Legende o Titaniku

„Tuča“ za sliku


Na istoj aukciji došlo je i do velike telefonske borbe kolekcionara oko slike Montagjua Bleka, umetnika poznatog po svojim morskim motivima, koja prikazuje „Titanik" i u pozadini sestrinski brod „Olimpik".

Na kraju je prodata za frapantnih 60.000 funti, odnosno 68.000 evra.

Krstarenje u znak sećanja na stogodišnjicu udesa Titanika

Jedan brod za krstarenje za dve godine će poći istim putem kojim je plovio Titanik (Titanic) a na njemu će biti i članovi porodica žrtava, saopšteno je u Londonu.

Plan je da se brod Balmoral 14. aprila 2012. nađe tačno iznad olupine “nepotopivog” Titanika, na stotu godišnjicu katastrofe.

Balmoral će isploviti 8. aprila 2012. iz Sautemptona, na jugu Engleske, pa će pristati prvo u Šerburu, na severu Francuske i Kobu na jugu Irske, navela je kompanije Miles Morgan Travel koja organizuje ekspediciju.

Brod će potom ploviti severnim Atlantikom da bi u noći između 14. i 15. aprila 2012. stigao tačno na mesto gde je Titanik udario u santu leda i potonuo na osam kilometara dubine, povukavši sa sobom 1.500 putnika.

Na mestu katastrofe biće održana i ceremonija u znak sećanja na žrtve.

Balmoral će potom nastaviti plovidbu ka Njujorku.

SUDAR I POTONUĆE

Nepunih pola sata prije nego im je završila smjena,Frederic Fleet i Reginald Lee koji su stajali na promatračnici,35 m iznad površine mora,ugledali su ledenjak.
Ledenjak se nalazio oko 500 m od broda.
Sudar s ledenjakom je bio neizbježan.
Točno u 23:40(po brodskom dnevniku)na položaju 41ş46`N, 50ş14`W,Titanic se sudario s ledenjakom koji mu je probio trup.
Ispočetka nisu mislili da će brod potonuti.
Kapetan je znao da trup propušta vodu.
Titanic je mogao ploviti s 4 napunjene nepropusne komore.
Ispočetka se nije znalo da je i u 5 komori trup oštećen.
Prva kapetanova opcija je bila,naravno,da će brod moći i dalje ploviti.
Kapetanova naredba je bila da se nastavi s pola snage naprijed.
To je bio logičan potez.
Ukoliko bi se samo 4 komore napunile Titanic nebi potonuo.
U slučaju da se to desilo,a brod bi stajao,njegovi motori nebi uspjeli pokrenuti toliku masu.
Nakon pola sata od sudara bilo je potpuno jasno da će brod potonuti.
Brodski motori su zaustavljeni.
U životnoj se opasnosti našlo 2227 ljudi jer čamaca za spašavanje nije bilo dovoljno.
U 00:25 s Titanica je bio upućen poziv u pomoć brodu Carpathiji koji je plovio 50 milja jugoistočno prema Rijeci.
Drugi brodovi,Olympic,Virginian,Baltic,kojima je s Titanica emitiran prvi SOS poziv u povijesti,plovili su na mnogo večoj udaljenosti.
Prvi SOS poziv glasio je ovako:“tonemo velikom brzinom“
I dok su žene i djeca iz prvog razreda ukrcavali u čamce,časnik Boxhall ispaljivao je rakete.
2 sata nakon sudara brod je bio napola potopljen.
S vremenom,krma se sve više dizala dok u jednom trenutku nije dosegla kut od 80 stupnjeva i našla se na visini od 60 metara.
Ubrzo nakon toga brod se između 3. i 4.dimnjaka prelomio,a pramčani dio se otrgnuo i potonuo.
Nakon toga krma je počela ubrzano tonuti.
U 2:20 krma je nestala pod vodom.
U čamcima je sjedilo 705 osoba,a moglo ih je biti 1178.
Oko njih je plutalo 300-injak osoba,uglavnom već mrtvih.
Neki od njih umirali su od hipotermije jer je temperatura vode bila oko -2,drugi su umrli o0d pada s velike visine.
Nakon detaljnog istraživanja Titanica utvrđeno je da je najgora smrt zadesila oko tridesetak strojara koje je brodolom zadesio u potpalublju gdje su radili do zadnjih trenutaka.
Oko 4:10 na mjesto nesreće stigla je Carpathia.
S Titanicom su nestala 1522 ljudska života.

