Zvezdan Forum
Dobrodošli na Zvezdan Forum...

Neki Delovi Foruma su skriveni za goste,
Da bi videli ceo sadržaj Foruma morate biti registrovani i ulogovani...

Registracija je besplatna,bezbolna i traje samo dva minuta.

Registrujte se i uživajte...

Join the forum, it's quick and easy

Zvezdan Forum
Dobrodošli na Zvezdan Forum...

Neki Delovi Foruma su skriveni za goste,
Da bi videli ceo sadržaj Foruma morate biti registrovani i ulogovani...

Registracija je besplatna,bezbolna i traje samo dva minuta.

Registrujte se i uživajte...
Zvezdan Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Kako osvojiti četvrtu dimenziju

Ići dole

Kako osvojiti četvrtu dimenziju Empty Kako osvojiti četvrtu dimenziju

Počalji od vivijen Ned 17 Apr - 0:46:24


Kako osvojiti četvrtu dimenziju

Kako osvojiti četvrtu dimenziju 17-19alan%20ambrose6

Alan Ambrouz

Piše: Spomenka Milić

Na prvi pogled, Alan Ambrouz deluje kao prototip Engleza: plavih očiju, nonšalantno elegantan, sa obaveznom maramom oko vrata i kariranim kačketom na glavi, sa bojom glasa i naglaskom naratora iz nekog dokumentarca BBC-ija, ali... Gospodin Ambrouz ipak je “redak zver”, neko koga je teško strpati u kliše, jer, kako sam kaže – po nekim stvarima ipak više liči na Srbina: neposredan je u konverzaciji, obožava punjene paprike i sarme, slatko, crno vino (“vranac”), ponekad domaću rakiju, uvek u rodni Kent ponese komad prave srpske slanine (“u Engleskoj nije takva”), o našoj istoriji verovatno više zna od prosečnog Srbina, a do prijatelja na Karaburmi, gde obično boravi kada je u Beogradu, vozi se “šesnaesticom”.

U naše krajeve Alan Ambrouz dolazi u proseku dva puta godišnje. Ostaje oko mesec dana, a razlog su različiti kursevi, u principu orijentisani na duhovni razvoj, a teme su - komunikacija, četvrta dimenzija, radionika i radiestezija, terapija prošlih života, kurs o osam životnih dinamika, onaj o supresivnim osobama, o učenju... Znanja koja prenosi rezultat su višedecenijskog duhovnog istaživanja (pored 40 godina rada u turizmu). Svoja znanja Alan Ambroz je “uzimao” sa raznih strana:
- Nema potrebe da se ponovo otkriva točak. Ako je neko već nešto dobro razvio, samo to treba iskoristiti.

CERN JE GREŠKA
Jedan od seminara koje gospodin Ambrouz drži jeste onaj o tzv. četvrtoj dimenziji, a o ovoj temi objavio je i knjigu za beogradskog izdavača. Zanimljivo je da je “Četvrta dimenzija” izašla i na engleskom jeziku – u Srbiji, odakle je uvezena u Britaniju. O čemu se radi? Ambrouz objašnjava da je treća dimenzija - svet dužine, širine, visine, dubine, i da “mislimo i radimo u ovome i mislimo da je to sve što postoji”:
- To je poput životinje koja je u svojoj životinjskoj dimenziji i misli da je to sve, jer mačka se ponaša kao mačka, pas kao pas i oni ne misle o tome, oni jednostavno - jesu. Treća dimenzija je slična i za ljude, koji jednostavno prihvataju stvari kako im se prikazuje. Za naučnike, recimo, materija, energija, prostor i vreme su - jedna dimenzija. Ali, vreme je, u stvari – u četvrtoj dimenziji. Greška je, recimo, ona mašina u Cernu, koja košta pet milijardi funti, ljudi na tome rade 20 godina i tako pokušavaju da utvrde poreklo Univerzuma. Ali – to neće uspeti, jer nije sve počelo Big Bengom. Da bismo mogli da otkrijemo poreklo Univerzuma, moramo početi od četvrte dimenzije, odnosno - doći do nje. Međutim, naučnici vrlo rigidno ostaju kod treće dimenzije i u svom proučavanju Univerzuma drže se na distanci od objekta proučavanja, odnosno fizički univerzum proučavaju kao bilo šta, a sebe kao posmatrača drže odvojeno od toga. I naučnici, u suštini, a razgovarao sam sa mnogima, iako govore o različitim stvarima - svi zvuče isto. Tu su oni, a sa druge strane je ono što proučavaju. A kada ste na nivou četvrte dimenzije, ono što proučavate istovremeno ste i vi sami.

