Trijumf uma nad telom - sve je u glavi

Placebo deluje i kada pacijent zna da pije lažni lek

BOSTON - Američki naučnici izveli su jednostavan eksperiment kako bi dokazali da lažni lekovi mogu da poboljšaju stanje pacijenata, čak i kada oni znaju da uzimaju pilule u kojima nema nikakvih medikamenata

Osobina lažnih lekova, koji ne sadrže aktivne supstance, da ostvare pravi klinički boljitak dugo već muči doktore i nervira farmaceute. Veliki broj istraživanja potvrdio je da u slučaju nekih bolesti dolazi do povlačenja simptoma, kada pacijenti, misleći da im se daje prava terapija, uzimaju neaktivni lek.




Medicinski stručnjaci iz Bostona pokazali su pomoću eksperimenta da se placebo efekat javlja i u slučajevima kada pacijenti znaju da uzimaju lažne lekove.



Lekari su eksperimentalnoj grupi koja pati od sindroma iritabilnog kolona, odnosno nervoze debelog creva, davali pilule sa šećerom, nakon čega je skoro 60 odsto njih prijavilo da oseća poboljšanje.



U poređenju sa njima, zdravstveno stanje ostalo je isto kod oko 35 odsto pacijenata iz kontrolne grupe koji nisu uzimali nikakvu terapiju.



"Bilo nam je važno da pacijenti znaju da uzimaju lažni lek. Kako ne bi bilo zabune, napisali smo na bočicama ‘placebo’", napominje dr Entoni Lembo, jedan od učesnika u istraživanju.



"Osećao sam se neprijatno da tražim od pacijenata da piju neaktivne lekove, ali na moje iznenađenje oni su rado pristali da i sami provere koliko je jaka njihova moć autosugestije", dodao je on.

Moc sugestije, placebo efekat

Koliko nam se samo puta svima desilo da nismo u stanju da objasnimo sopstveno ponašanje, da znamo na koji način da razrešimo problematične situacije a radimo potpuno suprotno i nesvrsishodno, da su nam stavovi potpuno destruktivni i krajnje odmažući. Da li ste ikada razmišljali o tome zašto u takve situacije uopšte dolazimo i zbog čega činimo stvari koje nam ni svest ni sopstveni zdrav razum ne blagoslove? Šta je to što pored svesti daje svoje uplive u oblikovanje naših života?

Naravno, to je podsvest!

Nešto što ne možemo da prizovemo i vidimo šta je to sve u njoj nastanjeno i na koje sve načine može da izviri iz nas i počne da pravi probleme. Ako i nismo u mogućnosti da štošta iz naših podsvesti izbrišemo i eliminišemo, bilo bi dobro da na nju utièemmo bar toliko da može da nam radi u korist a nikako protiv nje. Kaže se da kada podsvest jednom prihvati naše svesne ciljeve i želje, njihovo ostvarivanje je praktično zagarantovano. Normalno, ne bi trebalo da ikada zacrtavamo nemoguće zadatke, (promena boje očiju, zaustavljanje procesa starenja ili “skidanje” 20 kilograma preeko noći). Izbegnimo nemoguće! Ali, ako postavimo realne ciljeve i imamo normalne, zdrave želje, biće nam puno lakše da ih ostvarimo uz pomoć onog nepoznatog i nesvesnog dela naše psihe.

Pre nekog vremena je izvesna gospođa u SAD, koja je kao posao imala javne prezentacije, poželela da pokuša da u svom poslu bđde još uspešnija primenom samosugestije (autosugestije) - tj. delovanjem na sopstvenu podsvest. I, svaki dan je govorila samoj sebi da na sledećoj prezentaciji želi da bude hladna, mirna i sabrana. Njena psiha je obavila odlièan posao. Fantastièno je interpretirala svoj govor, bez zamuckivanja, preznojavanja ili treme. Jedini je problem bio što je na kraju svog govora bukvalno drhtala od hladnoće- ne zaboravite da je sama poželela da bude “hladna”, a to podsvest shvata kao ne topla! Dakle, kod samosugestije vodite računa!

Formulišite želje jasno i precizno- nikako žargonski. Cela prethodna priča je pokazala snagu mentalnog, pa ostatak o placebo efektu neće zvučati nemoguće i delovati kao naučna fantastika. Izučavanje placebo efekta najčešće je u farmaceutskoj industriji, ali se sa ovim fenomenom susrećemo i u svakodnevnom životu.

U farmaciji, placebo je supstanca bez ikakvih medicinskih karakteristika koja ipak dovodi do poboljšanja zdravstvenog stanja pacijenta zbog njegovog verovanja u efikasnost primenjene supstance. U suštini, u ovakvim eksperimentima istražuje se kolika je moć psihe i sugestije, a kolika je istovremeno snaga farmaceutskog dejstva leka ili bilo koje druge supstance. Da li ste znali da možete biti u pripitom stanju a da niste popili ni kap alkohola? Verovali ili ne, napravljen je eksperiment. Grupi ispitanika je u tačno određeno vreme davana taèno određena količina pića, pa su posmatrani efekti prizašli iz te primene. Svaki od ispitanika bio je ubeđenja da pije alkohol.

Međutim, određen broj njih, samo istraživačima poznat, dobijao je običnu bezalkoholnu smešu koja je ukusom i mirisom podsećala na alkoholno piće. Znači, da bi se bilo potpuno sigurno da je svaki pojedini efekat posle primene pića, nastao kao posledica ddejstva etanola, uvedena je ova kontrolna grupa. Ne treba mnogo ppameti da se predvidi da će oni koji su “pili” pokazati i izvesne promene ponašanja (sigurno su svima poznate), do potpunog pijanstva sa uzetim većim količinama. Ono što je veliko iznenađenje jeste da su pripiti postali i neki iz kontrolne grupe koji alkohol nisu ni okusili!

Dakle, samo njihova ubeđenost da “piju”, bila je dovoljna da ih učini pripitim, znači potpuno nevezano za dejstvo etanola kao hemijskog jedinjenja. I u ovom slučaju psiha je odradila svoje, a ovi ispitanici su živi dokaz za postojanje placebo efekta. Eksperimentom se takođe došlo i do tačnih procenata koliki je u konkretnom sluèaju farmakološki efekat leka a koji je udeo sugestije. Urađena je aanaliza 39 studija na 3252 pacijenta leèena od depresije, (izloženo u American Psyhological Association-APA), i dokazano da čak 50 % efekta leka (nije navedeno kog), dugujemo placebu. Još preciznije, psihijatri sa Univerziteta u Konektikatu analizirali su 39 studija rađenih na depresivnim pacijentima od 1974-1995. Grupa opserviranih bili su nasumice izabrani bolesnici lečeni od primarne depresije i to primenjivanjem fluoksitena i paroksitena. Kontrolna grupa nije uzimala nikakve lekove.

Gotovo neverovatan zaključak je da je samo 27 % dejstva leka zavisno od farmakolškog momenta, 50% je placebo-psihološki odgovor, a 23% su ostali nespecifični faktori. Dakle, poenta je više u verovanju da će nam neki lek pomoæi nego u specifičnim hemizmima kojji on u organizmu izaziva ili menja već postojeće. I opet na videlo izlazi snaga ljudske psihe i sugestije koja na nju deluje. U dodatku ove studije piše i da su veoma slièni rezultati postignuti i sa grupom pacijenata koji su bili isključivo na psiho terapiji.Da li vam se ikada desillo da samo minut - dva posle upotrebe nekog leka protiv bola, bol u potpunosti prestaje. Sigurna sam da ne mislite da je lek mogao da ima takvo, gotovo trenutno dejstvo. To što se desilo je upravo placebo efekat, jer ste bol otklonili vi, sami sebi, sopstvenom svešću da ste lek protiv bola popili. Stvarni efekat analgetika mogao je da nastupi tek kasnije.