PRIJE ISPLOVLJAVANJA

NA BROD JE UTOVARENO SLJEDEĆE:
• 33 tone mesa
• 40 tona krumpira
• 5 tona šećera
• 5 tona povrća
• 6 700 litara mlijeka
• 40 000 jaja
• 20 000 boca piva
• 850 boca žestine
• 5 892 tone ugljena

Naime 5 dana prije isplovljavanja Titanica ljudima je dopušteno da prošetaju brodom jer je tada Titanic bio prava atrakcija,nešto što dosad nisu mogli vidjeti.
Prilikom toga nastalo je mnogo fotografija.

U srijedu rano ujutro 10.4.1912.,na dan kad je Titanic isplovio,ukrcao se kapetan Edward John Smith.
ISTAKNUTI PUTNICI:
• John J.Astor sa suprugom
• Isidor Strauss-vlasnik lanca robnih kuća Macy`s
• Benjamin Guggenheim
Putovanje je zbog bolesti morao odgoditi,na njegovu sreću,James Pirrie predsjednik Harland and Wolff brodogradilišta.
Nakon svih ukrcavanja,točno u podne,konopci na pristaništu 44 u luci u Southamptonu bili su odvezani.
Titanic je krenuo na svoje prvo putovanje za koje nitko nije mogao predvidjeti da će biti i posljednje,te da će se pretvoriti u jednu od najvećih pomorskih tragedija.


GRADNJA TITANICA

1909. počela je gradnja Titanica.
Brod je porinut 31.svibnja 1911.godine što je tada bilo,obzirom na njegovu veličinu,jako brzo.
Prije njegovog porinuća oko broda se skupilo oko sto tisuća ljudi.
Oni nikad dosad nisu vidjeli nešto takvo.
Bio je 30m duži od tada najvećeg broda Lusitanije.
Idućih 10 mjeseci u Titanic su se ugrađivali strojevi,navigacijski sustav te je uređivana unutrašnjost.
Titanicovo dovršenje bilo je malo otegnut jer se njegova sestra,brod Olympic sudarila s brodom Hawke te su zbog toga radnici i materijal korišteni za popravak Olympica.
U ožujku 1912. radovi na Titanicu bili su dovršeni.
Termin polaska broda bio je određen za 10.4.1912.

VELIČINE KOJE SU OBILJEŽILE TITANIC:
• Dubina gaza:10,5m
• Visina kobilice do komandnog mosta:32m
• Visina kobilice do vrha dimnjaka:56m
• Tri pogonska vijka
• Kombinacija pogona:niskotlačna turbina te 2 četverocilindrična parna stroja
• Ukupna snaga koja se mogla izvući iz Titanica:51 500 KS

Titanic je imao posebnu konstrukciju duplog dna.
Imao je također i 15 vodootpornih pregrada zbog kojih je i smatran nepotopivim.
Ali u svemu tome imao je i slabost.
Te pregrade dosezale su samo do donjih D i E paluba,a gore nisu bile nikako zatvorene.
Zbog toga je postojala mogućnost da se voda prelije iz jedne komore u drugu,što se i dogodilo.
Zbog toga je Titanic i potonuo.
Ipak Titanic je u to vrijeme bio najsigurniji brod.
2.travnja Titanic je krenuo na probnu vožnju koja je trajala 8 sati.
Nakon toga vratio se u luku u Belfast.
Istog dana oko 20 sati Titanic je krenuo prema Southamptonu,gdje nije sve prošlo kao što je prikazano na filmu.


