Trejsi Ševalije

Trejsi Ševalije je rođena 1962. u SAD, ali od 1984. živi u Londonu. Završila je studije književnosti i školu kreativnog pisanja, poslije čega je i počela da piše i objavljuje romane. Radila je u izdavaštvu. Trejsi Ševalije živi živi sa mužem i detetom u Londonu. 2000. je dobila nagradu Barnes and Noble Discover Great New Writers.


U svom prvom romanu, "Devičanski plavo", ona koristi događaje u Francuskoj XVI veka kao podlogu za priču o traganju za detaljima iz porodične istorije glavne junakinje romana, to je zapravo priča o dve žene rođene u različitim
razdobljima, ali povezane porodičnim nasleđem.


Svjetski uspjeh donio joj je roman “Djevojka sa bisernom minđušom”, u kome je opisala nastanak čuvene istoimene Verme-rove slike. Po ovom romanu snimljen je i film sa Kolinom Firtom i Skarlet Džohanson.

Romanom "Pali anđeli" iz 2001. Ševalije nastavlja priče o ženama iz prošlosti. Po sopstvenom priznanju, rad na ovom delu za nju je predstavljao veliku teškoću, što ju je zamalo navelo da odustane. Onda je do nje dospeo roman Barbare Kingsolver "Biblija otrovne masline". Pošto ga je pročitala, pronašavši u njemu pokretačku snagu Ševalije se vratila pisanju "Palih anđela". "Ona je uradila tako dobar posao korišćenjem različitih pripovedačkih glasova, i shvatila sam gde grešim sa Palim anđelima", izjavila je kasnije Trejsi Ševalije u intervjuu za magazin Bookpage.
Promenivši pristup, Ševalije je počela ponovno pisanje romana o dve londonske porodice s početka dvadesetog veka, ovaj put sa deset različitih naratora. Rezultat je bio "Pali anđeli", roman koji ju je i kod kritike i kod publike učvrstio na pozicijama zadobijenim "Devojkom sa bisernom minđušom". Njena fascinacija umetnošću i istorijom se tu nije završila.

Roman “Dama i jednorog” nije baziran na istinitoj priči, ali, naravno neki detalji su vjerodostojni. Tapiserije zaista postoje, možete ih danas vidjeti u Nacionalnom muzeju srednjeg vijeka Klini u Parizu. Žan le Vist, naručilac tapiserija je takođe postojao - bio je plemić, živio je u Parizu u doba kada su te tapiserije izrađene i svoj porodični grb je stavio na tapiserije, što se može i vidjeti. On je, zapravo bio opsjednut grbovima, oni se mogu vidjeti na puno mjesta u njegovom dvorcu pored Liona. Vjeruje se da su tapiserije izrađene za njega, ali to nije u potpunosti i potvrđeno. Njegova supruga Ženevjev de Nanter takođe je postojala, kao i njihove tri kćeri Klod, Žana i Ženevjev. Oni su, upravo kao što stoji u romanu, živjeli u Ulici Di Fur, pored crkve Sen Žermen de Pre. I pored toga, malo se zna o njima.


Da li ste čitali neki roman ovog pisca i kakvi su Vaši utisci ?