Tajanstvenim stazama duse...

Tiha voda breg roni....

Neću Ti doći,
i tvoje snove
da budim,
i remetim
mir u njima.


Možda ja,
u Tvojim
snovima,
budnost ću biti.

Snovi...postaju ponekad java...Stvaraj i ti sne i budi u njima. Svi smo mi u necijim snovima...ili u necijoj buducnosti...prati put sna na stazi u novo sutra.

Neke stvari spoznajemo, otkrivamo, neke nam se same namecu, ali nikad zaista necemo dokuciti neke istine zivota.

Zasto bi se neke stvari dogadjale samo drugima, kad smo i mi ljudi, od istih stanica nacinjeni. Zasto bi netko zasluzio vise od nas, kad svi imamo samo jednu zaslugu, istu, da zivimo i darujemo zivot, to nam je priroda dala, sve ostalo je nadogradnja.

Zadivljena pred mocima prirode...

Meni se ništa
dogoditi neće.

Meni se već
sve dogodilo

Kome je
namijenjeno
cvijeće,
ako se suzom
zalijeva?

Čovjek je iz bola rodjen, bolno i umire, Za srce su suze ono sto je voda za ribe, sto je nebo za orla. Nitko ne moze reci da je sretan , ako nije prosao kroz bol, jer ne bi znao razliku. Ne trazi utjehu i sazaljenje, nego digni glavu i samo naprijed, postojis jer je to s razlogom, jer ti je zivot udjeljen da ga zivis, a ne da ga unistavas. "Bol potiče čovjeka da misli. Misao cini covjeka mudrim. Mudrost cini zivot podnosljivim"

Da li nemoć
može,
najzad,
moćima da
ovlada?

Da li jednom
može zora,
prije vremena,
da svane?

To bese suza, kao kap rose na pupoljku, u rano prolecno jutro...

Sad da prođemo
parkom pored mosta,
noć i odsjaj
mjeseca u vodi,
i opet smo tu negdje,
kao nekad.

Svjedoci su
tajanstveni osmjesi,
u šumu
treperavih jasika
i tihim
šutnjama breza.

Oh, ne pitaj me nista...
Dopusti vremenu da govori
Umjesto mog srca...

Ne pitaj me nista...

Jesenje magle...

U oblacima...

Ledeno hladna lepota...

Pogled sa prozora dvorca snezne kraljice

Sve govori
o idili
pod mjesečinom...

Vjerovao i
strahovao,
zatočen,
u tamnicama
svojim nemira,
zalutao
u svojim bespućima.

Samo meni
suđena,
srcem svojim
vođena,
nepogrješivo,
put će pronaći...

Svakome dođe njegova ruža...

Vjerovao sam
da postoji
negdje
i moja ruža.

Svi imamo svoju zvijezdu pratilju, svoju ruzu života, koja nam je Sudbinom predodredjena i koja ce doci, prije ili kasnije. U koju vjerujemo i cekamo je i docekamo, i na dusu je privijemo.