PROŠLI ŽIVOTI
Još jedna knjiga “samo što nije”: “Prošli životi – sadašnji stres” (Past Life – Present Stress). I u ovoj tematici Ambrouz dotiče četvrtu dimenziju:
- Na nivou četvtrte dimenzije svaka individua je večna, nismo počeli da postojimo rođenjem i prestali da egzistiramo – smrću, ali to nije ono što što nauka podučava, to je jednostavno tabu. Društvo je tako dobro organizovano da niko i ne priča o tim temama, možda vi i vaš magazin pričate, ali društvo – ne. Ljudska bića sebe poistovećuju sa telom i misle da su telo, što je takođe velika greška. Mi nismo naše telo! Problem je što kada umrete, a pre sledećeg rođenja, postoji jedan međuprostor, u kojem nema sećanja, tada idete gore, ka Bogu, nalazite se u u sedmoj dimenziji, i tu više nema ničega fizičkog, nema materije, čula, postoji samo misao.
Ambrouz objašnjava da je osnovni problem što se ne sećamo prošlog života, ali da ta memorija ipak negde postoji, jer, ako sretnete nekoga koga niste ranije upoznali, a osećate kao da ga poznajete - verovatno je to neko iz prošlog života. Jedan od “indikatora” da smo nekada već živeli jesu snovi ili noćne more koje ponavljaju:
- To je nešto što se dogodilo u nekom prošlom životu, što nije raščišćeno. U prošlim životima postoji puno bola, ubistava drugih ljudi, mučenja, raznih ružnih dešavanja. Niko, u stvari, nije dobar, svi su činili loše stvari, i sve je to “zaglavljeno” tamo negde u prošlosti, jer ne želimo da pogledamo u to. A te loše stvari imaju sličnosti sa nekim lošim stvarima u sadašnjem vremenu, koje vas uznemiravaju i ne dozvoljavaju da racionalno razmišljate. Rešenje je - kontaktirati jednu po jednu stvar iz prošlosti, jer je u njima “zaključano” iskustvo bola, koje niste želeli da iskusite i zato ste ga potisnuli. Kada se koristi znanje iz o prošlim životima, mnoge bolesti sadašnjeg trenutka misteriozno nestanu, čak i do 60 posto njih.
Ambrouz se bavi i radionikom, metodom lečenja uz pomoć “radioničke mašine”. Ovaj sistem izumeli su američki lekari dvadesetih godina prošlog veka:
- To je, u suštini, medicina četvrte dimenzije, jer vam i nije potrebno prisustvo osobe - koristite visak i ono što se zove “svedok” – recimo vlas kose pacijenta.
A kako se desilo da Ambrouz predaje toliko različitih tematika? Odgovor je jednostavan:
- Sve je povezano, sve se uklapa sa drugim stvarima. Možete uzeti bilo koji od ovih kurseva i u trećoj dimenziji oni svi izgledaju kao odvojene oblasti. Ali na četvrtoj dimenziji oni su jedno i postoji samo jedan kurs, a to je život.

ENGLEZ MEĐU ŠLJIVAMA
Za Srbiju je Alan Ambrouz prvi put čuo kao dete:
- Imao sam ujaka koji mi je pričao o Prvom svetskom ratu. On je bio u engleskim trupama koje su bile uz srpsku vojsku i učestvovao je u povlačenju sa kraljem Petrom Prvim kroz Albaniju. Sada se tih priča i ne sećam najbolje, ali to je bila moja prva veza sa Srbijom. A prvi put sam ovde došao 1957. godine. To je bilo putovanje sa mojom bivšom ženom. Ona je kupila jedan stari autobus i organizovali smo turu sa nekoliko ljudi koji su platili za to putovanje, od Londona do Nepala (gde smo prodali autobus). Sve u svemu, kada smo prošli granicu sa Hrvatskom, tamo negde pored Save, videla se samo ravnica. Kampovali smo u šumi, i svuda su bili slavuji koji su pevali. Bilo je predivno. Tako da je to bio moj “uvod” u Srbiju, mislim da za mene ti slavuji nikada nisu prestali da pevaju. Nikada nisam imao problema u ovoj zemlji i, takođe, nikada ovde nisam bio gladan (smeh).
Inače, redovno Alan posećuje Srbiju od početka osamdesetih, kada je uglavnom boravio u Zaječaru, kod prijatelja Desimira Ivanovića, o čijoj smo metodi “kliringa” pisali svojevremeno, a poslednjih desetak godina redovno dolazi u Beograd. Pominje mnoge drage prijatelje koji su mu pružali gostoprimstvo, a poslednjih godina za to je “zadužena” porodica Vukadinović – Radmila sa suprugom Nenadom, i njihova kći Bojana (inače, i ovaj razgovor vođen je u njihovom domu). Šta se Amrouzu toliko dopada ovde, da provodi bar dva meseca godišnje u Beogradu?
- Iako se stvari menjaju, imamo taj smešni savremeni način života, ovde su ljudi ipak još uvek povezani, i ako znate jednu osobu, možete da upoznate još puno ljudi. To je gostoprimstvo ove zemlje. Svojevremeno sam, devedesetih, ratnih godina, ovde upoznao direktora Crvenog krsta za Balkan, koji je Švajcarac. I rekao je: “U Švajcarskoj sve funkcioniše savršeno, ali društveni život je nikakav. U Srbiji ništa ne funkcioniše, ali je društveni život fantastičan!”. U Engleskoj imamo sve te društvene nivoe, maske na licu, tako da nikada niste u kontaktu sa stvarnom osobom, dok su u ovoj zemlji ljudi ili loši ili dobri i ne pokušavaju da budu nešto što nisu. Postoji predstava o Srbima kao o vrlo tvrdokornim ljudima – ako im se nešto ne sviđa, to je kraj priče. Tako je i Ričard Holbruk dolazio u Sarajevo da razreši situaciju, nudio neke solucije, ali niko nije hteo to da prihvati i on je, naravno, završio udarajući glavom o zid. Ali ako ponudite nešto što je korisno za ljude, oni će to prihvatiti.