Tretirana je, tako, i grupa ispitanika koji su verovali da dobijaju visoke doze C vitamina, a u stvari su im davane visoke doze šećera u prahu u obliku tableta. U sezoni gripa, bolest je sprečena kod značajnog broja ljudi, da bi drastično porastao broj obolelih kada su prah šećer prestali da uzimaju. Ono što je sigurno jeste da mleveni šećer nije dobio nikakva nova pozitivna svojstva u smislu jačanja imuniteta.

Ili, još jedan od primera. Veliki broj ljudi ima problema sa bradavicama koje su veoma otporne na mnoge oblike terapije, pa se èak i posle mehaničkog odstranjivanja mogu pojaviti na potpuno istim mestima. A isto su tako te nezgodne bradavice umele da nestanu posle upotrebe najobičnije kreme za ruke, samo ako smo pacijenta prethodno uverili da mu aplikujemo jedan nov začuđujuće dobar lek. Isto je desilo i kada su određen broj ljudi sa ovim problemom smestili da sede u obiènoj mračnoj komori, a ranije im je objašnjeno da će u toj prostoriji biti primenjen odgovarajući medicinski tretman.

Koža je organ koji uvek veoma dobro “odgovara” na sugestiju, što se može iskoristiti u praktične svrhe - da se uz malo truda dođe do lepog i čistog tena - u svemu ovome ne izbegavajte lekara! Lista ovakvih primera je ogromna. Placebo efekat je registrovan u svakom istraživačkom radu gde se za njim tragalo, ali i tamo gde nije postojala namera da se on dokaže. Naravno, niti jedan od prethodno opisanih slučajeva se ne dokazuje kod 100% ispitanika. Kod nekih se ovaj efekat, na žalost, ne desi, bez obzira što oni lločno misle da veruju da dobijaju nešto što bi im moglo pomoćI. Možda oni sami blokiraju efekat primenjenih supstanci, sopstvenim jakim negativnim stavom da im bilo Šta može pomoći. Možda je u pitanju i nešto drugo. Zato efekat lečenja ne može kod svakog pojedinca biti isti ali, činjenica da se ovako nešto ipak postiže kod nekih ljudi, u nekim situacijama i izvesnim momentima, pokazuje da smo mi kao ljudska vrsta sposobni za prilično začuđujuće reakcije u određenim uslovima.

Placebo efekat samo dokazuje vrednost i moć sugestije. I eto nam odgovora zašto poslednjih godina sa svih strana čujemo - mislite pozitivno, emitujte pozitivnu energiju, ne prizivajte zlo negatiivnim stavovima. Na ovaj način bismo bili prijatniji ne samo sebi i okolini, nego bismo sigurno bili i zdraviji - mentalno i fizčki (jedno bez drugog ne ide).

Možda će nam svima pomoći jedna lepa, mudra, iskustvena priča svetogorskog monaha starca Pajsija. “ Iz iskustva znam da su ljudi podeljeni u dve kategorije. Prvi podsećaju na muvu. Glavna osobiina muve je da nju privlači nečistoća. Kada se muva nađe u bašti punoj cveća prekrasnog mirisa, ona ga neæe ni primetiti. Zaustaviæe se na nekoj nečistoći koju nađe i u smradu će se osećati sasvim ugodno. Ako bi muva mogla da govori, a vi zatražili da vam u bašti pokaže ružu, odgovorila bi: ”Ja uopšte ne znam kako ruža izgleda. Znam samo da pronađem đubre i blato.

Postoje ljudi koji podsećaju na muvu. Oni su navikli da misle negativno i u životu uvek traže loše strane nipodaštavajući i Odbijajući prisustvo dobra.

Druga kategorija ljudi su oni koji podsećaju na pčele čija je osobina da uvek traga za nečim slatkim i prijatnim da bi na njega sletela. Kada bi se pčela našla u sobi punoj nečistoće sa komadom bombone u uglu, zanemarila bi svu nečistoću i sletela bi na bombonu. Kada biste od pčele tražili da vam pokaže gde se nalazi baštensko đubre, odgovorila bi : ” Ne znam. Mogu ti reći samo gde se nalaze slast, med i šećer.” Ona zna samo za dobre stvari u životu, dok su joj one rđave nepoznate. To je druga kategorija ljudi koja ima pozitivne misli i vidi samo dobru stranu stvari.

Očigledno je da um ima ogromnu snagu i da su mogućnosti čovekove beskrajne. Šta je to što nas koči i ne da da idemo napred, da budemo veseli, dobri i zdravi, ogromno je pitanje. Ovde smo ga samo načeli. Ono što nam jedino preostaje je da se svi potrudimo da pomognemo sebi i pokušamo da bar malo budemo kao pčelice.

Izvor

Placebo efekat ima i fizičku osnovu

" Placebo efekat", odnosno blagotvoran uticaj lažnog leka na stanje pacijenta, nije samo stvar uobraženja, on je stvaran i dopire sve do kičme, zaključili su stručnjaci Univerzitetskog medicinskog centra Hamburg-Ependorf u Nemačkoj.

Ovo otkriće moglo bi da pomogne iznalaženju novih načina borbe protiv bola i drugih poremećaja, preneo je Rojters.

Koristeći specijalnu vrstu magnetne rezonance (fMRI), nemački stručnjaci su utvrdili da samo verovanje da je tretman protiv bola efikasan izaziva prekid signala bola u regionu kičmene moždine poznatom kao leđni rog. To ukazuje da se radi o "moćnom biološkom mehanizmu", zaključili su oni.

Vođa istraživanja Falk Ajpert i njegove kolege izložili su bolnoj vrelini mišice petnaestorice zdravih muškaraca i potom uporedili reagovanje kičmene moždine kod onih koji su mislili da su bolna mesta tretirana anestetičkim kremom i kod onih kojima je rečeno da je u pitanju placebo.

Nijedna od krema uopšte nije bila delotvorna protiv bola, ali je kod ispitanika koji su verovali da dobijaju anestetičko sredstvo došlo do znatne redukcije nervne aktivnosti u kičmenoj moždini.

Osobina lažnih lekova, koji ne sadrže aktivne supstance, da ostvare pravi klinički boljitak, dugo već muči doktore i nervira farmaceute.

U kliničkim testiranjima medikamenata jednom delu ispitanika se obično daje eksperimentalni lek, a drugom placebo. Činjenica da se stanje često poboljšava i kod onih na placebu, otežava donošenje zaključka da li je lek koji se testira efikasan.

Placebo efekat je naročito jak kad se tretiraju neka stanja vezana za centralni nervni sistem, kao što su depresija ili bol.

Stručnjaci tradicionalno na taj efekt gledaju kao na čisto psihološki, ali nemačko istraživanje pokazuje da u tome postoji i važna fizička komponenta.

Još nije jasno šta to smiruje signale bola u kičmi kada se primenjuje placebo. Ajpert pretpostavlja da je u pitanju dejstvo više hemijskih jedinjenja, uključujući i prirodne opijate, noradrenalin i serotonin.

Izvor

Kako da budete sopstveni placebo?

