napadi straha koji se javljaju "kao grom iz vedrog neba". Strah počinje polako da raste, dostigne maksimum za nekih desetak sekundi, traje jedno određeno kratko vreme u najizraženijem obliku (koje se meri u minutima), a onda spontano opada. U trenutku najačeg straha osoba obično ima utisak da joj preti neposredna opasnost uz čest osećaj životne ugroženosti. Imaju utisak da se sa njima u tom trenutku dešava nešto strašno, poput infarkta miokarda, šloga, veruju da će da se uguše, izgube svest ili polude. Imaju izražene telesne simptome koje prate strah, ali je najčešće prisutan ubrzan srčani rad, preskakanje srca i ubrzano disanje. Dešava se da tokom straha dišu otvorenim ustima i duboko, ili brzo i plitko, što zbog poremećenog odnosa kiseonika i ugljendioksida u našem telu dovodi do neprijatnog osećanja trnjenja ili mravivanja po telu kao i osećanja nestabilnosti i vrtoglavice. Često kažu da imaju osećaj kao da su im noge od gume i da imaju neprijatan osećaj iza grudne kosti u vidu pritiska. Česta tegoba je i drhanje i preznojavanje. Anticipatorna anksioznost je strepnja, zebnja, slutnja da se ovakav panični atak ne ponovi. Ona je prisutna između dva napada i dodatno iscrpljuje. Mogu se javiti i noćni panični ataci, a prepoznajemo ih tako što se osoba budi u toku noći u strahu, preznojena i uznemirena, a da prednodno nije imala noćne more ili teške snove. Oni su znak da je bolest uznapredovala.
Generalizovani anksiozni poremećaj se karakteriše pojavom strepnje, zebnje, slutnje povezane sa najmanje dve ili više svakodnevne i uobičajne situacije. To su osobe koje tokom većeg dela dana stalno slute da će se nešto loše dogoditi. Stalno im je u glavi prisutna misao koja počinje sa "šta ako.....". Recimo, dete izađe da se igra a majka provede strahujući par sati - "Šta ako se oklizne i udari nezgodno glavu", "Šta ako mu ode lopta na put i zgazi ga auto", Šta ako ga neko stavi u kola i odveze u nepoznatom pravcu", "Šta ako se preznoji i prehladi, pa dobije zapalenje pluća i umre" i sl. Slutnje su uvek katastrofične. Mora se imati na umu da su to strepnje koje su prisutne kontinuirano tokom dana, i to više od 60% vremena. Uz to, takvog su intenziteta da ometaju osobu da normalno funkcioniše, iscrpljuju je i dovode do velike patnje. Ono što je takođe karakteristično za generalizovani anksiozni pormećaj je da osoba ima utisak da ne može da kotroliše strepnju i da je ona preplavlja. Ako duže traje, osoba kao po pravilu postaje i depresivna.
Agorafobija je strah koji se javlja najčešće kao posledica predhodnih paničnih ataka ili neke traumatske situacije. Glavna karakteristika je da se osoba plaši da uđe u određene situacije, ili, ako uđe i javi se strah, beži iz tih situacija. To je zbog utiska da će joj se desiti nešto strašno (najčešće, da će da se onesvesti, uguši, da dobije šlog, infarkt) i da neće moći da joj se na vreme pruži adekvatna pomoć. Zato, uglavnom, ne izlaze sami iz kuće već mora neko da bude sa njima. Ono što najčešće izbegavaju je da se voze gradskim prevozom, prelaze mostove, idu na mesta gde je gužva (poput pijace, velikih marketa), da budu na širokim i otvorenim prostorima i sl. Obično sa sobom nose lekove za smirenje, flašu vode i mobilne telefone kako bi ih iskoristili u slučaju da im pozli. Biraju ulice gde ima klupa ili one koje prolaze pored medicinskih ustanova. Agorafobija je najčešće udružena sa paničnim atacima.