KINESKI UNIVERZITET
S obzirom da je u 40 godina rada u turizmu Alen proputovao skoro čitav svet, nije čudno što je obišao i Kinu. Zanimljivo je da je osamdesetih bio profesor na univerzitetu Tindžin, drugom po veličini u Kini:
- Imao samo oko 400 studenata. Predavao sam turizam, ali i neke stvari iz svojih kurseva, na primer – komunikaciju.
Međutim, nije jednostavno biti pozvan u Kinu kao strani ekspert. Da bi se to desilo, Ambrouz je prvo morao da postane – mandarin:
- Morali su nekako da me “smeste” u svoj sistem, tako da sam zvanično bio proglašen za mandarina 17. stepena. A sistem počinje od prvog stepena, recimo, Mao Cedung i dvojica njegovih najbližih saradnika, ali pošto su oni već bili pokojni, nije više bilo broja jedan. U to vreme premijer i predsednik Kine bili su mandarini drugog stepena, i - tako sve do nivoa 27. Veoma neobično i zabavno iskustvo.
A šta je još bilo zanimljivo u Kini?
- Verovatno upravo to što sam postao mandarin, a nisam uradio apsolutno ništa! Zapanjujuće je i kako oni napreduju: kada sam došao prvi put u Kinu, svi su nosili one plave uniforme i kačkete, a pogledajte ih sada! Ako odete, na primer, u Šangaj, ne možete da poverujete šta se tu desilo sa razvojem u poslednjih 20 godina. Kada sam se vratio u Englesku sa jednog putovanja u Kinu i došao u aveniju Kensington, drugu po veličini trgovačku ulicu u Londonu – izgledala mi je kao selo.

KAKO PREPOZNATI VAMPIRA
Jedan Ambrouzovih kurseva jeste i onaj o supresivnim osobama (ili tzv. energetskim vampirima):
- Neki ljudi jednostavno stalno prave probleme, gde god da su, i otprilike oko 5 posto populacije na planeti u suštini su vrlo opasni ljudi.
A kako se protiv njih boriti? Naš sagovornik objašnjava da je najvažnije prepoznati ih, i da postoji 12 karakteristika po kojima se takvi ljudi “odaju”:
- Problem je u tome što vi posmatrate njih i druge ljude na način kako vi razmišljate. A oni ne gledaju na vas na isti način, već sa ciljem da vas unište ili iskoriste. Ne rade to uvek otvoreno, ali obično u njihovom društvu osećate da nešto nije kako treba, lošijeg ste zdravlja, ništa vam ne ide od ruke... To može biti čak i vaša majka ili baka, i tada se treba “diskonektovati” od nje, inače će nastaviti da se igra vama kao sa lutkom.
A šta kada, recimo, sa takvom osobom radite? Amrouz objašnjava da je poželjno promeniti posao, kao i da je i sam dve godine radio sa supresivnom personom:
- To su vrlo ozbiljni ljudi, sve što se njima dešava uvek je nešto strašno i uglavnom ste vi krivi za to, niko ne pati kao što oni pate, a sve što se vama dešava nije bitno, za to ste sami krivi. Nikada se mentalno ne možete približiti toj osobi. Jedan od načina da ih pobedite jeste da ih toplo zagrlite, tako nešto im se sigurno nije desilo! Ili da učinite da se neko njima smeje.
Naš sagovornik dodaje da je ipak manje zlo ako imate problema sa šefom ili majkom, ali da se stvar komplikuje ako takvu osobu ne prepoznamo i ona napreduje kroz život i u jednom trenutku ona postane Hitler, Staljin, Mao Cedung:
- Onda unište celu državu i narod, samo zato što ih niko nije prepoznao. Sličan problem imao je i Nikola Tesla. Nije uspeo da završi onaj svoj toranj u Americi zato što je bankar Morgan bio supresivna osoba. Da je Tesla to prepoznao, prekinuo bi odnose sa Morganom i možda bi uspeo.

[You must be registered and logged in to see this link.]
vivijen
vivijen
Moderator Foruma
Moderator Foruma

Zlatni Pehar Za Više Od 10.000 Poruka
Srbija

Grad : Zvezdan
Browser : Opera
Broj Postova : 13509
Broj Poena : 61735
Reputacija : 971
Datum upisa : 29.01.2010
Datum rođenja : 03.08.1953
Godine Starosti : 70
Pol : Ženski Zodijak : Lav Zmija

Zanimanje : slikanje, pisanje,primenjena umetnost
Raspoloženje : smireno
Uzrečica : ah
Knjiga/Pisac : orkanski visovi

Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu