ZENA - juce, danas, sutra, uvek - ZENA - na sve spremna

Zena - ovo nece biti ona uobicajena tema koju svuda mozete naci - "Zena kroz istoriju", gde se krece od Kleopatre i Mesaline, preko Irodijade i Marije Antoanete, do Jelene Anzujske i...mozda kraljice Drage ili Natalije, u svakom slucaju moze se pisati i o njima, one i te kako zasluzuju da budu pomenute, medjutim, ima toliko puno zena koje su na razne nacine obelezile svoje doba, bilo raznim podvizima,humanim delima ili velikim ljubavima, pa sve do nezaboravnih skandala i intriga, kao i pljacki i ubistava.

Zena - na sve spremna


Ali, za pocetak da vidimo sta su velikani rekli o zeni:


Žena je kraljica sveta, a rob želja. Žena je spas ili propast porodice - Balzac Amiel

Žene bi bile mnogo privlacnije da im covek može pasti u narucje, a da im ne dopadne ruku. Sa lepom ženom opasno je razgovarati, jer svaki pokret na njenom licu izgleda pokret ljubavi - A. Bierce Tommaseo

Muškarac kraljuje, žena vlada. Žena koja iskreno ljubi, ne može biti ni zla ni neverna - P. Du Terrail Jokai

Jedna nit ženske kose može bolje vuci nego sto volova. žene vise vole da ih zabavljamo, nego da ih ljubimo ne zabavljajuci ih - J. Howell Rieux

Muškarci gledaju žene da bi ih videli; žene gledaju muškarce da bi bile videne. Od svih zivih bica najvise vremena oko doterivanja gube: macke, muve i žene - J. Normand C. Nodier

Žena bez neznosti nemoguca je i strasna, kao i muškarac bez smelosti. žene misle da se oblace zbog muškaraca ili zbog sebe. U stvari one se oblace da bi izazvale cudenje drugih žena - A. Compte F. De MioMandre

Sto se tice žena, najstrasnije je to da se ne može ziveti s njima ni bez njih. Ono sto nas ženi privuce, retko nas za nju veze. - Byron C. Collins

Nista nema nesnosnije od bogate žene. žena nikad ne opaza ono sta se za nju cini, vec jedino sta se ne cini. - Juvenal Courteline

Covek ima svoju volju, a žena svoj nacin. Samo kukavice se usuduju uvrediti ženu. - Holmes Farquhar

Neznim recima žene, plemenit covek daleko se odvuce. ženina tuga je letnja oluja. Isto tako kratka kao i snazna. - Goethe J. Baillie

Nema goreg zla od lose žene, a nista nije bolje stvoreno od dobre žene. ženama je lakse kontrolisati svoju ljubav, nego koketeriju. - Euripid La Rochefoukauld

Nakon sto dve žene citav sat klevecu trecu, uverene su da su postale dozivotne prijateljice. Oni koji o ženama uvek dobro govore, ne poznaju ih dovoljno.Oni koji o njima samo lose govore, ne poznaju ih nikako. - P. Courty G. Pigault-Lebrun

Muškarci su uzrok sto se žene ne vole. Visina kulture odreduje se po odnosu prema ženi. - La Bruyere Gorki

Ko nije video zaljubljenu ženu, ne može da kaze kakva je. U prvoj ljubavi žena voli ljubavnika, u ostalima ljubav. - T. Gautiere La Rochefoukauld

I jos poneka misao o zeni:


Adam je imao bar jedno preimucstvo nad svim ostalim muzevima poslije njega: Eva nikad nije mogla da mu nabroji muskarce za koje se mogla udati da je htjela. (Piter Ustinov)

Kad su oci zene zamagljene suzama onda je muskarac taj koji ne vidi jasno. (Misel Turnije)

Kad bi muskarci isto tako nastojali da zadrze svoje zene, koliko su se trudili da ih dobiju, onda skoro ne bi bilo razvoda. (Fil Seters)

Kada se muskarac udvara zeni, onda on ocekuje da ce joj se dopasti. Kada se zeni dopadne muskarac, onda ona ocekuje da joj se on udvara. (Klaudija Kardinale)

Ljudi stvaraju djela, a zene ljude. (Romen Rolan)

Moja iskustva sa muskarcima: jedni odvise dugo oklijevaju, ne nalaze pocetak i ne stizu do kraja. Drugi zele da odmah pocnu sa krajem. (Brizit Bardo)

Muskarci su ljubomorni na svoje prethodnike, zene na svoje nasljednice. (Marsel Asar)

Najgore govore o zeni oni koji su bili najsrecniji u ljubavima. (Jovan Ducic)

Pametna zena postupa sa muskarcem kao kovac sa gvozdjem: prvo ga dobro zagrije, a onda ga po svom ukusu oblikuje. (Srecko Lazari)

Razlog zbog koga muskarci vise cijene ljepotu od inteligencije jeste sto na svijetu ima vise glupih nego slijepih. (De Vilmorin)

Vodite racuna. Da bi svi muskarci varali svoje zene, u tome moraju ucestvovati i sve zene. (Dusan Radovic)

Zenama je potreban samo jedan mali znak, nagovjestaj, jedan mig, nevidljivi detalj, sitan povod, a zatim rade same: pate, nadaju se,mastaju i placu. (Dusan Radovic)

Ako imas mladu zenu i staro vino, uvijek imas puno gostiju. (njemacka poslovica)

Bog nije mogao da bude na svakom mjestu, pa je zbog toga stvorio majke. (jevrejska poslovica)

Bore ulivaju svakom povjerenje, daju draz i toplinu licima skromnih staraca i dostojanstvo celu mislioca, ali te iste bore na licu lijepe zene koja pocinje da stari izgledaju kao zli pecati i oziljci poraza, nesto nakazno, gotovo sramotno, jer te bore izazivaju kod onog ko ih gleda ista ona osjecanja sa kojima ih ta zena nosi. (Ivo Andric)

Dvije skorpije se bolje prilagode u istoj rupi, nego dvije zene u istoj kuci. (arapska poslovica)

Djevojke misle na brak, udate misle na ljubav. (ruska poslovica)

Grijeh se ne sastoji u tome sto zena mijenja ljubavnika kad odlazi onom koga voli, vec u tome sto se daje onome koga ne voli, pa makar to bio i njen muz. (Zorz Sand)

Jos nijedan pjesnik nije opjevao lijepe oci svoje vlastite zene. (Andre Moroa)

Ko ima mladu zenu i staru kucu, uvijek ima posla. (holandska poslovica)

Kuca i imanje nasledjuju se od oca, a od Gospoda je razumna zena. (Salomon)

Lice zene, neka je ona ne znam koliko nadarena, uvijek je prepreka ili pomoc u istoriji njenog zivota. (Madam de Stal)

Najbolja je ona zena koja, slusajuci, zna da zapovijeda. (latinska poslovica)

Na italijanskom "bela dona" znaci lijepa zena, a na engleskom opasan otrov; uvjerljiv primjer o bitnoj identicnosti dva jezika. (A. Birs)

Nije zanimljivo ono sto vam zene kazu, vec ono sto precute. (Rajner Marija Rilke)

Postoje zene koje su iz godine u godinu sve nevinije. (Greta Garbo)

Za suprugu treba izabrati zenu koju bi izabrali za prijatelja, kada bi ona bila muskarac. (Zozef Zuber)

