Tajanstvenim stazama duse...

Probudi se jutrom

i jedan drum

zasut prasinom i garom

sa cadjavih odzaka.

Umise me ruke

vodom samoga neba

te kretoh stazama

otkrivenim za ko zna koga.

Ne znam tacno sta mi treba

ni kada kretoh, ni od kuda...

Probudi se jutro

i ja sa njime

po prvi put

otvaram oci...

Kada tvoj um izađe iz guste šume iluzije, postat ćeš ravnodušan prema svemu što si ikad čuo (vidio, doživio...).

tebi se vratih
s daleka puta
tragove moje
zamete vjetar...

ostavih snove svoje rasute po goletima
razbacane po pustim poljima i vrletima
korijenja svog ne mogoh nigdje pustiti

zašto mutiš izvore moje
čime ćeš utažiti žeđ
kada te žega nesmiljeno sustigne
čime ćeš umiti lice svoje
blatnjavo od sramote

kamo si se uputio čovječe
trčeći u provaliju evo pade
kada zamutiš izvore bistre
čime ćeš krv s usana i ruku isprati
da ko strašilo ne bauljaš uokolo

probudi se dijete
jer oluja se sprema

Aktivna čula su viša od materije, um je viši od čula, inteligencija je viša od uma, a duh je viši od inteligencije.

Onaj tko ne može vladati umom uvijek živi s najvećim neprijateljem i tako upropaštava svoj život, ne ostvarujući misiju života.

ja sam izlazak sunca i sjaj mjeseca
rasut sam u milijardama zvijezda
dubinama oceana i jatima ptica

mene nikada nije ni bilo
osim u proljetnoj kiši
kliktaju galebova
i dalekim oblacima
pjesmi morskih valova
pretekloj ribarskoj mreži
smijehu maloga djeteta
sjaju u njenim očima
u bjelini kamena
i praznini
uma

znam,
mene nema
ja ne postojim
osim u Tebi

ti me ne pita
kamo lutah
ne osudi me
zbog zločina
što ih počinih
ti slijedio si me
utjeho moja i radosti
i dok skrivah se od tebe

Neka se ne uznemiruje srce vaše!

Ravnodušan kraljem će postati.

Što je život? Ništa posebno. Ima ga posvuda uokolo... zato je tako jeftin. Što je ljubav? Nje baš i nema previše. Ili se barem tako čini. Čini se da život i ljubav nisu u korelaciji. Što više ljubavi tražiš uokolo, imaš manje od sebe i života. Ili je sam život ljubav, jedino što ne znamo to dovoljno prepoznati...

zapitam se ponekad
vidiš li me u ovim bespućima
i da li znaš koliko mi nedostaješ
koliko čeznem za tobom

ne mislim često na tebe
iako mi nedostaješ
obuzet sobom
ne ostavljam
prostora ze tebe

ponekad osjetim da si blizu
vjetar na licu mome
možda je tek dah tvoj

na putu istine, često ćeš biti sam, ponižavan i neshvaćen, ali imat ćeš slobodu.... a sloboda je moć, od samog Boga dana, tvoje je jedino da je korisno upotrijebiš...

ja sam putnik
ja sam stranac
na leđima mi težak ranac
oko nogu spleten lanac

Neki plivaju nizvodno, drugi preferiraju suprotan smjer. Neki stoje na obali rijeke i promatraju rijeku života kako protiče. Pitam se, tko li je od njih najmudriji...