Tajanstvenim stazama duse...

Jednom ću ti reći
Al´ suze će mi od tuge teći
Jer ti tad nisam rekao
Da si bila moja ljubav jedina.

Zabludu zagrlih i nasmijesih se sebi,
Ti si ta koja te najvise ranjava...

...jedna reka u mom kraju...

Tebi...
sto rijeci
kao zlatni dukati zvekecu
Kao brsljan
penju se do moje duse.

Ne znam zašto te reči
Nisam mogao reći.
Al ti svejedno rekao nisam
Da sam te voleo vise od ičega.

Ne pitaj me nista...
Dopusti da drhtajem
Kazem ti sve...
Da usnama dodirnem
Nebo snova
I zatomim zelje u grudima.

Oh, ne pitaj me nista...
Dopusti vremenu da govori
Umjesto mog srca...

Ne pitaj me nista...

"Bol koju prouzrokuje ljubav, moze izlijeciti samo ljubav."

Zajedno i u smrti... za vecnost...

Ne budi me,
Ostavi da udisem zablude i otkrivam nedorecene stihove...
Idem...
O, budi sretan tamo gdje nema mjesta za mene...

Nocas ...
O`Boze kako je prazno ognjiste na kome spavaju moje sjene...
Kako je tuzan jauk uspavanog lahora u tudoj kosi...

Sreća nikad ne mre, i onda kad mine.

Ne brini prijatelju daleki, tu sam uvijek
Znas gdje me mozes naci...
Na putu zaspalih vihora zelja...
Budi ljepota i razum (zracis njima)..
Budi glas i drhtaj strune snova..
Budi svemirski putnik
Koji trazi izgubljene prerijske kapljice nade na uzavrelom pijesku zivota.. .

Budi moj pogled istine i skini mi plast iluzije sa ramena...
Pokazi mi put razuma i rasijeci okove zabluda..

Pa tko sam ja...
Sto uzalud pokusava darivati tijelo slijepim lesinarima...
Sto prolazi pored izvora zivota
I boji se zamutiti povrsinu zrcala drhtajem svojih zelja...

Dok pokusavam lebdjeti izmedu stvarnosti i sna,
Bojeci se dotaknuti sadasnjost
I pokleknuti pod prvim jesenjim mrazevima..

Priroda uvek pobedjuje...

Moje nebo...

Tvoje nebo...

Nase nebo...

pričaj mi
pričaj mi sve ono što možda ne trebam znati...

Hajde da snevamo...

Poleti samnom do neba...

Osecanja...osecanja...osecanja...

San...