Veliko pitanje na koje nikad nije odgovoreno i na koje ni ja nisam bio kadar da odgovorim, uprkos mom tridesetogodisnjem istrazivanju zenske duse glasi: sta zena hoce? (Zigmund Frojd)

Zena danas mora da ispunjava cetiri uslova: da izgleda kao djevojka, da se ponasa kao dama, da umije da misli kao muskarac i da moze da radi kao konj. (Karolajna Sajmon)

Zene koje misle jesu zene na koje se obicno ne misli. (Bernard So)

Zenu treba uzeti za ono sto jeste, i ne pokusavati da je izgradjujemo bolje nego sto je Bog napravio; a ako se zena uzme za onakvu kakva je odista, ona moze jos donijeti muskarcu neizmjerno puno radosti. (Jovan Ducic)

Dok se ne ozene muskarci pricaju samo o svom srcu. Poslije pricaju jedino o jetri i ciru u stomaku. (Trude Hesterberg)

Fudbal okuplja dvije vrste muskaraca: one koje nemaju djevojke i one koji imaju zene. (Dusan Radovic)

Idealan muz je onaj koji ne pije, ne karta se, ne okrece se za drugim zenama, ne prepire se i - nema ga... (Marlen Ditrih)

Muskarac se ozeni da bi pobjegao od drugih zena, a onda juri za drugim zenama, da bi pobjegao od svoje zene. (Romen Rolan)

Neka nas bogovi obdare sposobnoscu da na svoje zene gledamo tudjim ocima. (Vil Durant)

Pravi muskarac zeli dvije stvari: opasnost i igru. Zato zeli zenu kao najopasniju igracku. (Fridrih Vilhelm Nice)

Postoje dvije vrste muskaraca koji ne znaju nista o zenama: ozenjeni i neozenjeni muskarci. (Fransoaz Sagan)

Prosjecan covjek uvijek vise voli zenu nego ljubav. Kod zene je sasvim obratno: rijetko je kojoj zeni dovoljan samo covjek; ona uz to cezne da bude voljena. (Jovan Ducic)

Prava nevolja sa zenama jeste sto one same stalno pokusavaju da se prilagode muskim teorijama o zenama. (Erika Jang)

Da pocnemo sa ovom divnom pesmom Eltona Dzona posvecenoj jednoj zeni...

Sveća na vetru - Merilin Monro




Retka je glumica u istoriji filma koja je bila toliko krhka, ranjiva, senzualna i toliko željna ljubavi kao što je to Merilin Monro. Danas je godišnjica njene smrti.

Pol Doneli je rekao: Monro je čisti film.


Merilin Monro je rođena 1. juna 1926. godine kao Norma Džin Bejker Mortenson. Njen život je bio težak od samog početka. Bila je vanbračno dete koje je moralo da raste u hraniteljskoj porodici do svoje sedme godine jer joj je majka bila psihički nestabilna.

Samo na kratko, Norma ponovo živi sa svojoj majkom čije se zdravlje ponovo pogoršava pa brigu o devojčici preuzima njena drugarica. Kada je Norma napunila 11 godina, morala je da pređe u sirotište jer je majčina prijateljica više nije imala sredstava za izdržavanje. To ipak nije smetalo da je često posećuje, kao i da nekoliko godina kasnije ugovori prvi brak šesnaestogodišnje Norme Džin sa Džejmsom Doertijem.

Prvi muž ubrzo odlazi u rat dok Norma počinje da radi u fabrici padobrana. I baš u toj fabrici je primećuje fotograf Dejvid Konover koji joj predlaže saradnju. Norma menja svoj imidž: farba kosu u plavo i vrlo brzo postaje manekenka za kupaće kostime i pojavljuje se na 33 naslovne strane i do kraja rata postaje veoma popularni model među fotografima. Mlada, lepa i puna života ubrzo preuzim sudbinu u svoje ruke. Ubrzo se razvodi i potpisuje ugovor sa filmskim studijom 20th Centuty Fox.

Od tog trenutka njeno umetničko ime postaje Merilin Monroe. Ime je preuzela od glumice Merilin Miler jer su joj govorili da liči na nju, dok je prezime uzela od svoje bake.

Težak je put do zvezda i Merilin se odlučuje za veoma hrabar korak u to vreme, pravdajući se pre svega novčanim poteškoćama: slikala se naga za kalendar. Ove fotografije su se pojavile nekoliko godina kasnije u prvom broju časopisa Playboy , decembra 1953. godine.

Međutim put do filmske zvezde nije bio ni malo lak. Dosta je glumila u malim B filmovima, uglavnom glupe plavuše. I baš takva je trebala Džonu Hjustonu koji joj dale malu ali zapaženu ulogu u filmu "Džungla na asfaltu" (1950). Posle toga dobija malu ulogu u filmu "Sve o Evi"(1950). Prvu veću ulogu dobijau filmu "Ne trudi se da kucaš" (1952), dok je srce publike osvojila ulogom u filmu "Majmunska posla" (1952). A osvojila je i srce bejzbol igrača Džoa Dimađija.

Jedna od ključnih godina za Merilin je bila i 1953 kada je snimila filmove "Nijagara" sa Džozefom Kotenom i "Muškarci više vole plavuše" sa Džejn Rasel. Džejn je o Merilin govorila da je veoma tiha i stidljiva osoba i mnogo pametnija nego što mnogi misle.

Život sa novim mužem, Dimađijom nije ni malo lak. Njemu je trebala domaćica a ne filmska zvezda, i često je ispoljavao svoju ljubomoru i posesivnost i tražio je od nje da napusti film. Takav brak je trajao samo devet meseci.

Pritisnuta sa svih strana, polako se navikava na pilule za spavanje. Postaje veoma osetljiva i veoma se lako rasplače što je bio priličan problem na snimanju filma "Nema posla kao što je šoubiznis" (1954). međutim Merilin je bila u svom elementu na snimanju filma "Sedam godina vernosti" (1955) kada je dva sata pozirala hiljadama posmatrača i nekoliko stotina fotoreportera koji su došli da prisustvuju snimanju čuvene scene podizanje haljine.

Merilin nije želela da bude na filmu samo glupa plavuša, želela je i malo ozbiljnije i zahtevnije uloge koje bi pokazale da je ona i kvalitetna glumica. Na veliko iznenađenje, upisuje glumačku školu kod čuvenog Lia Starsberga. Časovi glume su se veoma isplatili što se može videti u njenom filmu "Autobuska stanica" (1956).

Činilo se da će i na emotivnom planu da joj krene. Upoznaje čuvenog pisca Artura Milera za koga se ubrzo udaje. Oni maliciozni su govorili kako su se sreli "mozak i meso". Merlin se veoma spremala za novu ulogu - ulogu majke. Očajnički je želela da ima decu, ali svi pokušaji su se završavali spontanim pobačajima. Brak sa Milerom je trajao četiri godine i na kraju se završio zbog njenih problema sa drogama.

Na veliko platno se vraća u velikom stilu, filmom "Neki to vole vruće"(1959). Njeni filmski partneri su Toni Li Kertis i Džek Lemon. Njen poslednji film je režirao Džon Hjuston i zvao se "Neprilagođeni" (1961)po scenariju Artura Milera, specijalno pisanog za nju. Film "Neprilagođeni" je bio poslednji i za Klerka Gejbla koji umire od srčanog udara. Nekoliko godina kasnije još jedan glumac iz filma umire: Montgomeri Klif.