U današnje vreme, smatra se normalnim uzimanje većeg broja lekova da bi se zdravlje održalo - ali da li su sve te tablete zaista neophodne? Da li ste zapravo znali da sa jačanjem sopstvene volje imate snagu da se izlečite?

Pre nekoliko godina rađena su istraživanja koja su pokazala da su se neki pacijenti spontano oporavili od raka, a da je to lekarima ostala neobjašnjiva činjenica. Ne postoji tačno utrđen način lečenja pacijena koji je pomogao. Neki su se molili, neki su postali budisti, pili sok od grožđa ili pribegli bilo kojoj drugoj alternativi. Zapravo doslednosti uopšte nije ni bilo i neme naučnih dokaza da je magična supstanca pronađena.

Ali svi oni koji su se oporavili imali su nešto zajedničko. U određenom trenutku ljudi koji su neobjašnjivo izlečeni znali su da se nose sa svojim sumnjama i strahovima. Sa velikim entuzijazmom bili su ubeđeni da više nisu životno ugroženi. Da bude sasvim jasno govorimo o jakoj korelaciji, a ne činjenici koja se odnosi na svakoga.

To je kao da postajete sopstveni placebo. Šta bi to moglo da znači?

Placebo bi mogao da bude latinski izraz za molitvu, što je dobar način koji opisuje kako placebo efekat funkcioniše. Doktori pacijentima nude lekove uz garanciju da će ukloniti određene simptome bolesti. (Efekte ne prizvode samo lekovi, placebo može da bude sve ono u šta zaista verujete). Pacijenti su osećali olakšanje, ali lekari su zapravo prepisivali bezopasne lekove, kao što su npr. šećerme tablete. Odakle je zapravo dalazilo to olakšanje kod pacijenata? Ozdravljenje dolazi iz uma koji govori telu da će biti dobro. Da bi ste to postigli um mora da bude uveren da će do ozdravljenja doći. Placebo efekat deluje u 30 posto slučajeva, ali problem je to što je prvi korak, u ovom postupku, prevara. Doktor pacijenta dovodi u zabludu i to bi mogla da bude velika prepreka. Ni jedan savesni lekar ne bi pacijentu prepisao neškodljive lekove u nekim slučajevima kada su zaista delotvorniji pravi, kao što su blaga i srednja depresija. Istrživanja su pokazala da u ovim slučajevima pravi lekovi su mnogo efikasniji od placeba. To znači da je nepredvidivost placebo efekta u vezi sa medikamentima. Ali pretpostavka da lekovi podjednako deluju na sve ljude veliki je mit.

Upitajt sebe najvažnije pitanje: Možete li biti sopstveni placebo bez korišćenja prevara? Ako popijete šećernu tabletu vi ustvari znate da ona ne omogućava olakšanje sama po sebi. Da li je tu kraj?

Um – telo medicina zavisi od mogućnosti uma da se oslobodi svojih sumnji i da više sazna o toj povezanosti.

Umesto korišćenja prevara, koje zapravo pacijenta drže u neznanju, potrbno je lečenje na osnovu više svesti .

Biti sopstveni placebo je isto što i osloboditi isceliteljsku moć telo - uma konekcije. Umesto pitanja zašto je placebo efekat delovao na 30 posto pacijenato, bolje je pitati se zašto na 70 posto nije.

Telo – um terapija dostićiće svoj pun potencijal jedino prateći sledeće istine:

• Um doprinosi do toga da se osećate bolje.
• Um ne doprinosi tome da se razbolite.
• Telo je u stalnoj vezi i komunikaciji sa umom.
• Ta komunikacija oogućava boljitak i kroz fizičke i kroz mentalne aspekte.

Kako da iskoristite vašu um – telo konekciju da ozdravite

Placebo efekat, suprotno rasprostranjenim sumnjama da nije, zapravo jeste pravi lek. Bol je smanjen, simptomi su ublaženi. Ali to zavisi od prevare. Doktor zna da pacijentu daje bezopasne lekove, a pacijent to ne zna.

Dakle problem se svodi na pokretanje veze između uma i tela. Da li postoji način da svaka osoba ima svestan uticaj na svoje telo? Na tome se radi sve vreme. Ne možete ni prst da podignete, niti da igrate tenis ili vozite auto bez toga da um nije uputio naredbu telu. Ali kada je reč o simptomima bolesti veza između uma i tela je slaba ili čak nepostojeća. Svaka bolesna osoba želi da ozdravi. Kako um može u tome da pomogne?

Placebo efekat deluje kada je um pacijenta pozitivan i kada želi da sarađuje. Telo oseća ovo poverenje. Postoji otvorena komunikacija i kao rezultat toga, ćelije u celom telu učestvuju u lečenju. Lečenje sistema u celini je veoma složeno i nama je poznat samo deo toga kako ovo funkcioniše, kao npr. što se telo svojim imunitetom samo bori sa infekcijom.

Ipak uz svu svoju složenost, sistem lečenja može biti sproveden uz snažnu volju. Da biste bili sopstveni placebo morate da zadovoljite neke od uslova:

• Verujte u to što se dešava.
• Izborite se sa sumnjama i strahovima.
• Ne šaljite poruke koje su u sukobu jedna sa drugom.
• Omogućite otvorenu komunikaciju između uma i tela.
• Pustite svoje namere i dozvolite sistemu da sam dovede do isceljenja.
Jasno je da je ovo lako primeniti kada je problem mali, kao što je npr. posekotina na prstu. Mozak ovde nije opterećen sumnjama i strahovima. Ali sumnja i strahovi igraju najvažniju ulogu kada su ozbiljne bolesti u pitanju i zato je potrebno da se praktikuju meditacije i odlasci na grupne terapije koje su se pokazale kao delotvorne. Deljenje anksioznosti sa drugima u sličnoj poziciji je jedan od načina da je se oslobodite.

Takođe je korisno da pratite sopstvene instikte. Većina nas bolešću se bavi na pogrešan način, kroz neprihvatanje činjenica i razmišljanja sa puna želja. Naši strahovi dovode nas u slepe ulice i lažne nade. U takvim slučajevima um nije stvarno upozoren na ono što mu telo govori i obrnuto. Atmosfera je prikrivena. Verovatno je da kada oslušnete ono što vam telo govori u stanj ste da mu date ono što može da ga zadovolji. Svako telo želi različite stvari u određenom trenutku, ali u najmanju ruku naše telo najbolje funkcioniše bez duvana, alkohola, preteranih lekova i hemije. Jedan od načina da više postanete svesni svoga tela je da jednostavno sednete zatvorenih očiju i da probate da ga osetite. Pustite svaki osećaj da izbije na površinu. Ne reagujte na njih bilo oni prijatni ili neprijatni. Opustite se i budite svesni toga. Obratite pažnju odakle senzacije dolaze. Neće postojati samo jedna senzacija i jedan osećaj. Videćete da će vaša svest odlaziti sa mesta na mesto u jednom momentu primećujući nogu ili stomak, grudi ili vrat.

Ova jednostavna vežba ponovo uspostavlja vezu između uma i tela. Mnogi ljudi imaju naviku da ne obraća pažnju na simptome osim ako nisu ekstremni bol, ukočenost ili nelagodnost. Ono što treba da uradite je da povećate osetljivost i poverenje u isto vrme. Vaše telo može da prepozna taj suptilan nivo gde su bolest i nelagodnost. Ono šalje signale u svakom trenutku, a to ne treba da vas plaši. Čak i ako svesno zanemarite to što se dešava u vašim ćelijama, bilo je samo na nivou svesnog informisanja koje se razmenjuje ispod nivoa svesti.

