Tajanstvenim stazama duse...

Nekada davno
bejah srećna,
delih snove,
delih ljubav.
Juče je neuhvatljivo,
daleko.
Danas je sećanje.
Zimzeleno.
Sutra dal' postoji
za tužne ljubavnike,
za izgubljene sanje?

Ne volim kad sam sama,
kad ponoc zakuca,
jer tad dolazi ona...
moja stalna saputnica...Tisina.

Ceznja izroni nosena bolom
sa pitanjima; Zasto? Kako? Gdje?

JEDNOM
KADA TVOJE NADE,
DRUGO IME PONESU
U SRCU TVOM OSTACU
BLAGA TACKA
PAMTI ME
PO DOBRU..

Kad se nebo smrači i sakrije svaki trag svjetla , kad je tvoje srce potpuno neraspoloženo , možda i puno gorčine , kad ti se čini da su slomljene sve tvoje nade u novu radost i sreću , potraži brižno lijepe dane u svom sjećanju.

Ne zaboravi lijepe dane ! Jer ako njih zaboraviš , oni se više nece vratiti !

Ne mogu da zaspim,ni da se probudim
Jedino tebe nema a samo ti postojis
Vise je biti pesma nego biti pesnik
a biti ti-vise je od oboje..."

Kada je, jednog lepog prolecnog popodneva, spanskom slikaru El Greku dosao prijatelj u posetu, nasao ga je u mracnoj sobi a kapci na prozorima bili su zatvoreni.

- Izadji napolje na sunce... pozvao ga je prijatelj.

- Necu sad... odgovorio je El Greko. To bi uznemirilo svetlost koja blista u meni.

Ti si tisina koja me grli
u sutonu
svih tmurnih dana.

Ti si samoca koja tisti
misao koja vristi
druga strana sna
moja zvijezda vodilja.
Ti si...zauvjek ti...

I ja te volim
kao sto se voli vjecnost
bez mnogo rijeci i nimalo trazenja
jer ti si sve sto se sanja
ljubav beskaraja.

Ima li smisla čekati san
kada znaš da ti neće doći
može li iko usporiti vrijeme,
kada zna da će brzo proći

I ima li smisao smisla?
I da li bi opasno bilo
bez utjeha životnih živjeti
što kriju životno sivilo

A ljiljane ću uplesti u rogove jelena udišući punim plućima novi miris, koji će me radovati, voljeti i čuvati. Prošlost je prošlost, kakva bila, treba je zaboraviti. I ništa nije kobno ni vječno, samo nam se ponekad takvima učini.

U tišini zaborava
u strujanju jeke od dalekih stijena
u zamrznutom pokretu stojim

Ja vidim hram,
u sred planine. Ćuti hrast do hrasta...
Tiho, s neba, pada snega pram
i stazom hode srne vita rasta.

Tu život vodi on, o suzi i kruhu
i na kamenu sleđenome kleči
i moli, u surom kostretnome ruhu -
"Gospode, dušu patnja mi izleči,

ja sam joj dobra uzvraćao zlima
dok skrušen pred njom ne padnem po tlima
ni dan ni zora nema za me draži

ili smrt moju, Gospode, uskori...
U snu i javi, pogled njen me kori
i reč, reč jednu, s duše moje traži!"

Desanka Maksimović

Svice... Na mojim trepavicama kapi rose. Da li ti znaci nesto to sto u ovom paklenom vremenu bas tebi poklanjam svoju prvu jutarnju i poslednju vecernju misao..Greh bi bio ovo nazvati ljubavlju jer ljubav je prolazna, a ti si vecnost.

Trajes u meni. Trajes kroz sve moje uspone i padove. Trajes toliko dugo koliko i moje traganje za tobom.

Kad budes zeleo u zivot..zajedno
bez bola i tuge,bez prebacivanja..
gde vladaju sreca i ljubav
gde se voli za sebe a ne za druge.....
dodji...

Moje su misli prazne,
nocas me nesto na tugu tjera
duboko u meni gase se
preostala nada i vjera

Nema se smisla vracati nazad
jer svi putevi vode tu gdje stojim
i ja vjerujem da sam ih prosao sve
ovim umornim koracima mojim

Da li znas ko sam
hoces li ikada saznati
mozes li pronaci moj bol
mozes li ga odagnati???

I nema se smisla vracati nazad
kada svi putevi vode tu gdje stojimo
i ja vjerujem da cemo ih proci sve
bez iceg da se bojimo....

Pred sudbinom svojom koja sve ti uze,
kad vec nista nemas, kada sve si dao,
trebalo bi znati skriti svoje suze.
No ja, srce moje, ja to nisam znao.