Tajanstvenim stazama duse...

Ali kada bih mogao nazad da se vratim,
težio bih samo dobrim trenutcima
jer ako ne znate, život je od toga sačinjen ,
od trenova samo!

ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.

Zarobilo nas vreme i tuga nam se sprema
kako cu dalje ne umem
i ziveo bih opet tek da te ludo volim
i da te ne dam drugima...

Došla si tako tiho u život moj...negde iz daljine.....
Ne znam , ni ko si i da li si stvarna...
Ne znam da li si samo san...

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu

ja sanjam još o cvijetu i sonetu...

Naš oblak sja se plav uznesen na visini
Naš oblak gori zapaljen
u crvenoj strasti pred vratima noći...

Jos uvek si tu u meni..ne mogu suzu da sakrijem..ne mogu srce da prevarim..

Vernost sebi i svojim emocijama je jedina garancija da ćemo biti verni i drugima

Ponekad kad pogledam u nebo,
vidim zvezdama ispisano ime tvoje,
svetluca u beskrajnoj tami čarobne noci,
kao da ga je pisalo majušno srce moje...

U mom si zivotu prva,a ne treca,
Jer cu uvek pamtiti,zar tvojih usana.

Pobegnimo sto pre
letimo na krilima snova
ne dozvolimo da nasa ljubav mre
u ovom svetu prepunom bola

Nauci me slusati govor dubina
na raspetim dlanovima dana
Nauci me brojiti otkucaje mira
na otkritim ocima vlastitih rana.

Gde mi je jorgovan rasuo perle,
gde nam je prolece dotaklo usne
i pobeglo...

Kad sasvim nestanem, ostace .... secanje.

Zadrhtacu bez sumnje...
kada se budemo sreli
u ovom ili drugom zivotu...

Dotaknula me noćas tvoja duša,
cjelovom nježnim prevarila san...

Kroz neprohodnu pustos
ukletih staza koraca ona,
smela i tiha hoda, ali
brza od samih misli.
Stize u isti mah
do hiljadu srca da zapali vatre
da ogreje zivote.

Moram se uskoro rastati sa svojim sivim nestalnim oblakom...

Ne znam kako da prezivim zimu bez njega...

Nebo nece vise biti iste boje,a u njemu stajace sjecanje...

Sjecanje na isplakanu jesen, isplakano ljeto,isplakano proljece...

Osjecaji koji su toliko strani, a ipak moji…
Svijet u mojoj glavi se mijenja,
A to je jedino sto me cini zivom u ovom trnutku...

Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti
a koji pjevaju umorit će se pjesme.

Osecam tvoju blizinu; miris tvojih osecanja te odaje. Prepoznajem te. To si ti na ulazu mojih snova...

u magli svog nemira naslutiću trag tvog osmeha
na svakom uglu osluškivaću tvoje korake
da li dolaze ili odlaze???...

Beskrajni dani prolaze,
Vode nas vizije naše
Tajne dugo skrivene,
Znamenja koja nas okružuju
Što sa slutnjama tonu!

Čuješ li kako te zovem,
Trebaš mi...
Čuješ li riječi moje,
Nedostaješ mi...

Ova je moja dusa ispunjena tobom,
kao tamna gora studenom tisinom,
kao morsko bezdno neprovidnom tminom,
kao vecni pokret nevidljivim dobom.

I tako beskrajna, i silna, i kobna,
teces mojom krvlju. Zena ili masta?
Ali tvoga daha prepuno je svasta,
svugde si prisutna, svemu istodobna.