DOGOVOR

POČETAK

Bilo je to u ljeto 1907.
Tog su se ljeta sastali J.Bruce Ismay,predsjednik White Star Linea ,i James Pirrie koji je tada bio predsjednik brodogradilišta Harland and Wolff u Belfastu.
J.Bruce Ismay bio je predsjednik IMM-a(međunarodno udruženje više brodskih kompanija).
Osnovni cilj IMM-a je bio da pokupuju sve kompanije i stvore monopol u vrlo unosnom prekoatlantskom prometu.
Brucea Ismaya ipak je najviš zabrinjavala tvrtka Cunord Line.
Cunord Line je tada imao flotu brodova i k tome najbolje brodove Lusitaniju i Mauretaniju.
Da bi opet bio bolji od Cunord Linea,Bruce Ismay bio je prisiljen sagraditi nešto novo.
Tako su odlučili sagraditi 2 luksuzna broda,a poslije njih i treći.
Za njihovu izgradnju i konstruiranje bio je zadužen Thomas Andrews.
Ta tri broda gradit će se u brodogradilištu Harland and Wolff u Belfastu.
Na njima će raditi 17 000 ljudi.
Kako bi istakli moć i snagu tih brodova i White Star Linea,brodove su odlučili nazvati OLYMPIC,TITANIC I GIGANTIC.


GASTRONOMSKA PONUDA

GASTRONOMSKA PONUDA NA TITANICU

Različite klase jele su odvojeno, svaka u zasebnom restoranu. Cijena obroka bila je uključena u cijenu karte, osim za putnike prve klase koji su odlučili iskoristiti mogućnost da nepce zadovolje u luksuznom "A la Carte" restoranu.
Nakon obroka, gospoda su se povlačila u prostoriju za pušenje - radi cigara i ugodne konverzacije. Dame su se okupljale u sobama za čitanje i pisanje.
U prvoj klasi obroci su smatrani društvenim događajem i svojevrsnim kulinarskim tours de forces. Obroci su trajali satima, a tijekom cijelog dana nudili su se slatkiši, pića, cigarete i cigare. Sačuvani jelovnici prve klase dokaz su posebnih napora usmjerenih na zadovoljenje probranog ukusa onih koji su naviknuli na najbolje od najboljeg.
Večera se sastojala od 8 do 9 jela, a počinjala je biranim predjelima i oštrigama. Nakon toga slijedila su brojna jela koja su dolazila zasebno, jedno za drugim, stvarajući pompozni metež konobara i poslužitelja.
Posljednja je večera uključivala consommé olga (teleću juhu ukrašenu koštanom moždinom jestere), kuhani losos s krastavcem i umakom mousseline, filets mignon lili (poslužene s gušćjom jetrom, srcima artičoke i tartufima), janjetinu s umakom od metvice, mrkve s vrhnjem, pečenog goluba na salati od grbice, hladne šparoge s umakom od octa i paštetu od guščje jetre.
Desert je uključivao breskve u chartreuse želeu i famozni waldorfski puding.
Ponuda obroka u drugoj klasi bila je manje otmjena i težila je zadovoljiti ukus britanske i američke srednje klase. Ručak se sastojao od jednostavnijih obroka poput juhe od graška, pečenih goveđih rebara, pečenog krumpira, pirea od krumpira, veprovine, konzervirane govedine i deserta poput pudinga od mljevene riže i pite s jabukama.
Na jelovniku treće klase nalazila su se svakodnevna jednostavna jela: juhe od povrća, pečena svinjetina, grašak, kuhani krumpir, puding od šljiva... Glavno jelo posljednje večere bio je ragu od govedine s ukiseljenim povrćem i lukom (nešto slično jelu pod nazivom Irish Stew).


[You must be registered and logged in to see this link.]

NEŠTO O TITANICU I NJEGOVO PUTOVANJE

Brodska statistika

Vlasnik: White Star Line
Kapetan: Edward J. Smith
Zastava: britanska
Brodogradiliošte: Harland and Wolff Belfast, Irska
Broj trupa: 401
Cijena: 7.5 milijuna dolara
Dužina: 268.99 m
Bruto tonaža: 46.329 tona
Dubina: 18.1 m
Pogon: tri motora, tri vijka
Snaga: 51 500 KS pri 75 okretaja u min.
Broj paluba: 9- Boat Deck, A, B, C, D, E, F, G, Orlop Deck
Nepropusne komore: 16
Broj čamaca za spašavanje: 20, 2 za 40, 14 za 65 i 4 za 47 putnika
Kapacitet čamaca za spašavanje: 1178
Spašeno putnika: 705
Kapacitet broda : oko 3000 (putnici i posada)
Putnika na brodu 14. travnja 1912: oko 2228