Socijalna fobija se karakteriše neadekvatnim i intenzivnim strahom od negativne procene drugih ljudi. Javlja se u situaciji kada se osoba nalazi u socijalnim relacijama. Postoje dva obilaka - generalizovan i negeneralizovan. Osobe koje su obolele od generalozivanog oblika socijalne fobije imaju strah od negativne procene u skoro svim socijalnim situacijama. Dešava se da im je teže sa određenim osobama - sa mlađim ili starijim, sa istim polom ili suprotnim polom, sa autoritetima, sa poznatim ili nepoznatim osobama. Uvek je suština njihove strepnje i straha da će ih ljudi loše proceniti i da će ih u kranjem slučaju odbaciti, da ih neće poštovati i uvažavati pa čak i ismejavati. Zbog toga izbegavaju da odlaze na žurke, slave, ako se i nađu u društvu, izbegavaju da započnu razgovor, da se uključe u diskusiju i sl. Drugi oblik socijalne fobije je negeneralizovan ili jednostavni oblik kada osoba ima probleme u tačno određenoj socijalnoj situaciji - recimo, dok jede, kad treba da se potpiše, posluži goste ili da održi neku javnu prezentaciju ili govor. Čest je strah od crvenjenja i drhtanja ruku. Za razliku od drugih anksioznih poremećaja kod kojih se ono od čega se plaše ne događa, kod socijalne fobije takvo što se može desiti. Recimo, ako osoba ima strah da će joj zadrhtati ruka dok služi kafu goste, zbog stalnog negativnog isčekivanja, odnosno porasta anksioznosti, može se kao jedan od pratećih telesnih simptoma javiti i drhtanje ruku. Treba znati da se ne radi o sramežljivim ljudima koji nisu mnogo aktivni u socijalnim situacijama, već o osobama koje zbog ovog straha imaju visok stepen patnje i nefunkcionalnosti. Među njima je velik broj onih koji zbog tegoba nisu dostigli akademska stremljenja, značajan je broj koji su bez partnera i bez zaposlenja. Ono što je takođe važno, imaju veoma mali broj poznanika i prijatelja iako su im želje potpuno suprotne.
Jednostavna fobija je strah koji se javlja od jedne određene situacije ili objekta. Recimo strah od vožnje liftom ili avionom, strah od visine, insekata, psa, krvi. Kao kod svih fobija i ovde postoji karakteristično ponašanje bežanja i izbegavanja. To znači da recimo osoba koja se boji visine izbegava da gleda kroz prozor, da priđe prozoru, da ide kod prijatelja koji stanuju na višim spratovima. Ako i pođe i javi se strah, pobegne iz te situacije.
Opsesivno - kompulzivni poremećaj je najteži od svih anksioznih poremećaja. Karakterišu ga opsesije i kompulzije. Opsesije su nametljive neprijatne misli, slike i impulsi. One se umeću u normalan mislaoni tok, prekidaju ga, veoma su neprijatne i za osobu najčešće neprihvatljive sadržine. Zbog toga dovode do veoma visoke napetosti i straha da se to što im je polo napamet i ne desi, te pokušavaju da takve misli zaustave i otklone. Međutim, to im uspeva samo na kratko, s obzirom da se one veoma brzo vraćaju i uznemiravaju ponovo. Sadržaj opsesivnih misli je obično povezan sa bolešću, smrću, sa nekim agresivnim ponašanjem. Recimo, misao da osoba nije dobro isprala ruke nakon sredstava za čišćenje i da će preneti otrovnu hemikaliju na hleb i hranu te tako ugroziti zdravlje i živote svojih ukućana. Ili nametnuta slika kako uzima makaze i ubada sebe u ruku. Na sreću, iako imaju utisak da mogu da izgube kontrolu i tako nešto urade, to se nikada ne događa. Postoje i opsesije religiozne sadržine, seksualne sadržine i opsesije simetrije. Kompulzije su radnje pomoću kojih osoba pokušava da spreči eventualne posledice. Recimo, ako osoba ima opsesiju da će zbog toga što je sredstvo za pranje kupatila ostalo na rukama zagaditi hranu i teško poremetiti zdravlje ukućana, ona će u pokušaju da spreči tako nešto prati ruke i po nekoliko sati dnevno. Kompulzije se uglavnom ritualno rade, recimo, uvek na tačno određen način, određen broj puta i istim redosledom. Postoje i takozvane mentalne kompulzije, kada osoba pokušava da spreči "katastrofu" tako što zameni neprijatnu sliku ili misao nekom drugom, suprotnog ili prijatnog značenja.