Skoro na ivici nervnog sloma započinje snimanje filma "Somethings Got To Give" (1962), ali studio se ipak odlučuje da prekine snimanje zboh njenih beskonačnih kašnjenja, konstantnih bolesti i zaboravljanje teksta.

9. maja 1962. godine prisustvuje proslavi rođendana Džona F. Kenedija u Medison Skver Gardenu gde izvodi njenu verziju pesme "Srećan rođendan". Posle ovoga, Kenedi je rekao kako posle ovako slatkog izvođenja pesme, može slobodno da napusti politiku.

Njeno beživotno telo je pronašla spremačica 5. avgusta 1962. godine. Iako se smatra da je umrla od prevelike količine tableta za spavanje, mnogi veruju da su mnoge stvari oko njene smrti neraščišćene i smatraju da je ubijena zbog veze sa tadašnjim predsednikom Amerike JFK-om, kao i njegovim bratom Bobijem.

Merilin će zauvek ostati u srcima svih pravih ljubitelja filma. Elton Džon joj je posvetio pesmu "Candle In the Wind".

Za sve one koji nisu do sada videli nezavršeni film Merilin Monro "Something got to give"

I jos jedna sveca na vetru

To isto, samo malo drugacije

Princeza Diana je u svom životu doživjela velike fizičke i psihičke promjene – od sramežljive provincijalke do najpoznatije svjetske dame, od najupadljivije djevojke do žene koju su čak i Parižani

nazvali “kraljicom stila”. Diana Francis Spencer rodila se 1.jula 1961. Kao treća kći u porodici Spencer, a njen otac je bio potomak osme grofovske generacije.

U mladosti je sanjala kako će, kad poraste, biti balerina, jer joj se to činilo najvećim iskazom ženstvenosti, elegancije i stila, ali se ni taj, kao ni mnogi drugi Dianini snovi, nije ispunio. Naime, narasla je do 175 cm, što je za klasičnu plesačicu bilo previše. Zanimljivo je da je i kad je već postala princeza još pokušavala ostvariti tu svoju djevojačku želju.
U oktobru 1985. Zamolila je poznatog britanskog plesača Waynea Sleepa da je nauči plesu, kako bi nastupila u dobrotvornoj akciji, koja se održala u Covent Gardenu.

U meðuvremenu se činilo da će stvarnost prevazići njene snove. Kad se 29. Jula 1981. , u Katedrali svetog Pavla u Londonu, udala za Charlesa, princa od Walesa, ta fantastična ceremonija je nazvana
vjenčanjem iz bajke. Vjenčanje su prenosile televizijske stanice u 74 zemlje svijeta, a u mladu su bile uprte oči 750 miliona gledaoca. U Katedrali je bilo 2650 zvanica. Od nje dvanaest godina stariji princ Charles izgledao je beskrajno srećan, a nova princeza je bila vidljivo uzbuðena spektakularnošću njihovog dolaska pred oltar i samog čina.

Prvu bračnu noć princ Charles i princeza Diana proveli su u dvorcu pokojnog lorda Mountbattena, u Broadlansu, i time odali počast kraljici margareti i princu Phillipu, koji su ondje, u svoje doba, takoðe prvi put prenoćili sa prstenom na ruci.



Iz Hampshirea, pokrajine u kojoj se nalazi Broadlans, mladenci su otišli na kraljevski brod “Britannia” .

Diana i Charles su na toj velikoj jahti imali doslovno kraljevski tretman: 276 članova posade činili su sve da im medeni mjesec bude nezaboravan. To je krstarenje trebalo biti premijeran nastavak vjenčanja iz bajke u Katedrali svetog Pavla.

Zaista, sobar princa Charlesa, Stephen Barry, o tome je svjedočio: “Dve su se sedmice Diana i Charles ponašali kao da su začarani. Prvi put otkad radim u prinčevoj službi nisam ga mogao buditi.“ Brodska je posada imala poseban zadatak – da za mladi romantični par traži puste plaže na obalama Sredozemlja.

Sva su sjećanja svjedoka njihovog medenog mjeseca bila usaglašena i govorila su o beskrajno zaljubljenim mladencima koji se ni na trenutak nisu odvajali. Činilo se da svoju sreću uspijevaju prenijeti i na okolinu, u kojoj su se kretali kao u snu.



1.jula 1961. Rođena je Diana Frances Spencer, treća kći osmog grofa Spencera i njegove supruge Frances

29.jula 1981. Diana se udala za princa Charlsa, britanskog prestolonasljednika, od nje starijeg dvanaest godina. Vjenčanje u Katedrali svetog Pavla u Londonu putem televizije vidjelo je više od 750 miliona ljudi širom svijeta

21. juna 1982. Princeza Diana je rodila prvog sina, princa Williama Arthura Philipa Louisa, drugog u liniji nasljednika britanske krune. Protivno vijekovnoj tradiciji kraljevske porodice, mali princ nije rođen u Buckingamskoj palati, već u bolnici St. Mary’s, kako je željela njegova majka

15. septembra 1984. Rodila je drugog sina, princa Henryja Charlesa Alberta Davida, koga porodica od milja zove Harry

15. juna 1992. Nakon špekulacija o potresima u braku princa i princeze od Walesa, Andrew Morton izdao je knjigu “Diana: Njena istinita priča”, u kojoj je objavio da je dugogodišnja veza princa Charlesa sa udanom ženom Camillom Parker Bowles, natjerala Dianu na pokušaj samoubistva

25. novembra 1992. Britanski tabloid “The Sun” objavio je prepis u decembru 1989. Snimljenog razgovora princeze Diane i misterioznog muškarca koji joj tepa “lignjice”

9. decembra 1992. Britanski premijer John Mayor u parlamentu je objavio da se Diana i Charles razdvajaju, ali da se ne planiraju razvesti

12. januara 1993. “The Sun” je objavio prepis intimnog telefonskog razgovora Camille Parker Bowles i princa Charlesa, Tajno snimljenog u decembru 1989.

28. juna 1994. U televizijskom dokumentarcu princ Charles priznao je preljub sa Camillom, počinjen nakon što mu se brak raspao, uprkos obostranom trudu da ga održe

3. oktobra 1994. Anna Pasternak, u svojoj knjizi “Zaljubljena princeza” otkriva da je Diana pet godina održavala vezu sa svojim instuktorom jahanja Jamesom Hewittom

20. januara 1995. U ispovijednom televizijskom intervjuu Diana je priznala aferu sa Hewittom

Novembar 1995. Štampa izvještava o vezi Diane i ragbi zvijezde Willa Charlinga. Charling i njegova supruga razišli su se 29. Septembra

Decembar 1995. Charles je primio pismo svoje majke, kraljice Elizabete, u kojem ga ona tjera da se razvede od Diane

28. februara 1996. Diana je pristala na razvod

28. novembra 1996. Diana i Charles su se razveli

31. novembra 1997. Diana je stradala u saobraćajnoj nesreći u Parizu. S njom je poginuo i Dody Al Fayed, njena nova ljubav

6. avgusta 1997. Šest miliona ljudi na ulicama Londona ispratilo je Dianu na posljednje putovanje, a tv-prenos pogreba pratilo je 2,5 milijarde ljudi. Sahranjena je na imanju svoje porodice, Altroph, u središnjoj Engleskoj.