PUTOVANJE
Na prvo i poslednje putovanje veličanstvenog broda krenuli su i odgovarajući putnici: britanski plemići, američki industrijalci, sama društvena krema New Yorka i Philadephije. Putovanje je jednako tako privuklo i velik broj siromašnih emigranata koji su žudili za novim životom u Americi ili Kanadi. Posljednje putovanje počelo je u Southamptonu 10. travnja 1912. godine točno u podne. Titanic je prije zalaska sunca uplovio u Francusku luku Cherbourg da bi preuzeo putnike. Uveče se zaputio prema Queenstownu u Irskoj, a u utorak 11. travnja, u 1.30 sati ujutro,
pramac je zasjekao valove Atlantika.
Čak su i iskusni prekooceanski putnici bili impresionirani. Brod je bio tako masivan da se kretanje jedva osjećalo. Goleme moćne mašine u utrobi Titanica¸ gotovo da nisu uzrokovale vibracije, činilo se kao da rade bešumno. Sav taj luksus plovio je Atlantikom brzinom od 22 čvora – Titanic je bio među pet najbržih brodova svog doba.

Vrijeme je bilo ugodno temperatura vode oko 13 stupnjeva. Zima je 1912. bila blaga pa su se u Arktičkom krugu veliki komadi leda odlomljavali i kretali na put prema oceanu.

Zaboravljena poruka

U nedjelju 14 travnja, petog dana na moru operateri na Titanicu primili su pet poruka o slobodno plutajućim ledenim brijegovima. No kapetan Smith nije izgledao zabrinuto. Brod je postojano plovio brzinom od 22 čvora, a J. Bruce Ismay po svaku je cijenu htio u New York stići dan prije nego što je bilo planirano.

U noći 14.travnja operator na telegrafu, Philips imao je pune ruke posla šaljući putničke poruke na Cape Race, Nowfoundland, odakle su se prosljeđivale dalje na kopno. Tada je primio i šesto upozorenje o položaju goleme sante leda . Philips nije shvatio koliko je ona blizu Titanicu i jednostavno je poruku odložio ispod hrpe papira koju je imao na svom stolu. Ta ključna poruka koja je mogla spasiti stotine života, nikada nije stigla do kapetana ili časnika na mostu.

Noć je bila tamna i more se uklapalo u sliku mira i spokoja. Bilo je neoubičajno mirno i «poput stakla» kako su ga opisali preživjeli. To je dodatno otežalo uočavanje kobnog ledenog brijega jer nije bilo valova koji bi nastali lomljenjem mora o bridove ledene opasnosti.

Promatrači na brodu su te noći u 23.40 spazili ledeni brijeg odmah ispred broda, upozorili su časnike na mostu, a prvi časnik William Murdoch reagirao je istog trenutka. Zapovjedio je oštri zaokret ulijevo, zaustavljanje motora i zatvaranje nepropusnih odjeljaka. Titanic je počeo polako skretati, ali bio je prevelik i kretao se prebrzo da bi očajnički manevar uspio. Ledeni brijeg bio je preblizu...Nakon 37 sekundi počela je najpoznatija drama u pomorskoj povijesti. Oko 640 kilometara od Newfoundlanda Titanic je udario u ledenu gromadu.

Kapetan i časnici su znali da da Titanic ne može ploviti ako mu je poplavljeno više od četiri odjeljka i tada su prvi put shvatili da je more ipak jače od «Nepotopivog»
More je brzo nadiralo u brod i došlo do kotla broj 5. Brod je počeo tonuti pramcem. No velik broj putnika još nije znao što se događa.

Nakon nekog vremena putnici su pozvani da se okupe na palubi s opremom za spašavanje. Malo nakon ponoći kapetan Smith naredio je posadi da pripremi 20 čamaca za spašavanje.
Na lijevom boku broda samo je ženama i djeci bilo dopušteno ukrcavanje u čamce, a na desnom muškarcima ako žena nije bilo na vidiku. Mnoge žene nisu htjele napustiti muževe pa je nastala sveopća zbrka i zbog nepoštivanja zapovijedi gotovo ni jedan čamac nije bio popunjen do punog kapaciteta – čamac broj 7 bio je spušten u more sa samo 28 putnika iako je mogao primiti njih 65. I dok je brod tonuo orkestar je svirao, a instruktr tjelovježbe radio s putnicima na mehaničkom konju.