Lečenje
Lečenje anksioznih poremećaja je moguće na dva načina. Najpre, mogu se lečiti lekovima. Ranije se smatralo da se mogu otkloniti davanjem lekova za smirenje tipa Benzedina, Bromazepama, Lorazepama i sl. Danas je terapijski pristup lečenju anksioznih poremećaja u potpunosti drugačiji. Naime, osnovni lekovi za sanaciju tegoba su antidepresivi i to dominantno oni koji spadaju u grupu selektivnih inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina. Lekovi za smirenje se uključuju samo u početku i veoma brzo izbacuju iz terapije obzirom da imaju veoma izuzetan potencijal za razvoj zavisnosti ako se dugo i bez kontrole uzimaju. Ako se razvije zavisnost, to postaje nov problem i bolest koju je, nažalost, znatno teže lečiti od samog anksioznog poremećaja. Za lečenje anksioznih poremećaja kognitivno bihejvioralna terapija je metod izbora u odnosu na sve ostale psihoterapije. Kod značajnog broja pacijenata moguće je pomoći mu samo pomoću ove psihoterapijske metode. Međutim, najbolji rezultati se postiži kombinacijom medikamentozne i kognitivno bihejvioralne terapije, s obzirom da medikamenti brže oslobađaju pacijenta od patnje, dok im kognitivno bihejvioralna terapija daje mogućnost da nauče kako da kontrolišu strahove i bez lekova, produžavaju remisiju i smanjuju verovatnoću nastanka nove epizode bolesti.
izvor
vivijen- Moderator Foruma
-
Grad : Zvezdan
Browser :
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Zodijak :
Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi
Re: Fobije
Socijalna fobija
Što je socijalna fobija ?
Fobija je izraženi trajni strah, najčešće preteran i neopravdan, a pojavljuje se u vezi sa očekivanjem specifičnog objekta ill situacije. Većina se ljudi boji npr. visine iii pauka, ali taj ih strah ne ometa u svakidašnjem životu. Takav strah postaje fobija kada ih onemogućuje u aktivnostima koje su do tada s lakoćom obavljali ili uživaIi u njima.
Mnogi se ljudi osećaju pomalo nelagodno ili strahuju pri susretu s nepoznatim ljudima ili u nekim socijalnim situacijama. Međutim, neki postaju i vrlo uplašeni u takvim situacijama. Taj strah može biti toliko intenzivan da počinju izbegavati takve, za njih ugrožavajuće, situacije. To je socijalna fobija.
Razlikuju se opšta i specifična socijalna fobija.
Da li patite od socijalne fobije?
Opšta socijalna fobija
Ako osoba pati od opšte socijalne fobije, tada strahuje u svakoj situaciji u kojoj bi mogla biti u središtu pažnje drugih ljudi. Zabrinuta je jer misli da svi gledaju u nju i prate šta ona radi. Strah se može osećati pri rukovanju i upoznavanju s novim ljudima, ili pri jedenju i pijenju pred drugima. To mnogima može otežati odlazak u kupovinu ili u restorane. Može se osećati vrlo nelagodno ako je neobučena pred drugima, pa izbegava odlaske na plažu. Možda oseća strah od toga da ne ispadne smešna, neznalica ili od obraćanja autoritetima, pa se nikada ne suprotstavlja svojim kolegama ili šefu, čak ni onda kada bi to zaista trebala učiniti.
I odlazak na zabave nekima može biti veliki problem. Neki se pak osećaju pomalo neugodno, nesigurno i napeto prie ulaska u sobu punu nepoznatih ljudi. Ako čovek pati od socijalne fobije, možda će u takvim situacijama neko vreme hodati ispred vrata "skupljajući" hrabrost da uđe u prostoriju misleći da se boji zatvorenog prostora, tj. da je klaustrofobičan. Kada napokon uđe u prostoriju punu nepoznatih ljudi, možda će imati osećaj da svi gledaju baš u njega. Kako bi oboleli od socijalne fobije umanjio napetost i strah koji oseća, možda je već pre odlaska na zabavu popio "čašicu pića". Dolaskom na zabavu možda ima ponovno potrebu za "čašicom" da bi se osećao opušteno i manje uplašeno.
Specifična socijalna fobija
Specifična socijalna fobija je vrsta fobije koja se obično pojavljuje kod ljudi koji su u središtu pažnje zbog svog zanimanja, npr. trgovci, glumci, muzičari, učitelji. Specifična socijalna fobija se može pojaviti i kod bilo koje osobe koja mora nastupati iii govoriti u javnosti. Ako pati od te vrste fobije, verovatno u uobičajenim svakidašnjim društvenim kontaktima s drugim ljudima nema nikakvih problema. Ali nađe li se u situaciji da mora javno nastupiti ili govoriti pred drugima ili nešto slično tome, postaje vrlo uplašen. Možda drhti ili ima suva usta. Njen strah može biti toliko intenzivan da ga potpuno onemogućava da govori.
Kako to izgleda imati socijalnu fobiju?