U nedjelju, 31. Avgusta, pola sat poslije ponoći, zaljubljeni par princeza Diana i Dodi Al Fayed nakon romantične večere u hotelu “ Ritz “, praćeni paparazzima mercedesom 600 su krenuli na svoje posljednje putovanje. U naletu na zid tunela Alma uz Seineu na mjestu su poginuli vozač Henry Pole i Dodi, Diana je umrla četiri sata poslije u bolnici, a preživio je samo Dodijev tjelohranitelj Trevor Rees Johnes. U četiri sata ujuto u pariškoj bolnici La Pitie Salpetrere, doktor Bruno Rion, Diana je preminula usljed posljedica unutrašnjeg krvarenja, prouzrokovanog jakim povredama grudnog kola, pluća i glave.

Pitanje o uzrok nesreće nije riješeno a vjerovatno neće ni biti. Sve je prekriveno velom tajne. Prvi optuženi bili su paparazzi koji su ih pratili u stopu i nakon nesreše nisu pomogli nastradalima već su nastavili snimanje unakaženih mrtvih tijela. Zatim je sumnja pala na vozača, koji je navodno bio u pijanom stanju, te zbog vožnje brzinom većom od 200 km/h nije mogao održati kontrolu nad vozilom. Sumnja je pala i na Britansku obavještajnu službu, koja radi za dvor, a kojima je smetala Dianina veza sa muslimanom, da bi se na kraju pojavio tajanstveni bijeli Fiat Uno, koji je navodno pri prolasku kroz tunel zakačio mercedes. Ali još uvijek ništa nije sigurno, a na tom pitanju se malo i radi.

Dodi je sahranjen iste večeri u Londonu, u skladu sa običajima islama,dok je Diana uz sve kraljevske počasti, iako su joj one bile oduzete razvodom od Charlesa, sahranjena na porodičnom imanju Spenerovih, Altrophu, na Ovalnom jezeru, 6. septembra.

Ulice Londone i ostalih gradova širom planete bile su preplavljene cvijećem i porukama za princezu, čiji je humanitarni rad pomogao mnogima, a tada su svi oni bili uvjedinjeni u bolu za princezom koja je postala njihova “kraljica srca”.

“ Zbogom, ružo Engleske”



Veličanstvenu baladu “Zbogom ružo engleske” otpjevao je Elton Džon, čije je pravo ime Redžinald Kenet Dvajt, prateći sebe na klaviru u Katedrali svetog Pavla u Londonu. Posvetio ju je preminuloj prijateljici princezi Diani.

Pjesma je rimejk “Svijeće na vjetru” za koju je riječi napisao Bernard Topin. Elton Džon ju je davno, 1973. Godine, posvetio Merlin Monro, idolu svoje rane mladosti,sad je na prvom mjestu britanskih top lista.

Singl sa pjesmom “Zbogom ružo Engleske” pojavio se u prodaji sano nedjelju dana poslije prvog i vjerovatno, posljednjeg izvođenja uživo. Doslovno je razgrabljen. Internet je prepun podataka o Eltonu Džonu i nevjerovatnom događaju kada je kompletan tiraž od šest stotina hiljada primjeraka prodat za samo nekoliko časova!

Ovaj rekord u prodaji ploča vjerovatno više nikad neće biti nadmašen. Nema sumnje da će biti ostvarena prognoza “Variaty Fair”-a da će singl biti prodat u 17 miliona primjeraka.

Elton Džon odbija da govori o komercijalnim efektima ploče. Dio prihoda namjenjen je Memorijalnom fondu princeze Diane, a drugi ide u dobrotvorne svrhe.


“Svijeća na vjetru”


Zbogom, ružo Engleske

Cvjetaj uvijek u našim srcima.

Bila si milost koja se

Spuštala

Tamo gdje su životi raznijeti.

Pozvala si našu zemlju,

I šaputala onima koji pate.

Sada pripadaš nebesima,

I zvijezde šapću tvoje ime.



čini mi se da si proživjela

svoj život

kao svije}a na vjetru:

ne blijedeći u času kad sunce

zalazi

i kad se sprema kiša.

Tvoji koraci će uvijek

Odjekivati,

Me|u zelenim brdima

Engleske:

Tvoja svijeća je dogorjela,

Ali tvoja legenda nikad ne}e.



Ljupkost smo izgubili:

Dani su prazni bez tvog

Smijeha.

Nosićemo uvijek ovu baklju

Za zlatno dijete svoje nacije.

I mada se trudimo

Istina nam tjera suze na oči;

Sve naše riječi ne mogu da

Izraze

Radost koju si nam godinama

Donosila.



Zbogom, ružo Engleske,

Pozdravlja te zemlja

Izgubljena bez tvoje duše,

Kojoj će nedostajati krila

Tvoje samilosti

Više nego što ćeš ikad znati.

Valis Simpson - zena zbog koje se jedan kralj odrekao krune





KRALJ KOJI SE ZBOG LJUBAVI ODREKAO PRIJESTOLA


PRIČE SA MORA: BOKA KOTORSKA PRIJE SKORO SEDAM DESETLJEĆA BILA POZORNICA JEDNE NESVAKIDAŠNJE LJUBAVNE PRIČE



Stotine ljudi ujutro 10.avgusta 1936. okupilo se u Šibeniku gdje je na željezničku stanicu nešto prije devet sati stigao voz iz Zagreba u kojem su bila i dva neuobičajena vagona. U tim posebnim kolima bila je tada najveća zvijezda svih svjetskih medija – mladi britanski kralj Edvard VIII sa svojom pratnjom i naravno, osobom koja ga je i učinila toliko atraktivnom metom za novinare – lijepom Amerikankom Volis Simpson.
Dok je okupljena masa oduševljeno dalmatinskim dijalektom uzvikivala „Živila jubav“, a u gradskoj luci Šibenika naslućivali se sivi obrisi dva razarača britanske Ratne mornarice, sve nade kralja Edvarda da će se inkognito i bez mnogo pompe ukrcati na luksuznu parnu jahtu „Nahlin“ koja ga je ovdje čekala, pale su u vodu. Romantično i opuštajuće krstarenje jahtom od Šibenika do Istanbula na koje se kralj Edvard VIII uputio sa izabranicom svog srca, Volis Simpson i nekoliko njihovih najbližih prijatelja, već u startu izgubilo je jednostavnost i neposrednost kojoj se kralj nadao kada je nešto ranije za ovo putovanje iznajmio jednu od najljepših i najluksuznijih privatnih jahti svijeta – 92-metarski „Nahlin“.