Stotine putnika za koje nije bilo mjesta u čamcima vrištali su padali i skakali u hladnu vodu.
U 2.05 sati kapetan Smith naredio je posadi da se pobrine za vlastitu sigurnost. Posljednja dva čamca za spašavanje bila su namjenjena posadi.

Ponos Britanske industrije i simbol ekonomske moći nije više imao snage boriti se s prirodom. Titanic je potonuo.

Istraga nakon potonuća Titanica provedena u Velikoj Britaniji i SAD-u pokazala je da se brod Californian nalazio samo 32 kilometra od Titanica, no njegov operater na telegrafu nije bio na dužnosti. Prvi brod koji je pritekao u pomoć Titanicu bila je Carpathia, a do tada su putnici u hladnom oceanu proveli sat i dvadeset minuta.
Ante Ljubičić



HRVATI NA TITANICU

Grga Čačić (18) Široka Kula kod Gospića
Luka Čačić (38). Široka Kula kod Gospića
Manda Čačić ( 21) Široka Kula
Marija Čačić (37) Široka Kula
Petar Ćalić (17) Brezik kod Metka
Jovo Ćalić (17) Brezik
Joso Čulumović (17) Prvanselo kod Perušića
Jovan Dimić (42) Ostrovica kod Gospića
Nikola Lulić (29) Konjsko Brdo
Marija Orešković (20) Široka Kula
Jeka Orešković (23) Široka Kula
Luka Orešković (20) Široka Kula
Mate Pocrnić (17) Bukovac
Tome Pocrnić (24) Bukovac
Ivan Strilić (27) Široka Kula
Bartol Čor (35) Krčina kod Crikvenice
Ivan Čor (27) Krčina
Ljudevit Čor (20) Krčina
Mirko Dika (17) Crikvenica
Josip Draženović (33) Hrastelnica kod Siska
Ivan Jalševac (29) Topolovac kod Siska
Ivan Stanković (33) Galdovo kod Siska
Mara Osman -Banski (31) Vagovina kod Čazme
Ignjac Hendeković (28) Vagovina
Milan Karajić (30) Kravarsko kod Velike Gorice
Štefo Pavlović (32) Vagovina
Matilda Peteranec (28) Vagovina
Stjepan Turčin (38) Bratina kod Kravarskog
Mile Smiljanić (37) Pisač kod Udbine
Branko Dakić (19) Gornji Miholjac

PREŽIVJELI TITANIC:
Nikola Lulić-Konjsko brdo
Mara Osman Banski-Čazma
Ivan Jelšovac-Topolovac

Iako najpoznatiji kao luksuzno prijevozno sredstvo bogatih i slavnih, Titanic je imao i druge zadaće: služio je za prijevoz britanske i američke pošte (odakle mu i naziv RMS - Royal Mail Ship), tereta, putnika triju klasa - u stilu neviđenom do tada - te kao predstavnik veličine i snage britanske nacije.

Gradnja broda je, nakon dvogodišnjih priprema, započela 1909. godine, a nakon nešto više od dviju godina Titanic je "kršten" 31. svibnja 1911. godine. Ipak, bila je potrebna još godina dana za ugradnju motora, unutrašnjosti, navigacijske opreme i ostalog.
The White Star Line, tvrtka koja je bila vlasnik broda, odlučila je, kao što je i bio običaj u to vrijeme, po istim planovima sagraditi još dva identična broda nazvana Olympic i Britannic. Olympic je prvi put zaplovio morem u lipnju 1911. i vozio je na liniji Southampton - New York sve do početka Prvog svjetskog rata 1914., a Britannic je svoju sudbinu završio kao bolnički brod koji je 1915. potonuo u Egejskom moru.

Krenuvši iz engleske luke, brod je nosio i više čamaca nego je to zakonom bilo propisano (zakoni su se tek kasnije promijenili). Danas se takvo razmišljanje čini u najmanju ruku neozbiljnim, ali tada se smatralo da velik broj čamaca za spašavanje daje brodu loš imidž!

Putovanje je trebalo trajati pet dana: od 10. do 15. travnja 1912., a stajalo se u Cherbourgu u Francuskoj te u tadašnjem Queenstownu u Irskoj kako bi se skupila pošta i novi putnici (uglavnom imigranti).

[You must be registered and logged in to see this link.]