Ako osoba pati od socijalne fobije, verovatno je zabrinuta i zaokupljena time kako će ispasti neznalica ili se osramotiti u javnom nastupu pred drugima. Možda će iscrpno razmišljati o svim mogućim neugodnim i zastrašujućim situacijama koje joj se mogu dogoditi. I kada se doista nađe među grupom ljudi, njen strah može biti toliko intenzivan da je potpuno paralizuje i da nije u stanju reći ili učiniti ono što je nameravala. Kada se cela situacija završi, oboleli je ponovno zabrinut zbog onoga što se dogodilo, ponovno u detalje analizira celu situaciju želeći da je ovo ili ono drugačije uradio.
Mnogi somatski simptomi prate stanje socijalne fobije (suvoća usta, znojenje, lupanje srca, nagon za mokrenjem ill pražnjenjem creva). Kod nekih se taj strah manifestuje crvenilom lica, drhtanjem tela ili ubrzanim disanjem. Sve to može još više povećati strah.
Strah može biti toliko jak da se javi pravi panični napad. To je kratkotrajni period (traje svega nekoliko minuta) vrlo intenzivnog užasavajućeg straha kada osoba misli da će izgubiti kontrolu nad sobom, umreti ili poludeti. Napad obično prolazi spontano, a osoba se nakon toga oseća iscrpljeno i slabo (malaksalo).
Socijalna fobija utiče na svakidašnji život i na mišljenje o sebi. Tako svakidašnji život može biti uistinu težak i mučan, kada se čini da ostali ljudi s lakoćom obavljaju stvari koje se obolelima čine nemogućima. Možda osoba ima osećaj da je preosjetljiva, da je dosadna i opterećujuća za druge ljude. Zbog svega toga može se osećati tužno i nesrećno, a time je i problem veći.
Zbog straha od različitih socijalnih situacija, svoj život i život porodice osoba organizuje tako da ih izbegava. Zato propušta mnoge stvari koje većinu ljudi raduju. Možda ne može otići na roditeljski sastanak , u kupovinu ili zubaru. A možda je namerno "izbegla" unapređenje na radnom mestu čak iako je sposobna obavljati zahtevniji posao od onoga koji trenutno obavlja. Otprilike polovina ljudi koji pate od socijalne fobije, uglavnom muškarci, imaju teškoća u ostvarivanju dugotrajnijih emocionalnih veza.
Učestalost socijalne fobije
Otprilike 1 do 2 od 100 muškaraca i 2 do 3 od 100 žena imaju ozbiljnu socijalnu fobiju.
Moguće komplikacije
Kod nekih se ljudi uz postojeću socijalnu fobiju razvije i depresivni poremećaj koji treba lečiti. U težim i dugotrajnijim poremećajima izbegavanje određenih situacija ili ljudi može se razviti u agorafobiju. Tada bolesnik oseća intenzivan strah od otvorenog prostora i javnih mesta i/ili prisutnosti mnoštva Ijudi, pa uopšte ne izlazi iz kuće.
Neki Ijudi koji pate od socijalne fobije počinju da konzumiraju alkohol ili anksiolitike kako bi umanjili strah, što može uzrokovati zavisnost.
Što uzrokuje socijalnu fobiju?
Točan uzrok nastanka socijalne fobije se ne zna. Pretpostavlja se da je reč a poremećaju u razvoju Iičnosti od treće do sedme godine. Takva osoba zadržava preteranu stidljivost i strah da će ljudi biti prekritični prema njoj.
Ima li tome pomoći?
Postoji više načina Iečenja socijalne fobije. Najčešće se primjenjuju različite psihoterapijske metode i lekovi, posebno ili u kombinaciji.
Psihoterapija
Primjenjuju se različite metode psihoterapije, npr. metode relaksacije ili lečenje sistemskom i podržavajućom ekspozicijskom terapijom. Dobri rezultati postižu se analizirajući ponašanje (biheviorizam), odnosno spoznajnom (kognitivnom) psihoterapijom. Metoda INFOTURN se pokazala kao najuspešnijom.
izvor
vivijen- Moderator Foruma
-
Grad : Zvezdan
Browser :
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Zodijak :
Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi
Re: Fobije
Kako pobediti fobije
Postoje različiti oblici fobija, počev od onih banalnih do nekih malo ozbiljnijih koje zahtevaju već pažnju i više strpljenja da bi se pobedile. Možete pobediti sve fobije, ako ste dovoljno istrajni, uporni i strpljivi. Morate verovati u sebe i fokusirati se na rešavanje svog problema. Fobija je ništa drugo do strah nastao u vezi sa nekim stvarima, pojavama ili situacijama. Taj strah vi morate pobediti. Najčešće fobije kod ljudi su one izazvane strahom od letenja, popularno nazvane aerofobija.