Brod čije ime na hindu jeziku znači „Brzonogi“ izgrađen je 1930. po narudžbi lejdi Eni-Henrijete Joul, najbogatije udovice Britanije kako je zvala tadašnja štampa. „Nahlin“ je do 1934. prešao preko 200 hiljada milja krstareći svim svjetskim morima, a ponosna vlasnica na svojoj predivnoj jahti je čak jednom i oplovila čitavu zemaljsku kuglu. Mogućnost da ih lejdi Joul pozove na „Nahlin“ vrijedan tada fascinatnih 1,35 miliona dolara, bila je jedna od najcjenjenijih stvari u tadašnjoj evropskoj i američkoj društvenoj eliti, plemićkim i bogataškim krugovima, pa ne čudi što je kralj Edvard VIII upravo ovu predivnu jahtu izabrao za romantično skrovište na moru za sebe i svoju ljubljenu.
Koliko god njihov suveren bio zaljubljen u Volis Simpson, britanska Vlada i ostatak kraljevske porodice, kao i javno mnjenje širom Imperije, nijesu nimalo voljeli atraktivnu Amerikanku – dvostruku raspuštenicu. Činjenica da ima dva propala braka za sobom nije bila po volji britanskim zvaničnicima i njihovom strogom moralno-političkom kredu vezanom za damu koja bi mogla postati njihova nova kraljica. Stoga je svaki kontakt Edvarda sa Simpsonovom u Britaniji pratilo „rogušenje“ zvaničnika koji su pri tom i oštro cenzurisali tamošnju štampu da ne piše o „kraljevim ljubavnim vragolijama“. Sa druge strane, američki i mediji u ostatku Evrope prosto su se utrkivali ko će objaviti više o nesvakidašnjoj romansi vladara najmoćnije svjetske imperije i jedne „obične“ žene. Stoga ne čudi da je i Edvardov dolazak sa Volis u Šibenik gdje su se ukrcali na „Nahlin“, na kraljevu žalost, pratilo čak 35 novinara i fotoreportera među kojima i najuglednijih svjetskih medija poput londonskih dnevnika „The Daily Express“ i „The Times“, te novinskih agencija „Associated Press“, „Reuters“ i „United Press“.

Kralj u čijoj je pratnji bilo, po pisanju tadašnje jugoslovenske štampe „sedam uglednih mladih engleskih aristokrata i tri otmjene lijepe dame“ od kojih je jedna bila Volis Simpson, ukrcali su se na „Nahlin“ koji je ubrzo isplovio iz Šibenika. Uprkos Edvardovoj želji da diskretno provede lijepe trenutke odmora na jahti sa Volis i najbližim prijateljima, „Nahlin“ su u stopu na bliskom rastojanju pratila dva britanska ratna broda – razarači „Grafton“ i „Glowworm“ kojima je na molbu britanskog Admiraliteta, Vlada u Beogradu prethodno dozvolila uplovljavanje u sve jugoslovenske luke. Ljubavna romansa kralja na jednom od najljepših i najromantičnijih mora svijeta, ostala je tako zbog bezbjednosno-političkih razloga kojima Edvard lično nije pridavao naročitu važnost, u „sjenci“ topova dva razarača koji su pratili „Nahlin“ i njegove putnike po cijelom Jadranu. Društvo sa jahte je, zadržavši poznati britanski smisao za humor, dva razarača koji su ih pratili, šaljivo nazivalo „nanny boats“, to jest brodovima – dadiljama.

Prvog dana krstarenja „Nahlin“ je plovio Kornatskim arhipelagom a uveče se usidrio u uvali Telašćica na Dugom otoku gdje je kralj Edvard razgovarao i sa lokalnim ribarima. Sjutradan jahta je doplovila do ostrva Rab koje su kralj i njegovi prijatelji obišli, praćeni stotinama znatiželjnika – domaćeg stanovništva i stranih turista koji su ovdje boravili i oduševljeni nesvakidašnjom prilikom, došli su pozdraviti britanskog suverena i njegovu izabranicu. Iako nema dostupnih podataka koji bi potvrdili da se tokom boravka na Rabu engleski kralj sa svojom pratiljom zaista nag kupao u moru, Edvardov boravak na tom hrvatskom otoku i dan-danas se reklamira kao „službeni početak naturizma“ na Rabu jer su navodno „rapske vlasti dopustile da se sa suprugom (sic!) okupa gol u uvali Kandarola“.

Inače, tokom plovidbe, kralj se odmarao tako i što je na gornjoj palubi „Nahlina“ vježbao golf-udarce. Posada jahte izračunala je da je Edvard zamahujući palicom, u more oko „Nahlina“ poslao preko 3 hiljade golf-loptica.
„Čuvši da Istanbul koji je bio krajnja odrednica njihovog puta, ima odlične golf-terene, kralj je zatražio da mu se tamo organizuje jedan meč. U Dauning stritu je zavladala konsternacija i zaprepašćenje – ministar inostranih poslova Entoni Idn je istakao da bi kraljevo igranje golfa u Istanbulu bez prethodnog susreta sa turskim predsjednikom Kemalom Ataturkom, bilo uvreda za Turke. Idn je međutim, pokušao da iz svega toga izvuče maksimalnu korist za britansku diplomatiju tražeći da kralj zvanično posjeti Tursku koja je upravo zadobila potpunu kontrolu nad strateški važnim Dardanelskim tjesnacem i sada je sa njom valjalo biti u dobrim odnosima. Edvard je na kraju odigrao svoju partiju golfa u Istanbulu i sreo se sa Kemalom Ataturkom postavši prvi evropski monarh nakon njemačkog kajzera u Prvom svjetskom ratu koji je posjetio Tursku“ - navodi britanski pisac Piter Pagot u svojoj knjizi „Royal transport“ čiji je dio posvećen Edvardovom krstarenju Jadranom 1936. godine.

Nakon plovidbe Velebitskim kanalom i Novigradskim morem, „Nahlin“ je pristao u Novigradu gdje je kralj Edvard VIII razgovarao sa tamošnjim ribarima i seljacima, od kojih su mnogi ranije radili u SAD, pa su znali engleski jezik. Po pisanju zagrebačkog „Jutarnjeg lista“, britanskom kralju svidjelo se što je razgovarao sa običnim ljudima i što nije bio prisutan nijedan zvanični predstavnik vlasti. Upravo su ti neizbježni kontakti kralja na odmoru sa predstavnicima vlasti zemlje-domaćina, smetali Edvardu koji je želio da se odmori bez velike pompe, pa je često na te zvanične susrete sa lokalnim poglavarima od glave do pete „uparađenim“ u smokinge, kravate i polucilindre, odlazio u sandalama, šortsu i mornarskoj majci.

Poslije Novigrada, „Nahlin“ je posjetio ostrvo Molat, gradove Trogir i Split, te Korčulu i Dubrovnik. Nakon što se u zidinama drevnog grada okupila ogromna masa ljudi koji su željeli vidjeti Edvarda, zapovjednik jednog od razarača iz pratnje posjetio je dubrovačkog gradonačelnika i rekao mu da kralj ne želi nikakve priredbe, već da mirno obiđe grad. Nešto kasnije Edvard je zaista i obišao dubrovački Stari grad i popeo se na zidine, a te je noći sa svojim prijateljima i večerao u bašti hotela „Imperijal“. Budući da su novinari domaćih i stranih medija cijelo vrijeme Edvardovog boravka na Jadranu u stopu pratiti „Nahlin“ i njegove putnike, pokušavajući da za dobre novčane nagrade, poput modernih paparaca, fotografišu kralja u što opuštenijoj atmosferi, javnost nije ostala uskraćena ni za preciznu informaciju kako je izgledala ta Edvardova večera u dubrovačkom „Imperijalu“.
„Za visokog gosta i njegovu pratnju postavljen je poseban stol, a za večeru su posluženi juha od rajčica, jastog, pečeni pilići sa raznim prilozima, kompot, sladoled i crna kava. Kralj je za večerom pio samo domaća vina. Tom prilikom kralju je prikazano narodno kolo koje su izvodili plesači odjeveni u najljepše narodne nošnje“ - zapisao je novinar „Jutarnjeg lista“ jednako kao što to danas, gotovo sedam decenija kasnije, rade njegove kolege u našim medijima izvještavajući o gastro i umjetničkim preferencama svjetskih pop i rok zvijezda koje ljeti sviraju na Jazu.