Zapravo svaka ćelija u telu zna, preko hemiskih glasnika, šta radi ona druga. Dovodeći svoju svest u vezu sa telom, doprineli ste ovoj komunikaciji. Kako? Telo funkcioniše preko dva kompatibilna aspekta nervnog sistema. Jedan je nužan i obavlja sve ne voljne procese, dok je drugi voljan i reaguje na našu svest. Ova dva aspekta uma/mozga su povezana. Možete da prelazite iz jednog dela u drugi.

Na primer, ako ste zaglavljeni u saobraćaju i u stresu ste zbog toga, vaš srčani pritisak može da poraste ili možete u istoj situaciji da krenete da trčite, što dovodi do ubrzanog pulsa. Poznato nam je iz istraživanja kroz napredne eksperimente koji mogu da izmene nevoljne reakcije u volju, kao što je snižavanje broja otkucaja srca i smirivanja disanja ili povećanje temperature tela na vrlo precizan način. I kao što se vidi svi imamo istu sposobnost iako je nesvesno koristimo. Lečenje sistema čini se da je ne dobrovoljno. Ne morate da mislite o tome kako da iscelite posekotinu ili modricu. Ipak činjenica je da kod nekih pacijenata bol prestaje kada dobiju šećernu tabletu, misleći da je to aspirin, njihova namera učini da se osećaju bolje. Pri tom ovde se ne govori samo o pozitivnom razmišljanju već o dubokoj povezanosti između uma i tela.

Ovo nikako ne znači da bilo ko treba da prestane da koristi konvencionalne medicinske tretmane. Placebo efekat ostaje misterija, a ovaj artikal istražuje misteriju nedajući vam objašnjenje kako da se samo izlečite.

Izvor

Pesimizam ruši djelovanje lijeka

Prijemčivi na negativnu sugestiju podložni su nocebu, pojavi koja slabi učinak lijeka ili pojačava nuspojave


Pojam placeba već je udomaćen i većina zainteresiranih za medicinske teme znade da je riječ o lažnom lijeku koji se pacijentu "podvaljuje" kao pravi, bilo radi testiranja djelovanja pravog lijeka ili davanja nade kad su iscrpljene sve terapijske mogućnosti.

Placebo učinak označava poboljšanje zdravstvenog stanja pozitivnom sugestijom vezanom uz terapiju, i to ne samo lažnu: placebo učinak moguć je kad god je pacijent uvjeren da dobiva pravi lijek i terapiju, pa i kad je to uvjerenje istinito.
Ako pacijent svjesno uzima lijek, poboljšanje nastupa dijelom zbog ljekovitih svojstava lijeka, a dijelom zbog placeba, odnosno pozitivnog očekivanja. No, jeste li kad čuli za nocebo učinak? Dok placebo na latinskom znači "ugodit ću" ili "svidjet ću se", nocebo znači "naškodit ću".
Prije desetak godina istraživači su otkrili da žene koje vjeruju da su sklone bolesti srca imaju četiri puta veće izglede da umru od te bolesti, nego one koje ne gaje takva pesimistična uvjerenja. Taj povećan rizik nije proizlazio iz uobičajenih čimbenika, kao što su dob, krvni tlak, kolesterol ili tjelesna težina, nego iz bolnog uvjerenja o predispoziciji za bolest srca.
Negativno uvjerenje na neki način slabi organizam i čini ga podložnim bolesti, iako neki promatrači nude alternativno tumačenje: osobe intuitivno slute da će se razboljeti, a njihova razmišljanja samo odražavaju ono što predosjećaju. Koje god tumačenje bilo točnije, mnoga su istraživanja utvrdila povezanost između stanja duha i predispozicije za određene bolesti. Uglavnom, pesimisti su ti koji su bolesniji.
Neki loši psiholozi, kao i laici, iz ovog zapažanja izvode apsurdan zaključak da se rješenje nalazi u odbacivanju pesimizma i pozitivnom razmišljanju. Može li itko izmijeniti svoja duboka uvjerenja i osjećanja površnim tehnikama kao što je pozitivna autosugestija? Prije će biti da osobe koje vjeruju da će se razboljeti, iako za takvo uvjerenje nemaju temelja, pate od depresivno-anksioznog poremećaja, čije su posljedice pesimizam i prijemčivost na bolna duševna stanja. Depresija i anksioznost bolesti su koje narušavaju raspoloženje, moždanu funkciju koja je usko povezana s imunitetom i općom otpornošću organizma.

Kad liječenje škodi

Budući da raspoloženje i otpornost na stres utječu na cjelokupno zdravstveno stanje, nije neobično da depresivne i anksiozne osobe reagiraju na liječenje nepovoljnije od onih raspoloženih.
Nocebo učinak uočava se tijekom liječenja na dva načina: prvo, psihički labilniji i osjetljiviji pacijenti češće osjećaju nuspojave lijekova i terapijskih tretmana, i drugo, takvim pacijentima lijekovi i drugi terapijski tretmani djeluju slabije, osobito ako ne dobiju odgovarajuću psihološku potporu od liječnika i okoline.
Prije 15 godina u tri američke klinike provedene su studije vezane uz aspirin. U dvije klinike istraživači su upozorili pacijente na moguće želučane smetnje, koje aspirin katkad izaziva. U trećoj klinici pacijenti nisu dobili takvo upozorenje. Pregled rezultata istraživanja doveo je do zanimljive spoznaje: među pacijentima koji su bili upozoreni na želučane tegobe našlo se tri puta više onih s upravo takvim nuspojavama! Nedvojbeno, informacija da su neke tegobe moguće učinila je određeni broj sudionika prijemčivim na dotične tegobe.
"Ako nekome kažete da mu neko sredstvo, hrana ili nešto treće može izazvati bol ili mučninu, dajete mu nepovoljnu informaciju, koja stresno djeluje na središnji živčani sustav", tumači danski psihijatar Flemming Jensen. "Osobe koje su posebno osjetljive na stres pretrpjet će tada pad raspoloženja, a samim time i pad opće obrambene snage organizma. Tako oslabljeni organizam postaje izloženiji zdravstvenim smetnjama", dodaje. Štoviše, očito negativna sugestija ciljano djeluje na onu točku organizma koja je u sugestiji spomenuta.
"Isto se događa i kod pozitivne sugestije, koja se nalazi u temelju placeba", nastavlja Jensen. "Ako osoba s glavoboljom dobije kocku šećera, a vjeruje da je dobila analgetik, ima 30 do 40 posto izgleda da će joj proći glavobolja, ali joj, primjerice, neće pasti tlak."