U ovom članku ćemo vam dati nekoliko saveta koji vam mogu pomoći da pobedite fobije.
1) Mislite pozitivno. Fokusirajte se na one pozitvne stvari kod svoje fobije. Razmislite kako to možete pobediti i koji je uzrok tog vašeg straha. Pristupite rešavanju problema. Trudite se da razmišljate samo o onim lepim stvarima, da imate pozitivan pristup. Morate da verujete u sebe i u svoje sposobnosti da tu fobiju možete pobediti.
2) Strpljenje. Da bi uopšte bili u mogućnosti da iskorenite vaše fobije, morate imati čelično strpljenje. Budite istrajni, i korak po korak sasecajte vaše strahove. Nemojte se zadovoljavati ako to samo malo ublažite, jer cilj treba da vam bude da strpljivo i sigurno postepeno otklonite vaše fobije.
3) Usmerite misli na nešto drugo. Pokušajte da vaše misli skrenete sa tog straha, i da ih usmerite ka nekim drugim lepšim stvarima. Većina tih fobija se zapravo ojača upravo tim intezivnim razmišljanjima o njima, zato nemojte upasti u tu zamku.
4) Zdrav razum. Sagledajte svoju fobiju na što razumniji način možete. Neki strahovi su vam se verovatno od ranije oblikovali u glavi i sada je vreme da se suočite sa njima na realnoj osnovi. Na primer ako se bojite pauka, zapitajte se šta je to što vam se loše može desiti u dodiru sa njim, ili kada ga ugledate. Zađite malo dublje u sve to, i razmislite hladne glave. Ubrzo ćete shvatiti da je taj strah više bio imaginaran i da ste ga samo previše napumpali bez realnih osnova.
5) Uživajte u procesu borbe. Dok ste u procesu borbe protiv vaših fobija, uživajte u tome, radujte se novim pobedama, formiranju otvorenog uma i slobodnog bića. Prepustite se i gledajte i osećajte svet oko sebe. Pratite kako vaši strahovi malo po malo nestaju i kako postajete otvoreni ka mnogim stvarima koje život pruža.
izvor
vivijen- Moderator Foruma
-
Grad : Zvezdan
Browser :
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Zodijak :
Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi
Fobije
Fobija (grč. phobos - strah, bijeg) je izraženi trajni strah, najčešće prekomeran ili neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta ili situacije.
Većina se ljudi boji npr. visine ili pauka, ali taj ih strah ne ometa u svakidašnjem životu. Takav strah postaje fobija kada ih onemogućuje u aktivnostima koje su do tada s lakoćom obavljali ili uživali u njima. Termin fobija odnosi se na grupu simptoma prouzrokovanih određenim objektima ili situacijama.
Popis fobija
A
ablutofobija - strah od pranja i kupanja
agateofobija - strah od ludila
agorafobija - strah od otvorenog prostora i javnih mjesta
aklufobija - strah od mraka
akrofobija - strah od visina
akustikofobija - strah od buke
algofobija - strah od boli
aliumfobija - strah od češnjaka
ambulofobija - strah od hodanja
amnezifobija - strah od amnezije
androfobija - strah od muškaraca
antrofobija - strah od ljudi
arahnofobija - strah od pauka
aritmofobija - strah od brojeva
asimetrifobija - strah od asimetričnih stvari
aurofobija - strah od zlata
aviofobija - strah od letenja
autofobija - strah od samoga sebe
B
bacilofobija - strah od mikroba
bakteriofobija - strah od bakterija
bibliofobija - strah od knjiga
botanofobija - strah od biljaka
brontofobija - strah od munja i grmljavine
batrahofobija - strah od žaba
C
cyberfobija - strah od računala
D
deipnofobija - strah od jedenja
dendrofobija - strah od drveća
dentofobija - strah od zubara
dorafobija - strah od krzna i kože životinja
dromofobija - strah od prelaska preko ulice
didaskaleinofobija - strah od odlaska u školu
E
ekofobija - strah od doma
elektrofobija - strah od električne energije
ergofobija - strah od posla
eritrofobija - strah od crvenila u licu
F
fobofobija - strah od straha
fonofobija - strah od vlastitog glasa
frigofobija - strah od hladnoće
G
gamofobija - strah od braka
geliofobija - strah od smijeha
genofobija - strah od sexa
gimnofobija - strah od golotinje
glosofobija - strah od obraćanja javnosti
H
hedonofobija - strah od osjećaja ugode
heliofobija - strah od sunca
hemofobija - strah od krvi
homofobija - strah od homoseksualnosti
hidrofobija - strah od vode
I
iatrofobija - strah od odlaska doktoru
ideofobija - strah od ideja
ihtiofobija - strah od riba
ilingofobija - strah od vrtoglavice
iofobija - strah od otrova
itifalofobija - strah od ukrućenog penisa.
