Tajanstvenim stazama duse...

Gdje si?
Pojavi se kao Neptun iz morskih dubina
Skriven u oblacima mog sljepila
Zavit plastom nedostiznih zelja...
Zaustavi mi bol…
U susretu nepoznatog dodira trazim te…
Gdje si.?

Zaustavi mi bol u novom svitanju...
Gdje je skrivena slika tvog lika…
Rijeci nestale u vihoru

Gdje si?
Zaustavi mi bol rukama praznog dodira…
Pregrstem neispisanih uzdaha u tvojoj kosi
Zaustavi mi bol, pogledom zelenih jezera
Dodirom noci na srusenim liticama zivota…
Gdje si?

"Stavi me kao znak na srce, kao pecat na ruku svoju..."

Jecaj...
Suza...
Ponovno tisina...

Samoca pruza dah ledenog poljubca..

pozeljet cu vam tisinu, jer tisina je mjesto na kojem nastaje sreca. Zeljela bih da vas vase vlastite zelje dovedu do tisine u dubini vase svijesti. Na tom mjestu cete pronaci sve sto vam je potrebno da budete sretni.

Mogla bih vam pozeljeti mir (da, to vam od sveg srca zelim!), ali kako cete ga postici ako ne poznate tisinu koja se nalazi u vama? Zato vam zelim susret s njom! Neka godina koja je pred nama donese tisinu u vaš život. Jer, mir prati tisinu kao jutro Sunce.

Kad bi vam moja zelja mogla dati snagu da svladate sve prepreke i nedace koje vas ocekuju, snazno bih vam pozeljela upravo to! Ali, snagu vam nitko ne moze dati, ako ju vi sami ne pronadjete. I ona se nalazi na tihom mjestu u vasoj dusi, na mjestu kojeg uporno izbjegavate. I zato vam zelim da ove godine pronadjete to mjesto. Kad to ucinite, bit cete nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit ce samo jedna nit u tkanju vašeg postignuca.

Mogla bih vam pozeljeti mudrosti, jer to vam je zasigurno potrebno. Ali, ni to necu uciniti jer vasa mudrost dolazi iz tihog sredista u vama. Nije moguce biti mudar, a ne poznavati tu tisinu. Radije nju trazite, a vasa potraga ce sama po sebi biti znak da je mudrost pronasla vas.

Ti si nežna ruža koja spava,
Neka tiha bol u srcu mom,
Ti si ovog leta nežna trava,
Nisi moja, a ja nisam tvoj.

Ti si jedna zvezda što me prati,
Neka davna priča srca mog,
Ti si jedno leto što se pamti,
Nisi moja, a ja nisam tvoj.

Voleo sam osmeh s' tvoga lica,
Voleo sam sjaj u oku tvom,
Otišla si kao laka ptica,
Nisi moja, a ja nisam tvoj.

Al' ja neću biti s tobom,
Da te smirim, da ti pričam,
Tvoj će nemir tada skriti,
Neko ko mi nije sličan.

Neću znati gde i s kime,
Deliš noći, deliš zime,
Neću znati ko te ljubi,
JEDNE NOĆI, JEDNE ZIME.

Radosti i veselja ste zeljni? Ako posjecete vocku, kakvu radost mozete ocekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tisina u vama, vase je korjenje. Zelim vam da se nikad od njega ne odvojite. Zelim vam zivu tisinu; njegujte ju svakoga dana, pa ce i vasi plodovi pjevati pjesmu radosti.

Jer, sto je ljubav ako ne nas najdublji korijen? Kako cemo ljubav nazvati bilo cijim imenom, ako ona ne seze duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva ziva stvorenja ovoga svijeta? Da biste voljeli, cisto, iskreno i stvarno, morate poznavati tisinu svog vlastitog srca. Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duse, nastaju sreca, mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje. Taj izvor, ta tisina, to je ljubav kojoj još nismo dali ime. Jer, zapamtite, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjecanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti. Ljubav je sila koja nas najvise spaja u tisini.

Tebi, koji navratis u moj svijet...
Tebi, kome je potreban mir...

Kao more nemirno
I vjetar sa sjevera...
Kao praznina što razara
I nedorecene rijeci u nama...
Kao šutnja morskih sirena
I grc na usnama
U kojem plamen spava...
Kao samotni val na pucini
Luta moja sjena...

Planina iznad grada donosi kišu
No presahli su potoci u mojim ocima...
U crkvi Svetog Marka rastirem misli
I molim oproštaj za grijeh koji nisam pocinila...

Kako reci da obris prošlosti ne postoji u mislima,
kada se gušim svakim danom sve više želeci
udahnuti još jedno novo svitanje nade...

Samo tišina...
Samo jauk u mojim grudima odzvanja...

Sinoć si plakala poslednji put,
Na mojim rukama, u srcu mom,
A onda otišla, ja ne znam gde,
Da više nikada ne budeš tu.

Tužno je gledati u more sna,
Dok hladni valovi odnose nas,
I zvuke muzike što svira sad,
Nama za rastanak, nama za kraj.

Na krilima mustanga
Zelim nestati u sumraku i
Dodirnuti beskraj osjecaja u sebi...