Negativna sugestija donosi smetnje

Još istraživanja potvrđuje postojanje noceba. Početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća 34 studenta sudjelovala su u pokusu u kojemu im je bilo rečeno da će im kroz glavu biti puštena slaba struja, te da će im ta struja izazvati glavobolju. Iako im nije pušten ni volt struje, 67 posto dobrovoljaca doista je dobilo glavobolju.
Još prije cijelog stoljeća, 60 godina prije nego što je uveden izraz nocebo kao protuteža već uvriježenom placebu, u jednom pokusu su osobe alergične na ruže dobivale alergične reakcije već kad bi im bile pokazane umjetne ruže.
Spomenuta istraživanja, u sprezi s iskustvima iz svakodnevnog života mnogih od nas, ne ostavljaju mjesta dvojbi: nocebo postoji, a nažalost izazivaju ga, nehotice, i sami liječnici i farmaceutska industrija. Dok proizvođači lijekova moraju po zakonu navoditi sve nuspojave zabilježene u kliničkim ispitivanjima, barem bi liječnici morali pacijente ohrabriti napomenom da su izgledi za određene nuspojave relativno mali. Još važnije, liječnici i sve osobe koje dolaze u kontakt s pacijentima, obvezni su pacijenta zasipati uvjerljivom pozitivnom sugestijom. Na taj način čine dvije stvari, možda jednako bitne kao i optimalna terapija: izbjegavaju pogubni učinak noceba i nadograđuju terapiju učinkom placeba!
Jer, placebo nije samo učinak lažnog lijeka, nego i dopunski učinak pozitivne sugestije i optimističnih očekivanja od stvarne terapije. Nijedan liječnik ne smije propustiti obogatiti djelovanje lijeka besplatnim psihološkim "plusom".


Psihofarmaci kraljevi noceba

Jedna skupina lijekova uz koju se vezuje snažan nocebo učinak su lijekovi protiv psihijatrijskih smetnji. Zbog negativne sugestije uzrokovane predrasudama brojni ljudi ne izvlače maksimum iz psihofarmaka.
Predrasude vezane uz psihofarmake djeluju već i tako što koče velik dio onih kojima bi antidepresivi, anksiolitici ili antipsihotici pomogli kad bi uopće došli do liječnika koji bi im ih propisao. Potom, mnogi od onih koje liječnik uspije privoljeti na uzimanje lijekova s učinkom na psihičko stanje troše te lijekove preko volje, ne shvaćajući zašto su im potrebni, i vjerujući da se iz svog stanja mogu izvući snagom volje ili odluke.
Predrasude o psihofarmacima potječu iz dva izvora. Jedan je sama stigma vezana uz psihičke bolesti, pa i one koje ne izazivaju psihozu, nego samo smetnje raspoloženja i emocija. Drugi je shvaćanje psihe, a posljedično i psihičkih bolesti, kao nečega nematerijalnog, neopipljivog i apstraktnog, na što kemijska sredstva tobože ne mogu imati učinka.
Psiha je, međutim, skup moždanih funkcija te je stoga tjelesnog karaktera. Da je na psihu moguće djelovati kemijskim putem, znade svaki alkoholičar, pušač ili narkoman, koji svjesno u organizam unosi alkohol, nikotin, ecstasy ili nešto četvrto s namjerom da proizvede kratkotrajan ugodan učinak na svijest.
Sve aspekte psihe, uključujući inteligenciju, pamćenje, dar za glazbu, snove, emocije i raspoloženja stvaraju neuroni, neurohormoni i moždani elektricitet. Iz tog je razloga logično da je na poremećene osjećaje i raspoloženja potrebno, katkad i jedino moguće, djelovati kemijskim putem.

Izvor

Um čuda čini

Sve je više zabeleženih slučajeva da rekreativci uzimaju dodatna sredstva u vidu određenih supstanci ili tableta, kako bi poboljšali svoj učinak tokom fizičkih aktivnosti. Dešava se i da ti dodaci koje oni uzimaju nisu ništa drugo do placebo, lažna sredstva ili lažne tablete, za koje misle da će im dati još veću izdržljivost i dovesti brže do rezultata - zaključeno je na osnovu više novih studija.

Zanimljivo je da u nekim slučajevima ovi lažni dodaci i uspevaju da urade ono za šta su navodno namenjeni. Lekari te slučajeve objašnjavaju snagom uma, koja od ovih "lažnjaka" čini istinske pokretače. Istog mišljenja je i dr Ho, glavni doktor jednog od ogranaka instituta u Australiji, koji se bavi proučavanjem štitne žlezde.

Istraživanja

Njegova grupa istraživača sprovela je istraživanje u cilju ispitivanja efektnosti dopinga hormonom za rast, jer do sada nije bilo previše naučno zasnovanih dokaza koji su potvrdili ovo njegovo dejstvo. Glavno pitanje povodom kojeg je formirano istraživanje jeste da li placebo efekat može biti objašnjenje kada je reč o verovanju ljudi da im hormon rasta može pomoći da postignu željene rezultate.

U samo istraživanje bilo je uključeno 64 rekreativca 20-40 godina starosti, od kojih je nekima davan hormon rasta (inače zabranjen u sportu), a drugima neaktivni placebo, u trajanju od osam nedelja. Svi su vežbali barem po dva sata nedeljno, i to narednih šest meseci.

Ho navodi sledeće: "Hteli smo da otkrijemo da li je do vidljivog poboljšanja u njihovom učinku došlo prevashodno usled verovanja da su istinski dobijali gorepomenuto sredstvo."

Nakon isteka osam nedelja, istraživači su zatražili od ispitanika da pokušaju da pogode koje od dva sredstva su dobili, kao i da iskažu svoje mišljenje o tome da li smatraju da se njihov učinak popravio. Zatim su se usredsredili isključivo na onu grupu koja je dobila placebo.

U toj grupi od 32 osobe, oni koji su mislili da su dobili hormon rasta naveli su da smatraju da im se opšti učinak popravio. Ono što je posebno zanimljivo jeste da, prema krajnjim rezultatima, kod njih istinski i jeste došlo do poboljšanja učinka.

Testiranje je, inače, uključivalo izdržljivost, snagu, sveukupni kapacitet osobe i sprinterski kapacitet. Test sveukupnog kapaciteta, meren na osnovu visine skoka, bio je jedini koji je pokazao značajno poboljšanje među ispitanicima koji su bili ubeđenja da su dobili hormon rasta, u poređenju sa ispitanicima koji su sa tačnošću pogodili da je u njihovom slučaju stvarno u pitanju bio placebo.

"Učinak čitave grupe popravio se za nekih 1-2%", navodi Ho, "što se pre svega može pripisati intenzivnom treniranju". Međutim, kada je posebno obratio pažnju samo na one ispitanike koji su bili ubeđeni da su, umesto placeba, dobili hormon rasta, otkrio je da je kod njih došlo do poboljšanja za čak 3-5%.

Rezultati

"Od početka smo se ja i moje kolege pitali koji je glavni razlog zbog koga sportisti uzimaju hormon rasta i teoretisali da je ključ svega najverovatnije sam placebo efekat. Naše istraživanje je to i potvrdilo. Međutim, kako bi ovo moglo sa sigurnošću da se tvrdi, potrebno je svakako uraditi još dodatnih istraživanja sa više ispitanika", ističe dr Ho.

Izvor

Placebo efekat: koristi i zloupotrebe

Placebo efekat je termin koji se koristi u medicini (farmaciji) i predstavlja način da se posmatra efekat na ispitaniku (pacijentu) kada mu se daje lažni lek (bez ikakvog delovanja na organizam), a ispitanik misli da se radi o pravom leku.

Najčešće korišćenje

Placebo efekat se najčešće koristi prilikom ispitivanja delovanja novih lekova. Tada se ispitivanje vrši na više pacijenata (eksperimentalna grupa) kako bi se dobili valjani rezultati. Jednoj grupi ispitanika daju se pravi lekovi, a drugoj grupi (kontrolnoj) lekovi isti po obliku kao pravi, ali sa potpuno bezopasnim i beskorisnim sadržajem, što ispitanicima nije poznato.