Narednog dana, 19. avgusta, „Nahlin“ je otplovio za Boku Kotorsku gdje su britanskog kralja i njegovu jahtu srdačno dočekali mjesni poglavari i stanovništvo. Edvard je obišao Kotor gdje je pored ostaloga, posjetio i Dom Bokeljske mornarice, a posebno se interesovao gdje se na tom području nalazila stara granica između Austro-Ugarske i Crne Gore.
Uveče je za uglednog gosta priređena jedna od najvećih svečanih iluminacija u Boki. Atmosfera maestoznog i ćutljivog Kotorskog zaliva u tišini vedre ljetnje noći pod nebom prekrivenim milijardama zvijezda, u iščekivanju raskošne svečanosti vatre i svjetla, bila je jedan od najromantičnijih trenutaka tog Edvardovog i Volisinog krstarenja Jadranom.

„Najprije su počela plamsati brda. Stara tvrđava Sv. Ivana nad Kotorom planula je osvijetljenim zidinama i vijugavim putem u hiljadama plamenova. Na kamenoj glavi Pestingrada razbuktale su se vatre osvjetljavajući veličanstveno goli krš, a odmah zatim javili su se visokim vatrama lovćenski vrhovi. Na drugoj opet strani plamtale su vatre po grbama Vrmca, koje su se začas pretvarale u prave vulkanske plamenove... Odjednom, upravo munjevitom brzinom, zasjaše hiljadama plamičaka kotorski bedemi i sva obala. Iz mraka stadoše da se nižu ognjeni đerdani duž Mula, Prčanja, Stoliva, Dobrote, Orahovca, pa preko Perasta tamo na Kostanjicu, Morinj, Lipce, Risan nad kojim su bile opet divno obasjane visoke serpentine. Kotorski basen koji je do maločas ličio na ogromnu tamnu i ćutljivu dvoranu, kao da se odjednom pretvorio u raskošno obasjano i duboko jezero u čije je tihe vode sa obale i naselja, sa planinskih padina i visokih vrhova, počelo da toči goruće zlato. Tako je sav unutrašnji basen plivao u moru svjetlosti. Dok je reflektor sa razarača obasjavao crkvicu Gospe od Zdravlja poviše Kotora, veliki broj raketa šarao je ognjenim bojama zvjezdano nebo. Rimske svijeće uz bengalsku vatru upotpunjavale su jedinstveni prizor. Odjednom, sa kraljevske jahte „Nahlin“ stadoše da se prelijevaju u noći jake i raznobojne rakete kao goruće šareno cvijeće“ – zapisao je novinar „Glasa Boke“ o atmosferi koja je te večeri vladala u zalivu jer se dolazak „Nahlina“ pod Kotor, poklopio sa najvećom ovdašnjom feštom – „Bokeljskom noći“. Impresioniran viđenom raskošnom svečanošću, kralj Edvard se posebno zahvalio „opštinama i narodu Boke na divnom osvjetljenju i na uloženom trudu“.

Ujutro narednog dana engleski kralj i jahta „Nahlin“ napustili su Boku otplovivši prema Krfu i dalje ka Grčkoj i Turskoj. Iako su njegovo romantično krstarenje sa Volis Simpson, britanske vlasti pokušale devalvirati „prilijepivši“ mu ratne brodove i koristeći ga u diplomatskim igrarijama, Edvard VIII nije odustao od svojih emocija. Samo tri mjeseca kasnije, BBC je objavio njegovo javno obraćanje narodu britanske imperije koga je Edvard obavijestio da „ne može odgovoriti svojim dužnostima kralja, bez pomoći i podrške žene koju voli“. U ime ljubavi, Edvard VIII je abdicirao i odrekao se prijestola najmoćnije imperije svijeta zbog Volis Simpson sa kojom se kasnije vjenčao i živio zajedno do svoje smrti 1972. godine.

Odlična reklama za nautički turizam

Iako neslužbena, posjeta kralja Edvarda VIII Jugoslaviji u avgustu 1936. bila je politički, ali i ekonomski vrlo značajna za domaćine. Nedugo nakon što je „Nahlin“ sa svojim slavnim putnicima krstario istočnim Jadranom, do tada glavna destinacija za bogate nautičke turiste Evrope – francuska Azurna obala, pala je u drugi plan. Većina pripadnika evropskog džet-seta, pogotovo britanske aristokratije, pohitali su svojim ili iznajmljenim jahtana na Jadran da i sami vide ljepote koje su privukle njihovog kralja. Tako su na primjer, nedugo potom u Boki velikom jahtom „Tiha“ boravili vojvoda i vojvotkinja od Kenta.
Inače, u vezi sa posjetom kralja Edvarda VIII, predsjednik jugoslovenske Vlade Milan Stojadinović upozorio je mjesne vlasti na jadranskoj obali da kralj „putuje incognito radi odmora“ i da za njega nije potrebno osigurati svečani doček.
„Ipak, može se organizovati, u slučaju da se dozna da će kralj posjetiti neko mjesto, prijatnu zabavu, na primjer „venecijanske večeri“, iluminacije ili slično da kralj to diskretno vidi, ali da ga se pri tome ne uznemirava“ - poručeno je iz Vlade domaćinima na primorju, a lokalnim vlastima i stanovništvu preporučena je i „najveća pozornost prema visokom gostu i njegovoj pratnji“.
Tekst preuzet iz dnevnih novina Vijesti, februar 2009.

Nakit Valis Simpson vredan preko tri miliona dolara ponudjen je na aukciji



Samo narukvica od oniksa i dijamanata prodata je za rekordnih 7 miliona dolara.

Bros od rubina, smaragda, safira i dijamanata prodat je za 2,6 miliona dolara.

Ukupna vrednost postignuta na aukciji za nakit vojvotkinje od Vindzora iznosila je 12,4 miliona dolara

Melodrama sa prizvukom nacizma

Nedavno je Mišel Vijerme snimio dugometražni dokumentarac "Propast jednog kralja" o kratkom boravku Edvarda VIII na tronu Velike Britanije. Bez sumnje: ni malo laskav portret jednog kralja. Obeležavajući godišnjicu krunisanja ovog kralja, prikazala ga je francusko-nemačka televizija Arte u okviru svog izvrsnog programa dokumentarnih filmova, u udarnom večernjem terminu 5. januara.

