Tajanstvenim stazama duse...

Ako ti je dusa prazna, ispunit cu ti je mojim rijecima.. Ako tisina grli tvoje sate zivota, poklanjam ti necujni zvuk sa sjevera.. Ako si sam, ja sam pored tebe u mislima...

samoća- kada je oko tebe mnoštvo, a ne vidiš nikog
samoća- kada oko tebe igraju, pevaju, a ti ne čuješ nikog
samoća- osećaj koji živi zbog ugasle ljubavi.

Odem tamo gde nema nikakvih misli ,

Ali ipak i tamo mislim na tebe...

Da li se vidi mjesec
kad zadje za oblak sivi
kad puti ne vide se
kada se samo sluti?

Da li zvjezda sjajna
nestane u sazvjezdju
beskonacnosti i beskraja
ili i tad blistavo sija?

Da li?da li se tuga voli
zivi li srce kad boli
ima li neba bez sunca
kise bez oblaka?

Ima li ljubavi za zime
ljubavi za ledeni brijeg
voli li se snijegom
prekriven brijeg?

Da li znas kako se tuga brise?
da li znas kako se osmjeh budi?
Razumijes li da je cutanje glasno?

Samo je troje beskonačno: nebo u svojim zvijezdama, more u svojim vodenim kapima i srce u svojim suzama."

Ja sam ko' stablo, kome vjetar hudi
raznese lisce u daleke strane,
ko' vjecni suzanj, koji zalud zudi
osmejak mili one zore rane ....

O, nikad vise, nikad moja ruka
stisnuti nece tvoju ruku bjelu,
Ko' tuzni odjek takanstvenog zvuka
kidace jadi moju dusu cjelu ...
Ko' sjetna tica, sto u krugu tavnu
ledenih zica zarobljena stoji,
snivacu i ja o blazenstvu davnu
o slatkom raju poljubaca tvoji'...

Po tavnoj noci, kad svestenim mirom
prel' jece sanak, necujno i blago,
besvjesno lutam na grudima s lirom
i zv' jezdam' sapcem tvoje ime drago ....

Oh, nikad vise, nikad moja ruka
stisnuti nece tvoju ruku b'jelu,
ko' tuzni odjek tajanstvenog zvuka
kidace boli moju dusu cjelu ...

Nema drugog dana ,osim onog koji ce doci...

"Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo?
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo..."

Tuga vas drži onoliko koliko joj dozvolite da vas drži.

"...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu..."

Takva je nasa dusa. Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvjezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.Pa se naprezemo da cujemo onaj ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se,drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda. Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo.

Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle....nema vise ni parnjaca ni zvizduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu ceka uzdrhtalog srca.Niti iscekivanja postara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put procitamo rijeci koje su drhtavom rukom pisane; "ljubim te", "mislim na tebe", "nedostajes mi".Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola sto nam kroz srce mine... Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci ne moze.

Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav,mi nebi posli njime vec se uvijek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena. I uronimo u te talase koji nas miluju,nose,vuku u dubine....I plovimo,plovimo ka onim nekim dalekim,nedostiznim obalama sto nas svake noci zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.A kad se pogledamo u ogledalo...vidimo ispod ociju nekoliko sitnih kapi...blistavih...slanih..."

Tuga kad naiđe slomi čoveka slomi sve...
tuga kad naiđe nije mi do ničega....
tuga je sastav života....
tuga nas ojača ako nas ne ubije...

Ostala je suza na dnu oka,
Mesečinom ljubav pisana,
Kao more TUGA je duboka,
Jer si tu kraj mene disala.

Da je moja mandolina znala,
Da ti svira noćas zadnji put,
U more bi naša zvezda pala,
Da je mogla moju pesmu čut'.

" Poput daska je covjek, dani njegovi kao sjena nestaju."

Zaljubih se u dodir sna...
Da li osjecas.?
Prazno je polje unutar nas…
Nestale su rijeci...zasutjele gore…
Tko sam ja.?

”Nastavljas dalje sama…”
Ali nisam sama…
Sa tobom sam u mislima
Mogu li biti uspomena?

Tko sam ja.?
Jesam li ogrozd u tvojim ustima.?
Kako zadrzati kap rose na dlanu?
Zvuk juzne bure u pogledu.?
Bjeg lutalice u oku.?.

Zadrzani valovi mora na obali...
Ponovno sam zeljela uhvatiti vihor
Zaustaviti kisu...