Posle određenog vremena, upoređuje se delovanje pravih i lažnih lekova. Na ovaj način se ustanovljava stvarno delovanje lekova na pacijente jer uvek postoji mogućnost da sama činjenica da se koriste lekovi pacijentima psihološki pomaže u borbi protiv određenih bolesti. Ukoliko su rezultati bolji kod pacijenata koji su koristili pravi lek od rezultata kod pacijenata koji su koristili lažni lek - onda se može reći da lek deluje. Kada su rezultati slični ili lažni lek "bolje deluje", onda znači da pravi lek nema pozitivno delovanje na datu bolest.

Placebo efekat ima veliku primenu u farmaciji i velike su koristi od njega pri ispitivanju i testiranju novih lekova ili novih načina lečenja mnogih bolesti.

Mehanizam delovanja placebo efekta

Mehanizam delovanja placebo efekta zasniva se na psihološkom delovanju, jer ukoliko osoba veruje da mu određeni lek (ili terapija) pomaže, onda kora velikog mozga utiče na žlezde sa unutrašnjim lučenjem. Delujući na žlezde sa unutrašnjim lučenjem (hipotalamus, hipofiza...), podsvest utiče na povećanje odbrambenih funkcija organizma. Takvim delovanjem placebo efekat utiče na autosugestiju, volju, motivaciju i podiže imunološki sistem, što povoljno deluje u borbi protiv svih bolesti. Za razliku od pravog leka koji stvarno deluje, placebo efekti su kratkotrajni jer posle nekog vremena nema pravog delovanja.

Placebo efekat najbolji rezultate daje pri lečenju depresije i psiihosomatskih bolesti.

Timovi naučnika su vršili ispitivanja da bi ustanovili način delovanja placebo efekta, jer se došlo do saznanja da kod nekih osoba ovakvo lečenje daje veće efekte, a kod drugih mnogo slabije. Ispitivanja su pokazala da rezultati zavise od pola osoba, godina starosti, obrazovanja i mnogih drugih faktora.

Ispitivanjima je ustanovljeno da su kod nekih ispitanika postizani odlični rezultati u savladavanju bolesti, ali se čak postiglo i to da se neke osobe osećaju pripito, a da nisu koristile alkohol. Dobijeni su čak i rezultati da se i do 50% pacijenata može osećati bolje placebo terapijom. Placebo efekat, što je interesantno, daje pozitivne rezultate i kod kožnih bolesti, jer su i mnoge od njih povezane sa psihološkim stanjem (bradavice, ekcemi, herpes...).

U jednom istraživanju američki naučnici su istakli da možda trećina savremenih lekova u svetu deluje placebo efektom. Takođe je ustanovljeno da zahvaljujući placebo efektu mnogi pacijenti lakše podnose bol, a mnogi sportisti postižu bolje rezultate.

Istorija placebo efekta

Placebo ekekat (mada se to tada nije tako zvalo) uočili su još stari lekari, travari, vračevi i nadrilekari koji su bolesnike lečili i pravim biljnim ili drugim lekovima, ali i lažnim lekovima (čajevima, travama, prahom, magijom...), delujući na psihu bolesnika i tako najčešće dobijali pozitivne rezultate, pogotovu kratkotrajne, ostavljajući utisak o efikasnom lečenju.

Zloupotreba i komercijalizacija

Nažalost, i u ovoj oblasti je bilo zloupotrebe, kako u prošlosti tako i danas. Lečenje placebo efektom može biti neetičko i kažnjivo, kao prevara.

U istoriji su postojale razne zloupotrebe ovog efekta (nadrilekari, vračevi, gurui, travari...), jer se koristilo neznanje i lakovernost pacijenata da bi se ostvarila materijalna korist.

Danas se vrši zloupotreba iz komercijalnih razloga, pa se reklamom raznim lekovima pripisuju nepostojeće osobine u cilju što bolje prodaje i bolje zarade.

Najčešće zloupotrebe su kod najtežih bolesti kao što su karcinom, sida ili virusne infekcije.

Pored navedenog, poznate su zloupotrebe placebo efekta u kozmetici (lečenje kožnih bolesti) i preparatima protiv opadanja kose.

Zaključak

Iz navedenog se vidi da placebo efekat ima veoma značajno mesto u savremenoj medicini i farmaciji i da je najviše zasnovan na moći verovanja i autosugestije (pozitivna energija), ali da su uvek moguće i zloupotrebe.

Izvor

Kako funkcioniše placebo efekat?

"Placebo efekat", odnosno blagotvoran uticaj lažnog leka na stanje pacijenta, nije samo stvar uobraženja, on je stvaran i dopire sve do kičme, zaključili su stručnjaci Univerzitetskog medicinskog centra Hamburg-Ependorf u Nemačkoj.

Ovo otkriće moglo bi da pomogne iznalaženju novih načina borbe protiv bola i drugih poremećaja, preneo je Rojters.

Koristeći specijalnu vrstu magnetne rezonance (fMRI), nemački stručnjaci su utvrdili da samo verovanje da je tretman protiv bola efikasan izaziva prekid signala bola u regionu kičmene moždine poznatom kao leđni rog. To ukazuje da se radi o "moćnom biološkom mehanizmu", zaključili su oni.

Vođa istraživanja Falk Ajpert i njegove kolege izložili su bolnoj vrelini mišiće petnaestorice zdravih muškaraca i potom uporedili reagovanje kičmene moždine kod onih koji su mislili da su bolna mesta tretirana anestetičkim kremom i kod onih kojima je rečeno da je u pitanju placebo.

Nijedna od krema uopšte nije bila delotvorna protiv bola, ali je kod ispitanika koji su verovali da dobijaju anestetičko sredstvo došlo do znatne redukcije nervne aktivnosti u kičmenoj moždini.

Osobina lažnih lekova, koji ne sadrže aktivne supstance, da ostvare pravi klinički boljitak dugo već muči doktore i nervira farmaceute.

U kliničkim testiranjima medikamenata jednom delu ispitanika se obično daje eksperimentalni lek, a drugom placebo.
Činjenica da se stanje često poboljšava i kod onih na placebu, otežava donošenje zaključka da li je lek koji se testira efikasan.

Placebo efekat je naročito jak kad se tretiraju neka stanja vezana za centralni nervni sistem, kao što su depresija ili bol.

Stručnjaci tradicionalno na taj efekat gledaju kao na čisto psihološki, ali nemačko istraživanje pokazuje da u tome postoji i važna fizička komponenta.

Još nije jasno šta to smiruje signale bola u kičmi kada se primenjuje placebo.

Ajpert pretpostavlja da je u pitanju dejstvo više hemijskih jedinjenja, uključujući i prirodne opijate, noradrenalin i serotonin.

Reč placebo potiče inače iz latinskog jezika i znači "udovoljiću".

Izvor

Tajna placeba: Pozitivna sugestija doista liječi

Učinak placeba valja koristiti u svakom slučaju, dakle i onda kad se pacijentu pruža prava terapija. Budući da efekt placeba nastaje zbog pozitivne sugestije, moguće ga je pridodati i sredstvima i tretmanima koji imaju učinka i sami po sebi. Takvim pristupom, pacijent bi dobio i dozu istinskog lijeka i psihičku dozu ohrabrenja

Prijateljica vam se požali da je boli glava, a vi joj u nedostatku analgetika utrpate sredstvo protiv mučnine. I ona, ništa ne sluteći, proguta tabletu i za petnaestak minuta radosno vas obavijesti da joj je glavobolja popustila.

Vaša je prijateljica među 30-40% sretnih stanovnika planeta koji su podložni učinku placeba - poboljšanju zdravstvenog stanja pod utjecajem sugestije.