ABDIKACIJA KAO U SAPUNICI
Nekada, u prvoj polovini XX veka, 11. decembra 1936. godine, zamena za današnje latinoameričke serije je bila objava abdikacije kralja Edvarda VIII sa trona Velike Britanije. Tog dana sve Britanke obožavateljke melodrama, lake na suzi i željne da se rasplaču smestile su se ispred radio aparata očekujući kraljev proglas. I kad su začule reči Edvarda VIII: "Nije moguće da nastavim da nosim teško breme odgovornosti i da izvršavam dužnost kralja bez pomoći i podrške žene koju volim." zajecale su. Poslednje reči: "žene koju volim" su izazvale, bez preterivanja, potoke suza. Nekoliko dana kasnije, zahvaljujući posredstvu filmskih novosti, u Britaniji ali i širom sveta mnoge su ronzale otapajući, najčešće jeftinu šminku sa lica. Ridale su, bežeći od svoje svakodnevice, umišljajući da se upravo njima dešava sladunjava melodrama Valis Simpson, poput službenica koje čitaju ljubiće ili fotoromane vozeći se iz predgrađa na posao, domaćica koje danas uz televiziju, uživaju u latinoameričkim sapunicama. Naravno, suština je ista.

Edvard VIII se popeo na presto početkom januara da bi već u decembru abdicirao. Tih jedanaest meseci je proveo vrlo "radno". Prve mesece na prestolu je posvetio planiranju kako provesti leto krstareći kraljevskom jahtom, naredne ploveći Sredozemljem i Jadranom, kada je posetio i neke luke nekadašnje Kraljevine Jugoslavije. Pored njih uplovio je, uprkos prvo upozorenjima Forin ofisa, ministarstva spoljnih poslova Britanije, a potom i oštrih protivljenja, i u jednu luku Musolinijeve fašističke Italije i to nekoliko dana po padu Etiopije i njene prestonice Adis Abebe pod naletom Musolinijevih falangi. Kasnije će se videti da to nije bila samo nesmotrena želja da se provede neko vreme u sunčanoj Italiji, već i simpatija za fašizam i nacizam! A poslednje mesece na prestolu je proveo pravdajući se za tu posetu.

POSETA MUSOLINIJEVOJ ITALIJI I HITLERU
Nezgoda nije bila samo poseta fašističkoj Italiji već i društvo u kome je proveo letovanje. Nije se rastajao od "žene koju voli", Valis Simpson, Amerikanke burne prošlosti: u mladosti, dvadesetih godina XX veka svojim brojnim vezama je punila stranice žute štampe, potom se dva puta razvodila, jednom rečju bila je pravi model avanturistkinje. Vlada Britanije i arhiepiskop Kanteberijski, Kosmo Lang, neće da čuju za mogućnost braka kralja sa Simpsonovom. Kralj Britanije je ujedno i poglavar Anglikanske crkve, pa arhiepiskop ne može da odobri brak Edvarda VIII sa ženom takve prošlosti i još crnje budućnosti.

Napustivši presto Edvard, sada vojvoda od Vindzora, posećuje Nemačku 1937, kako bi "proučavao kako su rešena socijalna pitanja i stanovanje" u nacističkoj Nemačkoj! Čudno je da osoba krajnje površna, kako ga prikazuje Mišel Vijerme u dokumentarnom filmu, jedino obdarena da izabere odelo i cvet koji bi zakačio za rupicu na reveru pokazuje interesovanje za takva pitanja, "rešena" u Nemačkoj 1937. logorima! Mišel Vijerme prikazuje egzaltirana lica Edvarda i Valis Simpson tokom susreta sa Hitlerom 22. oktobra 1937. u Berlinu.

Ubrzo po izbijanju II svetskog rata 1939, Čerčil šalje Edvarda na Bahamska ostrva (Karipsko more), za guvernera. Izgnanstvo ili uklanjanje sa scena kako ne bi nanovo pokazao javno simpatije za Musolinija ili Hitlera? Da li je Edvard bio prisiljen da abdicira samo zarad sumnjive prošlosti "žene koju voli" ili/i zbog svojih i njenih naklonosti za fašizam i nacizam?

Poslednji kadrovi filma prikazuju Edvarda i Valis Simpson na izložbi pasa. Slike pune simbolike. Vrte se na podijumu "napirlitani" terijeri, pudlice u loknicama, mašnicama podvezanih čuperaka. Šepure se među njima ostareli Edvard i Valis. Ko je ko? Ima li razlike? Da li su oni bili udešeni za izložbu, koji su vrteli repom svakom prolazniku, pa i Hitleru i Musoliniju.

Margareta Stajf - zena koja je iz invalidskih kolica stvorila imperiju plsanih igracaka poznatu sirom planete


24. Juli 1847 je rodjena Appolonia Margarete Steiff u Gingenu u Nemackoj. Sa nepune dve godine obolela je od decje paralize i od tada ce celog zivota biti vezana za invalidska kolica.


Na izgled nemocna Margareta, razvice se u veoma zivahnu devojku koja nikako nije klonula duhom zbog svoje neizlecive bolesti.
Govorila je razdragano teseci svoje utucene ukucane,pre svega majku: "Nemam noge, ali dobri Bog me obdario cistim razumom i rukama, zar je to malo!"
I radovala se zivotu, praveci planove za buducnost, na sto su njeni sumnjicavo gledali.

Umela je sve da organizuje, pa cak i svoje odlaske u skolu koja joj je pricinjavala veliko zadovoljstvo, zatim svoje izlaske u prirodu sa drugovima od kojih nikako nije odustajala cak ni po snegu.

Zracila je optimizmom i imala jaku volju, kao i sposobnost da druge usmeri u pravom pravcu u zivotu.

Posle jedne neuspesne operacije u Luvigsburgu, vraca se 1856 kuci, ni malo razocarana neuspehom i nastavlja dalje, trudeci se da uvek prekoraci granice svojih mogucnosti.

Sa 17 godina bila je svesna da joj nema leka i pocinje da se interesuje za sivenje, sto joj jako dobro polazi za rukom, tako da postaje poznata medju omladinom i mladim udavacama po modernim haljinama koje je sila.

Posto joj je i desna ruka bila nemocna, ona pokrece sivacu masinu levom rukom dok se desnom samo potpomaze vodeci stof.

1880 otkrila je u jednom casopiu semu za malog slona od filca koji je trbalo da sluzi kao jastuce za igle. Posto se odusevila njime, Margareta sije svojih prvih 8 sloncica i biva ne malo iznenadjena kad ih deca na sajmu razgrabe kao igracke.

U to vreme su mekane igracke od stofa pravi novitet. Slonovi se razgrabe cim se sasiju, pa ona pocinje da sije i druge zivotinje. Asortiman raste, posao napreduje i siri se - Margareta je vec veliki fabrikant koji zaposljava veliki broj zena.

Sest sinova njenog brata Frica takodje saradjuju i firma postaje familijarni gigant na cijem se celu nalazi neumorna i snazna zena, zena koje je mnoge muskarce svojom odvaznoscu i cvrstom voljom bacila u zasenak
- Margareta Stajf.

Uvek je govorila: "Za decu je samo ono najbolje, jedino ono pravo!"

1903-1907 raste proizvodnja na 1700000 igracaka, u fabrici stalno radi 400 ljudi a po kucama u kucnoj radinosti 1800 zena.

U Americi se vec uveliko prodaje njen novi model medveda sa pokretnim nogama i glavom koga zovu "Tedi".
Njen brat Fric dolazi na ideju da svakoj zivotinji u uvo pricvrsti jednu malu nitnu kao zastitni znak, i tako nastaju Stajf zivotinje sa "dugmetom u uvetu"

I posle toliko godina neumornog rada Margareta pocinje da oseca umor, kao da sluti da joj se blizi kraj.
9. maja 1909 godine u svojoj 61 godini umire Maegareta Stajf - majka plisanih igracaka za decu.