izolofobija -strah od samoće.
izopterofobija - strah od termita, insekata
J
japanofobija - strah od Japanaca
judeofobija - strah od Židova.
K
kakofobija - strah od ružnoće
kaliginefobija - strah od lijepih žena
katoptrofobija - strah od zrcala
kleptofobija - strah od krađe
koitofobija - strah od spolnog odnosa
koprofobija - strah od izmeta
korofobija - strah od plesanja
kromofobija - strah od boja
kronofobija - strah od vremena
ksenofobija - strah od stranaca
kinofobija - strah od psa
L
latinofobija - strah od Latina i latinskog utjecaja.
logofobija - strah od riječi
M
megalofobija - strah od velikih stvari
menofobija - strah od menstruacije
misofobija - strah od prljavštine, stalno pranje ruku
monofobija - strah od samoće
N
nekrofobija - strah od smrti
O
oktofobija - strah od broja osam
onomatofobija - strah da ćete čuti određenu riječ
ornitofobija - strah od ptica
ofidiofobija - strah od zmija
ovofobija - strah od jaja
P
panofobija - strah od svega
papafobija - strah od pape
patofobija - strah od bolesti
pedofobija - strah od djece
penterafobija - strah od punice
plutofobija - strah od bogatstva
pogofobija - strah od brada
proktofobija - strah od anusa
R
radiofobija - strah od radijacije
S
seksofobija - strah od osoba suprotnog spola
skotofobija - strah od mraka
T
tafefobija - strah od toga da budeš pokopan živ
teofobija - strah od bogova ili religije
testofobija - strah od testiranja
trihofobija - strah od kose
tropofobija - strah od promjena
tarofobija - strah od riba
U
V
vestifobija - strah od odjeće
venerofobija - strah od lijepih žena
vikafobija - strah od vještica i čini
Z
zelofobija - strah od ljubomore
zemifobija - strah od golokrtičastog štakora (Heterocephalus glaber)
zeusofobija - strah od boga
zoofobija - strah od životinja
Strah je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi opasnost, odnosno očekuje opasnost, bila ona stvarna ili nerealna (nestvarna, tj. opasnost zapravo ne postoji). Strah je primarna emocija koja nastaje usred opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti, ili ozbiljne prijetnje. To je urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan stimulus.
Strah nije nefunkcionalan, on poput boli čiji je cilj zaštititi tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentriraju tijelo na obranu od onoga što izaziva strah, postavlja sustav u mod spremnosti i potiče na pozorno motrenje onoga od čega prijeti opasnost.
Postoji cijeli raspon mogućih negativnih osjećaja ovisno o situaciji u kojoj se čovjek nalazi:
čovjek može izbjeći opasnost - strah
čovjek nije siguran može li izbjeći opasnost - panika
čovjek je siguran da ne može pobjeći opasnosti - užas
Postoji također cijeli raspon nerealnih (iracionalnih, nestvarnih) strahova koje nazivamo fobijama (fobija nije nužno iracionalna, ali je uvijek pretjerani strah). Na fiziološkom planu, manifestira se ubrzanim radom srca, porastom tonusa mišića, povišenim krvnim pritiskom, povećanim lučenjem adrenalina, ubrzanim disanjem, sušenjem usta itd. Na planu ponašanja, manifestira se karakterističnim držanjem tijela koje je biološki signalna reakcija na opasnost.
Osim realnog, postoji i neurotični strah, kao što je: strah od ispita, strah od kastracije, komadanja i sl.
Nekoliko klasičnih fobija:
agorafobija - strah od velikog otvorenog prostora
klaustrofobija - strah od malog zatvorenog prostora
ksenofobija - strah od stranaca
mizofobija - strah od zaraze bakterijama ili virusima
izvor
vivijen- Moderator Foruma
-
Grad : Zvezdan
Browser :
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61734
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Zodijak :
Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|