Pod izrazom placebo obično se podrazumijeva farmakološki neutralna tvar kakva se redovno koristi u kliničkim ispitivanjima djelotvornosti lijekova, ali ima značajnu primjenu i u svakodnevnom životu, pa i izvan bolničkog okruženja.

U opisanom primjeru, jedna je prijateljica drugoj dala sredstvo koje ne djeluje na njenu tegobu, glavobolju. No, budući da je ova povjerovala da se radi o analgetiku, u njenom je organizmu došlo do stvarnih fizioloških promjena, koje su dovele do ublažavanja glavobolje.

Placebo djeluje kod onog dijela ljudi koji su podložni pozitivnoj sugestiji , a takvih je približno jedna trećina. Da bi neka tableta ili čaj ili bilo koji drugi oblik prividne terapije izazvao poboljšanje, nužno je da primatelj vjeruje da se radi o stvarnoj terapiji. Čim bi se javio tračak sumnje, efekt placeba bi bio onemogućen, ili bi ishlapio kao led na peći.

"Kad bi jedna osoba rekla drugoj, 'evo ti tableta, ali ona će djelovati samo ako vjeruješ u njenu djelotvornost', ne bi došlo ni do kakvog učinka, jer pozitivnu sugestiju nije moguće izazvati na silu", napominje nizozemski psihijatar Wilhelm Lambregts iz psihijatrijske klinike u Rotterdamu.
Ugoditi ili škoditi?

Postoji i obrnuti efekt, zvani nocebo. Placebo je latinska riječ koja doslovce znači "ugodit ću", dok nocebo znači "škodit ću". Ako liječnik pacijentu dade pravi lijek, ali usput napomene da je njegova djelotvornost dvojbena, ili je pritom namrgođen i neprijateljski raspoložen, ljekoviti će učinak biti smanjen, čak i ako se radi o inače odličnom lijeku. Kao što placebo povoljno djeluje na osobe koje su prijemčive na pozitivnu sugestiju, tako nocebo škodi onima koji su osjetljivi na negativnu.

Iako je fenomen placeba i noceba odavna poznat, znanstvenici i laici stoljećima razbijaju glavu u nastojanju da objasne njegov mehanizam. Uobičajeno je obrazloženje da placebo djeluje putem stvaranja pozitivnih očekivanja u pacijenta. Ova tvrdnja nije pogrešna, ali postoji jedna još jasnija i jednostavnija: placebo djeluje putem dizanja raspoloženja.

"Kad drugoj osobi dajemo bilo pravi ili lažan lijek i pritom je uvjeravamo da je to nešto ljekovito, priopćujemo joj dobru vijest", nastavlja dr. Lambregts.
"Ta vijest preneseno glasi, 'od ovog će ti biti bolje'. Ukoliko nam druga strana vjeruje, aktivirat će joj se moždani centar za ugodu, koji je fiziološki povezan s centrom za imunitet. Ishod će biti povećano psihofizičko blagostanje, u sklopu čega dolazi i do poboljšanja kliničke slike, odnosno ublažavanja ili nestanka simptoma bolesti."

Kad se nekom daje placebo, učinak ne dolazi od samog (lažnog) lijeka, već od psihološkog podražaja, koji aktivira dio mozga zvan nukleus akumbens.
Međutim, efekt placeba prisutan je i kad se primjenjuje stvarna terapija, kao dodatak farmakološkom učinku.

Pouka koju mnogi liječnici i laici ne uspijevaju izvući iz iskustva s placebom vrlo je jednostavna: učinak placeba valja koristiti u svakom slučaju, dakle i onda kad se pacijentu pruža prava terapija. Budući da efekt placeba nastaje zbog pozitivne sugestije, moguće ga je pridodati i sredstvima i tretmanima koji imaju učinka i sami po sebi. Takvim pristupom, pacijent bi dobio i dozu istinskog lijeka i psihičku dozu ohrabrenja.

S druge strane, potrebno je baš uvijek izbjeći pružanje liječničke pomoći uz mrgođenje, gunđanje, prigovaranje ili omalovažavanje pacijenta, jer time mu se izaziva efekt noceba, koji može umanjiti učinkovitost i stvarnom lijeku. Pozitivan pristup medicinskog osoblja, obitelji, prijatelja ili suradnika najjeftiniji je i najlakši način kojim možemo pomoći oboljelom da se oporavi brže i temeljitije.
Kad se rabi placebo

Placebo se obavezno rabi u ispitivanju djelotvornosti lijekova prije no što bi oni bili odobreni za primjenu na pacijentima. Dijelu ispitanika se daje pravi lijek, a drugom dijelu placebo te se prati razvoj stanja i jednih i drugih. Pritom niti ispitanici niti liječnici ne znaju tko dobiva pravi, a tko fiktivni lijek. Sve to određuje nadzornik, koji nema doticaja s pacijentima.

Poneki puta liječnik daje placebo pacijentu kad je iskoristio sve terapijske mogućnosti. Dakako, ne smije mu reći da se radi o placebu, jer bi tada uprskao stvar.

Učinak placeba redovito traje kraće od učinka pravog lijeka ili terapije pa stoga nije dopušteno ni prihvatljivo tretirati pacijenta samo na taj način. Ali, uvijek je dobrodošlo "dodati" efekt placeba u vidu hrabrenja i buđenja nade, da bi se upotpunio učinak stvarnog tretmana!


Koliki je učinak placeba

Provedena su brojna istraživanja o djelovanju placeba na razne tegobe. Pokazalo se da učinak varira ovisno o dijagnozi. Kod čira na dvanaestercu, na učinak placeba otpada 28%. Kod suzbijanja bola nakon operacije na zubu, fiktivni analgetik djeluje kod 39% pacijenata, a kod površinskih opeklina kože ruku čak 56%.

Placebo je vrlo naglašen kod afektivnih poremećaja, depresije i anksioznosti.
Budući da se radi o poremećajima raspoloženja, logično je da se ono bitno popravlja kod mnogih kojima se daje placebo, jer se on temelji na podizanju raspoloženja. Pravi antidepresivi bolji su od placeba za samo oko 25%, no budući da je nemoguće unaprijed procijeniti kome placebo pomaže, a kome ne, nije moguće temeljiti tretman samo na iluziji.

Izvor

PLACEBO-UČINAK - TRIJUMF UMA NAD TELOM

Placebo-učinkom se često označava umišljanje ili zabluda. No, on se javlja neovisno o namerama šarlatana ili zdravstvenih radnika i spontana je, autentična i potvrđena pojava. Tobožnji lijekovi - u kojima nema nikakvih aktivnih hemijskih supstancii - često deluju kao pravi jekovi i izazivaju terapijske učinke kod davanja pacijentima.

Placebo-učinak često se shvata kao psihološka i subjektivna pojava. Pacijent, uveren u delotvornost terapije, ignoriše svoje simptome ili ih slabije primećuje bez ikakvog značajnog poboljšanja njegovog zdravlja; to jest, oseća se bolje, ali nije zdraviji. No, istina je da zbog verovanja u terapijski potencijal tretmana zaista dolazi i do biohemijskih odgovora na podražaj namere ili verovanja. Mogući su i štetni učinci. Kad su istraživači dobrovoljcima lažno najavili da će im kroz glavu pustiti slabu električnu struju, iako nije bilo struje, 70 posto dobrovoljaca, studenata medicine, nakon eksperimenta se žalilo na glavobolju.