P.S. - posto nigde nisam mogla da nadjem njenu biografiju, morala sam sama da prevodim sa nemackog i izvinjavam se sto sam je dosta skratila, jer ovakva zena zasuzuje da se o njoj mnogo vise kaze.
Jos da dodam da su nemci snimili i predivan film o Margareti Stajf u kome glavnu ulogu igra fantasticna Hajke Makac.

I jedan prilog o Margareti Stajf sa nasih stranica

Ljubav satkana od pliša!

Svako dete koje ima plišanog medu, meko jagnje ili ljupko slonče, zna šta je prava ljubav prema igrački. Apolonia Margarete Štajf je krajem 19. veka, u Bavarskoj napravila prve slončiće od čoje.



Taj slončić je ubrzo postao prototip za milione drugih „punjenih igračaka“, koji se iz bavarskog mesta Gingena izvoze u ceo svet.



Peka traži svoju omiljenu životinju od pliša. Strašno mu nedostaje. Mali braon pas, kojeg najradije ujeda za nos…



„Možda zvuči smešno, ali životinja od pliša u životu deteta igra vrlo važnu ulogu - odmah posle majke. Ako pođemo do klasične podele uloga u porodici, otac po ceo dan radi, majka ostaje sa detetom kod kuće. Životinja odnosno igračka od pliša naravno ima oči, nos i usta. Što znači da ona, za dete, živi. Kada nestane, počinje uzbuna i onda cela porodica traži tu igračku“, kaže Martin Frehen, direktor firme Štajf.



130 godina plišanih igračaka



Reč je o jednom od najstarijih porodičnih preduzeća u Nemačkoj. Ovde, u bavarskom mestu Gingen proizvode se ove omiljene igračke. Tu je rođen i Pekin ljubimac, mali plišani pas.



Pre 130 godina je Margarete Štajf u svojoj radnji šila slonove od čoje. Oni su isprva služili kao jastučići za igle. Slonovi su se dobro prodavali, ali ne da bi se u njih zabadale igle, nego kao igračke za decu. Time je Margarete, koja je inače bila vezana za invalidska kolica, izmislila prvu plišanu igračku.



Narednih godina firma je proizvodila sve više životinja od pliša, a 1902. rođen je poznati plišani meda. Izmislio ga je navodno Margaretin nećak, Rihard Štajf. U međuvremenu porodica Štajf više ne radi u ovom preduzeću. Sada dizajneri izmišljaju nove plišane životinje. Jedan od njih je i Ditmar Simon.



„Kako ih dizajniramo? Baš kao i u vreme Margarete Štajf. Znači, imamo neku ideju i tu ideju realizujemo u formi dvodimenzijalnog šnita. Zatim napravimo prototip i vidimo da li odgovara našoj zamisli. Ako ne odgovara, menjamo… Sve dok ne dođemo do zadovoljavajućeg rezultata.“



Samo se neke plišane životinje dizajniraju kompjuterski. Većina se „rađa iz stomaka“, kaže Simon. A direktor Martin Frehen dodaje: „Naši proizvodi su čist ručni rad. Nemoguće je bilo šta automatizovati. Potrebno je osam do 12 meseci za proizvodnju jedne životinje od pliša…“



autori: I. Vrede, M. Velijković

odg. urednik: N. Jakoljević

[You must be registered and logged in to see this link.]

Milan Rakic, najbolji opis zena.

Beatrix Potter, autor knjiga o zečevima, patkama i žabama koja je početkom prošlog stoleća bila autor dečjih bestselera koji su postigli uspeh ravan onome što su na filmu postigli Spielberg ili Disney. Kroz njenu sudbinu govori se i o sudbini žena u prošlosti, kad se čak i pismena, bogata i uspešna žena morala boriti s okovima tradicije.








Odrastala je u viktorijansko doba, rođena 1866., umrla 1943. - na nenametljiv način izborila se za svoje mjesto u konzervativnoj Engleskoj.





Pogledajte divan film:
Gospođica Potter
Gospođica Potter (eng . Miss Potter) je biografski film o engleskoj spisateljici za djecu Beatrix Potter s Renee Zellweger i Ewanom ...


I Beatrix Potter bila je jedna od onih zena koja se, u vremenu kad se od zene ocekivalo da samo stvori dobar brak i porodicu o kojoj ce se brinuti, izborila cvrstom voljom i upornoscu za ono sto je bio smisao njenog zivota.

Poznata je bila i po tome, sto se borila za ocuvanje prirode, pa je od novca koji je zaradjivala izdavanjem knjiga kupovala napustene farme i imanja da bi ih spasila od propadanja.

Potpuno se povukla od svojih i zivela je na selu gde je u prirodi medju zivotinjama i tisinom crpla snagu i dobijala nove ideje za svoj stvaralacki rad.

Jedna divna, velika zena!

Meri Kingsli

Meri Kingsli (13. oktobar 1862. — 3. jun 1900) je bila engleski pisac i istraživač i uticala je na evropsko mišljenje o Africi i narodu Afrike.

Rođena je u Islingtonu, kao ćerka Džordža Kingslija, koji je isto bio putopisac. Njen otac je bio doktor, a majka joj je bila invalid, pa je Meri morala da brine o njoj. U školu je išla jako malo, ali imala je pristup velikoj očevoj biblioteci i oduševljavala se kad joj je otac čitao o stranim zemljama.

Otac joj je umro 1892, a majka joj je umrla pet nedelja posle toga. Bila je oslobođena porodičnih obaveza, a imala je dovoljno novca da može da putuje. Odlučila je da poseti Afriku da bi sakupila materijala za knjigu o kulturama naroda Afrike, koju njen otac nije završio. Stigla je avgusta 1893. u Luandu u Angoli. Živela je sa domorocima, koji su je učili veštine potrebne da bi se preživelo u džungalama. Često je išla sama na opasna mesta. Vratila se u Afriku 1895. da bi proučavala plemena kanibala. Putovala je kanuom duž reke Ogova i tu je sakupila primerke dotad nepoznate ribe. Posle posete plemenu Fang popela se na Maunt Kamerun visok 4100 metara po trasi, kojojm nijedan Evropljanin nije išao.

Vesti o njoj pojavile su se u engleskoj štampi, pa kada se vratila kući 1895. saletali su je novinari tražeći intervju. Postala je poznata i tri godine je obilazila Englesku održavajući predavanja o životu u Africi. Meri Kingsli je uzrujala englesku crkvu, kada je kritikovala misionare zbog pokušaja da promene narod u Africi. Ona je branila mnoge aspekta života u Africi, koji su šokirali Evropljane, kao npr. poligamiju. Ona je objašnjavala koje su sve bile stražne posledice razbijanja urežđenog poligamnog društva u neuređeno monogamno društvo.

Napisala je dve knjige o svojim iskustvima. Prva knjiga Putovanja u zapadnu Afriku (1897) odmah je postala bestseler. Druga knjiga je bila Zapdnoafrička proučavanja (1899). Za vreme Drugog burskog rata Kingsli se dobrovoljno prijavila kao bolničarka. Umrla je od tifusa, dok je lečila ratne zarobljenike. Prema njenim željama sahranjena je na moru.

[You must be registered and logged in to see this link.]