ISTORIJA ČUDA

Izraz placebo («ugodiću») koristio se u srednjovjekovnoj molitvi u frazi Placebo Domino («ugodiću Gospodu») i potiče iz prevoda Biblije iz 5. veka. Tekom 18. veka počeo se koristiti u medicini za označavanje pripravaka bez terapijske vrednosti koji su se davali pacijentima kao «lek varalica». Izraz se počeo preobražavati 1920-ih i do kraja preobrazio 1955. kada je konačno dobio važan udeo u terapijskom učinku uopšteno. Henry K. Beecher je 1955. u radu «Moćni placebo» pripisao 30 posto ukupne koristi od terapije placebo-učinku. U kasnijim studijama placebo-učinak projenjen je na 60 posto ukupnog terapijskog ishoda. Psiholog Guy Sapirstein je obradio podatke 19 dvostruko slepih studija o depresiji i došao postotka od 75 posto za terapijske rezultate koji se mogu pripisati placebo-učinku kod lečenje depresije.

MOĆ PLACEBA

Placebo-reakcija ima vrlo opipljive učinke. Kad se 1957. činilo da bi novi lek Krebiozen mogao doneti konačno rešenje problema raka, pacijent s metastaziranim tumorima i nakupljanjem tečnosti u plućima čuo je za njega. Njegov doktor učestvovao je u istraživanju Krebiozena i pacijent ga je preklinjao da mu da revolucionarni lek. Potaknut pacijentovim beznadnim stanjem doktor je to učinio i bio svedok čudesnog oporavka pacijenta. Tumori su se istopili i on se vratio skoro normalnom načinu života. Oporavak nije dugo potrajao. Pacijent je pročitao članak o tome kako Krebiozen nije ispunio očekivanja u terapiji raka - i tumori su se vratili. Doktor, dirnut pogoršanjem, pribegao je očajničkom triku. Rekao je pacijentu da poseduje novu, poboljšanu verziju Krebiozena i dao mu destiliovanu vodu. Pacijent se potpuno oporavio i normalno živeo dva mjeseca. Kad je konačno u novinama objavljeno da je Krebiozen potpuno nedelotvoran, za pacijenta je to bio smrtni udarac i umro je par dana kasnije. Mnoge dobro planirane studije, poput jedne značajne iz 1997 s pacijentima s benignom hipertrofijom prostate i astmom, u stanju su potvrditi da placebo fenomen ima somatska svojstva.Sredinom 1990-ih Fabrizio Benedetti proveo je eksperiment u kojem je izazivao ishemijske bolove i ublažavao ih davanjem morfijuma. Kad je morfijum zamenio rastvorom soli, placebo je pokazao analgetska svojstva. Međutim, kad je u rastvoru soli dodao naloxone (antagonist morfija), analgetska svojstva vode bila su blokirana. I Benedetti je došao do zaključka da su analgetska svojstva placeba rezultat konkretnih biohemijskih puteva, a ne samo psihički fenomen.

PLACEBO-UČINAK U HIRURGIJI

Placebo-učinak uspešno se nadmetao i s udarnom silom medicine, Hirurgijom. 1939. je italijanski Hirurg Davide Fieschi izumeo novu tehniku lečenja angine pektoris. Zaključivši da bi povećan dotok krvi u srce smanjio bolove pacijenata, napravio je plitke hirurške rezove na prsima i svezao čvorove na dvema unutarnjim grudnim arterijama. Tri četvrtine pacijenata pokazale su poboljšanje; četvrtina njih bila je izlečena. Ta je intervencija postala standardna - sve do 1959, kad ju je kardiolog Leonard Cobb podvrgao testu. Operirao je 17 pacijenata: kod osam je sledio standardnu proceduru; kod devet izveo je samo plitke rezove, ostavivši pacijente u uverenju da su bili podvrgnuti pravoj operaciji. Rezultati su bili uznemirujući: oni koji su dobili lažnu hirurgiju bili su jednako dobro kao oni na kojima je izvedena Fieschijeva tehnika. To je bio kraj Fieschijeve tehnike i početak dokumentiranog hirurškog placebo-učinka.

1994.je kirurg J. Bruce Mosley eksperimentisao je s hirurškim placebom kod osteoartritisa kolena u dve jednake grupe. Samo je jedna grupa dobila pravi zahvat. Na drugoj je doktor napravio samo male rezove, radi uverljivosti. Obe grupe izvestile su o sličnim rezultatima, a na većem uzorku rezultati su se ponovili. Impresivni učinak placebo je pokazao u pionirskoj studiji iz 2004. Napolju istraživanja matičnih ćelija primenjen je nov pristup Parkinsonovoj bolesti. Dopaminski neuroni ljudskog embrijuma implantirani su kroz sićušne rupe u mozgove pacijenata. U drugoj grupi u lobanji su izbušene sićušne rupe bez implantiranja matičnih ćelija. I još jednom, procedura nije uspela pobediti placebo.

PLACEBO I DEONICE

Placebo se pokazao vrlo delotvornim protiv alergija na hranu, a i u rušenju vrednosti dionica biotehnoloških kompanija. Peptide Therapeutics Group se spremala izbaciti na tržište vakcinu protiv alergija na hranu. Kad je vakcina došla do faze kliničkih ispitivanja, glasnogovornik kompanije pohvalio se da se pokazalo delotvornim u 75 posto slučajeva - što je postotak koji je obično dovoljan za dokazivanje delotvornosti lijeka. Ali dobra vest nije dugo trajala. Kontrolna grupa, koja je dobila placebo, imala je skoro jednako dobre rezultate: sedam od deset pacijenata izvestilo je da se rešilo svojih alergija na hranu. Vrednost deonica kompanije potonula je za 33 posto. U drugom slučaju je o placeba poražen genetički proizveden lek za srce u koji je Genentech polagao nade. Istoričarka naukei Anne Harrington rekla je da je placebo «duh koji opseda našu kuću biomedicinske objektivnosti i razotkriva paradokse i napukline u našim vlastitim definicijama stvarnih i aktivnih faktora u lečenju».

PLACEBO I PERCEPCIJA

Čini se da percepcija šifre i simboli koje mozak koristi u obrađivanju unutrašnjih i spoljašnjih informacija utiču na snagu i oblik placebo-odgovora. U nedavnoj studiji pacijente su namerno krivo informisali da su inficirani opasnim bacilima i nakon toga su ih podvrgnuli tretmanu. Međutim, nije bilo nikakvih bacila i pruženi tretman bio je placebo. Neki od subjekata studije zaista su dobili infekciji slična stanja koja se nisu mogla izlečiti placebo lekom. Um je fiktivne bacile interpretirao kao opasne i naredio tijelu da odgovori na njih kao da su stvarni. Kao što pilula nije samo aktivna tvar nego i terapijski simbol (pa je organizam u stanju reagirati ne samo na hemijski sadržaj nego i na simbolični sadržaj), i bacil - osim fizičkih svojstava - stiče simbolična svojstva koja mogu uzrokovati reakciju organizma čak i u odsutnosti bacila.

Usprkos snazi placeba i važnosti za novu percepciju zdravlja u kojoj su um i telo u snažnoj interakciji, placebo se često nastavlja smatrati beznačajnom sustavnom pogreškom. Istraživač raka Gershom Zajicek rekao je da «u farmakokinetičkoj teoriji ne postoji ništa što bi moglo objasniti placebo-učinak. Kako bi održali teoriju konzistentnom, naučnici placebo-učinak smatraju slučajnom greškom ili smetnjom koja se može ignorisati»

Izvor